VRBAS Media

Autor: INFO

  • Dodik: Institucije Srpske čine sve da zaštite život i imovinu građana

    Dodik: Institucije Srpske čine sve da zaštite život i imovinu građana

    Institucije Republike Srpske čine i činiće sve da zaštite život i imovinu njenih građana, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

    • Pravo na drugačije mišljenje, kritiku, ne može biti dovedeno u pitanje, posebno ne zloupotrebom bilo čije porodice, bez obzira na motive ili razloge koji su doveli do nedozvoljenog ponašanja – napisao je Dodik na svom nalogu Iks.

    Dodik navodi da je Narodna skupština Republike Srpske usvojila izmjene Krivičnog zakona u dijelu koji se odnosi na klevetu.

    • Svako postupanje, a da nije zakonom regulisano u zaštiti ugleda i časti, nije primjereno i ne može biti tolerisano – napisao je Dodik.
  • Formalni prekid svih veza između dvije Koreje

    Formalni prekid svih veza između dvije Koreje

    Sjevernokorejska vlada je proteklih nedjelja povukla nekoliko poteza kojima je fizički i simbolično prekinula i ono malo veza koje je imala sa južnim susjedom. Ona je time okončala višedecenijsku politiku koja je, bar formalno, kao cilj isticala ujedinjenje korejskog naroda sa obje strane 38. paralele.


    Sve je, čini se, počelo govorom lidera Kim Džong Una u skupštini sredinom januara, kada je izjavio da njegova zemlja treba da odustane od svih koncepata koji podrazumijevaju zbližavanje i detant s Južnom Korejom, poput “ponovnog ujedinjenja” ili “pomirenja”, i zatražio od poslanika da odobre promjene u ustavu kojima bi Južna Koreja bila označena kao primarni protivnik i glavni neprijatelj, piše RTS.

    Kim je poslanicima sugerisao, i uopšte svojim sunarodnicima, da prestanu da Južnokorejce nazivaju “zemljacima” i čak rekao da bi Skupština u Pjongjangu mogla da razmotri uvođenje u ustav odredbe kojom se u slučaju izbijanja rata na Korejskom poluostrvu kao cilj države definiše zauzimanje čitave teritorije južnog susjeda.

    Raskid veza i uklanjanje simbola zbližavanja
    Nakon tog govora ukinuti su Komitet za miroljubivo ujedinjenje zemlje i druga politička tijela zadužena za međukorejsku saradnju i presječena pruga koja je vodila do granice sa Južnom Korejom.

    Narodna skupština Demokratske Narodne Republike Koreje početkom februara je izglasala i ukidanje svih zakonskih akata koji su podržavali ekonomske veze sa južnim susjedom.

    Među njima je, ističu mediji u istočnoj Aziji, i onaj koji se odnosio na turistički projekat u okviru kojeg je oko dva miliona južnokorejskih turista posjetilo sjevernokorejsku planinu Kumgang krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina.

    Mada u realnosti obustavljen još davne 2008. godine, nakon incidenta u kojem su sjevernokorejske snage bezbjednosti usmrtile stariju južnokorejsku građanku koja je vjerovatno slučajno zalutala u prostor pod kontrolom vojske, taj projekat, koji je početkom ovog vijeka predstavljao simbol saradnje i uzlaznih odnosa između dvije zemlje, do početka ovog mjeseca i dalje je postojao na papiru.

    Južnokorejski mediji govore i o tome da satelitski snimci pokazuju da je proteklih dana u sjevernokorejskoj prijestonici Pjongjang uklonjen još jedan važan simbol zbližavanja dviju zemalja korejskog naroda s početka ovog vijeka – spomenik po imenu “Luk ujedinjenja” koji je, prikazujući dvije žene u nacionalnoj nošnji koje zajedno drže kartu Korejskog poluostrva, izražavao stremljenje ka njegovoj ponovnoj političkoj integraciji.

    U svom prošlomjesečnom govoru u parlamentu posvećenom potpunom konceptualnom, političkom i psihološkom razlazu s Jugom, šef Radničke partije i države Kim Džong Un dotakao se tog spomenika, postavljenog na južnom ulazu u grad 2001. godine, kao jednog od anahronizama koji bodu oči.

    Privremeno otopljavanje odnosa
    Sve navedeno ne ostavlja sumnje da je Sjeverna Koreja napustila višedecenijsku formalnu politiku zbližavanja usmjerenog ka ujedinjenju u budućnosti, koja je formulisana zajedničkim kominikeom još 1972. godine, i to na inicijativu tadašnjeg sjevernokorejskog predsjednika Kim Il Sunga.

    Smatra se da je bio odlučio da poboljša odnose sa južnim susjedom zbog zabrinutosti da bi usljed (tadašnjeg) političkog zbližavanja Vašingtona i Pekinga mogao da izgubi vojnu i ekonomsku podršku Kine.

    Prvi pravi, konkretni koraci u pravcu političkog i ekonomskog zbližavanja dvije Koreje, međutim, preduzeti su tek početkom ovog vijeka, nakon što su se u junu 2000. godine prvi put lično sastali lideri tih ideološki i vojno suprotstavljenih država, Kim Džong Il i Kim De Džung.

    U ekonomskom smislu, konkretni plod tog susreta bila je industrijska zona Kesong, desetak kilometara unutar Sjeverne Koreje, u kojoj je do 2016. radilo više od 100 južnokorejskih preduzeća, koja su zapošljavala više od pedeset hiljada sjevernokorejskih radnika.

    To privremeno otopljavanje odnosa omogućilo je i pojedinim porodicama sa obje strane granice da se sretnu poslije nekoliko decenija razdvojenosti.

