Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da Vlada Crne Gore učestvuje u hrvatskoj proslavi akcije “Oluja”, a da nikoga nije poslala na ceremoniju obilježavanja sjećanja na stradale Srbe u “Oluji”, koja će večeras biti održana u Mrkonjić Gradu.
– Vlada Crne Gore, zvanična Crna Gora, učestvuje u radosti, u proslavi zločina počinjenih nad Srbima, slavi zajedno sa Hrvatima, a nikoga Vlada Crne Gore nije poslala na obilježavanje, komemorativno sećanje na stradale Srbe u Mrkonjić Gradu – rekao je Vučić za RTS komentarišući to što će otpravnik poslova u Ambasadi Crne Gore u Hrvatskoj prisustvovati sutra u Kninu obilježavanju 31. godišnjice operacije “Oluja”.
On je dodao da je takva odluka crnogorske Vlade samo početak jer će u budućnosti biti još takvih odluka, kao i da su Srbi naivno povjerovali da su 2020. godine došle promjene koje će značiti drugačiji odnos prema Srbiji i srpskom narodu.
– Ovo nije kraj, ovo je tek početak takvih odluka i oni će imati još mnogo takvih odluka u budućnosti i tu se stvari neće promijeniti. Srbi su naivno povjerovali da su 2020. donijeli promjene koje će značiti drugačiji odnos prema Srbiji i srpskom narodu. Stvari će biti sve gore i sve lošije i ne treba to da nas iznenađuje, ali time moramo još veće poštovanje da pokazujemo prema Republici Srpskoj, prema našem narodu kojem treba da pružimo podršku u Crnoj Gori, koji je očajan zbog toga – istakao je predsjednik Srbije.
Vučić je naveo da je važno to što Srbija zna sve činjenice i što, zahvaljujući tome, može da bude pripremljenija za sve političke događaje koji dolaze u budućnosti.
– I treba da budemo svjesni svih problema, svih podjela koje su nam nametnuli. O mnogima od tih stvari ću da govorim i večeras. Јedna od tih je i taj pristup, izmišljeni policentrizam, upravo da bi mogli ovakve odluke da donose – rekao je Vučić.
Za milione ljudi širom bivše Jugoslavije ljetovanje nije bilo samo godišnji odmor.
Bio je to događaj kojem se radovalo mjesecima unaprijed, porodični ritual i uspomena koja se i danas prepričava sa osmijehom.
Nije bilo interneta, aplikacija za rezervaciju smještaja niti navigacije koja vas vodi do odredišta. Ipak, odlazak na Jadran bio je jedan od najiščekivanijih trenutaka u godini.
Pripreme su trajale danima
Sve je počinjalo mnogo prije polaska. Koferi su se pakovali danima, a u automobil je trebalo smjestiti gotovo cijelu kuću. Peškiri, suncobran, gumeni dušek, lopte, rekviziti za plažu, frižider-torba, pa čak i poneki lonac ili šerpa, morali su pronaći svoje mjesto.
Ko je imao fiću, stojadina, „stojku“, tristaća ili juga, dobro zna koliko je svaki centimetar prostora bio dragocjen. Na krovni nosač vezivali su se koferi i šatori, dok su djeca na zadnjem sjedištu sjedjela stiješnjena između torbi i dušeka na naduvavanje.
Na put se kretalo u zoru, često već oko tri ili četiri sata ujutro, kako bi se izbjegle najveće vrućine.
Dok je otac vozio, majka je držala geografsku kartu i pazila da se ne promaši skretanje, a djeca su svakih pola sata postavljala isto pitanje: „Jesmo li stigli?“
Put do mora bio je posebna avantura
Jadranska magistrala bila je prepuna automobila sa tablicama iz svih krajeva tadašnje države. Klima-uređaja nije bilo, prozori su bili širom otvoreni, radio je svirao najveće hitove tog vremena, a putovanje je trajalo satima.
Ali nikome to nije smetalo.
Prva pauza bila je gotovo obavezna. Na haubi automobila ili drvenom stolu pored puta otvarali su se domaći sendviči sa parizerom, pohovane šnicle ili piletina, kuvana jaja, paradajz, sokovi i kafa iz termosa. Danas zvuči jednostavno, ali mnogi će reći da nijedan restoran nije mogao da zamijeni taj doručak.
A onda bi se, poslije dugih sati vožnje, iza posljednje krivine konačno ukazalo more. Bio je to trenutak koji se nije mogao opisati riječima. Djeca su jedva čekala da istrče iz automobila i potrče prema vodi.
