Predrag Spasojević, direktor Zavoda za udžbenike Republike Srpske, u razgovoru za VrbasMedia portal otkriva kako izgleda balans između zahtjevne profesionalne uloge i porodičnog života koji mu predstavlja najveći oslonac. Govori o vrijednostima koje ga vode, radostima očinstva, ali i o svakodnevnim navikama, interesovanjima i planovima za budućnost.
Koliko Vam znači porodica i koliko ste pored poslovnih obaveza posvećeni porodici?
Kao i svakom čovjeku, i meni je najveći oslonac moja porodica. Supruga Milica, kćerka Katarina i sin Miloš, roditelji, brat i njegova porodica.
Koji su Vam najradosniji događaji u životu?
Najradosniji događaj u životu čovjeka smatram da je rođenje djeteta. Tako je i sa mnom. Prvo je na svijet došla Kaća, i to su zaista događaji u životu kada shvatiš da dobijaš jednu novu ulogu i u ruke uzimaš malo biće i život o kojem moraš i treba da brineš. Ta neopisiva sreća, to uzdizanje, taj ponos, to je nešto što je teško riječima opisati. Nakon Kaće, došao je Miloš. Djeca su u mojem i Miličinom životu dala jednu novu dimenziju. To su dva događaja u životu za koja mogu reći da su najradosniji jer oni to i jesu.
Koji Vam je najtužniji događaj?
Svima nama su najteži događaji i momenti oni koje život donosi prirodno i nenadano, a koji se odnose na gubitke dragih osoba.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme kojeg imam jako malo koristim da provedem sa porodicom. Popodnevne šetnje sa porodicom, igra sa djecom, boravak u prirodi su nešto čemu težim i trudim se da to ne propuštam. Pored toga, kada obaveze dozvoljavaju, volim sa prijateljima da igram stoni tenis.
Imate li hobi?
Ja sam dijete koje je odraslo pored rijeke. Sve lijepe stvari, dječački nestašluci, doživljaji vezani su za rijeku Lim. Sve što se odnosi na rijeku, ja i danas volim. Kao dječak pecao sam na Limu. Kada sam upisao fakultet, a potom i započeo profesionalnu karijeru, za pecanje je bilo sve manje vremena. Sada vrlo rijetko uzmem štap. Kad dugoročno posmatram život, plan mi je definitivno da se vratim pecanju. Ribolov nije bijeg od stvarnosti i života, to je povratak životu, sebi i prirodi. Pored pecanja u planu mi je i da se posvetim planinarenju generalno više vremena da provodim u prirodi.
Koje jezike govorite?
Engleski.
Da li ste trenirali neki sport i koje sportove pratite?
Kada je sport u pitanju, tu je ona muška klasika. Pratim fudbal, nekada sam mnogo više imao vremena za Ligu šampiona i lige petice, a sada je to mnogo manje vremena. Navijam za Crvenu zvezdu i Reprezentaciju Srbije. Volim da ispratim i druge sportove kada su nastupi reprezenatcije Srbije u pitanju. Profesionalno se nisam bavio sportom, sve je to bilo u domenu rekreacije.
Koju muziku slušate?
Mnogo vremena provodim u automobilu, na putu. To su trenuci kada možda i najviše slušam muziku. Volim da pronađem neku radio-stanicu sa dobrom muzikom. To me opušta. Kao i većina moje generacije volim da slušam Šobića i Zabranjeno pušenje. U kafani, kada su neke prilike i druženja, volim staru dobru narodnu muziku. Neku posebnu pjesmu ne bih izdvajao generalno ima ih više i različitih žanrova. Za razliku od brata, koji pored saksofona, svira još gitaru i frulu, a trenutno uči da svira i violinu, ja nikada nisam imao želju da se okušam sa nekim instrumentom – a možda bi i išlo.
Imate li omiljenu knjigu i šta trenutno čitate?
Moj sadašni angažman i rad usko je vezan za knjige. Svakodnevno je prisutna priča o izdanjima, književnosti, knjigama. Uvijek sam bio pobornik istorijske literature, romana koji se odnose na istoriju ili knjiga koje se bave velikim istorijskim temama. Tu je bilo mjesta i za neke motivacione ekonomske knjige, dakle spoj istorije, ekonomije i motivacije. Ako bi trebalo da izdvojim neki naslov, evo neka bude Džejms Klir „Atomske navike“. Nisam mogao ni zamisliti da će me angažman dovesti u svijet izdavaštva i knjiga, tako da sada mnogo više pratim domaću literaturu/beletristiku. Uvijek se rado vraćam Ćosiću i njegovoj trilogiji „Vreme zla“ (Grešnik, Otpadnik, Vernik)
Istorija ili geografija?
Istorija. Uvjek me privlačila istorija.
Koje filmove i serije volite, koji Vam je omiljeni žanr?
Volim da pogledam dobar film. Posebno me privlače filmovi sa tematikom Drugog svjetskog rata i stare domaće komedije. Od filmova izdvajam „Spasavanje vojnika Rajana“. Kada su serije u pitanju, volim da odgledam dobre domaće serije i novije, a naročito stare produkcije. Takođe, volim i da pogledam Histori kanal i Nacionalnu geografiju sa tematikom Drugog svjetskog rata – recimo „Apokalipsa Drugog svjetskog rata“, kultni serijal u šest nastavaka, koji je prikazivan na Nacionalnoj geografiji.
Sa kojom istorijskom ličnosti bi voljeli popričati?
