VRBAS Media

Autor: INFO

  • Režim u S.Koreji šokirao uvredljivi grafit diktatoru

    Režim u S.Koreji šokirao uvredljivi grafit diktatoru

    Poruka je osvanula u jednim od boljih kvartova grada gdje živi samo partijska elita, a vlasti sada traže uzorke rukopisa stanovnika.

    Sjevernokorejske vlasti bijesne su zbog grafita koji su se pojavili u Pjongjangu, a u kojima se grubo vrijeđa diktatora Kim Jong-una kojeg se naziva “kučkinim sinom”.

    • Kim Jong-une, kučkin sine, ljudi umiru od gladi zbog tebe – stoji na zidu zgrade u jednom od boljih kvartova sjevernokorejske prijestolnice. Grafit je otkriven 22. decembra, u vrijeme dok se održavala važna konferencija (nevažnih nema) vladajuće Radničke partije.

    Policijski kordon u gradu
    Sjeverna Koreja jedna je od posljednjih i najbrutalnijih dikatura na svijetu, pa je ovakvo iskazivanje nezadovoljstva krajnje neuobičajeno, zbog čega je odmah pokrenuta i vrlo opsežna istraga. Kako javlja Daily Telegraph, zvaničnici su zatražili uzorke rukopisa od više hiljada stanovnika Pjongjanga kako bi ustanovili ko je odgovoran za ovaj čin.

    Čim je grafit otkriven, čitavo je područje obuhvaćeno policijskim kordonom, a vlasti su hitno izbrisale poruku. O njemu su izvijestili mediji bazirani u Seulu koji se oslanjaju na hrabre izvještaje “građana reportera”, disidenata i protivnika režima iz Sjeverne Koreje i Kine. Doznalo se tako da su sjevernokorejski policajci obilazili stanove, tražeći od vrata do vrata ko bi mogao biti odgovoran za poruku. Obišli su sva obližnja stambena naselja i naložili stanovnicima da im daju uzorak svog rukopisa kako bi ga mogli usporediti sa porukom na zidu.

    Takođe, svi su morali detaljno ispričati gdje su se kobnog dana kretali.

    Telegraph ističe kako se vrlo vjerojatno detaljno pregledavaju i snimke hiljada nadzornih kamera koje je Kim dao postaviti u gradu nakon što je 2011. došao na vlast.

    Podsjećaju kako se grafit pojavio u vrijeme kada se zemlja suočava s golemom krizom i gladi, uzrokovanom zatvaranjem granica, covidom i poplavama koje tu zemlju pogađaju proteklih nekoliko godina. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu iznijela je procjenu kako će Sjevernoj Koreji ove godine nedostajati čak 860.000 hiljada tona hrane, što je ekvivalent za više od dva mjeseca gladi. Stanovnicima nedostaju osnovne namirnice, poput ulja, a cijene su se učetverostručile.

    Ipak, po zakonu, kritiziranje obitelji Kim ili Partije strogo je zabranjeno. Kazna za takvo ponašanje je dugotrajan boravak u jednom od zloglasnih logora, a u nekim slučajevima i smrt. Stoga su grafiti s porukama protiv Kima ili vladajuće stranke izuzetno rijetki.

    Javna pogubljenja zbog uvrede

    Uglavnom se, i to veoma sporadično, događaju u zabačenim krajevima zemlje, no gotovo nikada u političkom i administrativnom centru, Pjongjangu, gdje živi samo partijska elita.

    Posljednji takav slučaj zabilježen je u martu 2018., kada je muškarac, vojno lice, javno pogubljen jer je proglašen krivim za ispisivanje nepoželjnih grafita.

    No, Telegraph ističe kako se i Pjongjang, velegrad koji je najrazvijeniji u zemlji, suočava s nestašicama hrane, lijekova, te energenata za grijanje domova i to tokom oštrih zimskih mjeseci, kako otkriva Toshimitsu Shigemura, profesor na tokijskom Univerzitetu Waseda i autor brojnih knjiga o dinastiji Kim. Čak je i inače dobro ugojeni Kim drastično smršavio, što je potaknulo rasprave o njegovom zdravstvenom stanju.

    Boje se pobuniti

    • Mora da je pojava ovakog grafita na zidu u Pjongjangu bila potpuni šok za vlast. Od ljudi se očekuje da u Pjongjangu budu lojalni jer žive mnogo bolje nego bilo ko u Sjevernoj Koreji. Mislim da će se centralna vlast zabrinuti ako se nezadovoljstvo počinje javljati i u krugovima političke elite. Mislim da se mnogo ljudi koji su vidjeli grafit slažu s njime, ali su previše uplašeni da bi to javno izrekli – kazao je on.

    Istovremeno, nedavno je objavljena i informacija kako je misteriozni gimnastičar prešao ogradu i vratio se u Sjevernu Koreju nakon samo godinu dana koje je proveo u Južnoj Koreji, a prema riječima upoznatih, na jugu je doslovno gladovao radeći kao domar. Slučajevi takvih bjegunaca s juga na sjever izuzetno su rijetki. Nije poznato je li živ s obzirom da je Sjeverna Koreja pojavom koronavirusa uvela politiku “pucaj na licu mjesta” u svakoga koga vide kako ilegalno pokušava ući u zemlju.

  • Šarović: Zahtjevi se traže kada si ekonomski jak, a ne kada klečiš na koljenima

    Šarović: Zahtjevi se traže kada si ekonomski jak, a ne kada klečiš na koljenima

    Ekonomija i poboljšanje životnog standarda kod nas se više i ne spominju, a takvo stanje koje je nametnuto od stane vladajućih stranka, za običnog čovjeka nije dobro, izjavio je predsjednik SDS Mirko Šarović.

