Jelena Petković-Dabić iz Banjaluke je doc. dr čiji je rad prepoznat i nagrađen prestižnim priznanjem poznatim kao “medicinski Oskar”. Njena posvećenost pacijentima, stručnost i upornost izdvojili su je kao jedno od najznačajnijih imena u savremenoj medicini regiona.
Kažite nam kako ste reagovali kada ste saznali da ste dobitnica “medicinskog Oskara”?
Moram priznati da sam bila vrlo iznenađena. Ne mogu reći da se nisam nadala, ali baš da sam očekivala – i nisam, s obzirom na konkurenciju kakva je bila tog četvrtka u Ljubljani, kada se sve i dešavalo, odnosno na svečanoj ceremoniji dodjele nagrada. Kada su prozvali moje ime i kada je jedan od članova žirija, odnosno stručnog komiteta koji je dodjeljivao nagrade, izgovorio moje ime – bila sam jako uzbuđena, priznajem, ali i veoma srećna, naravno.
Za koji konkretan rad ili doprinos ste dobili ovu nagradu?
Rad je objavljen u međunarodnom časopisu visokog značaja. Radi se o stručnom radu koji se odnosio na pacijente oboljele od psorijaze i dijabetesa. Objavljen je u januaru 2025. godine u časopisu sa impakt faktorom 4,8. Nosilac istraživanja bio je UKC Republike Srpske zajedno sa Medicinskim fakultetom u Banjoj Luci. Na ta dva mjesta smo prikupljali podatke i vršili istraživanje.
Rad je do sada citiran više od 30 puta od strane naučnika iz cijelog svijeta, što govori o njegovom kvalitetu i značaju. Istraživanje je obuhvatilo 31 pacijenta oboljelog od teškog oblika psorijaze, koji su ujedno imali dijabetes tip 2 i bili gojazni.
Pacijente smo podijelili u dvije grupe. Jedna grupa je primala lijek Ozempic, koji se koristi za liječenje dijabetesa, dok je druga grupa bila kontrolna i primala standardnu terapiju. Praćenje pacijenata trajalo je tri mjeseca, nakon čega smo došli do rezultata.
Iako je praćenje trajalo tri mjeseca, cijelo istraživanje je trajalo gotovo tri godine, zbog prikupljanja dozvola, saglasnosti etičkih odbora, kao i prikupljanja i praćenja pacijenata. Nakon toga slijedila je statistička obrada podataka i pisanje rada, koje je trajalo gotovo godinu dana. Bio je to dug proces, ali vrijedan, jer smo došli do značajnih rezultata.
Šta za Vas lično znači ovo priznanje?
Za mene lično znači izuzetno mnogo. To je potvrda da se trud i rad isplate. Sve vrijeme koje sam uložila, gotovo tri godine, mogla sam posvetiti porodici ili slobodnom vremenu, ali sada vidim da je vrijedilo, jer je moj rad prepoznat i nagrađen.
Kada ste odlučili da medicina bude Vaš životni poziv?
Još u srednjoj školi. Veliki uticaj imao je moj pokojni otac, koji je često govorio: „Doktor je uvijek doktor.“ Medicina je oduvijek bila poziv vrijedan poštovanja i humanosti.
Ko Vas je najviše inspirisao tokom profesionalnog puta?
Veliku ulogu imala je moja mentorka tokom specijalizacije. Ona mi je približila dermatovenerologiju i pokazala koliko ovaj posao može biti zahtjevan, ali i ispunjavajući.
Kako izgleda Vaš radni dan?
Ustajem u 5:30. Radim na Klinici za kožne i polne bolesti u UKC-u Republike Srpske u Banjoj Luci. Radni dan uključuje rad sa ambulantnim i hospitalizovanim pacijentima. Nakon toga radim kao docent na Medicinskom fakultetu, gdje držim predavanja i vježbe, uključujući i nastavu na engleskom jeziku za strane studente. Takođe sam predsjednik Udruženja doktora za kožne i polne bolesti u BiH, gdje organizujemo edukacije i projekte, poput besplatnih pregleda za akne. Nakon toga radim i u privatnoj ambulanti. Uz sve to, najvažnija uloga mi je uloga majke i supruge.
Koji su najveći izazovi sa kojima se ljekari danas suočavaju?
Jedan od najvećih izazova je usklađivanje kliničkog rada i naučno-istraživačkog rada. Takođe, nedostatak finansijske podrške za istraživanja predstavlja veliki problem u našoj zemlji.
Koliko je važna kontinuirana edukacija u medicini?
Izuzetno je važna. Upravo zbog toga organizujemo kongrese, radionice i stručne skupove kako bismo omogućili stalno usavršavanje ljekara.
Šta biste poručili mladima koji žele da se bave medicinom?
Medicina nije samo posao – ona je način života. Zahtijeva puno odricanja, ali donosi ogromno zadovoljstvo kada pomognete pacijentu.
Šta Vas pokreće kada naiđete na prepreke?
Podrška porodice. Kada imate stabilnu podršku, nijedna prepreka nije nepremostiva.
Koji su Vaši planovi nakon ovog priznanja?
Moram priznati da nastavljamo sa našim naučno-istraživačkim radom. Završili smo još jedno istraživanje i upravo pripremamo rezultate za objavu u istom časopisu, ali kao novi rad. Pacijente smo pratili duže od godinu dana. To se jednostavno nadovezuje jedno na drugo – kada završite jedan rad, prirodno je da započnete sljedeći. Tu su i posjete raznim kongresima, kao i predavanja. Učestvovaćemo kao predavači na Kongresu dermatovenerologa Slovenije, kao i na Kongresu dermatovenerologa u Makedoniji ove godine. Takođe organizujemo naš stručni, međunarodni skup dermatologa na Jahorini. Stalno je nešto novo u planu, stalno se ide dalje. Nadam se samo da ćemo imati snage da taj kontinuitet održimo i u narednim godinama.
Novinar: Marijana Bogdanović
Komentariši