Autor: INFO

  • Crna Gora najgora u celoj Evropi

    Crna Gora najgora u celoj Evropi

    Crnogorska ekonomija lane je izgubila 765 miliona evra što je pad u BDP-u za 15,3 odsto, pokazuje zvanična statistika Monstata.

    To je ubedljivo najgori rezultat u celoj Evropi, prema podacima Eurostata, jer je sledeća država na lestvici – Španija, imala pad od 10,8 odsto.

    Ukupni BDP u Crnoj Gori za prošlu godinu je iznosio 4,19 milijardi evra, dok je 2019. godine bio 4,95 milijardi. Po stanovniku to iznosi 6.737 evra, što je za 1.222 evra manje nego godinu ranije, pišu “Vijesti”.

    Gledajući po delatnostima, zbog rigoroznih mera preduzetih zbog suzbijanja koronavirusa, najviše su “nastradale” usluge pružanja smeštaja i ishrane, odnosno hotelijerstvo i ugostiteljstvo.

    Tokom prošle godine se bruto dodata vrednost tog sektora, u odnosu na 2019, smanjila za 78,6 odsto, a u strukturi kreiranja ukupnog BDP-a pala je sa 7,8 u 2019. godini na dva odsto.

    “Prosečna plata u Crnoj Gori će biti oko hiljadu evra”

    Izveštaj pokazuje da su bruto dodate vrednosti u sektorima saobraćaja i skladištenja, kao i administrativnih i pomoćnih uslužnih delatnosti pale za oko 26 odsto, a za petinu u oblasti građevinarstva.

    Najveći udeo od 13 odsto u ukupnom BDP-u imala je trgovina na veliko i malo, ali je i ta grana pretrpela pad od 12,5 odsto.

    Pad veći od deset odsto imale su još umetničke, zabavne i rekreativne delatnosti. Rast malo veći od četiri odsto ostvaren je u stručnim, naučnim i tehničkim delatnostima, kao i u obrazovanju, dok je nešto osetnije povećanje od sedam odsto zabeleženo u vađenju ruda i kamenja, ali ta delatnost i dalje ne učestvuje u većem stepenu u strukturi BDP-a.

    Industrija lane bila duplo bolja od turizma

    Koju katastrofu je prošle godine doživeo turizam, pokazuje i to što je čak i ovakva uništena prerađivačka industrija Crne Gore lane imala duplo veću vrednost nego turizam. Prošlogodišnja dodata vrednost prerađivačke industrije od 172 miliona evra bila je neznatno manja nego u 2019. godini, a kod hotelijerstva i ugostiteljstva je pala sa 386 na 82 miliona evra.

    Jedino dvocifreno povećanje od 10,5 odsto ostvareno je u delu zdravstva i socijalne zaštite, što je dobrim delom uslovljeno pandemijom, odnosno većim prometom farmaceutskih proizvoda. Ostale delatnosti nisu bitnije izmenile vrednost BDP-a, u čijoj strukturi, nakon trgovine, najviše učestvuju državna uprava, odbrana i obavezno socijalno osiguranje, kao i poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo sa po 7,7 procenata.

    Na izvozu usluga izgubljena milijarda

    Obračun BDP-a po potrošačkoj metodi pokazuje da je izvoz usluga, gde dominantno učešće ima potrošnja stranih turista, prošle godine iznosio 679 miliona evra, a u 2019. je ta cifra iznosila nešto preko 1,7 milijardi. Odnosno, lane je izgubljeno preko milijardu evra ovih prihoda.

    Prema ovom obračunu potrošnja domaćinstava u Crnoj Gori nije značajnije smanjena, sa 3,5 na 3,4 milijarde. Potrošnja države je lane imala rast sa 881 na 946 miliona. Bruto investicije su smanjene za 200 miliona na 1,16 milijardi, a vrednost promene zaliha je pala sa 231 na 139 miliona.

    Pad duplo veći od turističkih zemalja

    Prosek rasta BDP-a za prošlu godinu na nivou Evropske unije (EU) je minus 5,9 odsto, a najveći negativni rast su imale zemlje koje su orijentisane na turizam, pa se na začelju pored Crne Gore i Španije, nalaze mediteranske države Italija, Malta, Grčka, Hrvatska…

    Ipak, iako se pomenute zemlje u velikoj meri oslanjaju na letnju turističku sezonu, od nekih je Crna Gora imala pad veći i do skoro dva puta.

    Na nivou Evrope, rast u prošloj godini beleže jedino Irska sa 5,9 odsto i Turska sa 1,8 odsto.

    Ko će spasiti Crnu Goru od pogubnog kineskog kredita? Dve su opcije

    BDP Crne Gore u prvom tromesečju ove godine iznosio je 865 miliona evra, dok je u istom periodu prethodne godine iznosio 917,4 miliona evra, pa je zabeležen realni pad 6,4 odsto, što je takođe najgori rezultat u Evropi. Prosek EU za navedeni vremenski interval iznosi -1,3 odsto.

    BDP u tržišnim cenama iskazuje vrednost svih proizvedenih dobara i usluga građana jedne zemlje, to jest zbir bruto dodatih vrednosti po delatnostima i poreza na proizvode umanjenih za subvencije na proizvode.