    On kaže da aktuelna vlast na sve načine izbjegava priznati da se loše živi, da ljudi odlaze i da stagniramo.

    „U Republici Srpskoj unazad tri godine nije izgrađen ni metar autoputa, ni magistralnog, samo se krpe rupe i to nedovoljno. Bosna i Hercegovina, koja je sada na repu svih događanja, ekonomski zaostaje, politički tone u neku vrstu blata i s ovom vlašću nema perspektive“, istakao je Šarović.

    On kaže da se, kada je riječ o ekonomiji u Republici Srpskoj, sva priča vlasti svodi na bacanje prašine u oči građanima.

    „Od Dodika smo mogli čuti i to da se brže razvijamo do Amerike, da smo bolji od Njemačke, najbolji u Evropi u nekoj oblasti ekonomije i onda podsjeti građane da je nama jako dobro i da ne trebamo pričati o ekonomiji, nego o krizama, konfliktima i ovim temama koje je nametnuo, a sve kako bi pokušao da osvoji još jedan mandat“, navodi Šarović.

    On ističe da je očigledno da ljude koji su na najvišim funkcijama ne interesuje to što politika produkovanja kriza ostavlja ogromne posljedice na ekonomiju, a time i živote običnih ljudi.

    „Ljudi poput Dodika rizikuju da Republika Srpska ne bude siguran prostor za investiranje i da, kada su u pitanju nove investicije, budemo zaobiđeni u širokom luku“, upozorio je predsjednik SDS-a.

    Šarović ističe da za produkovanje kriza Dodik ima partnere u Federaciji BiH i da se oni međusobno hrane.

    „On nameće teme, ali se onda jave njegovi partneri u FBiH, odmah će se identifikovati i Bakir Izetbegović i Dragan Čović jer on hrani njih, oni hrane njega i onda nemaju šansu oni koji bi možda željeli nešto drugačije, da promijene teme i prioritete. Moja je želja da im ne povjeruje niko jer će ih ponovo prevariti zato što se sve to radi isključivo zbog izbora“, napominje Šarović.

    Prema njegovom mišljenju ovakve predstave za javnost će biti nastavljene i intenzivirane.

    „Dodik sve ovo radi ponajviše zbog izbora i uz to će još narednih sedmica i mjeseci da trguje, praviće predstave, biće posebnih i vanrednih sjednica NS RS i niko živ neće pričati o onom o čemu bi trebalo da se priča“,kaže Šarović.

    Takve političke igre, dodaje on, neće doprinijeti rješavanju životnih problema običnog čovjeka.

    „Smatram i uvijek sam govorio da je ekonomija ispred svega, bolji život pod broj jedan, pa onda sve ostalo, ali to ovdje nije ni na vidiku, to ne spominje niko “, upozorava Šarović i dodaje “zahtjevi se traže kada si ekonomski jak, a ne kada klečiš na koljenima”

  • Parastos ubijenim Srbima u Kravici kod Bratunca

    Parastos ubijenim Srbima u Kravici kod Bratunca

    Tim povodom će u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Кravici u 11.00 časova biti služen parastos za nastradale Srbe, dok je u 12.00 časova predviđeno odavanje počasti i polaganje cvijeća na spomen-krst u Кravici za 3.267 poginulih srpskih civila i boraca iz Srednjeg Podrinja i Birča.

    U Кravici kod Bratunca danas će biti obilježeno 29 godina od stradanja 162 srpske žrtve iz ovog i ostalih sela bratunačke opštine u odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih su 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice na pravoslavni Božić 1993. godine.

    Tim povodom će u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Кravici u 11.00 časova biti služen parastos za nastradale Srbe, dok je u 12.00 časova predviđeno odavanje počasti i polaganje cvijeća na spomen-krst u Кravici za 3.267 poginulih srpskih civila i boraca iz Srednjeg Podrinja i Birča.

    Obilježavanju ovog događaja prisustvovaće pomoćnik ministra za boračko-invalidsku zaštitu Radomir Graonić i savjetnik ministra general Milan Torbica.

    Etničko čišćenje u Srednjem Podrinju počelo je u aprilu 1992. godine uništavanjem svega što je srpsko.

    Muslimanske snage iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile su progon ubistva i uništavanje srpskog stanovništva i imovine tokom 1992. i početkom 1993. godine.

    Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca u prvoj godini građanskog rata u BiH, Orićevi vojnici su svoj krvavi pir nastavili i 1993. godine kada su na pravoslavni Božić upali u Кravicu, gdje su ubili 49, ranili 80 srpskih civila i vojnika, sedam ih je nestalo, a pet ih nije pronađeno ni nakon 29 godina.

    Među nestalima tog dana su i dvije žene.

    Na Božić je selo opljačkano, a zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Кravice. Uništeno je oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata.

    Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbjegavši sigurnu smrt prelaskom u Srbiju. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.

    Od početka rata pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu, a zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića u Potočarima pekli na ražnju.

    Takvi zločini nisu se prestali događati ni nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN u aprilu 1993.godine.

    Od pedesetak Srba koji su početkom rata ostali u Srebrenici, lojalni tadašnjoj muslimanskoj vlasti, preživjela je samo jedna senilna starica, dok je druga starica Ivanka Mirković u julu 1995. godine nađena zaklana na kućnom pragu u blizini policijske stanice, koja je u ratu bila logor za Srbe.