    Okretanje leđa Kima politici djeda i oca
    I mada je istina da je diskurs o ponovnom ujedinjenju i izmirenju u prošlosti najčešće bio mrtvo slovo na papiru i da su pomenuti zajednički ekonomski poduhvati uglavnom bili projekti koje su “gurale” južnokorejske vlade koje je formirala tamošnja Demokratska partija, te da suštinski nisu imali podršku konzervativaca, analitičare u regionu brine činjenica da je Kim Džong Un sada i zvanično okrenuo leđa politici svog djeda i oca.

    Ovih dana u istočnoj Aziji se stoga puno piše o razlozima za to, pogotovo u svjetlu izjave predsjednika Republike Koreje Jun Sok Jola, koji je kritikujući predstojeće formalno proglašenje svoje države za neprijatelja kao antinacionalno, rekao i da nije sasvim jasno šta se nalazi iza te promjene političkog kursa Sjeverne Koreje.

    U pokušaju da nađu odgovor na to pitanje, analitičari u Istočnoj Aziji najprije navode činjenicu da je Sjeverna Koreja, kroz nekoliko sastanaka na najvišem nivou sa ruskim liderima prošle godine, uspjela da od Moskve obezbijedi ekonomsku pomoć i transfer važnih vojnih tehnologija.

    One su joj, smatra se, omogućile da uspješno lansira svoj prvi vojni satelit i poboljša dizajn podmornica, tako da na njih može da smjesti više projektila sposobnih da nose nuklearne bojeve glave.

    Kada je riječ o ekonomiji, vjeruje se da je Moskva obećala sjevernokorejskim partnerima stabilno snabdijevanje naftom i hranom, te da je počela da odmrzava nekoliko desetina miliona američkih dolara sjevernokorejskog novca koji je bio na čuvanju u Rusiji a koji je bio zamrznut u skladu sa sankcijama Ujedinjenih nacija uvedenim protiv komunističke zemlje zbog njenog nuklearnog i raketnog programa.

    Sateliti, bombe, rakete i podmornice
    Vojni sateliti su od suštinskog značaja za bezbjednost komunističke države jer, mada posjeduje nuklearne bombe i rakete srednjeg i dugog dometa koje može da lansira na teritoriju najvećeg geopolitičkog protivnika SAD, do sada nije mogla da precizno i uspješno prati kretanje američkih udarnih grupa oformljenih oko nosača aviona ili da prikupi informacije o uporištima sa nuklearnim silosima i drugim važnim vojnim metama u SAD.

    To praktično znači da nije mogla da efikasno upotrijebi oružje koje posjeduje u slučaju da bude napadnuta.

    Takođe, podmornice su vrlo bitne, ne samo zato što mogu da se približe obali neprijatelja i vežu za sebe dio njegovih izviđačkih i pomorskih snaga, već i stoga što nude opciju uzvratnog udara, čak i ako protivnik uspije da intenzivnim raketiranjem i bombardovanjem prvi neutrališe kopnene nuklearne snage komunističke države, upravo bi podmornice, ako ostanu uspješno prikrivene, bile te koje bi ga kaznile razornim nuklearnim odgovorom.

    Ruska pomoć i pažnja svijeta
    Argument je, dakle, taj da je vlada u Pjongjangu zahvaljujući ruskoj pomoći stekla ekonomsku sigurnost i pouzdanje u sopstvenu snagu da se vojno odupre eventualnoj zajedničkoj agresiji Južne Koreje i SAD, i da je to razlog zašto se ona sada osjeća dovoljno samouvjerenom da raskine i ono malo preostalih veza koje je imala sa Seulom.

    I mada to mišljenje ima smisla, ono zapravo objašnjava zašto Pjongjang može sada sebi da priušti da objavi da se odriče ujedinjenja, ali možda ne otkriva u potpunosti i zašto je on tu mogućnost zaista iskoristio.

    Dok pojedini južnokorejski i japanski analitičari zagovaraju tezu da je sjevernokorejski režim željan međunarodne pažnje i da mu ne odgovara to što je fokus svjetske javnosti usmjeren na ukrajinsko i palestinsko pitanje, drugi, naročito američki, u skorašnjim oštrim riječima i djelima Kim Džong Una vide nastojanje da se, u susret predsjedničkim izborima u SAD, stvori izvijestan manevarski prostor za pregovore sa sljedećom administracijom u Vašingtonu.

    Ona bi mogla biti republikanska ako vjerovatni kandidat te stranke, bivši predsjednik Donald Tramp ne bude izbačen iz trke prisilnim (zakonskim) sredstvima.

    Upravo bi bio taj koji je inicirao sastanke i razgovore sa Kim Džong Unom, čije su rezultate, smatraju mnogi komentatori u SAD, ironično kasnije potkopali neokonzervativci iz njegove sopstvene vlade.

    Kada su u pitanju međunarodni odnosi, krajnji cilj režima u Pjongjangu je da Sjeverna Koreja bude priznata kao nuklearna sila, te da činjenica da razvija nuklearno i raketno naoružanje više ne bude uzimana kao izgovor za ekonomske sankcije.

    Dakle, priznanje prava na sopstvenu nezavisnu politiku u oblasti odbrane i uklanjanje prepreka za ekonomski razvoj ono su čemu stremi rukovodstvo u Pjongjangu.

    U tom smislu, postizanje nekakvog vojnopolitičkog sporazuma sa SAD, jedne vrste garancija o međusobnom nenapadanju, jeste esencijalno, pa mišljenje da Kim drži jedno oko na političkim događajima u SAD dok zaoštrava retoriku prema Jugu nije bez osnova.

