Zbog postavljanje spomen-ploče narodnom heroju Milanu Tepiću u Banjaluci mogli bi da budu narušeni odnosi Republike Srpske i zvaničnog Zagreba, koji su posljednjih nekoliko godina, čini se, stidljivo pošli uzlaznom putanjom.
Prije nekoliko dana, u njegovoj ulici u Banjaluci, Tepić je dobio spomen-ploču. Za Srbe, on predstavlja heroja, koji je 1991. raznio sebe i skladište municije u Bedeniku kraj Bjelovara, ne želeći da ga preda u ruke tada paravojnim hrvatskim snagama. Zvanično je posljednji narodni heroj JNA.
Za Hrvatsku, Tepić je ratni zločinac i agresor, jer je tim činom ubio nekoliko pripadnika Zbora narodne garde i „zamalo raznio Bjelovar“. Prvo je reagovala tamošnja županija, pa premijer Andrej Plenković, a onda je Hrvatska zvanično predala protestnu notu Ministarstvu spoljnih poslova BiH.
Da stvar bude komplikovanija, ministarka spoljnih poslova BiH Bisera Turković, po običaju, bez odobrenja Predsjedništva BiH, stavila se na stranu Hrvatske tražeći „zakonsku zabranu veličanja ratnih zločinaca“.
– Ako je Hrvatima dozvoljeno da u dvadesetak mjesta i danas imaju ulice po ustašama, po Mili Budaku, ako im je dozvoljeno da veličaju svoje i osuđene pripadnike HV, onda ja ne vidim grijeh što je postavljena ploča u Banjaluci, u entitetu, u državi iz koje potiče Milan Tepić – kaže Savo Štrbac, direktor Informaciono-dokumentacionog centra Veritas.
On za Srpskainfo objašnjava koje su to velike razlike u percepciji uloge Tepića za Srbe i za Hrvate.
– Gledajući s pozicija tadašnje države SFRJ, u kojoj je jedina legalna vojska bila JNA, čin Majora Tepića je nesumnjivo bio herojski. Svjesno žrtvovanje sopstvenog, jedinog života zarad viših državnih i nacionalnih interesa, vodeći pri tom računa da se spasu životi saborcima, a neprijatelju nanesu što veći gubici, može sa okvalifikovati samo kao junački čin. Hrvati imaju drugi stav jer polaze sa državnog narativa, onako kako je njihova država kvalifikovala rat devedesetih. Po njima je Srbija sa JNA i lokalnim Srbima izvršila agresiju, okupaciju Hrvatske. I oni su, eto, vodili odbrambeni rat u kome je protiv mrskog neprijatelja dozvoljeno sve. Zvanično je do 2001. rečeno da vojska i narod koji se brane ne mogu da počine ratni zločin. Poslije toga, pod pritiskom međunarodne zajednice su procesuirali nekoliko pripadnika svoje vojske – navodi Štrbac.
Kako kaže, volio bi da na Balkanu imamo jednu knjigu o istoriji, jedan stav o njoj, ali nažalost nemamo ni o čemu, a posebno o ratovima iz devedesetih.
– Po meni je to bio građanski rat, sa primjesama vjerskog. U Hrvatskoj predlažu da onaj ko tako kaže krivično odgovara. Kod njih je to odbrambeni rat od okupatora i agresora, Srbije. Kako iz toga izići? Kako postavljaju stvari u Hrvatskoj vidimo i po porukama koje stižu do mene: “Slušaj, Štrbac, priznaj naš narativ i biraj gdje ćeš stanovati u Hrvatskoj, dođi, imaćeš sve”. Dakle, ako Srbi priznaju da su agresori i zločinci, onda će se oni kao pomiriti s njima. Ne može to tako – zaključuje Štrbac.
U Srpskoj je prvi reagovao poslanik PDP u NSRS, Perica Bundalo, inače rodom iz Tepićeve Kozarske Dubice. Kaže da je, zbog nedostatka adekvatne reakcije iz Srpske, zatražio da poslanici u PS BiH pokrenu smjenu Bisere Turković.
Perica Bundalo
Gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, poručio je da postavljanje ploče nije usmjereno ni protiv koga, da je grad fokusiran na suživot i da je dao do sada najveću podršku Karitasu.
Radovan Kovačević, portparol SNSD i savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, izjavio je za Srpskainfo da će Tepić ostati heroj za Srpsku i srpski narod, te da se sa Hrvatskom ne razumijemo kada je u pitanju protekli rat – one koje Hrvati smatraju herojima, Srbi smatraju isključivo ratnim zločincima.
Iz SPS je takođe saopšteno da će za srpski narod Milan Tepić uvijek biti heroj, onaj koji je dao riječ i koji je svojom žrtvom spasio brojne Srbe od sudbine Srba Sijekovca, Pakraca, Gospića, od sudbine porodice Zec.
Međutim, do juče popodne izostale su reakcije najviših zvaničnika Srpske na protest Hrvatske, a oni koji su reagovali više su se bavili Turkovićevom. Da li razlog može da bude pokušaj da ovaj slučaj dodatno ne zagrije atmosferu između Banjaluke i Zagreba?
– Politika je stvar mogućeg, kako ljudi koji su trenutno na vlasti vode državu. Da to uporedim; nekoliko puta u Skupštini Srbije ne prolazi inicijativa da se zločin u Jasenovcu proglasi genocidom. Vrlo dobro znam od koga to zavisi, od nekog ko je jači, a ne od poslanika. Da im on da mig, oni bi to izglasali. Zašto ne daju mig vlastodršci? Da ne bi pogoršali odnose. Tako se to može tumačiti i sada. Ako su bili poboljšani odnosi Zagreba i Banjaluke, kada stignu ovako žestoke reakcije iz Hrvatske, očekivati je da će iz Banjaluke uslijediti kontrareakcije, da će to onda pogoršati odnose. Izgleda da bi ovdje uvek jedan trebao da ćuti na provokacije druge strane da bi odnosi bili bolji. Razumijem zašto Srbija ne želi da zaoštrava odnose s Hrvatskom, jer bez njih nema ulaska Srbije u EU. Ali, BiH je miljama daleko od toga – smatra Savo Štrbac.