    Mirkovićeva je gledala mučenja i slušala jauke srpskih logoraša koje su tukli i zbog toga su je zaklali zlikovci pri bjekstvu iz Srebrenice da ne bi svjedočila o tim mučenjima.

    Većina nestalih još nije pronađena i ekshumirana, niti je ko odgovarao za te zločine.

    Jedinice Nasera Orića odmah na početku rata protjerale su i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Кovačice, Orahovica, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih. Formiran je i logore za Srbe.

    Jedinstven je primjer logora “pilićarnik” u Gornjim Potočarima u koji su bili zatvoreni svi stanovnici srpskog sela Čumavići, koji su bili zarobljeni civili.

    Кasnije je formirano još nekoliko logora u Srebrenici i okolnim selima u kojima su mučeni i ubijani zarobljeni i Srbi, koji su na početku rata ostali lojalni tadašnjoj muslimanskoj vlasti, a koji nisu preživjeli torture i živi dočekali slobodu.

    Nakon uništavanja srpskih sela najbližih Srebrenici uslijedili su upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Кarno, Кrnjići, Brežani, Magašići, Ranča, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje, pa sve do upada i masakra u Кravici 7. januara 1993. godine i Skelanima devet dana kasnije, kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih više od polovine civila.

    Po proglašavanju Srebrenice zaštićenom zonom UN, umjesto demilitarizacije, nastavljeni su upadi iz te enklave u srpska sela i, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena su sva ostala srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su oko 3.000 Srba, od kojih je više od polovino civilno stanovništvo.

    Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike, kao što su Božić, Petrovdan, Đurđevdan i drugi.

    Zlikovci nisu ostavljali žive ni bolesne i nepokretne, žene, djecu i starce, a zarobljeni su umirali nakon brutalnih mučenja i tortura. Živog nikog nigdje nisu ostavljali. Tako je bilo i u Кravici.

    Zarobljenom Anđelku Mlađenoviću iz Ježestice, pred majkom Savkom, odsjekli su glavu, zavezali je za vozilo i odvezli u Srebrenicu, o čemu postoje fotografije, a Savku su nakon zlostavljanja, takođe, zaklali sa još nekoliko civila, očevidaca tih zločina.

    O tome je svjedočio Кravičanin Dragomir Miladinović čiji su sinovi Ratko i Đorđe poginuli toga dana.

    Dva dana nakon masakra pronađeno je i sahranjeno sedam masakriranih tijela, a tek poslije dva i po mjeseca sahranjeno je još 42 pronađenih unakaženih tijela.

    Osim Dragomirovih sinova Ratka i Đorđa, na Božić su, braneći nejač, poginuli još braća Vojislav i Radojko Bogićević, Кrstivoje i Ivan Đukanović, Anđelko i Dragan Mlađenović, Vidosav i Miladin Đokić, te Vujadin i Miladin Dolijanović.

    U napadu srebreničkih muslimanskih snaga na Кravicu učestvovao je, prema svjedočenju preživjelih mještana, veliki broj Bošnjaka, koji su se poslije rata vratili na područje Srebrenice i Bratunca.

    Ni 29 godina od srpskog stradanja niko nije odgovarao za ubistva i zločine u Кravici, kao ni za ostale zločine u velikom broju navedenih srpskih sela u Srednjem Podrinju, izuzimajući dvojicu Bošnjaka koji su osuđeni za tri pojedinačna ubistva na području Bratunca.

    Božićni napad na Кravicu je, prema pričama preživjelih, ali i istorijskim podacima, bio nastavak ustaškog zločina koji je počinjen na Vidovdan 1944. godine, kada su ustaše iz okolnih sela zapalile 38 mještana srpske nacionalnosti u podrumu jedne kuće u selu Zonići kod Кravice.

    Među zapaljenima su bili jednogodišnja Jefa i starci Pavle i Vasilije Pavlović. Za taj zločin niko nije odgovarao.

  • Vulin: Јedinstvo Srba je nemoguće bez Republike Srpske

    Vulin: Јedinstvo Srba je nemoguće bez Republike Srpske

    Srpski narod već 30 godina pokazuje koliko je bila ispravna odluka da se bore za svoju državu, izjavio je ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, gostujući u Јutarnjem programu RTRS.

    Vulin je istakao da je 30 godina Republike Srpske značajan jubilej.

    • 30 godina Srpske govori o iskonskoj potrebi srpskog naroda zapadno od rijeke Drine da ima državno iskustvo. Srpska već 30 godina pokazuje koliko je važno da ima svoju pravno političku organizaciju – poručio je Vulin.

    Vulin je naglasio da “Srbi moraju da budu jednistven politički narod, a bez Srpske to nije moguće”.

    • Negacija Srpske je negacija srpskog naroda. Mi smo čuvari Dejtonskog sporazuma, u njemu je jasno određeno šta je Srpska i to se jednostavno ne može mijenjati – rekao je Vulin.
  • Dodik: 9. januara u Srpsku dolaze predstavnici Rusije, Kine i Srbije

    Dodik: 9. januara u Srpsku dolaze predstavnici Rusije, Kine i Srbije

    U Republiku Srpsku 9. januara stižu predstavnici svjetskih sila, Rusije i Kine. Na Dan Republike u Banjaluci će boraviti i predstavnici Srbije i brojni gosti iz drugih zemlja. Svi oni, kaže srpski član BH Predsjedništva privrženi su pravu da Srpska bude ono što jeste. Velikih 30, to su kaže Milorad Dodik ozbiljne godine. Sve u nizu, uglavnom su bile protiv Republike Srpske i od nje su uzimale dio po dio.