    Prisustvo američkog nuklearnog oružja
    Međutim, do promjene kursa u formalnoj politici Pjongjanga došlo je na samom početku ove godine, čitavih 12 mjeseci prije ustoličenja novog predsjednika u Bijeloj kući.

    Zato je možda razložnije pretpostaviti da je, prije svega, podstaknuta potezima vlade u Seulu, naročito sve učestalijim zajedničkim vojnim manevrima južnokorejske, američke i japanske vojske u južnokorejskom vazdušnom prostoru u kojima učestvuju teški američki bombarderi “B-1B” i “B-52”, koji uvježbavaju ofanzivni udar na Sjevernu Koreju.

    U Seulu su na vlasti konzervativci, koji su poznati po svom izrazito antikomunističkom stavu, čvrstoj, beskompromisnoj politici prema sjevernom susjedu i lojalnosti Vašingtonu.

    Vlada južnokorejskog predsjednika Jun Suk Jola vratila je i produbila obavještajnu i vojnu saradnju sa Japanom i prošle godine dogovorila sa Vašingtonom da američki bombarderi i podmornice, naoružani projektilima sa nuklearnim glavama ulaze u južnokorejske teritorijalne vode i vazdušni prostor.

    Čak je izborila pravo da južnokorejsko političko i vojno rukovodstvo pritom imaju uticaj na to kada i gdje će američko nuklearno oružje biti unošeno.

    Vlada u Seulu je sve to učinila radi odvraćanja jer ne posjeduje sopstveno nuklearno oružje, ali je time, moguće, u očima vrha u Pjongjangu na neki način poremetila relativnu vojnu ravnotežu na poluostrvu.

    Slabosti i prednosti
    Naime, južnokorejske, američke i japanske snage posjeduju ogromnu prednost u odnosu na Sjevernu Koreju kada je u pitanju konvencionalno naoružanje, naročito vazduhoplovstvo i mornarica, te imaju sposobnost vrlo snažnog koordinisanog udara.

    Pjongjang je tome parirao razvojem nuklearnog oružja i raketa koje mogu da dosegnu američke baze u Japanu i drugde u zapadnom Pacifiku, pa i teritorije samih Sjedinjenih Država – ta nuklearna moć trebalo je da nadomjesti inferiornost Sjeverne Koreje u konvencionalnom naoružanju i ekonomskoj snazi i da održi status kvo.

    S druge strane, Južna Koreja se, naravno, i ranije oslanjala na američki nuklearni kišobran, ali je to, u periodu od okončanja Hladnog rata do prošle godine (bar formalno) podrazumijevalo da bi SAD vršile nuklearni udar na eventualnog južnokorejskog protivnika sa podmornica u međunarodnim vodama ili svojih baza u Pacifiku, ali ne i sa same teritorije Južne Koreje, i to bez ikakvog upliva korejskog rukovodstva u lanac odlučivanja u vezi s tim udarom.

    To je Sjeveru davalo nešto više vremena za odbrambenu reakciju i pružalo mu uvjerenje da izgradnjom interkontinentalnih raketa koje mogu da dosegnu teritoriju SAD može da odvrati Vašington od nuklearne pomoći Seulu i tako unese razdor u vojni savez te dvije prijestonice.

    Međutim, sada kada su američke nuklearne bombe opet na teritoriji i u vazdušnom prostoru Republike Koreje, a u njihovom raspoređivanju uticaj imaju i južnokorejski generali, prijetnja po Sjever je veća nego ranije.

    Moguće je zato da su neki od razloga zašto Pjongjang sada naglašava potpuni raskid sa Jugom i odbacuje ujedinjenje i u teoriji, to što želi da snažno izrazi nezadovoljstvo tvrdim spoljnopolitičkim kursom južnokorejskih konzervativaca i izvrši pritisak na vlasti u Seulu da odustanu od daljeg jačanja vojnih veza sa Vašingtonom, posebno vježbi uz sjevernokorejsku granicu u kojima učestvuju američki bombarderi sposobni da nose nuklearne bombe.

  • Vučić: Sednica SB UN bila važna, dobro je što su se mogle čuti laži Prištine

    Vučić: Sednica SB UN bila važna, dobro je što su se mogle čuti laži Prištine

    Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da je vanredna sjednica Savjeta bezbjednosti UN bila važan lakmus papir za Srbiju, a da je dobro i to što su na njoj mogle da se čuju laži Prištine.

    On je za RTS rekao da je napravljena prva analiza, a da će za nedjelju dana biti napravljena mnogo ozbiljnija analiza svake riječi.

    “Trinaest zemalja je izrazilo zabrinutost, Britanci i Švajcarci minimalno i oni su bili protiv nas, jer podržavaju Kurtija, ali ovi drugi su govorili o pogrešnosti ukidanja dinara i mislim da je to bilo važno. Isto tako imate nijanse ko se nama više dopao da li Koreja ili Japan i sl. Velika pomoć je došla od Rusa, Alžira, Ekvadora”, rekao je Vučić.

    Vučić je naveo da je predstavnik Ekvadora bio veoma korektan, jer je on rekao pozdravlja predsjednika Vučića i ništa više, a oni su u prevodu sa španskog na engleski rekli i premijera Kosova Aljbina Kurtija, iako on to uopšte nije rekao.

    “I onda je on tražio ispravku i izvinjenje sekretarijata UN zbog takve greške. Tu ste mogli da vidite i po tome kako su se kome obraćali, ko šta misli o državnosti Kosova, tako da je i to bio važan lakmus papir za nas”, ocenio je Vučić.

    Govoreći o izlaganju ambasadorke SAD pri UN on je rekao da je u pravu kada kaže da SBUN nema šta da raspravlja o situaciji, i da to treba da se radi u EU.