    Dohodak iz inostranstva 66 miliona

    Slični podaci se dobijaju kada je u pitanju bruto nacionalni dohodak (BND), koji je jednak BDP-u uvećanom za primarni dohodak koji stanovnici države primaju iz inostranstva i umanjenom za primarni dohodak koji građani države plaćaju stranim državama.

    BND Crne Gore u 2020. godini iznosio je 4,25 milijarde evra i nominalno je manji u odnosu na 2019. godinu za 15,1 odsto, dok je saldo primarnog dohotka iz inostranstva za 2020. godinu bio pozitivan i iznosio je 66,6 miliona evra.

    BND po stanovniku lane je bio 6.844 evra, a 2019. godine 8.048 evra.

  • Zastupnički dom SAD-a odobrio milijardu dolara za finansiranje izraelske “Željezne kupole”

    Zastupnički dom SAD-a odobrio milijardu dolara za finansiranje izraelske “Željezne kupole”

    Zastupnički dom SAD-a u četvrtak je odobrio prijedlog zakona o finansiranju izraelskog sistema odbrane Željezna kupola (Iron Dome) čime se nastavila saradnja ove dvije države u pogledu vojnih tehnologija.

    U konačnom glasanju, za finansiranje izraelskog sistema odbrane glasalo je 420 zastupnika dok je 9 bilo protiv, uključujući 8 predstavnika Demokratske stranke i jednog predstavnika Republikanske stranke.

    Izdvajanjem novih finansijskih sredstava za Iron Dome, SAD je nastavio saradnju s Izraelom kada je riječ o ovom sistemu odbrane.

    Prema podacima Istraživačke službe Kongresa, do novembra 2020. godine Amerika je Izraelu osigurala 1,6 milijardi dolara za presretače, baterije i troškova održavanja Željezne kupole.


    Nova sredstva koja bi trebala biti izdvojena, iskoristit će se također za zamjenu presretača projektila koji su korišteni tokom borbi s Hamasom u maju 2021. godine.

    “Finansiranje je u skladu s Memorandumom o razumijevanju iz 2016. godine između SAD-a i Izraela kojim se Amerika obavezuje da će pružiti dodatnu pomoć Izraelu kada je riječ o održavanju Željezne kupole nakon perioda borbi kako bi se u budućnosti omogućila efikasna odbrana Izraela”, saopćeno je.

    Ipak, ovaj potez nije naišao na odobravanje svih članova Doma. Demokratska zastupnica Rashida Tlaib rekla je kako se ne može govoriti i potrebi Izraelaca za odbranom dok Palestinci žive pod sistemom aparthejda.

    “Ne možemo govoriti o potrebi Izraelaca za sigurnošću u vrijeme kada Palestinci žive pod nasilnim sistemom i umiru od njega. Trebali bismo također govoriti o potrebi Palestinaca za sigurnošću od izraelskih napada”, rekla je Tlaib.

    Nakon glasanja i usvajanja odluke u Zastupničkom domu SAD-a, konačnu odluku o finansiranju donijet će Senat ove države nakon čega će se pristupiti konačnom finansiranju projekta.

  • Zašto je sporno Južno kinesko more i zbog čega velike sile na ovom području lome koplja

    Zašto je sporno Južno kinesko more i zbog čega velike sile na ovom području lome koplja

    Iako je formiranjem novog-starog saveza oko programa AUKUS prvenstveno potencirana saradnja Velike Britanije, SAD-a i Australije, indirektna poruka koja se ovim potezom poslala Kini vjerovatno je u ovom momentu mnogo značajnija.

    Jačanjem saveza, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države kao i Australija poslale su poruku kako neće dozvoliti zvaničnom Pekingu dalju militarizaciju spornih područja u Južnom kineskom moru koje već decenijama predstavlja predmet spora.

    Gdje se nalazi Južno kinesko more i zašto je bitno

    Područje smješteno između nekoliko azijskih država, već nekoliko decenija izaziva brojne tenzije kako među ovim zemljama, tako i na međunarodnom planu.

    Južno kinesko more predstavlja dio koji se nalazi između Kine, Vijetnama, Tajvana, Indonezije, Filipina, Bruneja i Malezije. S obzirom na broj država koje ga okružuju, područje Južnog kineskog mora predstavlja idealnu podlogu na kojoj države mogu iznositi svoje zahtjeve, ali i ukazivati na probleme koji su često kroz opterećeni burnim bilateralnim odnosima.


    S obzirom na položaj, Južno kinesko more za svaku državu na ovom području predstavlja i dio preko kojeg se odvija veliki dio trgovine što državama generira prihode koji se mjere u milijardama. Osim toga, prema istraživanjima, Južno kinesko more bogato je i prirodnim resursima kao što je plin i nafta što svakako daje dodatnu dimenziju ovom problemu.

    S obzirom da Kina predstavlja ujedno i najveću državu koja izlazi na Južno kinesko more, njeni zahtjevi prema ovom dijelu su i najveći. Međutim, kineski zahtjevi u Južnom kineskom moru često se ne podudaraju sa zahtjevima i željama drugih država koje također tvrde kako imaju pravo na određeni dio ovog teritorija.