  • Republika Srpska vraća svoju obavještajnu službu?

    Republika Srpska vraća svoju obavještajnu službu?

    Republika Srpska je sve bliže vraćanju svoje Službe za bezbjednost. To bi trebalo da bude još jedna nadležnost, u paketu drugih koje će se vratiti na entitetski nivo. Za to, kažu stručnjaci, postoji uporište u Zakonu o obavještajno bezbjednosnoj agenicji BIH. Ali i u Dejtonskom mirovnom sporazumu.

  • Trivićeva poručila da je cilj vraćanja nadležnosti Dodikov gubitak kontrole nad sudijama i tužiocima

    Trivićeva poručila da je cilj vraćanja nadležnosti Dodikov gubitak kontrole nad sudijama i tužiocima

    Kristalno je jasno da je jedini i isključivi cilj “vraćanja” nadležnosti gubitak kontrole Milorada Dodika nad sudijama i tužiocima.

    Poručila je potpredsjednica PDP i poslanica te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Jelena Trivić.

    – Smjenom Milana Tegeltije sa čela Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i smjenama u Tužilaštvu BiH, Dodik najavljuje osnivanje novog VSTS. Jedini razlog za to je gubitak kontrole nad tužiocima i sudijama – smatra Trivićeva i dodaje:

    – Sada kada su tužioci po bitnim predmetima počeli raditi svoj posao, Dodik najavljuje novi VSTS – providno i jadno – kategorična je ona.

    Naglašava da pravna država mora da profunkcioniše, a svi koji su se ogriješili o zakon – moraju da odgovaraju. -Izuzetno me raduje da je Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva počelo raditi na raščišćavanju kriminala i korupcije kao najvećih neprijatelja našeg društva – zaključila je Trivićeva.

  • Pet stvari koje opozicija najviše zamjera vlasti u Republici Srpskoj

    Pet stvari koje opozicija najviše zamjera vlasti u Republici Srpskoj

    Od poziva na jedinstvo, do etiketa izdajnika i kriminalaca. Na toj relaciji kreću se politički odnosi u Republici Srpskoj. Politički rivali sukobljavaju se na svemu i svačemu, kada treba i ne treba, a mi smo ih zamolili da izaberu pet stvari na kojima najviše jedni drugima zamjeraju.

    Ovaj put, slijedi spisak primedbi koje opozicija ima za vlast u Srpskoj.

    Miladin Stanić, predsjednik Kluba poslanika SDS u Narodnoj skupštini Republike Srpske

    KRIMINAL I KORUPCIJA: Ova pojava je postala toliko ukorijenjena u našem društvu da je dovela do statusa pravila djelovanja vladajuće elite. Pravosudni sistem u sprezi sa vlasti žmiri na sve pojavne oblike organizovanog kriminala i korupcije.

    NEKOMPETENTNOST U INSTITUCIJAMA: Za posljednjih 15 godina vladajući SNSD je uposlio veliki broj ljudi sa kupljenim diplomama u javnom sektoru. S obzirom na način kako su stekli diplome, ti ljudi se na isti način odnose prema važnim poslovima koji su im povjereni. Nezainteresovanost i neznanje vladaju javnom administracijom.

    BAHATOST ZVANIČNIKA: Čelni ljudi SNSD svojim nedoličnim ponašanjem gaze dignitet institucija, pogotovo Narodne skupštine Srpske, naše najznačajnije institucije. Tome doprinosi i letargija čelnih ljudi tih institucija, koji ne čine ništa da sačuvaju dignitet institucije na čijem čelu se nalaze.

    JAVNA NABAVKE: Nezapamćena pljačka javnog novca kroz skupe javne nabavke za dvorske firme. Skupi luksuz pojede svake godine veliki dio budžeta. Tu prije svega mislim na skupu informatiku, izdvajanja za hotele na Jahorini i helikoptere.

    ODSUSTVO EMPATIJE PREMA NAJUGROŽENIJIM SLOJEVIMA DRUŠTVA: Bahatost je stvorila sljepilo kod vlasti pa nisu spremni i sposobni da vidi kako žive naši građani. Iz svojih bogatih zamaka zaboravili su kako žive naše najugroženije kategorije.

    Branislav Borenović, predsjednik PDP

    KORUPCIJA: Korupcija izjeda ovo društvo, siromaši ga i unazađuje u svakom pogledu. Politička korupcija, gdje se predstavnici, izabrani na bazi jedne politike, političkom korupcijom kupuju kao na otvorenom tržištu u korist druge, postala je osnov za sve druge anomalije. Najbolji primjer su ponovljeni lokalni izbori u Doboju gdje je nedvosmisleno jasno, po rezultatima izbora, da je vladajući SNSD kroz nekoliko ključnih kandidata dopisao, uzeo tj. ukrao između 15 i 17 hiljada glasova (skoro 40 odsto) što je lako dokazivo, a Okružno tužilaštvo Doboj ćuti.