Ljetovanje za sve
Malo ko je odsjedao u luksuznim hotelima. Mnoge porodice ljetovale su u sindikalnim odmaralištima svojih preduzeća ili u kampovima uz samu obalu.
U odmaralištima nije bilo velikih razlika među gostima. Direktori, radnici i njihove porodice zajedno su sjedjeli za stolom, igrali šah, karte ili boćali, dok su djeca bez problema sklapala prijateljstva koja su trajala godinama.
Mnogi se i danas sjećaju kako su svakog ljeta na istom mjestu ponovo sretali drugare iz Sarajeva, Skoplja, Zagreba, Ljubljane, Beograda ili Titograda.
Plaža bez telefona bila je sasvim dovoljna
Na plaži nije bilo bluetooth zvučnika, influensera ni beskrajnog fotografisanja. Čuli su se samo talasi, dječji smijeh i lopta koja leti preko improvizovane mreže za odbojku.
Gradile su se kule od pijeska, skupljale školjke, ronilo za kamenčićima, igrale se karte i „Ne ljuti se, čovječe“, dok su odrasli satima razgovarali sa ljudima koje su tek upoznali.
Bilo je to vrijeme kada se prijateljstvo moglo sklopiti za nekoliko minuta.
Sitnice koje bude najljepše uspomene
Neka ljetna zadovoljstva danas su gotovo nestala, ali ih mnogi i dalje pamte.
Providne plastične sandale koje su čuvale stopala od morskih ježeva.
Prodavac koji plažom nosi korpu i glasno doziva: „Krofne sa džemom! Krofne sa čokoladom!“
Sladoled u kugli ili plastičnoj loptici koja je poslije postajala omiljena igračka na plaži.
Razglednice koje su se posljednjeg dana slale rodbini uz nezaobilaznu poruku: „Puno pozdrava sa sunčanog Jadrana.“
I foto-aparat sa filmom od 24 ili 36 snimaka. Fotografisalo se pažljivo jer nije bilo brisanja i ponavljanja. Tek po povratku kući, kada bi se razvile fotografije, vidjelo se da li je uspomena uspjela.
Večeri koje se ne zaboravljaju
Nakon dana provedenog na plaži svi su se sređivali za večernju šetnju rivom ili korzom.
Miris pečenog kukuruza, palačinki i sladoleda širio se ulicama, dok su sa terasa hotela dopirali zvuci žive muzike. Djeca su jurila balone, odrasli ispijali Cocktu ili neko drugo hladno piće, a more je bilo kulisa najljepših ljetnih večeri.
Više od običnog odmora
Možda tada nije bilo luksuznih apartmana, klima-uređaja, interneta ni društvenih mreža. Ali bilo je nečega što danas mnogima nedostaje – osjećaja bezbrižnosti.
Ljetovanje u Jugoslaviji nije bilo potraga za savršenom fotografijom niti trka za što skupljim smještajem. Bilo je to vrijeme kada je put bio dio avanture, kada su nepoznati ljudi lako postajali prijatelji, a deset dana na moru ostavljalo uspomene koje traju cijeli život.
Zato mnogi i danas, čim osjete miris mora ili čuju neku staru ljetnju pjesmu, makar na trenutak ponovo postanu djeca koja nestrpljivo čekaju da otac zatvori gepek, majka još jednom provjeri da li je sve spakovano i automobil konačno krene prema moru.
Jer tada odlazak na more nije bio samo godišnji odmor.
Zdravstveno stanje generala Ratka Mladića dodatno se pogoršalo u posljednjih nekoliko dana, potvrđeno je iz kruga njegove porodice.
Kako navodi njegov sin Darko Mladić, general je izuzetno slab, a tokom posljednje posjete u petak, kada su ga obišli njegovi vojnici, nije bio u stanju uopšte da govori. Ostali parametri i opšte fizičko stanje ostaju izuzetno teški i bez pozitivnih pomaka.
- U posljednjih nekoliko dana je još slabiji. Na posjeti u petak nije mogao da priča uopšte, dok je sve ostalo ostalo isto – prenio je za RTRS Darko Mladić najnovije informacije o stanju svog oca.
Zdravstveni status bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske već duže vrijeme ocjenjuje se kao kritičan.
Porodica i pravni tim iznova upozoravaju na neadekvatne uslove liječenja u pritvorskoj jedinici u Hagu i ponavljaju zahtjeve da mu se omogući hitno prebacivanje na adekvatno medicinsko zbrinjavanje.
