Krajem naredne godine ističe još jedan rok koji je Savjet ministara Bosne i Hercegovine postavio pravosudnim institucijama za procesuiranje predmeta ratnih zločina. No, dosadašnja praksa Suda i Tužilaštva BiH ukazuje da ni ovaj rok neće biti ispoštovan, čime će Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina, uprkos brojnim prolongiranjima i deklarativnoj podršci, ostati tek mrtvo slovo na papiru.
Početkom ove godine Savjet ministara BiH odlučio je da produži rok za završetak predmeta ratnih zločina do kraja 2025. godine, iako je prethodni rok bio kraj 2023. godine. Ipak, realni pokazatelji govore o neuspjehu u implementaciji. Pred Sudom BiH još uvijek je neriješeno više od 300 predmeta ratnih zločina, dok je broj osumnjičenih dosegao oko 3.000. Od ukupnog broja, najveći dio čine predmeti koji se odnose na zločine počinjene nad Srbima, što dodatno izaziva ogorčenje porodica srpskih žrtava. Posebno frustrira činjenica da složeni slučajevi poput onih koji se odnose na Atifa Dudakovića, Dobrovoljačku ulicu, ili masakre u Jošanici, Trnovu i Posavini, i dalje stoje na mrtvoj tački.
„Strategija kao dokument postavljena je vrlo kvalitetno, ali se u praksi o njoj ne raspravlja na nivou konkretnih predmeta, već samo na osnovu apstraktnih principa. Zato ona ostaje neispunjena i rokovi se konstantno probijaju“, izjavio je za Srpskainfo Viktor Nuždić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Prema njegovim riječima, čak i da se odmah podignu optužnice za sve preostale osumnjičene, sudski procesi bi trajali decenijama, što bi dodatno obesmislilo pravdu. „Od rata je prošlo 30 godina, a pitanje je koliko je svjedoka, preživjelih žrtava, pa i samih izvršilaca još u životu da bi se osigurali kvalitetni dokazi“, naglašava Nuždić.
On posebno ističe da najveći broj zločina nad Srbima nije procesuiran ili je obrađen na neadekvatan način. Kao primjer navodi slučajeve Đure Matuzovića i drugih za zločine u Posavini, gdje ni nakon sedam godina od potvrđivanja optužnice nema prvostepene presude, ili predmete kao što su Čemerno, Konjic i zločini koji se stavljaju na teret Atifu Dudakoviću, gdje se presude još ne naziru.
„U slučaju Jošanice, gdje je pobijeno 56 Srba, među njima i djeca, na optužnicu smo čekali 30 godina. Kad god postavimo pitanje o ovim slučajevima, odgovor se svodi na floskule o nezavisnosti pravosuđa“, dodaje Nuždić.
Podsjećanja radi, prva Strategija za rad na predmetima ratnih zločina usvojena je 2008. godine i predviđala je procesuiranje najsloženijih predmeta u roku od sedam godina, dok je manje složene trebalo završiti na entitetskom nivou do 2023. Međutim, krajem 2015. godine, uslijed neispunjenja prvobitnih ciljeva, usvojena je Revidirana strategija, koja je predvidjela prebacivanje većeg broja predmeta entitetima.
Dosadašnji učinak Suda i Tužilaštva BiH, međutim, jasno pokazuje da pravosuđe ne uspijeva odgovoriti na zadatke ni u okviru produženih rokova. Umjesto pravde i rješavanja pitanja ratnih zločina, porodice žrtava ostaju suočene s prolongiranjima, izgovorima i neefikasnošću sistema.
Komentariši