Odluka Narodne skupštine Republike Srpske da zaposlenima u javnom sektoru, uključujući zdravstvene radnike, poveća plate za pet odsto ponovo je otvorila raspravu o stvarnom stanju javnih finansija i načinu finansiranja zdravstvenog i penzijskog sistema.
Iako vlast povećanje predstavlja kao nastavak unapređenja materijalnog položaja zaposlenih, sindikati i ekonomisti upozoravaju da se iza te odluke kriju dugogodišnji strukturni problemi zbog kojih Fond zdravstvenog osiguranja i Fond PIO sve teže funkcionišu.
Jedan od najvećih izazova, ističu sagovornici, jeste raširena praksa isplate dijela zarada “na ruke”. Poslodavci radnike često prijavljuju na minimalnu platu, dok ostatak primanja isplaćuju mimo zakona, čime se izbjegava plaćanje doprinosa. Posljedica toga je da zdravstveni i penzijski fondovi ostaju bez značajnih prihoda koji bi trebalo da budu osnov njihovog finansiranja.
Istovremeno, Republika Srpska nastavlja sa zaduživanjem, dok podaci pokazuju da su privredna društva prošle godine ostvarila više od četiri milijarde maraka dobiti. Na taj iznos plaća se porez od svega 10 odsto, što je među najnižim stopama u regionu, pa dio stručne javnosti smatra da upravo takva poreska politika podstiče izbjegavanje redovnog oporezivanja zarada.
Dodatnu pažnju izazvala je izjava ministarke finansija Republike Srpske Zore Vidović da sredstva za povećanje plata neće biti obezbijeđena iz Fonda zdravstvenog osiguranja, već direktno iz budžeta Ministarstva finansija. Kritičari smatraju da se time privremeno rješava problem, ali ne i uzrok nedostatka novca u fondovima.
Predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske Jovica Mišić podsjeća da su zdravstveni radnici u posljednjih nekoliko godina dobili određena povećanja plata, ali da su njihova primanja i dalje znatno niža u odnosu na kolege u Federaciji BiH.
Kako navodi, osnovna plata ljekara opšte prakse u Federaciji BiH nakon posljednjih povećanja veća je za približno 1.000 KM od osnovne plate doktora u Republici Srpskoj. S druge strane, ljekarima u Srpskoj je od januara, zajedno sa najnovijim povećanjem od pet odsto, osnovna plata uvećana za oko 500 KM.
Mišić priznaje da među zaposlenima postoji nezadovoljstvo, ali smatra da trenutno nema dovoljno spremnosti za ozbiljnije sindikalne aktivnosti poput štrajka.
– Ljudi su izgubili volju kada vide na koji način država, odnosno Vlada, reaguje na njihove zahtjeve – poručio je Mišić.
Ekonomisti smatraju da bi jedan od načina stabilizacije fondova bilo drugačije oporezivanje dobiti koja se podiže u gotovini. Prema njihovom mišljenju, veći porez na isplatu dobiti mogao bi podstaći poslodavce da više novca usmjeravaju kroz regularne plate, umjesto da dio zarada prikazuju kao dobit i tako plaćaju znatno manje poreze.
Ekonomista Milenko Stanić upozorava da sadašnji sistem praktično stimuliše takvu praksu. Kako ističe, ukupno poresko opterećenje plata iznosi oko 39 odsto, dok je porez na dobit svega 10 odsto, zbog čega pojedini poslodavci biraju model koji im omogućava manje poreske obaveze.
– Takva razlika predstavlja podsticaj svima koji žele da dio zarada isplaćuju mimo zakona, jer im je finansijski isplativije da novac vode kao dobit nego kao platu – objašnjava Stanić.
On smatra da ni rekordna dobit privrede ne predstavlja dokaz snažnog ekonomskog razvoja.
Prema njegovim riječima, značajan dio te dobiti ostvaruju preduzeća koja posluju u uslovima ograničene konkurencije ili zahvaljujući poslovima sa javnim sektorom, dok bi detaljna finansijska kontrola pokazala da brojna javna preduzeća zapravo posluju znatno lošije nego što zvanični izvještaji prikazuju.
– Kada bi ozbiljna revizorska kuća analizirala poslovanje javnih preduzeća, pokazalo bi se da su mnoga od njih u stvarnom gubitku, a da opstaju zahvaljujući postojećem političkom i vlasničkom sistemu – rekao je Stanić.
Sagovornici ocjenjuju da povećanja plata u izbornoj godini mogu kratkoročno ublažiti nezadovoljstvo zaposlenih, ali da bez ozbiljnih reformi ne mogu riješiti probleme javnih fondova niti zaustaviti rast javnog duga.
Stanić smatra da je jedino trajno rješenje snažniji privredni razvoj, povećanje proizvodnje i rast bruto domaćeg proizvoda, jer samo veći broj zaposlenih i više legalno isplaćenih plata mogu obezbijediti stabilne prihode za zdravstveni i penzijski sistem.
– Potrebno je stvarati realne izvore prihoda kroz razvoj privrede. Veći broj zaposlenih znači i više uplata poreza i doprinosa. Danas imamo ozbiljan problem jer je broj penzionera veći od broja zaposlenih koji pune fondove. U takvim okolnostima, bez obzira na visinu plata ili poreskih stopa, sredstva nisu dovoljna za održiv zdravstveni sistem – zaključio je Stanić.
Dodaje da određene kratkoročne mjere, poput preraspodjele dijela poreskih prihoda ili akciza, mogu privremeno pomoći, ali da bez dugoročnog ekonomskog rasta neće biti moguće obezbijediti stabilno finansiranje zdravstvenog i penzijskog sistema Republike Srpske.
Komentariši