Recimo, Aleksandar Karađorđević, Ujedinitelj, jedna od najznačajnihiji ličnosti u srpskoj istoriji, čovjek svjetskog formata. Generalno bi ga pitao za motive za povlačenje nekih poteza npr. za osnivanje Jugoslavije, mislim da su ti potezi značajno uticli na istoriju a i na buduće događaje na ovim prostorima posebno na nas Srbe.
Koliko često kuvate i koja Vam je omiljena hrana?
Kuvanje samo kada moram. Naučio sam spremati mnoga jela, ali nerado se bavim time. Samo onda kada baš nemam alternative. Ja sam neko ko voli meso i sva jela od mesa, tako da uvijek biram meso ili ribu.
Pivo, vino ili žesta?
Zavisi od raspoloženja, društva i ambijenta. Uvijek volim čašicu dobre rakije, čašu bijelog vina ili pivo.
Kako provodite godišnji odmor, preferirate li izlete, more ili planinu?
Dugo godina sam igao folklor te sam imao sreću i privilegiju da obiđem dosta gradova u okruženju i Evropi. Tako da sam na putovanje duže i kraće izlete navikao od malena. Sada je to drugačije odmori, izleti i putovanja sa porodicom i prijateljima. Sada kada su djeca manja, biraju se neke bliže destinacije. Sa prijateljima sam imao čast da prošle godine posjetim Svetu Goru i Hilandar što je za mene zaista bio jedan poseban doživljaj u životu. Ono što mi je plan u nekom narednom periodu jeste posjeta Kosovu i Metohiji i našim svetinjama.
Koliko vremena provodite na društvenim mrežama?
Sve u svoje vrijeme i zavisno od potreba. Danas su neizbježan dio života i potreba.
Da li sami popravljate kvarove u kući ili zovete majstora?
Zavisi od vrste posla. Dio sam, dio uz pomoć majstora.
U kakvom ste odnosu sa komšijama i ko su Vam najbolji prijatelji?
Uh. Ovo je možda i najkompleksnije pitanje. Ja sam čovjek koji je djetinjstvo i srednjoškolske dane proveo u jednom mjestu/gradu, studentske dane u drugom, a porodicu formirao u trećem. Kad život tako povede jednog čovjeka od grada do grada, onda se prirodno formiraju i različite grupe prijatelja. U svakom ovom mjestu imam svoju ekipu prijatelja. Da nabrajam, bez lažne skromnosti, bio bi poduži spisak. Ekipe su u Rudom, na Palama, Istočnom Sarajevu. Ne bih da izdvajam nikoga nekoga ću sigurno da preskočim- da ne zamjere. Komšije iz Cara Lazara ne bih mjenjao ni za šta.
Da li ste ljubitelj automobila, razumijete li se u popravke?
Nisam od onih koji se okreću za novim modelima automobila iako sam svjestan da je auto-industrija znatno uznapredovala. Povremeno pročitam ponešto o dostignućima kineske auto-industrije jer zaista rade nevjerovatan posao na tom polju. Moju pažnju i dalje privlače Old timer-i, dobro očuvani primjerci bezvremenskih klasika kao što su: mercedes 124, mercedes 190, mercedes SL model iz ’70 i balkanski san golf 1 i 2. I kao većina mojih vršnjaka, automobil koji je ostao neostvareni san, porše 911. A što se popravki tiče, svi poslovi koji prevazilaze dosipanje tečnosti za brisače u automobil, prepušteni su majstoru.
Da se ne bavite ovim poslom koji bi bio Vaš izbor?
Obzirom da nisam neki talentovan auto mehaničar vjerovatno bi se okrenuo izradi predmeta od drveta. Obrada drveta je nešto što me uvijek zanimalo ali mislim kad bi morao da biram da bi ponovo izabrao ekonomiju. Ekonomija mi leži i vjerovatno bih da nisam ovo što sam danas, radio neki posao u ekonomiji ili marketingu i komercijali koja je moja velika strast.
Da li biste voljeli živjeti u nekom drugom gradu?
Definitivno nigdje van Republike Srpske. Ja mogu reći da sam zaista srećan i da mislim da se nigdje ne bih bolje osjećao nego sada. Ljudi, klima, životne navike, organizacija života Rudo, Istočno Sarajevo ne bih mjenjao, jedino možda dodao još Pale.
Koliko ste posvećeni humanitarnom radu?
Ja sam čovjek koji ne voli da govori o stvarima koje radi a koje su u domenu pomoći ljudima. Sve što radim radim iz krajnje humanih razloga i neke ljudske potrebe, a ne da se hvalim time. Trudim se da pomognem ljudima koliko je u mojoj moći preko crkve, humanitarnih pomoći itd. Kada je DDK u pitanju, iskren moram da budem, nisam DDK jer postoji neka vrsta straha od igle i generalno bijelih mantila.
Imate li neke nagrade ili priznanja?
Žena mi je priznala da sam najbolji muž… Šalu na stranu, kako sam prethodno rekao bavim se i humanitarnim radom tako da su priznanja vezana za isti, a time ne bih da se hvalim.
Iz razgovora sa Predragom Spasojevićem jasno se vidi da, uprkos brojnim obavezama koje nosi njegova funkcija, ključnu ulogu u njegovom životu imaju porodica, prijatelji i vrijednosti koje su oblikovale njegov put. Posvećenost poslu, ali i potreba za ravnotežom kroz vrijeme provedeno u prirodi, uz najbliže, daju jednu sliku čovjeka koji ostaje dosljedan sebi.
Novinar: Marijana Bogdanović
