Dolazak Džona Ginkela na mjesto otpravnika poslova američke ambasade u Sarajevu izazvao je u BiH, kao i obično, cijeli spektar tumačenja – od onih da Washington šalje „stručnjaka za krizna žarišta“ do zaključaka da su se Sjedinjene Države jednostavno umorile od Balkana. Istina je, kao i uvijek, negdje između.
Biografija novog šefa američke misije u Sarajevu nesumnjivo potvrđuje da se radi o karijernom diplomati s bogatim iskustvom u složenim i osjetljivim sredinama. Ukrajina, Tadžikistan, Avganistan, borba protiv terorizma u Stejt departmentu – teško da postoji ozbiljniji dokaz da Ginkel zna kako izgleda rad na prvoj liniji svjetskih kriza. To, međutim, ne znači nužno da je njegovo imenovanje dokaz da Washington BiH svrstava na tu listu.
S druge strane, činjenica da je prošlo više od sedam mjeseci od odlaska Majkla Marfija, a da novi ambasador još nije imenovan, otvara prostor za drugo tumačenje – da je američkoj administraciji Balkan trenutno niži na listi prioriteta. Kako god, prazninu popunjava otpravnik poslova, a to nikako nije poruka zanemarivanja, već realnost u kojoj ni SAD ne mogu baš svuda držati ambasadore s punim mandatom.
Bivši ambasador Slobodan Šoja vidi u svemu i element umora. On govori o našoj političkoj nezrelosti, o beskrajnom rivalstvu koje izvozimo, o iluziji da će svijet potrčati da nam pomogne. Njegove riječi podsjećaju da BiH često precjenjuje sopstvenu važnost i da umjesto da sama rješava svoje probleme, očekuje da to uradi neko drugi.
Ipak, beogradski diplomata Srećko Đukić ima drugačiji ugao. On tvrdi da SAD nisu digle ruke od Balkana, nego da samo još traže pogodnu ličnost za ambasadora u BiH. U međuvremenu, kaže, Ginkel će biti most do tog trenutka – iskusan, pouzdan i provjeren. Đukić podsjeća i na širi kontekst: promjene u američkoj politici nakon dolaska Donalda Trampa, gdje profesionalni diplomati više nisu na cijeni, dok se ključne pregovaračke uloge daju ljudima izvan diplomatskog korpusa.
U tom okviru, Ginkelov dolazak u Sarajevo može se čitati kao znak kontinuiteta američke diplomatije, bez obzira na sve lomove u Washingtonu. BiH jeste važna, ali ne presudna. I umor i interes postoje istovremeno, kao i potreba da se balansira između simbolike i realne moći.
Možda je najtačnije reći da BiH u očima Amerike ostaje mala, ali osjetljiva tačka na globalnoj mapi. I da će Ginkel, kao i njegovi prethodnici, raditi na tome da ta tačka ne preraste u nešto što bi Washingtonu pravilo glavobolju. Sve ostalo su naše iluzije i tuđe kalkulacije.
Komentariši