    Upravo ovi sporovi koji se vode već nekoliko decenija postali su generator jednog oblika “hladnog rata” između Kine s jedne, te susjednih država i njihovih transatlantskih partnera s druge strane.

    Svi sporovi u Južnom kineskom moru

    Države koje okružuju ovo područje, još sedamdesetih godina počele su polagati pravo na područja u ovom moru koja su bogata resursima. Osim resursa, države su se sporile i oko vlasništva nad otocima kao što su Spratly i Paracel za koje Kina tvrdi da pripadaju Pekingu.


    Ipak, da bi se objasnila historija sukoba, potrebno se vratiti u 1947. godinu i period nakon Drugog svjetskog rata kada je područje Južnog kineskog mora bilo pod kontrolom tadašnjeg Japana. Međutim, nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, područje je okupirala kineska vojska.

    Već tada, Kina je donijela strategiju koju je nazvala Linija s 11 crtica čime je jasno pokazala pretenzije na skoro 90 posto područja Južnog kineskog mora. Između ostalog, unutar linija bili su i ključni arhipelazi kao i sporna ostrva Spratly, Paracel uključujući i skup koralnih grebena u blizini Filipina.


    S obzirom na tadašnje dobre odnose sa Sjevernim Vijetnamom, Kina je na “korištenje” ovoj državi ustupila Tonkinski zaljev zbog čega se Linija s 11 crtica pretvorila u Liniju s devet crtica.

    Upravo ova teorija kojom je Kina s devet crtica zaokružila teritorije kojima vlada, izazvala je brojna negodovanja susjednih država koje su smatrale da i one moraju imati jednak pristup i prilaz Južnom kineskom moru.

    Tenzije su naročito eskalirale 1974. godine kada su Kina i Južni Vijetnam pokrenuli rat koji je postao poznat kao “Bitka na Paracel ostrvima” što je bio pokušaj vijetnamske vojske da protjera kinesku mornaricu iz područja za koje je VIjetnam smatrao da pripada ovoj zemlji.

    S obzirom na tenzije, Ujedinjene nacije su 1982. godine organizovale sastanak čiji je plod bio usvajanje Konvencije o pravima mora (UNCLOS) koju su između ostalog potpisale Kina i sve okolne države.

    Prema UNCLOS-u, nacije koje izlaze na Južno kinesko more dobijaju ekskluzivnu ekonomsku zonu 200 nautičkih milja od svojih obala.

    “U toj zoni, one imaju isključiva prava eksploatacije resursa, a druge nacije imaju slobodu plovidbe i preleta ovim dijelovima. Vode unutar 12 nautičkih milja su ‘teritorijalne’ vode i zemlje na tom području imaju potpuni suverentitet”, navodi se u Konvenciji.


    Međutim, i pored usvajanja ove Konvencije, Kina se i dalje pridržava teorije Linija s devet crtica za koju smatra kako ima historijsku pozadinu uprkos činjenici da pravno nije utemeljena.

    Na spornim područjima kao što su Paracel i Spratly ostrva, Kina već godinama vrši militarizaciju, a također, već nekoliko godina aktuelan je pristup gradnje umjetnih ostrva što se također definira kao “rat bez oružja” kojim zvanični Peking nastoji stvoriti pritisak na susjedne države.

    Ono što je interesantno, Kina je na ovim dijelovima uložila i velika sredstva u gradnju radara koji bi trebali prepoznati sve aktivnosti stranih brodova koji se približavaju dijelovima mora za koje Kina tvrdi da pripadaju njima.

    Tenzije i dalje rastu, ali Kina ne odustaje od planova

    Tenzije među državama naročito su eskalirale 2016. godine kada su Filipini pokrenuli tužbu protiv Kine pred Haškim sudom gdje su tvrdili kako je upravo kineska Linija s devet crtica nevažeća jer nema pravno utemeljenje te ne podliježe pravilima Konvencije o pravima mora.

    Također, Filipini su pokrenuli tužbu i zbog konstantnih kineskih aktivnosti u predjelima koji su prema Konvenciji UN-a trebali predstavljati ekonomsku zonu Filipina, te su istakli kako je samo tokom jednog mjeseca zabilježeno više od 200 upada kineskih snaga sigurnosti u filipinske teritorijalne vode.


    Na kraju, 2016. godine Stalni arbitražni sud u Hagu donio je presudu u korist Filipina gdje se navelo kako nigdje ne postoje pravni dokazi da Kina ima kontrolu nad područjem Južnog kineskog mora.

    “Tribunal je utvrdio da Kina krši suverena prava Filipina ometajući filipinsko istraživanje nafte, kao i filipinske ribare. Također, Tribunal je utvrdio kako ostrva Spratly ne predstavljaju pravno ostrvska područja već kamenje na koje je Peking postavio hiljade tona pijeska i betona kako bi ga učinio upotrebljivim”, navodi se.

    Vrlo brzo, uslijedila je reakcije i kineskih zvaničnika koji su izrazili nezadovoljstvo odlukom te su naveli kako je neće poštovati.

