Nakon uspješne karijere u kompaniji Etihad Airways, Gorana Kočić vratila se u Banjaluku kako bi svoje međunarodno iskustvo u avio-industriji stavila u funkciju razvoja Aerodroma Banjaluka. U razgovoru za VrbasMedia portal govori o razlozima povratka, izazovima i potencijalima domaćeg aerodroma, ali i viziji njegovog daljeg razvoja.
Nakon karijere u jednoj od najvećih svjetskih avio-kompanija, zbog čega ste odlučili da se vratite u Banjaluku?
“Nakon gotovo sedam godina aktivnog rada, stručnog usavršavanja i života u inostranstvu, suprug i ja odlučili smo da se vratimo u Banjaluku i ovdje formiramo porodicu. Povratak nije bio iznenadna odluka, već dio našeg dugoročnog plana. Željeli smo da steknemo znanje i iskustvo, riješimo stambeno pitanje, pokrenemo mali porodični posao i pripremimo uslove za povratak.
U trenutku povratka bila sam trudna, a ubrzo nam se rodila kćerka. Bilo nam je važno da odrasta uz bake, djedove i svoju širu porodicu, da bude okružena ljubavlju, sigurnošću i vrijednostima koje smo i sami ponijeli iz svog doma. Željeli smo da poznaje svoj jezik, tradiciju i sredinu iz koje potiče. Koliko god čovjek može lijepo živjeti i napredovati u inostranstvu, poseban je osjećaj kada je svoj na svome i kada stečeno znanje može da vrati sredini kojoj pripada”.
Šta iz iskustva rada u kompaniji Etihad Airways smatrate najvećom vrijednošću koju danas donosite Aerodromu Banjaluka?
“Najvećom vrijednošću smatram radnu disciplinu i sposobnost prilagođavanja promjenama. U avio-industriji procedure, tehnologije i zahtjevi stalno se unapređuju, zbog čega zaposleni moraju brzo da usvajaju nova znanja i, što je još važnije, pravilno ih primjenjuju u praksi.
Rad u takvom sistemu naučio me je organizaciji, odgovornosti, tačnosti i poštovanju jasno utvrđenih standarda. Posebno značajnim smatram iskustvo u oblasti obuke zaposlenih – kako složene informacije prenijeti na razumljiv način, provjeriti njihovu praktičnu primjenu i razvijati kulturu u kojoj je kontinuirano usavršavanje sastavni dio poslovanja”.
Kakvi su bili Vaši prvi utisci nakon dolaska na Aerodrom Banjaluka?
“Počela sam da radim u decembru 2024. godine, praktično u vrijeme kada je imenovan novi menadžment. Od početka je bilo jasno da Aerodrom ima značajan potencijal, ali i da predstoji mnogo rada.
Postojale su određene ustaljene prakse i stare navike koje je trebalo postepeno mijenjati, posebno u oblastima organizacije, dokumentovanja, obuka i raspodjele odgovornosti. Ipak, istovremeno se osjećala spremnost da se problemi prepoznaju i da se pristupi njihovom rješavanju, što mi je ulilo povjerenje da postoji prostor za ozbiljan napredak”.
Kako danas ocjenjujete organizaciju rada i uslove koje ste zatekli?
“U odnosu na period kada sam počela da radim, napredak je vidljiv. Povećan je broj zaposlenih, poslovi i odgovornosti jasnije se raspoređuju, a više pažnje posvećuje se stručnom osposobljavanju i kvalitetu obuka. Istovremeno se radi na poboljšanju uslova rada, uređenju procesa i jačanju međusobne koordinacije.
Naravno, razvoj aerodroma je kontinuiran proces i uvijek postoji prostor za dodatno unapređenje. Najvažnije je da postoji svijest o tome šta treba mijenjati i spremnost da se poboljšanja sprovode sistematski, a ne samo kao odgovor na trenutne potrebe”.
Da li ste na Aerodromu Banjaluka prepoznali ambiciju i potencijal za dalji razvoj?
“Jesam. Ambicija se najbolje prepoznaje kroz konkretan rad, trud i spremnost da se ulaže u ljude, opremu, infrastrukturu i unapređenje procesa. Aerodrom Banjaluka ima veliki razvojni potencijal, a posebno je važno što postoji želja da se taj potencijal pretvori u konkretne rezultate.
