Marko Parezanović već godinama važi za jednu od najzagonetnijih i najuticajnijih figura srpskog bezbjednosnog aparata, a njegov profesionalni put prati reputacija čovjeka koji djeluje daleko od očiju javnosti, ali u samom središtu ključnih procesa. Njegova nova knjiga „Hibridni rat – od doktrine do prakse“ predstavlja svojevrsni teorijski i iskustveni presjek savremenih sukoba koji se, kako tvrdi, više ne vode samo oružjem, već informacijama, percepcijom i uticajem.
Nova knjiga „Hibridni rat – od doktrine do prakse“, autora prof. dr Marka Parezanovića, upravo je objavljena i odmah izazvala pažnju stručne i čitalačke javnosti koja prati diplomatiju, bezbjednost i savremenu strategiju.
Parezanović, priznati ekspert u domenu bezbjednosnih i geostrateških analiza, u ovom djelu spaja tradicionalnu teoriju hibridnog ratovanja sa konkretnim primjerima iz stvarnosti i praktičnog iskustva koje je stekao u skoro tri decenije rada u sistemu bezbjednosti.
Bezbednosni stručnjak, univerzitetski profesor i jedan od osnivača Akademije za nacionalnu bezbjednost, Parezanović u knjizi hibridni rat opisuje kao prikriven, perfidan i manipulativan oblik agresije. Umjesto klasičnog osvajanja teritorije vojnom silom, fokus se, prema njegovim riječima, premješta na „osvajanje duša“, odnosno na oblikovanje svijesti društva tako da ono počne da djeluje protiv sopstvenih interesa.
“Hibridni rat levitira između mira i rata i može dugo da traje, iscrpljujući državu koja se nalazi u stalnom stanju napetosti” navodi Parezanović, upozoravajući da se konvencionalni sukob često javlja tek kada je meta već ozbiljno oslabljena.
Knjiga predstavlja jedinstveno putovanje od teorije do prakse – od klasičnih doktrina o geopolitičkim sukobima, preko informacionih, ekonomskih i diplomatskih mehanizama, sve do konkretnih modernih scenarija u kojima države i nevladine strukture koriste kompleksne oblike uticaja, manipulacije i strukturiranog pritiska na druge aktere.
U širem kontekstu savremenih geopolitičkih previranja, od rata u Ukrajini do rastućih tenzija između velikih sila, autor tvrdi da je hibridno djelovanje postalo dominantan model nadmetanja država, jer omogućava postizanje strateških ciljeva bez formalnog objavljivanja rata. Posebnu opasnost vidi u spoju hibridnog ratovanja i vještačke inteligencije. Prema njegovim riječima, usmjerenim psihološkim djelovanjem moguće je „programirati“ milione umova, dok digitalna zavisnost mladih generacija otvara prostor za kontrolu informacija i potiskivanje kritičke misli.
Parezanović naglašava da hibridni rat nije projekcija budućnosti, već realnost sadašnjice. Kao instrumente navodi političke i ekonomske destabilizacije, sankcije, medijske kampanje, sajber napade, finansijske manipulacije, specijalne operacije i djelovanje kroz nevladin sektor i međunarodne organizacije.
On posebno insistira na tezi da savremeni sukobi više nijesu jasno razgraničeni, već se odvijaju u „sivim zonama“, gdje je teško precizno utvrditi ko je akter, a ko meta, što dodatno komplikuje međunarodne odnose i unutrašnju stabilnost država. U knjizi se osvrće i na ulogu međunarodnih institucija, rezolucija i deklaracija koje, kako ocjenjuje, mogu postati sredstvo strateškog pritiska i dugoročne stigmatizacije čitavih naroda.
Umjesto suvoparnih akademskih formulacija, Parezanović čitaocu nudi konkretne studije slučaja, realne analize bezbjednosnih izazova i strategijske poruke o tome kako današnji politički i vojni akteri koriste hibridne metode da bi oslabili protivnika ili preoblikovali globalnu bezbjednosnu arhitekturu.
Kao ilustraciju navodi iskustva Srbije iz perioda raspada Jugoslavije, NATO agresiju 1999. godine i djelovanje međunarodnih sudskih tijela, ukazujući na, kako smatra, dvostruke standarde u međunarodnoj politici. Prema njegovom tumačenju, takvi mehanizmi proizvode snažne psihološke i društvene posljedice, utiču na moral i produbljuju unutrašnje podjele.
Za razliku od brojnih akademskih radova, Parezanović u ovoj knjizi ne insistira na obimnim citatima i fusnotama, već nudi, kako kaže, autentično promišljanje zasnovano na teoriji i praksi. Time djelo dobija i element ličnog svjedočanstva čovjeka koji tvrdi da je hibridne procese posmatrao i iznutra i spolja, kao akter i kao analitičar.
Bez obzira na različite ocjene njegovog javnog djelovanja i političkog uticaja, jedno je izvjesno – kroz knjigu „Hibridni rat – od doktrine do prakse“ Marko Parezanović nastoji da otvori raspravu o prirodi savremenih konflikata i ulozi država u svijetu u kojem se granice između rata i mira sve više brišu.
Komentariši