U politici se često pokazalo da najveću korist ne ostvaruje onaj ko osvoji najviše glasova, već onaj ko u pravom trenutku povuče potez koji mijenja raspored snaga. Upravo zbog toga nije nemoguće da poslije opštih izbora najveći politički profit ostvari čovjek čije ime građani neće ni pronaći na glasačkom listiću.
Odlukom da Pokret za državu „Sigurna Srpska“ ne kandiduje svog predstavnika ni za predsjednika Republike Srpske ni za srpskog člana Predsjedništva BiH, Draško Stanivuković napravio je potez koji će se tek nakon izbora moći u potpunosti ocijeniti. Međutim, već sada je jasno da je promijenio političku dinamiku unutar opozicije.
Mjesecima su mu politički protivnici, ali i dio opozicione javnosti, spočitavali da insistiranjem na vlastitoj kandidaturi razbija opozicioni blok i direktno ide naruku SNSD-u. Tvrdilo se da lične ambicije stavlja ispred zajedničkog cilja i da je spreman žrtvovati opoziciono jedinstvo zbog vlastitog političkog interesa.
Odustajanjem od kandidature taj argument je praktično nestao. PDP je podržao zajedničke opozicione kandidate Branka Blanušu i Marinka Božovića, dok je Stanivuković javno poručio da su političke promjene važnije od pojedinačnih funkcija. Time je odgovornost za izborni rezultat prepustio onima koji će se zaista naći u izbornoj trci.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je najveći politički dobitnik takvog raspleta SDS, koji je dobio oba kandidata za najvažnije funkcije. Međutim, kada se stvari posmatraju dugoročnije, slika izgleda znatno drugačije.
Ukoliko opozicija ostvari istorijski uspjeh i nakon dvije decenije pobijedi kandidate vladajuće koalicije, Stanivuković će imati sasvim legitimno pravo da tvrdi kako je upravo njegovo odustajanje omogućilo jedinstven nastup. U tom slučaju neće biti čovjek koji je izgubio vlastitu političku bitku, već neko ko je, kako će vjerovatno predstavljati, stavio zajednički interes ispred ličnog.
Drugi scenario, koji mnogi danas smatraju vjerovatnijim, za njega može biti jednako povoljan.
Ako opozicija ponovo ne uspije osvojiti najvažnije funkcije, politička odgovornost gotovo sigurno neće biti usmjerena prema čovjeku koji nije bio kandidat. Teret poraza nosiće prije svega oni koji su učestvovali u izbornoj trci, kao i stranke koje su ih predložile. Stanivuković će u takvoj situaciji moći reći da je učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi opozicija nastupila jedinstveno.
To otvara sasvim novu političku perspektivu.
Iskustvo Republike Srpske pokazuje da svaki ozbiljniji izborni poraz opozicije gotovo automatski pokreće pitanje odgovornosti i budućeg liderstva. Ukoliko SDS doživi još jedan neuspjeh, teško je očekivati da će unutar opozicionog bloka izostati rasprava o tome ko treba preuzeti vodeću ulogu u narednom političkom ciklusu.
U takvom raspletu Stanivuković ulazi bez najvećeg političkog tereta koji izbori mogu donijeti. Ostaje gradonačelnik Banjaluke, zadržava kontrolu nad vlastitom političkom organizacijom i izbjegava etiketu političara koji je izgubio predsjedničku ili članovsku utrku. Istovremeno može graditi narativ da je bio spreman na kompromis, dok su drugi dobili priliku da pokažu da mogu pobijediti SNSD i nisu uspjeli.
Naravno, politika ne priznaje unaprijed napisane scenarije. Iznenađenja su uvijek moguća, a izborni rezultati često demantuju procjene analitičara. Međutim, upravo zato ovaj potez djeluje kao jedna od rijetkih odluka koja ostavlja prostor za politički dobitak bez obzira na konačan ishod.
Ako opozicija pobijedi, Stanivuković će biti jedan od kreatora uspjeha. Ako izgubi, neće biti među poraženim kandidatima. U oba slučaja ostaje relevantan faktor i potencijalni pretendent na vodeću poziciju unutar opozicionog bloka.
Zbog toga njegovo povlačenje iz kandidature ne treba posmatrati kao znak političke slabosti, već prije kao pokušaj dugoročne strategije. Ponekad se najveći politički kapital ne stvara izlaskom na izbore, nego odlukom da se u pravom trenutku napravi korak unazad kako bi se kasnije otvorio prostor za nekoliko koraka naprijed.
Da li je riječ o potezu koji će obilježiti naredni politički ciklus ili samo o kratkoročnoj taktičkoj odluci, pokazaće izborni rezultat. Ali jedno je već sada izvjesno – Draško Stanivuković uspio je da se pozicionira tako da, bez obzira na ishod izbora, ostane jedan od najvažnijih aktera opozicione političke scene.
Komentariši