Kategorija: Svijet

Viši savjetnik republikanskog predsjedničkog kandidata Donalda Trampa Brajan Hjuz, nije isključio mogućnost telefonskog razgovora Trampa i ruskog lidera Vladimira Putina za rješavanje ukrajinskog sukoba.

“Nisam odgovoran za kalendar ili pozive predsjednika Trampa, ali on poštuje proces i neće učiniti ništa da ugrozi trenutnu situaciju. U odnosu na svakog svjetskog lidera, on je pokazao sposobnost da komunicira i održava odnose”, rekao je on za RIA Novosti o mogućnosti direktnog poziva Putina i Trampa za rješavanje ukrajinskog sukoba.

Ranije je član Komiteta za oružane snage Predstavničkog doma SAD Majkl Volc, na brifingu u Čikagu rekao da će se Tramp, ako pobijedi na izborima, fokusirati na okončanje ukrajinskog sukoba u uslovima u kojima SAD više ne mogu da subvencionišu evropsku bezbjednost, a Ukrajina je u očajnoj situaciji.

Tramp je više puta izjavio da namjerava da postigne brzo rješenje ukrajinskog sukoba ako pobijedi na predsjedničkim izborima 2024. godine. Na predizbornoj debati sa američkim predsjednikom Džozefom Bajdenom 27. juna, Tramp je obećao da će, ako bude ponovo izabran, moći da okonča sukob prije nego što preuzme dužnost 20. januara 2025. godine.

Američki državni sekretar Entoni Blinken završio je devetu posjetu Bliskom istoku od početka rata u Gazi, upozorivši da je “vrijeme od suštinskog značaja” kada je u pitanju sklapanje sporazuma o primirju.

Blinkenova posljednja posjeta, završena u utorak, nije rezultirala napretkom u pregovorima, a Izrael i Hamas su signalizirali da su ključna pitanja ostala neriješena, prenosi AP.

Nakon sastanaka u drugim zemljama posrednicima, Egiptu i Kataru, Blinken je rekao da je fokus na tome da Hamas prihvati nove američke izmjene prijedloga sporazuma i implementacije, budući da je, prema njegovim tvrdnjama, Izrael to već učinio.

– Naša poruka je jednostavna. Јasno je i hitno je. Moramo da postignemo sporazum o prekidu vatre i taocima i to moramo da uradimo sada. Vrijeme je ključno – rekao je on novinarima prije nego što je napustio Katar.

Blinken je istakao da je u takozvanom prijedlogu premošćavanja jaza između Izraela i Hamasa “veoma jasan raspored i lokacije povlačenja (izraelske vojske) iz Gaze”.

Hamas je u utorak saopštio da je najnoviji prijedlog preokret u odnosu na prethodni, koji je palestinska grupa navodno prihvatila, a koji se bazirao na američkom prijedlogu iz maja.

Tada je predsjednik DŽo Bajden predložio povlačenje izraelske vojske i povratak talaca i palestinskih zatvorenika u fazama.

U saopštenju se navodi da je najnoviji prijedlog koji podržavaju SAD usklađen sa zahtjevima Izraela i ukazuje na insistiranje da IDF ostane u Filadelfijskom koridoru, na prelazu Rafa između Pojasa Gaze i Egipta i koridoru Necarim.

Hamas, takođe, krivi izraelskog premijera Benjamina Netanijahua za uvođenje novih uslova oko oslobađanja palestinskih zatvorenika.

Ukrajina je pokrenula jedan od najvećih napada bespilotnim letjelicama na Moskvu, a ruske jedinice protivvazdušne obrane uništile su najmanje deset dronova, rekao je jutros gradonačelnik Podolska, grada smještenog 38 kilometara južno od ruske prijestonice.

“Sistem protivvazdušne obrane nastavljaju odbijati napade neprijateljskih letjelica. Neke od njih uništene su iznad Podolska. Ovo je jedan od najvećih pokušaja napada na Moskvu bespilotnim letjelicama. I dalje pratimo situaciju” napisao je gradonačelnik Sergej Sobjanin na Telegramu.

Društvenim mrežama šire se snimci napada.

Prema prvim informacijama, nema povrijkeđenih osoba niti zabilježene štete, dodao je Sobjanin. Ukrajina je u posljednjih par mjeseci više puta poslala jednu ili dvije bespilotne letjelice prema Moskvi, svaki put bez značajnih šteta.

Međutim, izgleda da je ovaj posljednji napad veći od onog iz maja prošle godine, kada je najmanje osam bespilotnih letjelica uništeno iznad glavnog grada, na što je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao da Kijev pokušava isprovocirati i uplašiti Rusiju.