U Republici Srpskoj danas je Dan žalosti povodom obilježavanja 31 godine od stradanja Srba u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja”.
Zločinačka akcija “Oluja” počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, tokom koje je sa vjekovnih ognjišta protjerano više od 220.000 krajiških Srba.
Na ažuriranoj evidenciji Veritasa nalaze se imena 1.904 poginula i nestala Srbina u toku i poslije ove akcije, među njima je 1.250 civila od kojih su oko tri četvrtine bile starije od 60 godina.
Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina i 566 žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina.
Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid iako svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.
Tokom kontrole mesnica te drugih objekata koji se bave proizvodnjom i prometom mesa u Republici Srpskoj, veterinarska inspekcija je za sedam mjeseci ove godine, a usljed utvrđenih nepravilnosti, sa tržišta povukla 4,5 tona mesa i mesnih prerađevina.
Povučene tone mesa zbog utvrđenih nepravilnosti
Potvrđeno je ovo za “Nezavisne novine” iz Inspektorata RS, a kako navode, po nalogu inspekcije iz prometa su povučeni pomenuti proizvodi zbog nepotpunih deklaracija, isteklog roka upotrebe ili izmjene senzornih svojstava.
“U ovoj godini republička veterinarska inspekcija izvršila je 375 kontrola u objektima kao što su mesnice, veleprodajni objekti, maloprodajni objekti, klaonice, farme, skladišta te proizvodni pogoni. U cilju otklanjanja nepravilnosti izrečeno je 100 upravnih mjera, dok su zbog počinjenih prekršaja izrečene kazne u iznosu od 50.000 KM”, navode iz Inspektorata RS.
Šta kontroliše veterinarska inspekcija
Pojašnjavaju da Veterinarska inspekcija RS svakodnevno vrši kontrolu mesa i proizvoda od mesa u unutrašnjem prometu i proizvodnji.
“Takođe, kontrole se svakodnevno vrše i od strane veterinarske inspekcije jedinice lokalne samouprave koja u slučaju utvrđenih nepravilnosti preduzima kako upravne, tako i prekršajne mjere. Inspekcija kontroliše sljedivost dokumentacije koja prati sirovinu, od mjesta porijekla, preko objekta za preradu, skladištenje i prodaju do krajnjeg potrošača, kao i ispunjenost higijenskih, mikrobioloških i drugih propisanih kriterijuma bezbjednosti hrane”, pojašnjavaju.
Dodaju da je poseban akcenat u kontrolama usmjeren na deklaracije, tj. da li sadrže sve potrebne elemente te da li odgovaraju po datumu proizvodnje, zemlje porijekla, roka trajanja, mesu zatečenom u hladnjači ili ranije dopremljenom mesu, što se može utvrditi povezivanjem deklaracija sa ulaznim fakturama.
“Svježe neupakovano meso životinja rođenih i/ili tovljenih i/ili zaklanih u različitim državama koje se na prodajnim mjestu stavlja na tržište, treba jasno odvojiti jedno od drugog i biti deklarisano tako da krajnji potrošač može lako razlikovati meso različitog porijekla”, navode iz Inspektorata RS.
Potrošači izražavaju zabrinutost zbog kvaliteta mesa
Snežana Šešlija, predsjednica Udruženja građana “Tolerancijom protiv različitosti” (ToPeeR) iz Doboja, za “Nezavisne novine” kaže da im se građani sve češće žale na meso, pogotovo svinjsko, koje je jeftino, i ne tako dobrog kvaliteta.
“To meso je najvjerovatnije bilo zamrznuto. Ali, bitno je istaći da nam nedostaje to što nemamo transparentne objave o inspekcijiskim nadzorima, jer bismo i mi onda znali da li je to meso uništeno ili nije. Postoji bojazan kod potrošača da jedemo uvezenu, a odmrznutu robu, tj. meso”, ističe Šešlija.
Oni, prema njenim riječima, uopšte nemaju povjerenja u prodavce.
“Jedino što koliko-toliko vjeruju domaćim mesnicama, u kojima tvrde da imaju svoje kanale gdje nabavljaju stoku. O mesnim proizvodima da i ne govorim, npr. o kvalitetu pašteta i sl. i tu imamo veoma mnogo primjedaba, ali mi ne možemo uticati na kvalitet”, zaključuje Šešlija.
Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su razgovori sa Iranom u toku, dodajući da oni predstavljaju posljednju priliku za Teheran da postigne povoljan sporazum.