Napredak se ne ostvaruje preko noći, ali kada postoje jasna vizija, odgovorno rukovođenje i ljudi spremni da ulože znanje i energiju, stvara se dobra osnova za dugoročan i održiv razvoj”.
Koliko je važno to što rukovodstvo pokazuje spremnost da ulaže u ljude i unapređenje poslovanja?
“Izuzetno je važno, jer nijedna organizacija ne može biti uspješna bez stručnih, motivisanih i odgovornih ljudi. U avio-industriji, u kojoj bezbjednost i kvalitet zavise od svakog pojedinačnog postupka, ulaganje u zaposlene nije samo poželjno već neophodno.
Trenutni menadžment prepoznaje kvalitetne radnike, podržava njihov razvoj i pokazuje spremnost da sasluša dobre prijedloge. Kada zaposleni vide da se njihov rad, znanje i zalaganje cijene, spremniji su da preuzmu odgovornost, predlažu poboljšanja i daju svoj puni doprinos. Ulaganje u ljude zato je istovremeno ulaganje u bezbjednost, kvalitet usluge i budućnost Aerodroma”.
Može li iskustvo stečeno u globalnoj kompaniji poput Etihada doprinijeti razvoju jednog regionalnog aerodroma?
“Može, i to u velikoj mjeri. Etihad je veliki međunarodni sistem koji povezuje različite segmente avio-industrije – putnički i teretni saobraćaj, vazduhoplovne operacije, posadu, prihvat i otpremu putnika, prtljaga, vazduhoplova, tereta i pošte, ketering, obuke i brojne prateće službe.
Posebna vrijednost tog iskustva bila je mogućnost da upoznamo i oblasti izvan svog neposrednog radnog mjesta. Zaposleni su, uz saglasnost rukovodilaca, mogli da se prijavljuju za dodatne obuke, radionice, posjete drugim sektorima i praktična upoznavanja sa procesima – od simulatora vazduhoplova do rada keteringa i drugih operativnih cjelina. Etihad i danas posebno naglašava profesionalni razvoj, međunarodno iskustvo i kontinuirane obuke zaposlenih.
Kada upoznate način na koji su svi ti segmenti međusobno povezani, dobijate cjelovitu sliku kako jedan složen vazduhoplovni sistem treba da funkcioniše. Naravno, rješenja se ne mogu jednostavno preslikati na regionalni aerodrom, ali se mogu prilagoditi njegovoj veličini, potrebama i raspoloživim resursima”.
Šta biste izdvojili kao najveću prednost Aerodroma Banjaluka u odnosu na druge aerodrome u region?
“Jedna od najvećih prednosti je njegov geografski položaj. Aerodrom se nalazi u blizini Banjaluke, auto-puta i graničnog prelaza sa Hrvatskom, a pristupačan je putnicima i privrednim subjektima iz šireg područja Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.
Ravan teren, dobra saobraćajna povezanost i prostor koji pruža mogućnost budućeg širenja predstavljaju značajne razvojne prednosti. Aerodrom ima potencijal da bude ne samo putničko čvorište već i važan logistički i kargo centar, posebno ako se njegov položaj poveže sa potrebama privrede i regionalnog tržišta”.
U kojim segmentima poslovanja, prema Vašem mišljenju, postoji najveći prostor za napredak?
“Veliki prostor vidim u razvoju kargo, odnosno teretnog saobraćaja, daljem unapređenju putničkog saobraćaja i proširenju usluga koje Aerodrom može ponuditi aviokompanijama, putnicima i privrednim subjektima.
Pored povećanja broja destinacija, važno je raditi na modernizaciji infrastrukture i opreme, digitalizaciji procesa, razvoju komercijalnih sadržaja i kontinuiranom usavršavanju zaposlenih. Poseban potencijal postoji u povezivanju Aerodroma sa domaćom privredom, izvoznicima, logističkim kompanijama i turističkim sektorom, jer se na taj način njegov razvoj direktno povezuje sa razvojem cijele regije”.
Kakva su Vaša očekivanja u pogledu razvoja Aerodroma Banjaluka u narednih nekoliko godina?
“Iskreno se nadam obnovi i proširenju aerodromske infrastrukture, kako bi se povećali kapaciteti za putnički i kargo saobraćaj i stvorili bolji uslovi za prihvat različitih, uključujući i veće tipove vazduhoplova.