Ruski zvaničnici rijetko navode potpune podatke o napadima, uglavnom izvještavaju samo o bespilotnim letjelicama koje su uništile njihove jedinice protivvazdušne odbrane. Takođe, i Rusija i Ukrajina rijetko otkrivaju pune razmjere štete koje nastanu kao posljedica međusobnih napada, osim u slučajevima kada je oštećena stambena ili civilna infrastruktura ili kada pogine civil.

Pomenuti napad na Moskvu dio je obuhvatnijeg napada bespilotnim letjelicama iz Ukrajine, napomenuli su ruski zvaničnici, s obzirom da je sistem protivvazdušne e obrane zaustavio 18 letjelica iznad regije Brjansk na jugozapadu Rusije i još nekoliko njih iznad drugih regija. No, ni tamo nisu zabilježene štete.

Reutes nije mogao odmah provjeriti ove izvještaje, a Ukrajina ih zasad nije komentarisala.

Kijev je posljednjih mjeseci pojačao zračne napade na rusku teritoriju, no ističu da to čine ne bi li uništili ključnu infrastrukturu potrebnu za ruke ratne operacije. Takođe navode da su njihovi napadi odgovor na neprekidne ruske udare na ukrajinsku teritoriju.

Belorusija je sinoć saopštila da je poslala avione, protivvazdušne snage i oružje na svoju granicu sa Ukrajinom, dan nakon što je predsednik Aleksandar Lukašenko rekao da je rasporedio skoro trećinu oružanih snaga svoje zemlje duž cele granice.

“Grupa je značajno povećana i trenutno dežura na južnim granicama naše zemlje”, rekao je za državnu televiziju CTV komandant Vazduhoplovstva i PVO Belorusije general-major Andrej Lukjanovič.

Na granici su raspoređene avijacije, protivvazdušne raketne snage i radio-tehničke jedinice, rekao je Lukjanović, navodi se u transkriptu objavljenom na sajtu CTV.

Reakcije na napad na Kursk

Nekoliko dana nakon iznenadnog upada Ukrajine na rusku teritoriju, Lukašenko, lojalni saveznik ruskog predsednika Vladimira Putina, optužio je Kijev za agresivnu politiku i slanje više od 120.000 svojih vojnika na granicu sa Belorusijom, podseća Rojters.

Ukrajina je saopštila da nije primetila povećanje beloruskih snaga na granici i nazvala je Lukašenkove primedbe “retorikom” sa ciljem da umiri Putina, koji je koristio Belorusiju kao “pokretnu platformu” za pokretanje invazije na Ukrajinu u februaru 2022.

Lukjanović je za CTV rekao da Belorusija ove godine očekuje i više isporuka vojnih aviona iz Moskve i da Minsk ulaže napore da ojača svoje sisteme protiv bespilotnih letelica.

“Činjenica da su dronovi pošast 21. veka je očigledna. To je glavobolja za koju mislim da ćemo naći način da je se rešimo”, rekao je Lukjanovič.

Rusija i Azerbejdžan će zajedno graditi naftne tankere, izjavio je danas predsednik Rusije Vladimir Putin posle pregovora sa svojim azerbejdžanskim kolegom Ilhamom Alijevim u Bakuu.

Korišćenje ovih plovila na azovsko-crnomorskim i kaspijskim rutama značajno će povećati globalno snabdevanje energetskim resursima, dodao je predsednik Rusije.

On je takođe napomenuo da na azerbejdžanskom tržištu uspešno posluju ruske kompanije kao što su Lukoil i KamAZ.

Predsednici dve zemlje su u zajedničkom saopštenju visoko ocenili nivo trgovinsko-ekonomske saradnje i identifikovali glavne pravce njenog daljeg razvoja, prenosi RIA Novosti.

Prema rečima člana ruske delegacije, vicepremijera Aleksandra Novaka, Moskva i Baku razmatraju i nove naftne i gasne projekte, uključujući i projekte na Kaspijskoj platformi.

Ulazak Ukrajine u NATO ne bi trebalo da zavisi od toga da li ta zemlja u potpunosti kontroliše cijelu svoju teritoriju, izjavio je danas predsjednik Češke Petr Pavel.

“Smatram da puna obnova kontrole nad cijelom teritorijom nije neophodan uslov za članstvo. Ako dođe do razgraničenja, ili formiranja neke administrativne granice, onda ovu administrativnu granicu možemo doživljavati kao privremenu i prihvatiti Ukrajinu u NATO u granicama koje će ona tada kontrolisati”, rekao je Pavel u intervjuu za Novinki i Pravo.

On je podsjetio da već postoji presedan za takav korak u istoriji – a to je Njemačka, budući da, kako je naveo, nisu sve zapadne zemlje prihvatile podjelu Njemačke, a iako je dio zemlje okupirao Sovjetski Savez, njen zapadni dio je primljen u NATO 1955. godine.