    “Kineska vlada i kineski narod odlučno se protive presudi i neće je ni priznati ni prihvatiti”, rekao je kineski ministar vanjskih poslova.


    Iako su Filipini odnijeli pobjedu, ona je bar za sada, samo moralna s obzirom da je Kina i nakon 2016. godine nastavila militarizaciju spornih područja i ometanje aktivnosti koje se tiču susjednih država i njihovih ekskluzivnih ekonomskih zona.

    Početkom 2021. godine, Kina je donijela i nekoliko zakona kojima je nastojala potvrditi svoju dominaciju u Južnom kineskom moru. Zvaničnici su tako usvojili Zakon o obalnoj straži kao i Zakon o sigurnosti pomorskog prometa.

    Između ostalog, Kina je ovim zakonima donijela mjere kojima zahtijeva od stranih brodova koji prevoze određene vrste tereta kroz Južno kinesko more da kineskim vlastima dostave detaljne informacije pri tranzitu kroz područja koje Kina smatra vlastitim teritorijalnim vodama.

    Upravo sve aktivnosti i sveprisutnost tenzija u Indo-Pacifiku, doprinijeli su tome da azijski problem vrlo brzo postane svjetski u koji će se uključiti euroatlantski saveznici.

    Južno kinesko more – međunarodni problem

    Kako bi zaštitili vlastite ekonomske i političke interese, ali i interese zemalja saradnica u azijskog regiji, euroatlantski saveznici već duži period intenzivno obavljaju niz vojnih operacija na području Južnog kineskog mora. Uprkos činjenici da u ovim operacijama dominiraju SAD i Velika Britanija, članice EU također su bitan dio operacija.

    Francuska u Indo-Pacifiku drži oko 7.000 trupa, a Njemačka će po prvi put nakon 20 godina poslati brod na područje Južnog kineskog mora što je dio nedavno usvojene Indo-Pacifičke strategije čije je usvajanje obrazložio ministar vanjskih poslova Heiko Maas.

    “Politički Zapad leži na Istoku. Šaljemo jasnu poruku, Indo-Pacifik je prioritet njemačke vanjske politike”, rekao je Maas.

    Uprkos trenutnim razlikama i tenzijama oko programa AUKUS koje su stvorene između SAD-a, Velike Britanije i Australije s jedne, te Francuske i članica EU s druge strane, države zapadnog bloka i dalje su saglasne u jednom cilju koji se tiče suzbijanja utjecaja Kine.


    Svjesni da su države koje okružuju Kinu suviše slabe i ovisne od moći Pekinga, zapadne zemlje nastoje što više direktnim putem i uz pomoć saveznika poput Australije, Japana i Tajvana utjecati na slabljenje zvaničnog Pekinga.

    Kineski zvaničnici, s druge strane, neće mirno posmatrati aktivnosti u samom “komšiluku” te je s toga za očekivati da će se tenzije u ovom predjelu, naročito nakon AUKUS-a, dodatno pojačati čime će Južno kinesko more još jednom postati potvrda promjene u globalnim odnosima čiji fokus nije na Bliskom, već na Dalekom istoku.

  • Nastavljen protest na Kosovu, prelazak moguć jedino pješice

    Nastavljen protest na Kosovu, prelazak moguć jedino pješice

    Građani nezadovoljni jednostranom odlukom Prištine da uvede probne tablice za sva vozila koja ulaze na područje Kosova i Metohije iz centralne Srbije peti dan protestuju kod administrativnih prelaza Jarinje i Brnjak, gdje su raspoređene specijalne jedinice Rosu.

    Na sjever pokrajine i dalje se može jedino pješice.

    Okupljeni traže povlačenje specijalnih jedinica policije i ukidanje jednostrane odluke Prištine.

    Na administrativnom prelazu Brnjak policija je juče pretukla trojicu Srba, koji su zbrinuti u bolnici u sjevernoj Kosovskom Mitrovici i nisu životno ugroženi.

    Jedinice vojske Srbije su u povišenoj borbenoj gotovosti u garnizonima, Raška i Novi Pazar.

    Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je veoma zabrinut zbog prebijanja Srba, dodajući da je pitanje za NATO i EU zašto to dozvoljavaju.

    Privremene vlasti u Prištini u ponedjeljak, 20. septembra, uputile su na Jarinje i Brnjak specijalne jedinice policije Rosu, kako bi obezbijedile početak primjene jednostrane odluke da se uvedu probne tablice za sva vozila koja ulaze na teritoriju Kosova i Metohije iz centralne Srbije.

    To je izazvalo zabrinutost i uznemirenost kod Srba i oni su blokirali puteve koji vode ka administrativnim prelazima.

  • Institut traži ko će uništiti 55.000 vakcina

    Institut traži ko će uništiti 55.000 vakcina

    Institut za javno zdravstvo Republike Srpske raspisao je javni poziv za usluge preuzimanja, skladištenja i konačnog zbrinjavanja medicinskog, hemijskog i farmaceutskog otpada, a u sklopu ovog posla biće uništeno i 55.000 vakcina protiv virusa korona kojima je istekao rok, potvrđeno je “Nezavisnim novinama”.

