Trebinjka Milijana Milošević šije unikatnu garderobu od osnovne škole, a sada je preko LINK preduzetničkog centra i CARE Balkansa, u programu ekonomskog osnaživanja žena, ostvarila finansijsku podršku, kako bi ubuduće pravila brendirane haljine.
Milijana Milošević – Krojački salon “Lady M” u Trebinju
Milijana je i do sada šila unikatne haljine, a zatekli smo je u njenom Krojačkom salonu “Lady M” kako razmjerava materijal za kreiranje jedne vjenčanice.
Ovo, međutim, nije i jedina vjenčanica koju je sašila ova kreativna žena, jer ih je do sada, što vjenčanica, a što maturskih haljina, sašila bezbroj i svaka djevojka je u njima uživala, jer je bila zadovoljna kreacijom.
Djetinjstvo i prve krojačke vještine
“Ja sam još kao mala, u želji da se ne oblačim ‘uniformisano’, čak i ono što mi je mama kupovala konfekcijski gotovo, prepravljala i pravila za sebe i svoje sestre neke druge modele. Odrastala sam u ono vrijeme kada je i mene, moje sestre, kao i sve moje drugarice, mama vodila po trebinjskim prodavnicama, gdje su se prodavale uglavnom iste stvari, istih proizvođača, a ja bi ono što mi kupi prepravljala, naučivši se prethodno šiti na njenoj staroj šivaćoj mašini na mehanički, nožni pogon”, prisjeća se danas Milijana.
Proces rada sa mušterijama danas
Kaže da se ni danas, iako je od tada prošlo dosta vremena, nije mnogo šta promijenilo, pa mlade djevojke, naročito kada su im potrebne svečane haljine, obiđu i Trebinje, i Mostar, i Podgoricu, pa dođu kod nje sa idejom ili sa fotografijom o onome šta su one zamislile.
Kada se udala, imala je dva kostima koja je sama sebi sašila, a vjenčanicu je takođe modifikovala prema sebi i svom ukusu.
“Malo je teže kada djevojke dođu samo sa idejom u glavi, ali, kada mi donesu fotografiju, znam šta žele i prema njoj pravim najprije papirni kroj, pa tek onda se vraćam na platno, iako i to nekada bude dosta zahtjevno, jer žele rukave sa jedne slike, dekolte sa druge, a haljinu sa treće. Ja napamet znam kako će im taj model stajati, pa ako ima nedostataka, sugerišem im šta treba promijeniti, ili jednostavno, ako su bez ideje – dogovorimo se šta bi im, u odnosu na njihovu konstituciju i uopšte njihovu ličnost, najbolje stajalo”, nastavlja priču Milijana.
Samouka majstorica: Od “Burde” do vlastitih modela
Kako je od malih nogu tražila modele i vadila krojeve iz nekada popularnog modnog časopisa “Burda”, s vremenom je naučila krojeve modelirati sama, a onda ih sa papira prenositi na materijal i nikada joj ništa nije bilo teško.
Budući da je nekada radila u tekstilnom preduzeću “Novoteks”, znala je, kako kaže, doći iz druge smjene kući, zamijesiti hljeb, napraviti ručak i staviti ga da se kuva, a onda sjesti za šivaću mašinu i probdjeti nad njom do dva-tri sata iza pola noći, a sutradan ustajati da sprema svoje četiri kćerke u školu.
“Mene je u ovom poslu nosila samo ljubav, pa mi ništa nije bilo teško, tako da mi dođe pomalo i žao što toliko ljubavi prema šivenju nije naslijedila nijedna od mojih kćeri, iako mi pomognu kada treba, ali i ja sašijem i njima i unukama sve ono što one zamisle”, dodaje dalje Milijana, pokazujući nam svečani sako koji je tek završila jednoj od svojih kćeri.
Od kućnog šivenja do brendiranog salona
Dodaje da je želja da pravi brendirane haljine, naprosto samo jedan stepenik dalje u njenoj karijeri, što je i normalno, nakon nekoliko decenija rada u ovom poslu, od čega se krojačkom salonu posvetila već gotovo jednu deceniju, ali je mnogo više vremena šivenja po narudžbama provela radeći od kuće.
Danas, kako kaže, zna kako mušterije dišu, šta je kojoj djevojci potrebno, a ni materijali nisu više kao nekada problem, jer prosto, ono što ne može kupiti ni u regionu – naruči onlajn, na provjerenim sajtovima.
Na kraju, kada smo je upitali gdje će na haljinama i kakav potpis i logo stavljati, samo se osmijehnula, jer za nju već znaju i dame iz Dubrovnika, Herceg Novog i gradova okruženja, pa joj je misao o tome potisnula želja za novom mašinom, novom “štopericom”, koju će nabaviti od pomenutog podsticaja.
Foto: Vesna Duka