    Dalje, tu je korupcija u javnim institucijama preko koje su stotine miliona KM iz budžeta završile u privatnim džepovima. Uzmimo samo primjer nabavki iz vremena vanrednog stanja, kada su firme bliske vlastima nabavljale maske, respiratore i drugu medicinsku opremu, a Republici Srpskoj ih prodavali po deset puta većim cijenama i tako monopolskim položajem zgrnuli dodatne desetine miliona KM. Da pravosudne institucije reaguju bar na osnovu javno poznatih činjenica i istraživačkih medija, koji su često potkrijepljeni i jasnim dokazima i dokumentima, imali bi pune ruke posla. Tu dolazimo do sindroma nečinjenja, nezamjeranja, a samim tim i nekažnjivosti u pravosuđu, gdje su uticajni pojedinci povezani sa političkim moćnicima, pa se predmeti sporo, ili nikako, formiraju, istrage se odugovlače i najčešće nema sudskog epiloga i sankcije. U prilog tome govori da je u pretprošloj godini potvrđena optužnica za samo jedan slučaj visoke korupcije u svih 19 tužilaštava u Srpskoj i BiH, u kojoj radi 370 tužilaca.

    NEPOTIZAM: Nekada se govorilo o zapošljavanju bliskih srodnika vladajućih političara u institucijama. Međutim, razmjere nepotizma su tolike da se o tim „sitnim“ slučajevima više i ne govori; to je postalo pravilo, nažalost. Ukoliko u internet pretraživač ukucate ime samo jedne firme koja se bavi IT tehnologijama, a povezana je s najbližim srodnicima prvaka vladajuće stranke, za nekih pola sata pretrage možemo izračunati da je ta jedna firma tokom prethodnih godina na tenderima od republičkih institucija dobila preko 100 miliona KM. Da ne govorimo još o raznim podsticajima, tenderima, javnim poslovima, gdje bliski srodnici dobijaju brojne povlastice i privilegije, pa do nastojanja da se kumovska zgrada proda UIO za skoro 100 miliona KM, odnosno više od 60 miliona od predviđenih sredstava na raspolaganju.

    PRIVATIZACIJA INSTITUCIJA: Sve gore navedeno govori u prilog činjenici da je na djelu privatizacija institucija i države od strane vladajuće elite. Budžeti su podređeni njima, institucije ne da ne poštuju, nego ih do krajnjih granica ponižavaju u svojoj bahatosti, a neki stavljaju znak jednakosti između sebe i institucija, pa i same Republike Srpske, što je za mene jednako skrnavljenju svetinje. Republika Srpska je iznad svakog pojedinca, nastala kao odraz kolektivne volje našeg naroda i teškom mukom odbranjena.

    AVANTURIZAM OPASNIH NAMJERA: Sa ovom vlašću nemamo jasno definisanu nacionalnu i državničku politiku; imamo definisane samo lične i stranačke interese pojedinaca ili grupe ljudi u vladajućim strukturama usmjerene ka ostvarivanju samo prokletog kratkoročnog izbornog profita. To je i za mnogo stabilnije i jače zemlje pogubno. A za nas nepotrebno, jer imamo jasno definisanu ustavnu poziciju koja Srpskoj daje značajnu državotvornost i snažne, odlučujuće mehanizme uticaja na donošenje odluka u zajedničkim institucijama BiH. Svako djelovanje kojim se priziva ili se radi, pa makar i nesvjesno, na prekompoziciji dejtonske BiH, imaće štetne posljedice po Srpsku i srpski narod. Petnaest godina smo slušali priče o referendumu o nezavisnosti, koji se iz godine u godinu prolongirao, referendum o Danu Republike, sedam dana pred izbore 2016. godine, da bi manje od mjesec dana nakon održavanja u Zakon o praznicima bile unesene odluke Ustavnog suda, a referendum, najviši demokratski izraz volje građana, bio proglašen anketom. Pa smo imali priču o mirnom razdruživanju, pa sada imamo priču o vraćanju nadležnosti, koja je, gle čuda, plasirana godinu pred izbore, i trajaće do izbora. A dok sve ovo sluša i gleda narod pakuje kofere i odlazi, investicije nas zaobilaze, cijene divljaju…

    VALJANJE U BLATU I ENORMNA PROIZVODNJA NEPRIJATELJA: Ovo traje već godinama i posljedica je, između ostalog, i svega gore navedenog. Sve što je nenormalno, izopačeno u normalnom svijetu ovdje vremenom postaje normalno, pravilo. Uveli su praksu da je normalno psovati na TV, proklinjati i vrijeđati novinare, političke neistomišljenike, bilo koga ko se suprotstavi, postavi nezgodno pitanje ili iz nekog razloga ne odgovara samoprozvanom velikom vođi i njegovoj kasti. Laž se proglašava za univerzalnu istinu, a među narodom se konstantno sije strah, pa se na to odgovara „Ćuti, može i gore“ ili „svi su isti“. Zavadiše nas sa cijelim svijetom, zbog jednog „prijatelja“ u EU dobismo 26 neprijatelja. Nevjerovatna količina proizvodnje, ne samo domaćih, već i stranih neprijatelja, potpuno odsustvo racionalnog i razumnog ponašanja. Ja kažem da konačno trebamo početi da razmišljamo da može i mora bolje, da se ova društvena erozija mora zaustaviti. Nas možda nema mnogo, ali smo veliki narod, državotvorni, sa istorijom na koju možemo biti ponosni i na koju se trebamo ugledati, i koji su vijekovima vodili prosvetitelji, a ne Domanovićev slijepi vođa. Sve može i sve mora bolje.