    “Do sada je istekao rok za 55.000 doza vakcina astrazeneka, koje su, kad su donirane, imale rok trajanja od 30 do 60 dana”, istakli su iz Instituta.

    Javni poziv je koncipiran na način da se po potrebi sukcesivno uništava medicinski otpad, a po osnovu jedinične cijene iskazane za kilogram tog otpada.

    “Shodno tome, još ne znamo koliko će koštati uništavanje vakcina”, kazali su iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

    U obavještenju o nabavci navedeno je da je trajanje okvirnog sporazuma dvije godine, a da je procijenjena ukupna vrijednost okvirnog sporazuma bez PDV-a 49.950 KM. Rok za prijem ponuda odnosno zahtjeva za učešće je ponedjeljak, 27. septembra, u podne.

    “Na poziv naručioca, izvršilac će na lokalitetu naručioca (JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske Banjaluka i Regionalni centri Foča, Istočno Sarajevo, Zvornik i Trebinje) preuzeti otpad te ga transportovati, skladištiti i konačno zbrinuti na lokalitetu za koji ima odobrenje nadležnog ministarstva”, ističe se u obavještenju.

    Podsjetimo da je u Srpskoj istekao rok za 55.000 vakcina, “Nezavisne novine” su prve pisale o tome početkom septembra. Kako smo tada objavili, nije isključeno da će se sličan scenario dogoditi i u FBiH, gdje će 340.183 doze biti neupotrebljive već idućeg mjeseca.

    Kako je juče saopšteno iz Vlade Srpske, od februara ove godine, kada je počeo proces imunizacije, u Republici Srpskoj je, do 21. septembra, zdravstvenim ustanovama isporučena 542.861 vakcina protiv virusa korona, od čega 296.219 doza vakcina koje se daju kao prva doza vakcinacije i 246.642 doza koja se daje kao druga doza.

    Recimo, u utorak, posredstvom Instituta za javno zdravstvo, isporučeno je 2.878 vakcina, od čega se 995 odnosi na vakcinaciju prvom, a ostatak drugom dozom.

    Kada je o vakcinama riječ, slovenačka vlada odobrila je donaciju od 100.620 doza vakcine fajzer-biontek protiv kovida-19 za Bosnu i Hercegovinu.

    Kako je saopšteno, donacija je odobrena u srijedu na online sjednici Vlade, kao dio humanitarne pomoći Slovenije Bosni i Hercegovini u borbi s pandemijom.

    BiH je, prema podacima sajta Worldometers, izbila na prvo mjesto u Evropi po smrtnosti od virusa korona na milion stanovnika.

  • “Skratiti postupak čekanja na ponavljanje suđenja” Kojić ne odustaje od izmjena Zakona o krivičnom postupku BiH

    “Skratiti postupak čekanja na ponavljanje suđenja” Kojić ne odustaje od izmjena Zakona o krivičnom postupku BiH

    Inicijativa Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica o izmjeni Zakona o krivičnom postupku BiH, kojom bi se skratio proces čekanja na ponavljanje postupka u pravosnažnim predmetima zbog lažnog svjedočenja, ni nakon četiri godine nije dobila svoj epilog.

    Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Milorad Kojić, kaže za Srpskainfo da postoji mnogo pravosnažnih presuda u kojima su određene osobe osuđene zbog davanja lažnog iskaza svjedoka, iako nemaju nikave veze sa tim dešavanjima. Po važećem zakonu, da bi se postupak protiv njih ponovio prvo se mora utvrditi krivična odgovornost osoba koje su dale lažnu izjavu, što se u praksi ne dešava, pa samim tim osobe koje su nepravedno osuđene nemaju mogućnost da se žale i dožive pravdu.

    Iz tog razloga je ovaj Centar, kako pojašnjava Kojić, još prije četiri godine uputio inicijativu o izmjeni Zakona o krivičnom postupku BiH svim srpskim predstavnicima u Parlament BiH, ali do danas nisu dobili povratnu informaciju da li će i kada ona biti uvrštena na dnevni red parlamenta.

    – Imamo slučajeve da osobe priznaju da su dale lažni iskaz, da li pod pritiskom tužioca ili nekog drugog, i da su svjesne da su nedužnog čovjeka poslale u zatvor. Takav slučaj smo, na primjer, imali u predmetu “Dušan Janković”, gdje su svjedoci priznali da “nisu baš tačno dali iskaz”. To je sve ovjereno kod nadležne službe, ali da bi se ponovio postupak u slučaju “Dušan Janković” prvo mora da se utvrdi krivična odgovornost osoba koje su davale lažni iskaz – pojašnjava Kojić.

    Dodaje da njihov prijedlog o izmjeni Zakona o krivičnom postupku BiH upravo treba da skrati ovaj proces i da se omogući da se postupak ponovi a da se ne čeka da se prvo procesuiraju oni koji su dali lažni iskaz.