    “Ona je tu formalno u pravu jer je ta odluka doneta 2010, da se sve prebaci na EU. Sve to razumem nije bilo lako. Nemam šta da joj zamerim na govoru imajući u vidu američku podršku koja je drugačija od naše. Bio sam iznenađen koliko je to pozitivno za Srbiju, ali je ona morala da napravi balans i priča o Banjskoj, ali to je američka politika”, rekao je on.

    Vučić je naveo da se delegacija Srbije pripremila za kratko vrijeme koliko je to bilo moguće, ali da nije zadovoljan kako su urađene pripreme u zemljama odakle su dolazile članice Savjeta bezbjednosti.

    “Tu ćemo morati da radimo još više, ubedljivije, da se borimo za svako slovo, za svaku reč”, rekao je on.

    Govoreći o izlaganju Aljbina Kurtija on je u šaljivom tonu rekao da je dobro što se on kao državljanin Srbije uključio u politički život, i stao na stranu određenih političkih faktora, ali da je dobro da brine o političkom životu svoje Srbije.

    “Znam da imamo guvernere, sektor za tu provinciju, privremene institucije, ali da se baš mešam to ne radim. Ali ovo što oni rade pokazuje da su veoma zainteresovani za napredak svoje zemlje Srbije i to je dobro”, rekao je on pojašnjavajući da je to šaljivo rekao.

    Kada se radi o Kurtijevim neistinitim tvrdnjama, on je ponovio da je odmah demantovao tvrdnje da se novac na KiM unosi u vrećama i da služi za finasiranje kriminalaca, ponovivši da to radi britanska kompanija Henderson.

    “Kada kažu u vrećama nosite pare za kriminalne aktivnosti a onda im kažemo da to radi specijalizovana kompanija, onda ljudi shvataju o kakvim lažima je reč, kao i za opozicionara Sandulovića. Laž je legitimno sredstvo. A onda on ne zna šta da vam odgovori pa počinje da se pravda oko dinara i ljudima postane jasno da možda ipak govorimo istinu”, rekao je Vučić.

  • Dačić: Vučić u SB UN pokazao šta se dešava na KiM i ko je krivac

    Dačić: Vučić u SB UN pokazao šta se dešava na KiM i ko je krivac

    Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u obraćanju SB Ujedinjenih nacija sve dobro odmjerio i na jasan način, istorijski važan, pokazao šta se dešava na KiM i ko je krivac i kreator svega, izjavio je danas ministar spoljnih poslova u tehničkom mandatu i prvi potpredsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić.

    On je za Tanjug rekao da je bilo dovoljno argumenata da svako vidi šta je sada osnovni problem i zašto je Srbija tražila tu hitnu sjednicu, a to su nepoštovanje raznih rezolucija i SB i Briselskog sporazuma, kao i situacija na terenu.

    Dačić je dodao da ga je prijatno iznenadio govor šefice UNMIK-a Zijade, jer je ona, kako je naveo, pobrojala nekoliko stvari koje su dovele do ove situacije.

    Dačić je istakao da, kada se govori o sjednici SB, mora da se kaže da tu ima nekoliko nivoa i da ljudi treba da budu svjesni da, i pored našeg nastojanja da se tema KIM drži stalno u fokusu SB, odnosno cijelih UN, mnoge zemlje na zapadu žele da se što manje o tome govori.

    Prema njegovim riječima, nekada su se te sjednice održavale redovno na tri mjeseca i bile su četiri puta godišnje, a sada ih ima samo dvije i sa tog aspekta je veliki uspjeh što je uopšte održana ova posljednja sjednica SB.

    Dačić je naglasio da ovog puta nije ni održavno glasanje u SB o tome da li će sjednica biti sazvana na zahtjev Srbije, već je to Gvajana učinila sama, na šta kao predsjedavajuća ima pravo.

    On se zahvalio Gvajani, naglasivši da smo dobili novog prijatelja i navodeći da je, da nije bilo te zemlje, pitanje da li bi bilo sjednice i da li bi ona bila otvorena.

    “Mnogi kažu da Srbija ima pravo da traži održavanje sjednice i to je tako ranije bilo i niko se nije bunio, međutim, u posljednjih 10-20 godina se promijenila situacija i sada kada stigne zahtjev članice SB procjenjuju da li im odgovara da to bude na dnevnom redu, da li ne i traže glasanje. Tu nema prava veta i vi treba da dobijete devet glasova od 15 da biste nešto izgurali”, naveo je Dačić.

    Podsjetio je da je sada situacija bila takva da su, čim je Srbija uputili taj zahtjev, odmah krenule kalkulacije i najave da će neke zemlje da traže zatvorenu sjednicu i da dođe do proceduralnog glasanja da uopšte ne bude nikakva sjednica, ni otvorena, ni zatvorena.

    Dačić je dodao da je on tada odmah zvao (ministra spoljnih poislova Rusije Sergeja) Lavrova, koji mu se odmah javio na prvi poziv, što je, kako je naglasio, velika stvar.

  • Poznat identitet nastradale u teškoj nesreći u Banjaluci

    Poznat identitet nastradale u teškoj nesreći u Banjaluci

    Marija I. (89) poginula je jutros u direktnom sudaru pasata i korse koji se dogodio u banjalučkom naselju Dolac, potvrđeno je iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.

    ATV piše da je korsom je u momentu nezgode upravljala Gorana J. (57) koja je povrijeđena u sudaru te je zadržana na liječenju u Univerzitetskom-kliničkom centru Republike Srpske.

    Pasatom koji je prešao u suprotnu traku i izazvao nezgodu upravljao je Pero H. iz Laktaša.