    Nenad Nešić, predsjednik DNS

    PODJELE I SVAĐE: Sit sam podjela i svađa u našem društvu. Vlast je za njih uvijek najodgovornija. Imali smo dobar momenat u sastancima s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i zajedničkoj reakciji na nametanje Inckovog zakona. I onda je vlast sve to bacila u vodu. Nacionalni interes postao je ponovo predmet političke borbe u Republici Srpskoj. Umjesto da je svetinja i neosvojiva tvrđava, ugrožena je potjerom za nekim procentom glasova. Te podjele moraju stati. Kad dođe do promjena na temi Republike Srpske narod i političare neće dijeliti niko.

    POSKUPLJENJA I EKONOMSKA DEVASTACIJA: Dok je Srpska pojeftinila u borbi za glasove, osnovne životne potrebe poskupile su do neslućenih razmjera. Sindikalna potrošačka korpa je 2.153 KM. Prosječna plata je 1.025 KM dok bar 60 odsto zaposlenih prima ispod 600 KM. Prosječna penzija je 405 KM i jasno je da danas imamo sloj ekstremno bogatih i većinu naroda na ivici siromaštva. Ovo najljepše parče Zemljine kugle, gdje bi i iz dugmeta nešto niklo, bez ikakvog obzira vlasti postaje dolina gladnih.

    PRIVREDNI RAST: Republika Srpska, na moj šok, ovih dana umije i sankcijama da zaprijeti. Ja kao protivnik sankcija bilo kada i bilo kome htio bih sljedeću stvar da istaknem. Hajde da se sa okruženjem i međunarodnom zajednicom ne mjerimo kroz recipročno ludilo nego kroz prizmu privrednog rasta. Dok je posljednjih deset godina BDP zemalja u razvoju porastao 26 procenata, u RS je 15 procenata. Zato je životni standard građana Srbije veći 20 odsto od našeg, Bugarske 35 odsto, Rumunije 80 odsto, a Hrvatske čak 135 procenata. Usljed ovako katastrofalnog privrednog rasta, umjesto da mi prijetimo sankcijama drugima, valjalo bi da razmislimo o tome da građani prestanu davati sankcije nama i bježati odavde. A 180.000 je pobjeglo od 2013. Mi moramo imati rast od bar pet odsto godišnje nakon promjena i to je moguće ulaganjem u strateške grane: energetiku, IT sektor, drvnoprerađivačku, prehrambenu i građevinsku industriju u mandatu naredne vlade.

    JAVNI DUG: Znate li da građani uspijevaju da prežive jer im novac šalju oni koji su odavde pobjegli u inostranstvo? Preko milijardu KM su doznake za godinu dana. Više od 2.000 KM po domaćinstvu u prosjeku. E, dok građani preko Zuma i Skajpa gledaju svoju djecu koja im šalju novac, da bi živjeli i ne bi se zaduživali, vlast Republike Srpske živi “na crtu”. Ukupan javni dug je preko šest milijardi maraka, a povećan je za osam odsto u drugom kvartalu ove godine. U tom javnom dugu nas povjerioci smatraju za pijanog kockara, jer kamata za nas je 4,75 odsto dok Srbija i Sjeverna Makedonija imaju 1,9 odsto. Ovdje se država zadužuje da bi se krala i da bi joj djeca bježala. To je suludo. Svako povećanje javnog duga mora služiti za povećanje privredne aktivnosti i zapošljavanja, a ne krpljenje budžetskih rupa koje prave korupcija i pljačka.

    ODLAZAK LJUDI, ODSUSTVO NADE: Ja sam emotivan i direktan čovjek. I kad god sam ove godine pustio suzu uvijek je uzrok tome bila činjenica da nam mladi odoše, da se slavski kolač lomi bez unuka u kući i da sam pomislio da će nam prazna dvorišta kroz par decenija ostati, ne jer ih nismo odbranili, nego jer nije imao ko da ih hrani. Šta ovdje država radi da mlade zadrži, a dvorišta ne budu pusta? Preokrenuti trendove biće jako težak i zadatak za više vlada, ali počeće od sljedeće, nakon promjena. Hiljade mladih bračnih parova moramo useliti u nove stanove širom Srpske. Prosječna plata mora i može biti 1.500 KM za pet godina. Penzija mora biti najmanje 50 odsto plate. Moramo povećati mjesečnu i godišnju boračku naknadu za 50 procenata. Pobogu, to je mjera dostojanstva RS. Ono što zamjeram vlasti, za mene nije samo pitanje političkog folklora. To je set ciljeva i obaveza koje namećem DNS i sebi kao jasna mjerila našeg uspjeha u godinama koje dolaze.

  • Pet stvari koje vlast najviše zamjera opoziciji u Srpskoj

    Pet stvari koje vlast najviše zamjera opoziciji u Srpskoj

    Od poziva na jedinstvo do etiketa izdajnika i kriminalaca. Na toj relaciji kreću se politički odnosi u Republici Srpskoj. Politički rivali sukobljavaju se na svemu i svačemu, kada treba i ne treba, a mi smo ih zamolili da izaberu pet stvari na kojima najviše jedni drugima zamjeraju.

    Ovaj put slijedi spisak primjedbi opoziciji od strane političara vlasti u Republici Srpskoj.

    Snježana Novaković Bursać, predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH

    KUKAVICE: Nemaju hrabrosti, želje ili volje da stanu uz SNSD i koaliciju kada su u pitanju ključne pozicije za Republiku Srpsku i odnosi unutar BiH. Otvoreno razaraju napore zvaničnih instutucija na tom planu, a nemaju ili ne žele zbog javnosti da iskažu svoj istinski stav.

