Vršnjačko nasilje sve više je prisutno među mladima u Republici Srpskoj, a to potvrđuju i podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, koji pokazuju da je lani evidentirano 90 slučajeva, što je više za čak 21,6 odsto u odnosu na godinu prije.
Prema njihovim podacima, vršnjačko nasilje je počinilo 150 maloljetnika, od čega je 132 muškog i 18 ženskog pola, a nasilje je izvršeno nad 128 vršnjaka, od kojih je 104 muškog i 24 ženskog pola.
“Među maloljetnim počiniocima, 76 su učenici osnovne i 74 su učenici srednje škole. Među maloljetnim žrtvama, 79 su učenici osnovne i 49 srednje škole. U tim događajima sedam maloljetnika je zadobilo teže i 38 lakše povrede. Dva maloljetnika su pretrpjela uznemiravanje putem interneta”, stoji u izvještaju policije.
Kako je navedeno u izvještaju MUP-a Srpske, policijski službenici su nadležnim tužilaštvima podnijeli 33 izvještaja protiv 51 maloljetnika zbog osnova sumnje da su počinili 37 krivičnih djela: sedam krivičnih djela teška tjelesna povreda, 16 krivičnih djela tjelesna povreda, jedno krivično djelo nasilničko ponašanje, jedno krivično djelo polno nasilje i 12 ostalih krivičnih djela.
“Pored toga, u 13 slučajeva vršnjačkog nasilja podneseni su izvještaji nadležnim tužilaštvima o preduzetim mjerama i radnjama, u 14 slučajeva su pokrenuti prekršajni postupci protiv 30 maloljetnika i 30 slučajeva je završeno postupkom u okviru organa škole”, istakli su oni.
Zašto stručnjaci upozoravaju na rast prikrivenog nasilja?
O vršnjačkom nasilju razgovarali smo sa Majom Savanović Zorić, psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom, koja u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da kroz svoj rad i 15 godina provedenih u školskom sistemu, svjedoči ozbiljnom padu empatije među djecom i mladima.
“Nasilje danas često više nije samo fizičko. Mnogo češće je prikriveno kroz ismijavanje, omalovažavanje, isključivanje iz grupe, ignorisanje, snimanje, komentarisanje na društvenim mrežama i različite oblike sajberbulinga. Problem je što takvi oblici nasilja dugo ostaju nevidljivi odraslima, a posljedice po dijete mogu biti veoma ozbiljne. Dijete koje je svakodnevno ismijavano ili izopšteno često razvija osjećaj manje vrijednosti, anksioznost, povlačenje, pa čak i depresivne simptome”, objašnjava ona za “Nezavisne novine”.
Kako sajberbuling utiče na djecu i mlade?
Ona dodaje da posebno zabrinjava činjenica da djeca danas sve manje razgovaraju licem u lice, a sve više komuniciraju preko ekrana.
“Društvene mreže dodatno smanjuju osjećaj odgovornosti za izgovorenu riječ. Lakše je povrijediti nekoga kada ne gledate njegovu reakciju i bol. Sajberbuling nema kraj školskog časa. On traje 24 sata dnevno i dijete od nasilja često nema sigurno mjesto”, dodaje Savanović Zorićeva.
Šta najčešće stoji iza nasilnog ponašanja djece?
Prema njenim riječima, važno je razumjeti da nasilje nije samo problem “loše djece”.
“Često iza nasilnog ponašanja stoje nesigurnost, bijes, emocionalna zapuštenost, osjećaj nepripadanja ili modeli ponašanja koje dijete gleda u porodici i društvu. Upravo zato prevencija mora početi mnogo prije prvog incidenta u školi”, kaže ona, dodajući da škola ne može riješiti ovaj problem.
Ona ističe da je potrebna mnogo snažnija saradnja porodice, škole i društva.
“Djecu moramo učiti empatiji, toleranciji, emocionalnoj pismenosti i odgovornosti od najranijeg uzrasta. Potrebno je da roditelji budu autoritet koji postavlja jasne granice, ali i sigurna emocionalna baza u kojoj dijete može govoriti o svojim osjećajima, strahovima i frustracijama”, kaže Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”.
Prema njenim riječima, danas se granice ne postavljaju na vrijeme, pa dio djece odrasta sa uvjerenjem da sve mogu, da ne postoje posljedice i da je svaka frustracija nepravda.
“Kada takvo dijete dođe u kontakt sa vršnjacima, nerijetko agresijom pokušava regulisati emocije koje ne zna drugačije izraziti”, upozorava ona.