    Uviđaj je obavio dežurni tužilac Goran Rakić koji je naložio preduzimanje svih mjera kako bi se utvrdile sve okolnosti i uzroci saobraćajne nesreće.

    Jutros oko 9.45 časova u banjalučkom naselju Dolac dogodila se saobraćajna nesreća u kojoj je smrtno stradala jedna osoba.

    Do nezgode je došlo kada je pasat koji se kretao iz pravca Tržnice ka hotelu Atina prešao u suprotnu traku i udario u korsu.

  • Obilježene 82 godine od stradanja Srba u Potkozarju

    Obilježene 82 godine od stradanja Srba u Potkozarju

    U Potkozarju kod Banjaluke danas su obilježene 82 godine od ustaškog pokolja nad srpskim civilima u ovom naselju, te u Piskavici i Verićima.

    Tim povodom u Hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Potkozaruju služena je liturgija, a kod spomen-obilježja parastos za 624 ubijena srpska civila, od kojih 208 djece do 15 godina

    Ove godine parastos je prvi put služen kod novoizgarđenog spomen-obilježja, a vijence su položili predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stvandić, izaslanik predsjenika Republike Marko Romić, predstavnici Udruženja građana “Kozara”, potomci stradalih, vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Vikotro Nuždić, predstavnici Grada Banjaluka i gradonačelnik Draško Stanivuković.

    Stevandić je rekao da srpski narod od kada postoji Republika Srpska slobodno obilježava godišnjice stradanja Srba i tragične datume sjećajući se nevnih koji su ubijeni u prošlosti.

    “Ono šte se dugo godina moralo tiho i maltene neprimjetno govoriti, od kada je Republike Srpske govorimo jako ponosno i glasno, pravimo spomenike obilježavamo mjesta stradanja i pokazujemo pijetet prema srpskim žrtvama. Razumijemo, isto tako, da živimo u zajednici gdje i drugim narodima izražavamo poštovanje i oni slobodno žive u Srpskoj”, rekao je Stevandić novinarima u Potkozaruju.

    On je istakao da je posebno važno iskazati poštovanje prema mjestima gdje su na svirep način ubijana djeca i da takva stratišta budu pokazatelj budućim generacijama da im se to nikad ne ponovi.

    Romić je poručio da se u budućnost ne može ići bez prošlosti.

    “Nažalost, postoje glasovi u Republici Srpskoj, a i BiH, koji smatraju da u budućnost treba ići bez prošlosti, ne samo ostavljajući prošlost kao nešto anahrono i nazadno, nego potpuno smatrajući da se budućnost može graditi bez kulture pamćenja i sjećanja. To nije moguće. Srpski narod je duboko ukorijenjen u ovim prostorima i naša istorija stradanja govori o tome da dugo trajanje Srba na ovim prostorima počiva na žrtvi svih koji su živote dali kroz istoriju”, rekao je Romić

    Stanivuković je istakao da je srpski narod imao tešku i mučnu istoriju, da su više puta pokušavali da ga istrijebe, ali da nisu uspjeli u namjeri da ubiju srpsku dušu, jer Srbi ovdje i dalje žive, slave krsnu slavu i obilježavaju značajne istorijske događaje i sjećaju se svojih poginulih predaka.

    Predsjednik Udruženja građana “Kozara” Zoran Milaković rekao je da su ustaše u februaru 42. u selima Ivanjska, Piskavice i Verića ubile 624 srpska cilia, od kojih 208 djece do 15 godina.

    Milaković je istakao da mu je uvijek teško da priča o događajima u kojem su stradali članovi njegove porodice i ostali Srbi koji su ubile komšije Hrvati, odnosno ustaše, na svojim ognjištima.

    “Tog dana 12. februara 1942. godine ubijena je kompletna porodica moga oca Veljka, dva strica i strine, dva moja brata i dvije sestre. Trajno je ugašeno njihovo ognjište, kao i mnogih porodica”, rekao je Milaković novinarima.

    On je istakao da je žalosno što se ovom zločinu ćutalo decenijama.

    Početkom februara 1942. godine kada su u banjalučkom naselju Drakulić desio strašan zločin, ustaše su počinile pokolj i u potkozarskim selima Ivanjska /današnje Potkozarje/, Piskavica i Verići.

  • Rusi su ušli

    Rusi su ušli

    Tim ruske pešadije umarširao je u Avdijevku peške, demonstrirajući sve opasnosti brutalne, četvoromesečne bitke za uništeni grad.

    Taj grad se nalazi severozapadno od Donjecka koji je okupirala Rusija u istočnoj Ukrajini, piše Forbs.

    Ukrajinski dron primetio je šest ruskih vojnika koji se približavaju gradu sa severa. Ali jedan dron – ili više njih – napao je Ruse granatama, nanevši im gubitke. Ali tek pre nego što su Rusi stigli do 700 metara od ulice Hruševskog, glavne rute snabdevanja u centar grada Avdijevke, gde je bila stacionirana umorna 110. mehanizovana brigada ukrajinske vojske otkako je Rusija proširila svoj rat protiv Ukrajine pre dve godine.

    Kao što je već poznato, 110. brigadi i njenim susednim jedinicama ponestaje pešadije, municije i vremena, jer ruska vojska sve više vojnika ubacuje u mašinu za mlevenje mesa u Avdijevki.

    Od prvog napada na Avdijevku početkom oktobra, ruska 2. i 41. kombinovana armija pretrpele su razorne gubitke od ukrajinskih mina, artiljerije, dronova, pešadije i mehanizovanih kontranapada.

    Samo u prva dva meseca Rusi su izgubili 13 hiljada vojnika koji su ili poginuli ili teško ranjeni, a stotine borbenih vozila su takođe uništene ili napuštene. Ali ruski gubici su se od tada možda udvostručili.