    ZLOUPOTREBA TRAGEDIJA: Umjesto zdrave i konstruktivne opozicione ponude, u javnost i institucije su uveli potpuno neprimjerene zloupotrebe ličnih tragedija, porodičnih odnosa, performanse, kojekakve snimke i konstrukcije nedopustivih razmjera. Primjer za to je tzv. afera “Kiseonik”.

    BEZ ZNANJA: Tokom dugog opozicionog perioda se nisu uspjeli programski i kadrovski kapacitirati, pa umjesto jasnih stavova, iskusnih lidera i ljudi sa integritetom u prvi plan stavljaju osobe bez adekvatnog znanja i iskustva. Njihova ponuda biračima se svodi samo na to da su “protiv”.

    NANOSE ŠTETU SRPSKOJ: Na nivou BiH se nisu pozicionirali kao vlast, odnosno opozicija, shodno ostvarenim izbornim rezultatima, već su bivali i jesu dio većine koju predvodi SDA kad god im se ukaže prilika. To je plaćeno i plaća se po Republiku Srpsku štetnim odlukama i kadrovskim rješenjima.

    BEZ REZULTATA: Tamo gdje su vršili ili vrše vlast nemaju pozitivne rezultate.

    Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske i predsjedavajući Srpskog kluba poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH

    IZBJEGAVANJE SASTANAKA: Izbjegavaju da dođu na sastanke sa predsjednikom Republike Srpske gdje slobodno mogu javno reći i u lice i pred medijima sa čime se ne slažu.

    NEJASAN STAV: Nejasan stav o bitnim pitanjima kao što su NATO, mogućnost samostalne Republike Srpske u slučaju njenog daljeg ugrožavanja. Napominjem da je 2014. to sadržavala čak i Izborna platforma SDS.

    BLISKI BOŠNJAČKIM STRANKAMA: Stalni sastanci sa SDA i drugim sarajevocentričnim bošnjačkim strankama, još od kada su bili gosti na Kongresu SDA, pa do posljednjih sastanaka u Sarajevu skoro sa svima koji imaju negativan stav o Republici Srpskoj. Tu ubrajam i kohabitaciju sa SDA i DF u izboru članova Centralne izborne komisije BiH.

    NEMAJU RJEŠENJA: Nedostatak predlaganja zakona ili rješenja i mjera za probleme u Republici Srpskoj. Umjesto toga, imaju stalnu kritiku i izazivanje ogorčenja i podilaženje narodnom nezadovoljstvu.

    BOSIĆEV SINDROM: Predsjednici opozicionih stranaka nemaju hrabrosti da Miloradu Dodiku izađu na crtu kao protivkandidati na izborima. To je tzv. “Bosićev sindrom“.

    Spomenka Stevanović, predsjednica Kluba poslanika Demokratskog saveza (DEMOS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske

    KRITIZERSTVO: Neosnovana kritika bez nuđenja načina rješavanja problema. Najlakše je biti po strani, napadati, a nikada u životu nije sve potpuno crno, ni potpuno bijelo. Opozicija je svakako važan dio ukupnog političkog sistema i kritikom treba da doprinese da i vlast bude bolja, ali i da opozicija stekne povjerenje građana u svojim nastupima.

    UVOĐENJE RIJALITIJA U POLITIKU: Nekima je najvažnije sticanje popularnosti po svaku cijenu, ne birajući sredstva.

    POLITIČKI VULGARIZAM, POPULIZAM I TABLOIDIZACIJA POLITIKE: Neki opozicionari se trude da upotrebljavaju što teže riječi, kvalifikacije i uvrede na račun pojedinaca iz vlasti. To im je nekako postalo manir ponašanja, jer znaju da dio medija to voli i da će u tim medijima biti značajni.

    GENERALIZACIJA UKUPNE POZICIJE: U smislu da su svi loši, svi kriminalci i slična etiketiranja, što nije tačno. Poziciju čini više stranaka, mnogo pojedinaca, sa svojim ličnim osobinama i sposobnostima. Mislim da ni u opoziciji ni u vlasti nisu svi isti.

    VLAST PO SVAKU CIJENU: Legitiman je cilj opozicije da osvoji vlast, ali se nikada ne mogu složiti s tim da taj cilj bude iznad svega i po svaku cijenu. Pa i po cijenu interesa Republike Srpske. U ovom trenutku, kada nam je izuzetno važno političko jedinstvo po pitanjima zaštite interesa Republike Srpske, oni se svađaju oko kandidata za pojedinačne funkcije, pa boga mi, raspodjelom i budućih funkcija, a nisu još ni blizu osvajanja vlasti. Pitam se, a vjerujem i da se većina građana pita, kako bi vladali odgovornim procesima u društvu kada ne mogu sada da vladaju sami sobom. Često kažem da vlast rješava probleme, a opozicija u rješenju problema traži problem. Na građanima je na kraju krajeva da procijene ko i kako radi, kako se ponašaju i stranke i političari pojedinačno.

    Dragan Galić, potpredsjednik Narodne partije Srpske

    Dragan Galić
    RAZJEDINJENOST: Apsolutno svakoga na političkoj pozornici treba saslušati i sumarno izvući najbolje za Republiku Srpsku. Razjedinjenost opozicije je barijera za saradnju kada su ključni nacionalni interesi u pitanju.

    NE ČUJU SIGNALE: Opozicija iz njima znanih razloga ne čuje signale iz Rusije i Srbije da su postavljeni termini za ukidanje Republike Srpske i poništavanje njenih ustavnih nadložnosti. To je po prvi put veoma precizno rečeno i od predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.

