Kada je Evropska unija u martu 2024. odlučila otvoriti pristupne pregovore s Bosnom i Hercegovinom, među diplomatama se pojavila doza opreznog optimizma. Prvi put nakon dugo vremena stvorio se utisak da bi zemlja, opterećena kompleksnim ustrojstvom i stalnim političkim napetostima, mogla uhvatiti prijeko potreban ritam. No, evropske integracije u toj fazi počivaju isključivo na konkretnim rezultatima, ne na političkim obećanjima.
Zato Reformska agenda, ponuđena domaćim vlastima, nije tek još jedan tehnički dokument – ona je svojevrsna provjera sposobnosti da država prekine beskrajni ciklus tranzicije i napravi stvarni iskorak.
Na 159 stranica pobrojane su precizne obaveze, rokovi i ciljevi. Dokument jasno prikazuje šta EU očekuje da BiH ispuni kako bi se približila evropskim standardima u funkcionisanju institucija: od pravosuđa i energetike, do digitalnog sektora i obrazovanja. Po prvi put evropski zahtjevi dolaze objedinjeni, u jednoj strukturi, s jednim osnovnim ciljem – učiniti državu operativnom i otpornom na izgovore.
Vladavina prava
U središtu Agende leži najdugotrajniji problem BiH: pravosudni sistem koji nije u stanju osigurati pouzdane, brze i efikasne procese. EU traži ono što bi trebalo biti standard, ali u BiH predstavlja gotovo radikalni zahtjev – nezavisne i odgovorne sudove i tužilaštva. Agenda predviđa novi zakon o VSTV-u, strože integritet-procedure te donošenje Zakona o Sudu BiH u skladu s preporukama Venecijanske komisije.
Ali sama izmjena propisa nije dovoljna. EU želi dokaze da sistem zaista funkcioniše. To uključuje formiranje efikasnog modela saradnje policije i tužilaštava u borbi protiv organizovanog kriminala, te konkretnije rezultate u procesuiranju korupcije, posebno na najvišim nivoima. Cilj nije samo goniti pojedinačne počinitelje nego razgraditi širu strukturu koja ih štiti.
Istovremeno, poseban naglasak dat je slobodi medija, suzbijanju govora mržnje i zaštiti manjina. U evropskom okviru ovo nisu sporedne teme, već temeljni pokazatelji demokratske zrelosti.
Energetska i klimatska tranzicija
BiH ulazi u proces pregovora kao jedna od najovisnijih zemalja o uglju u Evropi. Dok EU želi postići klimatsku neutralnost do 2050., Bosna i Hercegovina se suočava s izborom: započeti tranziciju odmah ili godinama kaskati za Evropom, uz ozbiljne ekonomske posljedice.
Reformska agenda predviđa široke promjene: liberalizaciju tržišta gasa i električne energije, uspostavu tržišnih operatera (NEMO), uvođenje ETS sistema najkasnije do 2030. i ubrzano gašenje dotrajalih termoelektrana.
Jednako važno, EU insistira da prelazak na čistu energiju ne smije značiti socijalni udar. Zato su planirane mjere prekvalifikacije radnika, razvoj preduzetništva u rudarskim opštinama i regionalni razvojni fondovi kako bi se izbjegle greške koje su neke države EU skupo platile.
Digitalni sektor
U oblasti digitalizacije BiH znatno zaostaje za evropskim prosjekom. DESI indeks jasno pokazuje velike manjkavosti: od 5G infrastrukture i širokopojasnih mreža, do e-usluga i sajber bezbjednosti.
Agenda zato nalaže potpunu digitalnu transformaciju države: ubrzanu izgradnju modernih mreža, uvođenje jedinstvenih e-upravnih sistema, te jačanje institucija zaduženih za sajber sigurnost, po standardima NIS2 direktive.
Ako se ove mjere sprovedu, građani bi po prvi put mogli koristiti funkcionalne digitalne servise, bez potrebe za šalterima i beskrajnim pečatima – promjena koju zemlja čeka već godinama.
Tržište rada i demografija
BiH se suočava s dubokom demografskom krizom: nizak natalitet, masovan odlazak mladih i obrazovni sistem koji ne prati potrebe tržišta. Poslodavci traže stručnjake kojih u zemlji nema, dok hiljade mladih ljudi odlaze jer ne vide perspektivu.
Agenda zahtijeva sveobuhvatne reforme: širenje dostupnosti predškolskog obrazovanja, modernizaciju nastavnih planova, jačanje stručnih škola i uvođenje kompletnog Youth Guarantee modela, koji mladima garantuje pristup poslu, obuci ili edukaciji.
Pored toga, predviđene su mjere harmonizacije porodiljskih naknada i uvođenje „socijalne karte“, što bi omogućilo da socijalna pomoć konačno bude usmjerena onima kojima najviše treba.
Ekonomija i poslovni ambijent
BiH trenutno zauzima 90. mjesto po lakoći poslovanja, najlošije u regionu. Komplikovana birokratija, različiti propisi u entitetima i kantonima, parafiskalni nameti i slabo upravljanje javnim preduzećima odbijaju investitore.
Agenda predviđa otklanjanje tih prepreka: jedinstven sistem registracije firmi, harmonizaciju propisa, lakše administrativne procedure, otvaranje tržišta konkurenciji i profesionalizaciju upravljanja javnim preduzećima, koja bi iz političkog plijena trebala postati ekonomsko sredstvo.
Zaključak
Reformska agenda ne nudi instant rješenja. Međutim, ona predstavljа najjasniji i najpotpuniji plan modernizacije koji je BiH ikada imala. Definiše šta treba uraditi, kako i u kojem roku, bez skrivanja ključnih problema. Ako se primijeni, BiH bi mogla ostvariti najveći institucionalni napredak od Dejtonskog sporazuma. Ako se zanemari, zemlja će nastaviti da luta u tranzicijskoj magli koja traje tri decenije.
Komentariši