Najvažnija godišnja vojna vježba EUFOR-a u BiH je završena, a pitanje koje ostaje da se riješi narednih godina je kakvu bezbjednosnu arhitekturu će EU i NATO dogovoriti u BiH i na zapadnom Balkanu.
EUFOR i KFOR sve više sarađuju
Proteklih nekoliko godina povećan je stepen saradnje između misije EUFOR-a u BiH, koja je EU misija, te misije KFOR-a na Kosovu, koju vodi NATO, pa se može postaviti pitanje da li je na pomolu neko veće strateško promišljanje o tome kako bi te misije mogle biti stavljene u isti okvir.
Riječ je, inače, o bezbjednosnim aranžmanima “prve generacije” nakon završetka hladnog rata, a karakteriše ih međunarodni konsenzus postignut u Ujedinjenim nacijama. Obje misije, naime, djeluju u skladu s mandatom Savjeta bezbjednosti UN. Naknadne mirovne misije i vojne intervencije uglavnom su sprovođene bez traženja saglasnosti UN, pogotovo kako su se interesi Zapada, s jedne strane, i Kine i Rusije, s druge, počeli razilaziti. Raspadom dogovora o zajedničkoj globalnoj bezbjednosnoj strukturi, velike sile i sa Istoka i sa Zapada počele su preduzimati akcije bez prethodne saglasnosti s Ist rivera u Njujorku.
Uprkos razilaženju s Istokom, do drugog dolaska Donalda Trampa na čelo Amerike bezbjednosni konsenzus o globalnom bezbjednosnom okviru uglavnom je postojao u okviru zapadnih zemalja. U okviru tog bezbjednosnog konsenzusa misije EUFOR-a u BiH i KFOR-a na Kosovu imale su svoju čvrstu osnovu.
Tramp traži veću odgovornost Evrope
Trampov osnovni politički program u sklopu spoljne politike je da SAD previše novca troše na rješavanje bezbjednosnih problema na globalnom nivou, i smatra da saveznici treba da preuzmu veći dio odgovornosti za vlastite regione.
Za BiH i zapadni Balkan to konkretno znači da se od EU očekuje da preuzme više odgovornosti, ne samo za BiH, nego i za pitanje Kosova, na kome djeluje NATO misija. Obje ove misije, inače, kreirane su u najvećoj mjeri od strane SAD, što je posebno vidljivo u Dejtonskom sporazumu gdje su EU i SAD bile podijelile odgovornost na način da će SAD imati primarnu odgovornost oko vojnog aspekta Dejtonskog sporazuma, a EU u pogledu civilne implementacije, oličene kroz OHR, na čijem čelu uvijek mora biti Evropljanin.
Međutim, važno je naglasiti da veća uloga EU u misijama EUFOR-a i KFOR-a ne znači da se SAD žele odreći zapadnog Balkana ili svog dijela odgovornosti za njegovu bezbjednost. U tom pogledu bilo je više značajnih izjava visokih američkih zvaničnika i diplomata, a posljednja u nizu, i veoma značajna, izjava je Metjua Vitakera, američkog ambasadora u NATO-u, koju je dao u četvrtak tokom razgovora s Branimirom Filipovićem, ambasadorom Srbije u NATO-u.
“Drago mi je što sam ponovo imao priliku da se sastanem s ambasadorom Srbije pri NATO-u Branimirom Filipovićem i razgovaram o našoj zajedničkoj posvećenosti očuvanju mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu”, napisao je Vitaker na svom X nalogu.
Da li KFOR čeka put kojim je prošao SFOR?
Iako se radi o diplomatskoj formulaciji, ona je važna jer svjedoči o tome da Trampova administracija i te kako razmišlja o zapadnom Balkanu u kontekstu očuvanja mira. Kad se uzme u obzir da je Tramp najavio redukciju američkih snaga u Evropi, logično se može zaključiti da bi KFOR uskoro mogao proći kroz sličan proces kroz koji je prošao SFOR – prethodnik vojne misije EUFOR-a u BiH, koju je takođe vodio NATO.
I kontekst u kojem se 2004. godine desila tranzicija SFOR-a u EUFOR zanimljiv je ako se uzme u obzir ono što se danas dešava u svijetu. Tada je, naime, administracija Džordža Buša odlučila da smanji vojno prisustvo na zapadnom Balkanu i da se fokusira na Irak. Kao i sada s Iranom, i tada je Amerika očekivala brzu pobjedu, a kada je to izostalo, počeli su gledati po svojim bazama i misijama širom svijeta gdje bi se mogli povući kako bi preusmjerili snage na Bliski istok.
S obzirom na to da je brza pobjeda ove godine izostala u Iranu, Amerika se ponovo želi fokusirati na Bliski istok, a od Evrope se ponovo, mada u znatnije direktnijem tonu, za razliku od ranijeg perioda, očekuje da više uloži u vlastitu odbranu.
NATO već “optimizuje” KFOR
U tom kontekstu jako je zanimljiva izjava portparola Ambasade SAD u Prištini od ovog četvrtka, inače istog dana kada se Vitaker sastao s ambasadorom Srbije, o tome da NATO trenutno sprovodi optimizaciju rasporeda snaga KFOR-a, navodeći da će se taj proces odvijati postepeno i u bliskoj koordinaciji sa svim relevantnim stranama.
U ovogodišnjoj vježbi EUFOR-a u BiH “Brzi odgovor” dodatno je pojačano učešće KFOR-a, pa je logično očekivati da bismo u narednim sedmicama i mjesecima mogli dobiti i informacije kako će SAD, EU i NATO organizovati novu bezbjednosnu arhitekturu u BiH i koju ulogu će u tome imati UN.
Komentariši