Većina banjalučkih vrtića danas je zatvorena zbog štrajka. Gradonačelnik Draško Stanivuković tvrdi da u gradskom budžetu nema prostora za povećanje plata vaspitačima. Međutim, za projekat moderne javne rasvjete, vrijedan 35 miliona maraka – novca ima.
I to nije jedini paradoks. Grad nema sredstava da spasi Toplanu od zapljene imovine, ni da otvori Gradski olimpijski bazen, niti da riješi pitanje odlaganja otpada. Ni stari drvoredi, koji se ruše pri jačem vjetru, nisu dočekali obnovu. Ali, projekat rasvjete, prema odluci gradonačelnika, ide dalje.
Iako je Skupština grada jasno naložila da se obustave sve aktivnosti na sprovođenju javne nabavke po ESCO modelu, ocjenjujući da je riječ o “najštetnijem ugovoru u istoriji grada”, Stanivuković je ignorisao tu odluku i dodijelio posao hrvatskoj kompaniji “Končar”.
Uprkos primjedbama građana i stručnjaka, projekat je nastavljen, a ugovor vrijedan 35 miliona KM potpisan. I dok Banjaluka gubi korak u rješavanju osnovnih komunalnih problema, grad ulaže milione u modernu rasvjetu.
Ako se prisjetimo prošle zime, kada su prve pahulje paralisale saobraćaj, postavlja se pitanje hoće li i ove godine biti novca makar za čišćenje snijega.
To su samo neki od gorućih problema koji traže hitno rješenje – od vrtića i toplane, do deponije, kanalizacije i loše odbrane od poplava. Vrbas i dalje prima otpadne vode jer grad još nema prečistač, a infrastruktura puca pod pritiskom godina neulaganja.
U takvim okolnostima, nameće se pitanje: da li je rasvjeta zaista ono što Banjaluci najviše treba?
Još je nejasno i kako je projekat čija je prvobitna procjena iznosila 13,4 miliona KM narastao na čak 35 miliona. Zašto je posao povjeren hrvatskom “Končaru”, a ne domaćim firmama? I da li je cijena realna ili se radi o tenderskoj manipulaciji?
Čak i kada bi se sve sumnje ostavile po strani, ostaje dilema: da li je prioritet grada – svjetlo na ulicama, dok tone u mrak komunalnog haosa?
Stanivuković je odbio zahtjev vaspitača za 20 odsto veće plate i potpisivanje kolektivnog ugovora. Umjesto toga, ponudio im je dvomjesečne stimulacije, što su oni odbili. Računica pokazuje da bi grad za povećanje plata morao izdvojiti oko 280.000 KM mjesečno, odnosno 3,3 miliona godišnje – deset puta manje od cijene projekta javne rasvjete.
Od iznosa predviđenog za “Končarovu” rasvjetu, moglo se izgraditi deset novih vrtića. Ili riješiti problemi sa Toplanom, čiji dug prema IRB-u RS iznosi 8,3 miliona KM. Predstavnici Grada su priznali da novca za otplatu ni kamata ni glavnice – nema.
Zatvoreni Gradski olimpijski bazen mogao bi ponovo proraditi za 1,2 miliona KM, a prema nekim procjenama i za svega 430.000 KM – i to je višestruko manje od troškova rasvjete.
Deponija u Ramićima, čije zemljište vrijedi oko 10 miliona KM, jedva funkcioniše i uskoro će morati biti preseljena, što bi koštalo manje od trećine planiranog iznosa za novi sistem osvjetljenja. Za obnovu drvoreda, kažu stručnjaci, dovoljno je 100.000 KM godišnje.
Novac koji će biti uložen u rasvjetu mogao bi, prema izračunima Srpskainfo, pokriti troškove povišica za vaspitače, otvaranja bazena, izgradnje tri nova vrtića, sanacije drvoreda, izmirenja dugova Toplane i početka rješavanja pitanja deponije.
Politička analitičarka Tanja Topić ističe da je Banjaluka u stanju raspadanja i da je vidljiv raskorak između riječi i djela onih koji vode grad.
– Sigurno se mnogi Banjalučani sada pitaju da li su to ta Djela za koja su glasali: raspad parking sistema, odvoza smeća, održavanja čistoće i grijanja, plus saga sa Gradskim olimpijskim bazenom – kaže Tanja Topić.
Ona se pita šta će grad zapravo dobiti luksuznom rasvjetom.
– Moći će ta rasvjeta u punom sjaju osvijetliti rupe na gradskim putevima, kontejnere pretrpane smećem, kartonske kutije koje zatrpavaju glavnu ulicu, a sasvim sigurno za polovinu ove famozne sume mogli su biti riješeni svi ovi problemi u kojima se Banjaluka guši – kaže Topić.
Dodaje i da gradski čelnici “žive u virtuelnom prostoru”, gdje sve sija i blista.
– Njihovo oko gleda dalekosežnije, oni misle dugoročnije, jer oni su stvarni život prenijeli u virtuelni prostor. A tamo sve sija od sjaja, raskoši i filtriranih lica, tako da je luksuz i glamur satkan u ovaj višemilionski tender preko leđa siromašnih, ojađenih građana. Ako je građanima to dobro, onda su kritike medija suvišne – zaključuje Topić.
Portparol “Transparency Internationala” u BiH Srđan Traljić upozorava da u postupcima javnih nabavki ne postoji efikasan mehanizam za zaštitu javnog interesa.
– Ako je posao u vezi sa gradskom rasvjetom u Banjaluci štetan po javni interes, kao i u brojnim drugim slučajevima, taj interes nema ko da štiti. U samom zakonu postoje brojne mogućnosti da naručilac tender dodijeli kome god hoće. Dakle, sistem je postavljen tako da, ukoliko vas neki nezadovoljni ponuđač ne zaustavi žalbom, vas zapravo niko ne može da zaustavi – objašnjava Traljić.
On podsjeća da su i ranije milioni maraka trošeni na projekte bez jasnih kriterijuma, uključujući i izgradnju teniskih terena bez tendera.
– U svakom slučaju, potrebno je posložiti prioritete, jer kapitalne investicije, kakve god bile, ne mogu imati prednost nad osnovnim funkcijama koje grad treba da obavlja – zaključuje Traljić.
Komentariši