    Drugim riječima, kako pojašnjava Kojić, osoba koja je dala lažni iskaz, a na osnovu kojeg je utvrđena navodna odgovornost osuđenog, trebala bi dati svoju izjavu o priznanju lažnog iskaza koja će biti ovjerena kod nadležnog organa i to bi onda bio dovoljan dokaz da postupak bude ponovljen. On dodaje da u praksi još nisu imali nijedan postupak koji je krivično proveden da bi se došlo do ponavljanja postupka.

    – To znači da osobama koje su osuđene na osnovu lažnog svjedočenja nisu ostavljene nikakve mogućnosti da ponove postupak i da ne budu u zatvoru za nešto zašto nisu odgovorni – ističe Kojić.

    Prema njegovim riječima, njihov prijedlog izmjena Zakona o krivičnom postupku BiH ne idu u pravcu da se ne može otvoriti krivični postupak zbog lažnog svjedočenja, već u pravcu mogućnosti ponavljanja postupka ne čekajući da se prethodno završi krivični postupak zbog lažnog svjedočenja.

  • Mitropolit Joanikije: Mitropolija ima jasan kontinuitet – istorijski, pravni, imovinski

    Mitropolit Joanikije: Mitropolija ima jasan kontinuitet – istorijski, pravni, imovinski

    Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije istakao je da Mitropolija crnogorsko-primorska ima jasan kontinuitet – istorijski, pravni i imovinski, da neprestano funkcioniše 800 godina, pod različitim nazivima.

    Mitropolit je rekao da je predsjednik države Milo Đukanović po pitanju vjere i poslova Crkve već mnogo puta do sada prekšio Ustav Crne Gore i najgrublje se umiješao kao političar, te istakao da Crkva mora da se brani ako se politika na najgrublji način miješa u crkvene poslove i pokušava da spriječi vjerski obred i vjerske poslove.

    “Mi nismo instalacija nikakve politike, već institucija koju je ustanovio Gospod Isus Hristos, a u organizacionom smislu Sveti Sava”, rekao je mitropolit Joanikije za Radio-televiziju Crne Gore.

    Vladika je istakao da u Mitropoliji nikada nije bilo riječi o njenom odvajanju od Srpske pravoslavne crkve, već da su to očekivali ljudi iz vlasti.

    “Ne može Mitropolija da obriše svoju istoriju, svoj identitet, vjekovni svetosavski, hrišćanski. Dakle, ja kao mitropolit i svaki mitropolit, dužan je da njeguje jedinstvo Crkve i da poštuje kanonsku jurisdikciju”, poručio je mitropolit Joanikije.

    Mitropolit je, između ostalog, rekao da je kapela na Lovćenu nasilno srušena i da je ugrožen amanet i djelo Njegoševo, te da vjeruje da će se narod pokajati i na svojim ramenima iznijeti kamenje na vrh Lovćena i vratiti kapelu.

    “Kad budemo vraćali kapelu na Lovćenu, vraćaćemo je samo u funkciji izmirenja Crne Gore i Crnogoraca”, naglasio je mitropolit i dodao da se kapela na nebo vaznijela i na nebu postoji.

    Prema njegovim riječima, kapela je kao ono zrno pšenice koje umire ali rađa stostruko.

  • Brnabićeva o situaciji na Kosmetu “Mnogo ćemo izgubiti ako nasjednemo na provokacije”

    Brnabićeva o situaciji na Kosmetu “Mnogo ćemo izgubiti ako nasjednemo na provokacije”

    Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je večeras u Njujorku da je Srbija mnogo toga postigla u prethodnom periodu i da zato ne sme da nasjeda na provokacije Prištine, ali i da mora pozvati sve partnere da reaguju kako bi se sačuvao mir.

    Dodala je da je predočila Kruu kakve poruke šalju Aljbin Kurti i prištinsko rukovodstvo.

    Brnabićeva je održala danas u NJujorku i sastanak sa američkim kongresmenom Erikom Svolvelom i dodala da je ambasador Srbije u SAD Marko Ðurić pokrenuo inicijativu da imamo mnogo bolju komunikaciju sa Demokratskom strankom u SAD, što do sada nije bio slučaj.

    Brnabić je predočila Svolvelu da Srbija, ipak, ima svoje crvene linije, kao i da Kurti i drugi albanski političari na KiM koriste to što za SAD trenutno Zapadni Balkan u fokusu, kao ni EU.

    – Samo sam željela da im skrenem pažnju da se situacija usložnjava iz dana u dan i da ih molimo da se umiješaju i vide šta se dešava, i da pomognu da se sačuva mir i stabilnost – navela je Brnabić.

    Na pitanje šta će reći sutra u svom obraćanju na generalnoj debati UN, rekla je da će se njen govor bazirati proke svega na situaciju sa kovidom, što je tema debate, kao i oporavku u postkovid periodu, ali da će govoriti i o situaciji na KiM.

    Naglasila je da je izuzetno važno da svijet to čuje i da uputimo poruku proke svega onima koji će biti zaiteresovani za ono što imamo da kažemo – da li će Srbija poslati poruku mira i stabilnosti ili će odgovoriti na jedan drugačiji način za sve ove provokacije.

    – Priština samo želi da nas isprovocira da bi odgovorili na jednak način – kaže premijerka Srbije.