– Razgovori su u toku upravo sada. Ovo je njihova posljednja šansa da potpišu dobar dokument – rekao je Tramp novinarima odgovarajući na pitanje o statusu pregovora.
On je naveo da se oni vode na zahtjev Irana, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i drugih, koji su ga zamolili da ne izvrši planirani napad na Iran.
On je dodao da će ishod pregovora biti poznat danas ili sutra, ističući da će razgovori brzo biti okončani.
– Razgovaramo o moreuzu, o njegovom otvaranju, da bude u potpunosti otvoren već sutra ujutru – zaključio je Tramp.
Nakon što je Teheran saopštio da nikakvi razgovori nisu u toku, Tramp je oštro kritikovao iransko rukovodstvo za “neviđenu dvoličnost”.
Godinama su modernim kuhinjama dominirali sjajni frontovi, ravne linije i minimalistički dizajn.
Iako je takav stil i dalje veoma popularan, sve više vlasnika domova okreće se toplijim i nostalgičnijim rješenjima koja prostoru daju poseban karakter.
Upravo zato jedan detalj iz kuhinja naših baka ponovo osvaja enterijere i postaje sve traženiji među ljubiteljima uređenja doma.
Zavjese umjesto vrata na ormarićima
Umjesto klasičnih vrata na donjim kuhinjskim elementima, sve češće se postavljaju platnene zavjese od prirodnih materijala.
Takve zavjese umjesto vrata na kuhinjskim ormarićima bile su čest detalj u domovima širom nekadašnje Jugoslavije.
Ovaj retro detalj unosi toplinu u prostor, čini kuhinju prijatnijom i odlično se uklapa u sve popularnije stilove uređenja poput vintage, rustikalnog, cottagecore i wabi-sabi stila.
Ako vam je dosadio izgled stare kuhinje, a elementi su i dalje u dobrom stanju, nije potrebno ulagati veliki novac u potpunu renovaciju. Zavjese mogu biti jednostavan i veoma pristupačan način da prostor dobije potpuno novo lice.
Umjesto kupovine novih frontova, dovoljno je skinuti vrata s pojedinih ormarića, na primjer ispod sudopere, i postaviti zavjesu pomoću tanke šipke ili sajle.
Velika prednost ovog rješenja je što boje i uzorke možete mijenjati kad god poželite, pa ih čak prilagođavati godišnjim dobima.
Praktične prednosti
Osim što izgledaju dekorativno, zavjese imaju i praktične prednosti.
Posebno su korisne u manjim kuhinjama jer ne zauzimaju dodatni prostor prilikom otvaranja, za razliku od klasičnih vrata ormarića. Tako omogućavaju brži i lakši pristup stvarima koje svakodnevno koristite.
Za dugotrajnost i jednostavnije održavanje preporučuje se izbor prirodnih materijala poput kvalitetnog pamuka ili lana. Oni dobro podnose često pranje i dugo zadržavaju uredan izgled.
Jedan nedostatak ipak postoji
Jedini nedostatak ovog retro trenda jeste to što tkanina lakše upija prašinu, kuhinjsku masnoću i mirise nego klasična vrata ormarića. Zato je zavjese potrebno redovno prati kako bi kuhinja uvijek izgledala uredno i svježe.
Praktično rješenje je imati dva kompleta zavjesa. Dok je jedan na pranju, drugi se može odmah postaviti, pa kuhinja ni u jednom trenutku ne ostaje bez svog dekorativnog detalja.
Trendovi u uređenju doma posljednjih godina sve više favorizuju prirodne materijale, toplije boje i detalje koji bude osjećaj nostalgije. Upravo zato ovakva rješenja ponovo pronalaze mjesto u modernim domovima, pokazujući da za veliku promjenu često nije potrebno veliko ulaganje, prenosi Dnevno.
Korisnici društvenih mreža bili su iznenađeni snimkom iz Sjenice koji je preplavio internet ovih dana. Naime, vlasnik automobila je snimio kako sa njegovih vrata visi – zmija.
Visila je tik iznad volana, pokušavajući da se oslobodi, a kako je uspjela da se zaglavi u vratima automobila – nije poznato.
Ovaj nesvakidašnji prizor je nasmijao mnoge korisnike.
“Okačio je kao mirišljavu jelkicu”, glasi jedan od komentara.
Pešter je planinsko područje sa specifičnom klimom, kamenjarima, pašnjacima i vodenim tokovima, susreti sa zmijama u prirodi tokom toplijih mjeseci nisu rijetkost.
U znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti i iznimnu glumačku karijeru, Vudiju Harelsonu biće dodijeljeno “Počasno Srce Sarajeva” 32. Sarajevo film festivala (SFF).
Kao jedan od najcjenjenijih i najsvestranijih glumaca svoje generacije, čija je karijera podjednako uspješna na filmu, televiziji i u teatru, Harelson je tri puta bio nominovan za nagradu “Oscar”, uključujući nominaciju za najboljega glavnog glumca za film “Narod protiv Larryja Flynta” te nominacije za najboljega sporednog glumca za filmove “Glasnik” i “Tri plakata izvan grada”.
Zapaženu ulogu imao je i u Zlatnom palmom nagrađenome filmu Rubena Estlunda “Trougao tuge”.
“Vudi Harelson jedan je od onih glumaca kojima povjerujete i u najnevjerojatnijim ulogama, dok istodobno bez problema možete zamisliti da je osoba s kojom se družite svakodnevno. Ta nevjerojatna lakoća glumačkog postojanja zapravo je nešto najteže što se može postići pred kamerama, a njemu to uspijeva iz filma u film. Njegov talent, karizma i odvažnost uzor su brojnim budućim generacijama. Čast nam je što mu možemo dodijeliti ‘Počasno Srce Sarajeva'”, izjavio je Jovan Marjanović, direktor SFF.
Na 32. SFF biće prikazan film “Dobrodošli u Sarajevo” Majkl Vinterbotom iz 1997. godine koji je premijerno prikazan u Kanu, iste godine i na 3. Sarajevo film festivalu, a u kojem Hrrelson igra jednu od glavnih uloga.
Publika će ga uskoro gledati u glavnoj ulozi serije “Brothers” platforme Apple TV, čija je premijera zakazana za 23. septembar
Harelson je scenarist, reditelj i glavni glumac filma “Lost in London” prvoga dugometražnog filma snimljenog u jednom neprekinutom kadru i uživo emitiranog u kinima.
Dobitnik nagrade “Emmy” za kultnu ulogu u seriji “Kafić Uzdravlje”, Harelson je ostvario zapažene televizijske uloge i u serijama “Pravi detektiv” te “Vodoinstalateri Bijele kuće”.
Njegov je autorski i glumački trag jednako snažan i na teatarskim daskama: nastupio je u brodvejskoj obnovi predstave “The Rainmaker”, kao i u londonskim produkcijama “On an Average Day” i “Noć iguane”.
Tokom četiri decenije stvaralaštva, kroz svaki medij u kojem je djelovao, Harelson je potvrdio status jednog od najdugovječnijih i najcjenjenijih umjetnika savremene filmske industrije.
Sarajevo film festival biće održan od 14. do 21. avgusta.
Prethodni dobitnici “Počasnog Srca Sarajeva”
Emir Hadžihafizbegović (2026), Dijego Luna (2026), Asgar Farhadi (2026), Emili Votson (2026), Vilem Dafo (2025), Stelan Skarsgard (2025), Meg Rajan (2024), Aleksander Pejn (2024), Džon Turturo (2024), Filip Bober (2024), Kristof Papousek (2024), Mark Kazns (2023), Lin Remzi (2023), Čarli Kaufman (2023), Džesi Ajzenberg (2022), Ruben Estlund (2022), Sergij Loznicja (2022), Pol Šrejder (2022), Vim Venders (2021), Mišel Franko (2020), Mads Mikelsen (2020), Tim Rot (2019), Izabel Iper (2019), Alehandro Gonsales Injaritu (2019), Pavel Pavlikovski (2019), Nijaz Hastor (2018), Nuri Bilge Džejlan (2018), Oliver Stoun (2017), Džon Kliz (2017), Wolfgang Amadeus Brilhart (2016), Stiven Frirs (2016), Robert Deniro (Lifetime Achievement Award, 2016), Benicio Del Toro (2015), Atom Egojan (2015), Agnes B. (2015), Danis Tanović (2014), Gael Garsija Bernal (2014), Bela Tar (2013), Roberto Ola (2013), Branko Lustig (2012), Emil Tedeschi (2011), Jafar Panahi (2011), Anđelina Džoli (2011), Dieter Koslik (2010), Manfred Šmit (2009), Kat Viliers (2008), Stiv Busemi (2007), Majk Li (2006), Gavrilo Grahovac (2006), Marko Miler (2005).