    Uprkos svemu, Kremlj je zauzimanje ili uništenje Avdijevke učinio svojim glavnim ciljem dok njegova treća godišnja zimska ofanziva u Ukrajini kulminira. Rusi su napredovali nekoliko stotina metara duž nekoliko drugih sektora fronta. Ali severno i južno od Avdijevke, gurali su napred miljama.

  • Može li Njemačka ekonomija oživjeti?

    Može li Njemačka ekonomija oživjeti?

    Vozovi otkazani, letovi prizemljeni, autoceste blokirane od strane bijesnih farmera su naslovi koji su u posljednje vrijeme dolazili iz Njemačke. Četvrta po veličini svjetska ekonomija ove je godine krenula loše.
    Štrajk Lufthansinog osoblja u srijedu bio je samo posljednja industrijska akcija koja je izazvala haos u putovanju posljednjih sedmica, nakon što su mašinovođe napustili posao u januaru zbog spora oko plaća, a poljoprivrednici blokirali ceste u znak protesta protiv planiranog smanjenja subvencija.

    Široko rasprostranjeni izlasci u zemlji poznatoj po snažnoj pravnoj zaštiti interesa radnika ukazuju na dubinu nevolje koja zahvaća Njemačku.

    Najveća evropska ekonomija zabilježila je pad prošle godine prvi put od početka pandemije covid-19. A izgledi nisu mnogo bolji: Međunarodni monetarni fond predviđa da će Njemačka biti najsporije rastuća velika ekonomija 2024., ostvarivši povećanje od samo 0,5 posto.

    Pesimističniji prognozeri vide izravan pad proizvodnje drugu godinu zaredom, dok se ekonomija bori s produljenim razdobljem visokih cijena energije, visokim troškovima zaduživanja i slabom potražnjom za njemačkom robom u zemlji i inozemstvu.

    Dugotrajni uticaj energetske krize izazvane ruskim ratom u Ukrajini naglašen je u srijedu, sa službenim podacima koji pokazuju da je njemačka industrijska proizvodnja pala sedmi mjesec zaredom u decembru, što je njen najduži pad ikada.

    Ali problemi Njemačke takođe su strukturni, u rasponu od nedostatka radne snage i birokratije do zastarjele fizičke i digitalne infrastrukture koja opterećuje produktivnost.

    Da upotrijebimo samo jedan primjer niske digitalizacije: samo 19 posto kućanstava spojeno je na brzi internet putem optičkih kabeaa, u poređenju s prosjekom od 56 posto diljem Evropske unije, prema nedavnom izvještaju Evropske komisije.

    Ono što je potrebno, kažu ekonomisti, nije ništa drugo do reforma privrede.

    “Njemačkoj je potrebna temeljna privredna transformacija. Najveći izazov za Njemačku nisu sljedeće dvije godine, već sljedećih 10 godina… mora preoblikovati svoju industriju”, rekao je za CNN Marcel Fratzcher, predsjednik Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja u Berlinu.

    Vlada je poduzela probne korake u tom smjeru. Krenuo je kako bi potaknuo ulaganja, povećao financiranje novoosnovanih poduzeća, ubrzao odobrenja za infrastrukturne projekte i olakšao imigraciona pravila za kvalifikovane radnike kako bi se riješio nedostatak radne snage.

    Ali potrebno je mnogo više da bi se ekonomija postavila na novi kurs. Međutim, političari imaju ograničenu moć, ne samo zbog strogih ograničenja državnog zaduživanja, sadržanih u njemačkom ustavu, koja bi mogla poremetiti velike programe potrošnje. Ta su ograničenja ponovno uspostavljena u ovogodišnjem budžetu, nakon privremene suspenzije zbog dvostrukog šoka pandemije i rata u Ukrajini.

    “Svaka revizija privrede biće gotovo nemoguća sve dok fiskalna štednja ostaje dominantna melodija. To znači da će strukturne promjene prije morati doći iz korporativnog svijeta”, rekao je Carsten Brzeski, globalni šef makroekonomije nizozemske banke ING.

    Njemačka je u prošlosti prevladala mnogo veće izazove. Nakon razornog poraza u Drugom svjetskom ratu, zemlja se suočila s racioniranjem hrane, kontrolom cijena, kolapsom industrijske proizvodnje i smanjenjem radne snage nakon smrti miliona radno sposobnih muškaraca.

    Ipak, oporavak Zapadne Njemačke tokom 1950-ih i 1960-ih bio je toliko spektakularan da je postao poznat kao “Wirtschaftswunder”, ili ekonomsko čudo.

    Dobra vremena trajala su uglavnom bez prekida do 1990-ih kada je Njemačka postala poznata kao “bolesnik Evrope”, jer je njena privreda posrnula, a nezaposlenost skočila uglavnom zbog troškova ponovnog ujedinjenja nakon pada Berlinskog zida.

    Njemačka je odbacila taj nadimak, dijelom uvođenjem reformi tržišta rada, a njezin su izvoz i ekonomija procvjetali u desetljeću nakon globalne financijske krize 2008. – potaknuti jeftinim ruskim plinom i užarenim rastom u Kini.

    Zemlja je dugo bila jedna od vodećih svjetskih proizvodnih nacija, proizvodeći sve od automobila, perilica rublja i električnih alata do medicinskih uređaja i lijekova.

    Unatoč svim svojim borbama, Njemačka ostaje svjetski lider u mnogim industrijama. I dalje privlači tokove izravnih stranih ulaganja, uključujući proizvođače poluprovodnika, poput Intela i TSMC-a, koji proizvode čipove koji se koriste u električnim automobilima.