  • Bajden ima problem? “Ovo vodi u katastrofu”

    Bajden ima problem? “Ovo vodi u katastrofu”

    Desetine hiljada Haićana stiglo je do granice sa SAD.

    Glasine su podgrejale nadu da će moći da uđu u tu zemlju i tamo da ostanu. Ali, predsednik Bajden u koga ti ljudi polažu nade ima drukčije planove.

    Nadu u američkom pograničnom gradu Del Rio predstavlja bledožuta zgrada pored prašnjavog fudbalskog terena. Ko je dotle uspeo da dođe, taj je preživeo prelazak preko reke, prešao granicu i za sada je na sigurnom. A onaj ko u senci zgrade stoji u redu sa smeđom kovertom u rukama, taj ovog strahovito vrelog dana čeka na autobus.

    U hladu je više od 40 stepeni Celzijusa, ali tu ima vode i voća. Za to su se pobrinuli volonteri organizacije “Granična humanitarna koalicija” (Border Humanitarian Coalition). Više ne vladaju uslovi nedostojni čoveka, kao ispod mosta preko reke Rio Grande koji povezuje Meksiko i Sjedinjene Države. Čarli je jedan od preko stotinu migranata, a gotovo svi su s Haitija. Taj 32-godišnjak već je dugo na putu.

    Putovao je dva meseca, prošao kroz 12 zemalja. Sve, kaže, za svoju budućnosti. Domovinu je napustio pre više godina. Nekoliko godina je proveo u Čileu, ali ekonomska situacija se tamo zbog pandemije pogoršala. A povećala se i diskriminacija. Nazad na Haiti ne želi. Tamo je nakon atentata na predsednika Žovenela Moizea u julu i zemljotresa u avgustu još veći haos. To ne obećava budućnost kakvu Čarli sanja.

    Sada je konačno u SAD. Nada se da ga neće vratiti, jer ima rođake u Orlandu. Tome se nada i Edlin. Ta 27-godišnjakinja sedi malo po strani i hrani svoju jednogodišnju ćerku. “Nadam se poslu i boljem životu”, kaže. I ona je 2018. pobegla, najpre u Čile, a onda se pre dva meseca uputila prema SAD. “Dobro sam”, kaže Edlin uprkos svemu. Njene rečenice su kratke, stalno gleda svoje dete.

    I Edlin ima koverat u kojem su podaci kako doći do rodbine u SAD. Među migrantima kruži priča da niko ko ima rodbinu u SAD neće biti vraćen. Mnogi su poverovali da će dolaskom Džozefa Bajdena za američkog predsednika sve biti bolje, da će moći da se usele u SAD. Ali, iako je Bajden obećao humaniju politiku od Donalda Trampa i zaustavio izgradnju ograde na granici, prepreke na južnoj američkoj granici nisu nestale.

    Nepoželjne slike
    Nekoliko kilometara južno od žute zgrade u Del Riju je crna ograda od gvožđa na kojoj prestaje nada. Nakon što su objavljene fotografije iz tamošnjeg migrantskog kampa, pristup je zabranjen. Na jednoj odavno zatvorenoj robnoj kući još su reklame na španskom za alkohol i cigarete. To je najava obećane zemlje koja polako bledi.

    Blokade na putu i policija ne dozvoljavaju prelaz preko mosta preko kojeg se inače obavlja granični promet. Putem patroliraju vojnici Nacionalne garde u terenskim vozilima, a još je otvoren jedan ulaz za stotine službenika koje je vlada u Vašingtonu poslala u Teksas. Oni bi trebalo da situaciju hitno stave pod kontrolu kako se ne bi pojavile neke nove fotografije koje bi bile neugodne za Bajdena. Njegov ministar za nacionalnu zaštitu Alehandro Majorkas došao je kako bi izbeglicama poručio: „Ne dolazite!“ A one koji su već stigli, da odlučno vrati nazad.

    Haićane od nedelje avionima vraćaju u njihovu domovinu. Na hiljade ljudi najpre prebacuju u druge gradove u SAD kako bi tamo bilo odlučeno o njihovom statusu. Većina će, najavljuje Majorkas, biti vraćena u svoje domovine. Ali ljudi i dalje pokušavaju da uđu u SAD. Na nekim snimcima se vidi kako američka granična policija na konjima tera migrante koji prelaze Rio Grande koristeći čak i bičeve.

    To su scene zbog kojih je Bela kuća izrazila zgražavanje, ali one su obišle svet, isto kao i fotografije kampa ispod mosta. Njega vlasti nameravaju da uklone do kraja nedelje.

    Frank Lopez time nije iznenađen – ni haosom koji vlada, niti brojnim migrantima.

    “Jedini koji su iznenađeni su političari”, kaže taj 55-godišnjak koji je i sam dugo radio kao granični policajac. Grad Del Rio sa 35.000 stanovnika za njega je “ratno područje”. Za to je, smatra, odgovoran predsednik Bajden.

    On je obećao da će granice biti otvorene. “To neizbežno vodi u katastrofu”, kaže Lopez dok stoji na blokiranom mostu na kojem snima kratke video-snimke za svoju Fejsbuk-stranicu.