Očekujem dalje unapređenje opreme, objekata i operativnih procesa, ali i razvoj novih linija i usluga. Takav napredak mogao bi Aerodrom Banjaluka učiniti interesantnijim većim međunarodnim i nacionalnim aviokompanijama i dodatno ga pozicionirati na regionalnoj i evropskoj vazduhoplovnoj mapi”.
Šta bi povećanje broja linija i putnika značilo za grad Banjaluku i Republiku Srpsku?
“Prije svega, značilo bi bolju povezanost Banjaluke i Republike Srpske sa Evropom i ostatkom svijeta. Nije neophodno imati direktan let do svake destinacije – kvalitetne linije prema velikim međunarodnim čvorištima omogućile bi putnicima da iz Banjaluke, uz jednu konekciju, nastave putovanje prema gotovo bilo kojem dijelu svijeta.
Veći broj linija doprinio bi dolasku turista, poslovnih ljudi i investitora, a korist ne bi imao samo Aerodrom. Efekti bi se osjetili u hotelijerstvu, ugostiteljstvu, trgovini, saobraćaju, turizmu i drugim djelatnostima, uz dodatne prihode za lokalne zajednice i Republiku Srpsku.
Za naše građane to bi značilo da mogu da putuju praktično „od kuće“, uz manje vremena i troškova. Putovanja donose nova iskustva, poznavanje drugih kultura, širenje vidika i nova znanja, koja ljudi potom prenose u svoju sredinu. Zato razvoj avio-saobraćaja nije samo saobraćajno, već i privredno, turističko, obrazovno i društveno pitanje”.
Koliko je za Vas lično značajno to što ste svoje međunarodno iskustvo odlučili da stavite u funkciju razvoja sredine iz koje potičete?
“Veoma mi je značajno. Ovdje imam osjećaj da svojim znanjem i iskustvom mogu neposredno doprinijeti nečemu što pripada mojoj sredini i ljudima sa kojima živim. Posebno zadovoljstvo predstavlja činjenica da radim posao koji volim, a istovremeno vidim konkretnu svrhu i rezultate tog rada.
Iskustvo stečeno u inostranstvu za mene ima najveću vrijednost onda kada ga mogu prenijeti drugima, prilagoditi našim uslovima i iskoristiti za stvaranje boljeg i uređenijeg sistema.
Upravo taj osjećaj korisnosti i pripadnosti daje mom radu dodatni smisao”.
Kakvu biste poruku poslali mladim ljudima koji žele da grade karijeru u avio-industriji?
“Avio-industrija je ogromno i dinamično područje koje pruža mnogo više mogućnosti nego što se na prvi pogled čini. Pored pilota i kabinskog osoblja, tu su vazduhoplovni inženjeri i mehaničari, dispečeri, kontrolori letenja, stručnjaci za zemaljske operacije, bezbjednost, kargo i logistiku, meteorologiju, informacione tehnologije, planiranje, obuku, kvalitet i upravljanje bezbjednošću.
Mladima bih poručila da budu radoznali, da pitaju, istražuju, uče i prihvataju prilike da se oprobaju u različitim oblastima. Ne treba da odustanu ako odmah ne pronađu svoj pravac. Možda upravo u avio-industriji otkriju zanimanje koje će zavoljeti, a svojim znanjem jednog dana doprinesu razvoju Aerodroma Banjaluka, neke aviokompanije ili vazduhoplovstva u cjelini”.
Može li se reći da je Vaš povratak potvrda da se kvalitetni kadrovi vraćaju kada prepoznaju ozbiljnu viziju i perspektivu razvoja?
“Ja sam samo jedna od mnogih osoba koje su iskustvo sticale u inostranstvu, a zatim odlučile da ga primijene u svojoj sredini. Moj povratak prvenstveno je bio motivisan porodicom i željom da dijete odrasta ovdje, ali je za profesionalni ostanak svakako važno prepoznati prostor u kojem se može raditi, napredovati i doprinositi.
Vjerujem da se kvalitetni kadrovi lakše odlučuju na povratak kada vide ozbiljnu viziju, stabilnost, poštovanje stručnosti i stvarnu mogućnost da njihovo znanje bude iskorišćeno. Zato moj primjer može biti jedna mala potvrda da ljudi žele da se vrate – ali je zadatak svih nas da gradimo uslove zbog kojih će poželjeti i da ostanu”.
Novinar: Marijana Bogdanović