    Njemačka se takođe može pohvaliti hiljadama domaćih proizvođača, poznatih po svojoj stručnosti i inovativnosti.

    Među njima i hamburški Jungheinrich, koji proizvodi viličare i druga vozila i opremu za skladišta. Prošle godine, 70-godišnja kompanija postala je jedan od prvih proizvođača viličara u svijetu koji je ukinuo motore s unutarnjim izgaranjem, zahvaljujući svojoj pionirskoj upotrebi tehnologije litij-ionskih baterija.

    Na drugom kraju zemlje, u Augsburgu, zapadno od Münchena, MAN Energy Solutions prenamjenjuje kompresore, koji se obično koriste za transport nafte i plina, za velike projekte skupljanja ugljika i izgradnju najvećeg sistemaa toplinske pumpe na svijetu u gradu u Esbjergu u Danskoj. Kompanija već desetljećima proizvodi dizelske generatore, ali sada je u središte svojih planova rasta postavila tehnologije koje ne štite klimu.

    Poduzeća poput ovih, koja mogu pronaći nova tržišta i primjene za svoje znanje i iskustvo, mogu imati ključ za oživljavanje njemačkog gospodarstva koje je na izdisaju. Postoji još mnogo manjih kompanija koje se također transformiraju, uključujući one koje su prije opsluživale vrlo važne tradicionalne lance opskrbe za proizvodnju automobila.

    “Prije sedam ili osam godina nitko nije ni razmišljao o proizvodnji baterijskih ćelija”, rekao je Karl Haeusgen, predsjednik Njemačke udruge proizvođača strojeva i opreme (VDMA), koja predstavlja uglavnom mala i srednja poduzeća koja čine njemački “Mittelstand”.

    “Danas imamo više od 100 kompanija članica u našem udruženju koje se fokusiraju na različite korake (tog) lanca vrijednosti.” Njemačka mora “raditi na puno stvari”, ali počinje s “pozicije snage, što je stvarno duboko”, rekao je za CNN.

    “Industrijska baza u Njemačkoj… prednosti koje imamo u mnogim inženjerskim i proizvodnim tehnologijama i dalje su vodeće i jedinstvene, a ja snažno vjerujem u sposobnost tvrtki da se prilagode promjenjivom globalnom okruženju.”​

  • Grmuša otkrio ko su tajkuni koji upravljaju najvećim gradom Srpske i šta traži od rukovodstva PDP

    Grmuša otkrio ko su tajkuni koji upravljaju najvećim gradom Srpske i šta traži od rukovodstva PDP

    Potpredsjednik PDP Milko Grmuša odgovorio je na izazov lidera svoje stranke, Branislava Borenovića, te objavio imena nekih od firmi koje „upravljaju Banjalukom“.

    Ine samo to. Grmuša je na društvenim mrežama objavio kompletan dokument pod naslovom Memorandum o političkom profilisanju PDP.

    –Budući da me g. Borenović javno zamolio da kažem na šta sam konkretno mislio u svojoj sinoćnjoj objavi, ovim putem ga podsjećam da sam njemu, generalnom sekretaru PDP, predsjedniku Glavnog odbora PDP i počasnom predsjedniku PDP dana 29.12.2023. godine uputio dopis u kojem navodim šta smatram da nije dobro u Banjaluci i kako mislim da stvari treba mijenjati. Nisam smatrao da ova diskusija treba da bude javna, ali nemam ništa protiv ni takvog formata – napisao je Grmuša.

    On želi da se Memorandum razmatra na sjednicama Kolegijuma Predsjedništva PDP i Predsjedništva PDP, te obavezno na sjednici Glavnog odbora PDP koja je najavljena za februar 2024.

    Grmuša konstatuje da je do lokalnih izbora ostalo još deset mjeseci, odnosno da je do opštih izbora, osim u slučaju krupnih izmjena Izbornog zakona i političkih okolnosti, ostalo manje od tri godine.


    Poziva se i na „nesporno konstatovane činjenice od strane predsjednika PDP“ da partija u organizacionom smislu praktično ne postoji u više od polovine lokalnih zajednica u Republici Srpskoj.

    –Smatram da je pravo vrijeme da se na argumentovan, realističan i objektivan način otvori unutarpartijska debata o političkom profilisanju PDP, te da se zaključno sa martom mjesecom 2024. godine na Glavnom odboru PDP usvoji konačna politička platforma PDP za naredni period – piše Grmuša.

    Ističe da je PDP na platformi dijametralno suprotnih političkih i vrijednosnih ciljeva pobijedio na lokalnim izborima u Banjaluci 2020. godine.

    –Da vas podsjetim, obećali smo: puno poštovanje zakona i procedura u Banjaluci; korišćenje svakog zakonom dozvoljenog mehanizma za eliminaciju uticaja ličnosti, stranaka i kompanija povezanih sa vrhom aktuelne vlasti; borbu protiv brutalnog uticaja tajkuna na političke i ekonomske procese u gradu – podsjeća Grmuša.

    “Prointer”, Kaja…
    Umjesto toga, dodaje on, u Banjaluci je urađeo suprotno od obećanog.

    -Isporučeni rezultati su sljedeći: kršenje zakona i procedura na svakom koraku (primjer: izgradnja dvorane za potrebe Teniskog saveza RS); dozvola „Prointeru“ da gradi veće zgrade čak i od onoga što im je prethodno odobravala vlast SNSD u Banjaluci, kao i čitav niz drugih pogodovanja ovakvim kompanijama (besplatno ustupanje sportskih dvorana na korišćenje i slično); prepuštanje građenja u Banjaluci tajkunima kako god da im se prohtije (primjer tzv. „rupe“ i brutalno pogodovanje g. Mladenu Milanoviću Kaji i drugim tajkunima bliskim aktuelnoj vlasti) – navodi Grmuša u dokumentu upućenom Branislavu Borenoviću, Siniši Goliću, Nenadu Vukoviću i Mladenu Ivaniću.