    NE ŠTITE VITALNI INTERES: Vitalni nacionalni interes je i ključ i brava Republike Srpske. To je jedinstven dio ulaznih vrata naše države, gdje je opozicija promašila kvaku za otvaranje.

    NEMAJU RJEŠENJA: Aktivan politički rad na svim nivoima, podrazumijeva i kritiku i rješenja. Opozicija je bez rješenja, čime sama sebe diskvalifikujete kao dio pozitivnih promjena.

    ČEKAJU STRANCE: Neodlučna, konfuzna i neorganizovana opozicija mora da zna da se promjena u strukturi vlasti dešava na izborima. Utisak je da čekaju da strani elementi, nevladin sektor, potkovan novcem iz čudnih tokova, OHR ili visoki predstavnik završe posao umjesto njih.

  • Rast inflacije u BiH najveći od 1997. godine

    Rast inflacije u BiH najveći od 1997. godine

    Godišnja inflacija u BiH, koja je krajem prošle godine dostigla rast od 5,5 odsto, predstavlja najveći rast inflacije još od 1997. godine, privrednicima će donijeti ulazak u zonu nesigurnosti, a dovešće i do rasta cijena krajnjih proizvoda i usluga, što će biti ponovni udar na džep građana.

    Mišljenja su ovo ekonomskih stručnjaka, koji su u razgovoru za “Nezavisne novine” govorili o rastu inflacije, koja se bilježi posebno u zadnjem kvartalu 2021. godine, te njenom uticaju kako na privredu, tako i na građane.

    Kako je za “Nezavisne novine” kazao Marko Đogo, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, olakšavajuća okolnost je što je inflacija u evrozoni u zadnjem kvartalu 2021. godine takođe porasla na pet odsto.

    “Naša inflacija je i dalje nešto viša nego ona u evrozoni, ali da je kod nas pet odsto, a tamo i dalje na dva odsto, to bi bila katastrofalna vijest, ovako je to nešto manje negativna vijest”, rekao je Đogo.

    Dodao je da se postavlja pitanje da li se naša cjenovna konkurentnost pri izvozu naspram drugih regiona svijeta ovime pogoršava.

    “Ako je u Rusiji, na primjer, inflacija niža od toga, to bi značilo da naš izvoz u Rusiju gubi cjenovnu konkurentnost”, kazao je Đogo, dodajući da je srećna okolnost što se više od 70 odsto trgovine između BiH odvija sa zemljama Evropske unije.

    “To su zemlje koje su svoje valute takođe vezale za evro, što znači da te zemlje ili su već zabilježile ili mogu da očekuju povišene stope inflacije. Ako bh. privreda uspije da u odnosima s ino-partnerima prenese povišenu inflaciju, onda će imati neutralan efekat na izvoz”, naveo je Đogo za “Nezavisne”. Dodao je da, ako se ipak desi da bh. proizvođači i izvoznici ovo ne postignu, onda će se cjenovna konkurentnost smanjiti i smanjiće se i količina izvoza.

    Kada je riječ o efektu koji će rast inflacije imati na građane BiH, Đogo je kazao da je pitanje da li realna zarada bh. građana raste ili opada.

    “Inflacija je očito uzela maha, međutim imamo i neki rast plata. Trebalo bi ta dva faktora ukrstiti, provjeriti da li je potrošačka korpa realno ono što građani troše, i ako nam plata raste, koliko raste osnovna potrošačka korpa, onda imamo neutralan efekat. Ali za to je potrebna jedna dublja analiza, to bi mogao biti posao sindikata”, zaključio je Đogo.

    Ekonomski analitičar Admir Čavalić za “Nezavisne novine” je rekao da inflacija predstavlja nevidljivi namet i podrazumijeva da se poremete normalni tržišni indikatori, što u konačnici otežava ekonomsku kalkulaciju.

    “To znači da je teže planirati proizvodnju i investicije ili bilo kakve druge ekonomske aktivnosti. Period inflacije često demotiviše privredne aktivnosti, te vodi usporavanju ovih aktivnosti”, kazao je Čavalić, dodajući da može dovesti i do pozitivnih efekata, poput kreditiranja. “Inflacija vodi padanju prinosa novca, odnosno dugočnih kamatnih stopa”, rekao je Čavalić.

    Istakao je da su posljedice inflacije na građane evidentne u vidu poskupljenja finalnih proizvoda i usluga, bez obzira na druge probleme, kao što su globalni lanci snabdijevanja, pad ekonomskih parametara, energetske krize, te povećanja transportnih troškova.

    Na pitanje da li u narednom periodu možemo da očekujemo dalji rast inflacije, Čavalić kaže da su oprečna mišljenja ekonomskih stručnjaka na ovu temu.

    “Postoje različite prognoze, one optimistične naglašavaju da će se tržišne prilike stabilizirati do proljeća ove godine, iako će ovaj prvi kvartal biti zaista izazovan. S druge strane, imamo prognoze koje navode da će se efekti inflacije nastaviti tokom cijele godine”, rekao je Čavalić.

    Kako je naveo Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, godišnja inflacija se u zadnjem kvartalu 2021. godine intenzivirala.

    “Svaka inflacija preko tri odsto pravi probleme, jer onda privrednici moraju podizati cijene, te pregovarati s kupcima, kao i s dobavljačima, gdje se gubi velika energija”, kazao je Trivić za “Nezavisne novine”.

    Naveo je da privrednici ovako ulaze u zonu nesigurnosti, te da može dovesti do pada ili rasta proizvodnje.