    Ljut je na političare, i to ne samo na Demokrate. Lopez je simpatizer Trampa i podseća da je bivši američki predsednik bar vršio pritisak na Meksiko. I niko nema pojma kako će se sveo ovo sada odraziti na život građana, kaže Lopez. Naravno, u gradu život ide dalje, vikendom se održavaju utakmice. Ali, ljudi se boje velikog broja migranata koji će, kaže, stizati u sve većem broju, ako ih država ne bude dosledno vraćala. “Nismo mi bezdušni, ali ne možemo da pomognemo svima, postoji granica”, kaže Lopez.

    Za konzervativce kao što je Lopez ta granica odavno je prekoračena. U avgustu je policija uhvatila više od 200.000 ljudi bez dokumenata u pokušaju ilegalnog prelaska granice, od oktobra prošle godine više od milion i po. Republikanci za to krive Bajdenovu politiku useljavanja. Ted Kruz, senator iza Teksasa, objavio je snimak na društvenim mrežama uz hešteg #BidenBorderCrisis na kojem se vidi kako stoji pred mostom ispod kojeg su stotine ljudi.

    Rasprava o useljavanju biće jedna od glavnih tema tzv. “međuizbora” koji se u SAD održavaju sledeće godine. Predsednik Bajden ne uspeva da pronađe izlaz iz dileme kako delovati humano i ujedno pozvati migrante da ne dolaze. Organizacije za ljudska prava, ali i levo krilo Demokrata kritikuju predsednika zbog toga što ljude vraća na Haiti. “To je neljudski. Haićani proživljavaju jednu krizu za drugom i zaslužuju saosećanje”, objavila je na Tviteru kongresmenka Ilhan Abdulahi Omar.

    Umetnik Roberte Markez, poznat pod imenom “Robenz”, poziva da se obustave deportacije i izražava solidarnost sa svojom “braćom pod mostom”. On potiče iz Meksika, a u međuvremenu ima američko državljanstvo i godinama radi s migrantima. Njima bi pomoglo kada bi imali posao, ali brojni Amerikanci se boje za svoja radna mesta. Upravo to Republikanci navode kao argument za svoju restriktivnu politiku useljavanja. Pa ipak, brojne poslove u SAD i sada rade ljudi bez dokumenata. Robenz se nije slagao s Trampovom politikom, a kod Bajdena, kaže, još nije siguran. Ali, vraćati ljude nema smisla, kaže on: “Oni će ponovo da dođu”.

    Čarly i Edlin za sada ne moraju nazad, idu dalje u SAD. S malo zakašnjenja stiže autobus koji su organizovali aktivisti u Del Riju. Za njih ima mesta. Ali pitanje je da li će moći i da ostanu.

  • Talibani: Ponovo će biti pogubljenja i amputacija ruku

    Talibani: Ponovo će biti pogubljenja i amputacija ruku

    Mula Norudin Turabi, jedan od osnivača talibana i glavni pokretač strogog tumačenja islamskog zakona u vrijeme posljednje talibanske vladavine Avganistanom krajem 1990-ih godina, rekao je da će ovaj tvrdokorni pokret ponovo vršiti pogubljenja i amputacije ruku, mada možda ne u javnosti.

    U intervjuu za AP, Turabi je odbacio zgražavanje zbog pogubljenja koje su talibani vršili u prošlosti, koja su se ponekad događala pred gomilom ljudi na stadionu i upozorio svijet da se ne miješa u djelovanje novih vladara Avganistana.

    “Svi su nas kritikovali zbog kazni na stadionu, ali mi nikada nismo rekli ništa o njihovim zakonima i kaznama”, rekao je Turabi.

    “Niko nam neće govoriti kakvi bi naši zakoni trebalo da budu. Sljedićemo islam i usvojićemo zakone zasnovane na Kuranu”, istakao je on.

    Turabijevi komentari ukazuju na to da lideri grupe ostaju duboko konzervativni, iako prihvataju tehnološke promjene, poput videa i mobilnih telefona, navodi AP.

    On je kazao da će sudije, uključujući i žene, suditi u predmetima, ali da će osnova avganistanskih zakona biti Kuran.

    “Odsjecanje ruku je veoma potrebno radi bezbjednosti”, naglasio je Turabi, rekavši da je takva vrsta kažnjavanja imala odvraćajući efekat.

    On je dodao i da kabinet proučava da li će kazne biti javno izvršavane ili će biti “razvijena ta politika”.

    Posljednjih dana u Kabulu talibanski borci obnovili su kaznu koju su obično koristili u prošlosti za ljude optužene za sitnu krađu, a to je da ih osramote.

    Najmanje dva puta u posljednjih nedjelju dana, muškarci iz Kabula bili su smještani u zadnjem dijelu kamioneta, vezanih ruku, i voženi da bi bili poniženi.

    U jednom slučaju, njihova lica su bila ofarbana kako bi ih označili kao lopove.

    U drugom slučaju im je ustajali hleb visio na vratu ili su im njime punili usta.

    Ne zna se tačno koje zločine su oni počinili.