    Kaže da „s punim pravom i ličnom odgovornošću“ konstatuje da je način na koji se Grad Banjaluka vodi u prethodne tri godine amaterski, da vrijeđa dostojanstvo svakog pristojnog čovjeka, da je protivan osnovnim principima vladavine prava i demokratskih praksi, te da je u suštoj suprotnosti sa svim programskim opredjeljenjima PDP.

    -Kao ubjeđenom demokrati, ne pada mi na pamet da svoje stavove silom namećem bilo kojem čovjeku, a kamoli organima PDP. No, smatram da je vrijeme da se u demokratskoj debati propisanoj Statutom PDP konačno definišu ključna politička opredjeljenja, strategija i taktika PDP. Predugo odlažemo ovaj proces. Ističem to iz razloga jer nije više realno da na našim sastancima najveći dio vremena trošimo na jalove žalopojke o očajnom stanju naše partijske infrastrukture na terenu. Ona neće biti popravljena dok PDP ne odluči šta je, ko je i kojim putem ide – stava je Grmuša.

    To, kako kaže, direktno znači da PDP mora da donese odluku da li je za politiku koja se tri posljednje godine vodi u Banjaluci, ili je protiv te politike. Prema njegovim riječima, ako organi PDP odluče da je banjalučki recept ispravan, onda se mora promijeniti odluka Glavnog odbora PDP da partija nigdje ne može u vlast sa SNSD. S druge strane, ako organi PDP odluče da ostaju pri svojim ranijim politikama i vrijednostima, Grmuša smatra da rukovodstvu Gradske uprave Grada Banjaluka moraju biti jasno predočeni sljedeći zahtjevi:

    1. Dostavljanje javnosti svih podataka i informacija o izgradnji sportske dvorane za potrebe Teniskog saveza RS;
    2. Prestanak svih odnosa sa kompanijama i pojedincima bliskim aktuelnoj vlasti, odnosno komunikacija sa njima striktno na zakonskom minimumu;
    3. Revizija svih izdatih građevinskih dozvola i regulacionih planova u zadnjih petnaest godina;
    4. Hitno usvajanje Urbanističkog plana Grada;
    5. Hitna implementacija predizbornog obećanja o maksimalno jednoj naknadi iz javnog budžeta za jednog čovjeka/ženu;
    6. Hitna eliminacija kadrova stranaka vlasti na nivou Srpske i BiH iz svih gradskih preduzeća i Gradske uprave, odnosno sa onih pozicija koje su direktno vezane za odluku Gradonačelnika o imenovanju.

    –U slučaju da ovi zahtjevi ne budu u potpunosti ispoštovani u roku od 30 dana od dana usvajanja istih, potrebno je iz članstva PDP isključiti sve pojedince koje ove zahtjeve ne ispoštuju – predlaže potpredsjednik PDP.

    Rukovodstvu PDOP obećao je 4 stvari: da neće odustati od ovog zahtjeva, da će ga energično zastupati na svim stranačkim organima, da neću dozvoliti da prođe februar 2024. da se ova pitanja baš u ovakvom obliku ne otvore na sjednici Glavnog odbora i da će, kao demokrata i član PDP ostati u PDP i u slučaju da većina odluči drugačije od stavova koje zastupa.

    -No, tražiću da u tom slučaju svako ponese teret svojih odluka. Nemojte misliti da neću znati kako jasno, javno i pravno da obrazložim svaku odluku koja bude donesena – obećava Grmuša.

  • Odgovor Jelene Trivić predsjedniku PDP

    Odgovor Jelene Trivić predsjedniku PDP

    Jedini kojem je PDP dao sve je Branislav Borenović, koji osim stranačkih i političkih funkcija, nema dana radnog staža nigdje drugo.

    Poručila je ovo predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, u odgovoru predsjedniku PDP Branislavu Borenoviću.

    Kaže da je u politiku ušla kao ostvarena ličnost, pogotovo na profesionalnom planu.

    –Podsjetiću ga da sam ja univerzitetski profesor, sa skoro 17 godina radnog staža i da nemam radni staž u politici, niti ću ga ikad imati jer se politikom bavim iz ubjeđenja! Ko je kome koliko dao pokazaće vrijeme. U ovom momentu Narodni front je dva puta jači od stranke koju vodi Branislav Borenović u sunovrat! Hoće li Borenović sutra reći da mi je dao i Narodni front?! – pita Trivićeva.

    Kako kaže, Draško Stanivuković je zanima u mjeri u kojoj je neophodno da se pročiste redovi opozicije.

    -O tom sam govorila javno prije godinu i po dana, a u bivšoj stranci i mnogo prije toga. Onaj koji jeste opčinjen Stanivukovićem je Borenović. Spreman je da žrtvuje cijelu stranku zbog Stanivukovića i njegove simbioze i očigledno će nastaviti to da čini do kraja – napisala je Trivićeva na Fejsbuku.

    Podsjećamo, ona je pozvala PDP da iz te stranke isključi gradonačelnika Banjaluke, Draška Stanivukovića, nakon navoda potpredsjednika PDP Milka Grmuše da Banjalukom upravljaju tajkuni. Trivićeva smatra da bi to bilo dobro za opoziciju i za PDP.

    Borenović je poziv Trivićeve nazvao „bezobrazlukom“ uz poruku da joj je „PDP u politici dao sve“.