“Zbog toga vjerujem da postoji i tehničko i pravno rješenje da se Ukrajini dozvoli ulazak u NATO, a da NATO ne postane strana u sukobu sa Ruskom Federacijom”, rekao je Pavel, koji je bio predsjednik Vojnog komiteta NATO od 2015. do 2018. godine.

On je naveo da očekuje da će Ukrajina u narednim godinama moći da pregovara o miru sa Rusijom.

“To će se desiti kada obje strane shvate da se rat ne može nastaviti. Svjetske sile, Sjedinjene Američke Države, Kina i Evropska unija, moraju tome značajno doprinijeti”, istakao je Pavel.

Prema njegovom mišljenju, sporazum može značiti da Rusija na duže vrijeme zauzima dio svoje teritorije, ali da demokratske države svijeta ne priznaju takvu promjenu granica.

“Ako bude mirovnih pregovora, najvjerovatnije ćemo govoriti o tome da Rusija još dugo zadrži kontrolu nad okupiranim teritorijama Ukrajine, a iz ugla demokratskih zemalja koje tvrde da poštuju međunarodno pravo i Povelju UN, poštovaćemo odluke zaraćenih strana, ali nećemo pristati na promjenu međunarodnih granica na osnovu agresije”, istakao je Pavel.

On je ocijenio da je operacija Oružanih snaga Ukrajine u Kurskoj oblasti usmjerena na to da se Ukrajini da bolja pozicija za moguće mirovne pregovore.

SAD su bile aktivne na Bliskom istoku decenijama, a njihovo učešće variralo je od invazije na Irak, preko borbe protiv Islamske države, do slanja oružja Izraelu i Saudijskoj Arabiji.

Stručnjaci ukazuju na izvore energenata, trgovinske puteve, geopolitičku stabilnost, kontraterorizam i trajni američki savez sa Izraelom kao faktore koji pokreću angažman Vašingtona u regionu.

Nivo američkih trupa na Bliskom istoku dramatično je opao od njihovog vrhunca iz 2007. godine, kad ih je samo u Iraku bilo oko 160.000.

Sada ih je manje od 40.000 u oblasti koja se proteže od Egipta do Avganistana, a nalazi se pod kontrolom Centralne komande američke vojske, prenosi BBC.

Da li dodatno smanjiti američko prisustvo postaje ključno strateško pitanje za Vašington.

Evo pregleda nekih od problema.

Energenti
Ogromne rezerve nafte i prirodnog gasa na Bliskom istoku, u zemljama kao što su Saudijska Arabija, Iran, Irak, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati, decenijama su bile krupan faktor u oblikovanju američke politike.

Ali nalet proizvodnje američke nafte i gasa kod kuće u posljednjih 15 godina, uglavnom podstaknut rastom gasa iz škriljaca, učinio je zemlju mnogo manje zavisnom od uvoza energenata.

Ona je sada izvoznik i nafte i prirodnog gasa.

Globalno naftno tržište, međutim, ostaje čvrsto povezano, a ometanje snabdijevanja sa Bliskog istoka može značajno da utiče na cijene nafte i stoga ekonomsku stabilnost.

Takođe, Kina, za razliku od SAD, u ogromnoj mjeri zavisi od nafte sa Bliskog istoka, ističe Žilber Aškar, profesor međunarodnih odnosa iz Škole za orijentalne i afričke studije (SOAS) u Londonu.

“To znači da kontrolisanje Bliskog istoka pruža SAD-u ogromnu nadmoć u odnosu na Kinu”, kaže on.

Ekonomski interesi i brodski saobraćaj
Bliski istok je ključno tržište za američku robu i usluge, pogotovo vojnu opremu.

On je bio globalni region koji je dobio najviše izvoza američkog oružja između 2019. i 2023. godine, prema Stokholmskom institutu za istraživanje međunarodnog mira.

Iz Instituta kažu da je 38 odsto američkog izvoza oružja odlazilo na Bliski istok, a najviše u Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt i Izrael.

Uz to, Bliski istok je od vitalnog značaja za svjetsku pomorsku trgovinu, kaže Hju Lovet, specijalista za region pri Evropskom savjetu za strane odnose (EFCR).

Rat u Gazi pokrenuo je napade pobunjenika Huta iz Jemena koji imaju podršku Irana na brodski saobraćaj u Crvenom moru.

Više od 17.000 brodova svake godine prođe Crvenim morem – što, procjenjuje se, čini 12 odsto globalne trgovine – prevozeći hranu, lijekove, gorivo i druge osnovne potrepštine u sve dijelove svijeta. SAD su intervenisale.

Zajedno sa Velikom Britanijom i uz podršku nekoliko drugih međunarodnih saveznika, one su napale položaje Huta u januaru i februaru ove godine, u reakciji na napade grupe na brodski saobraćaj u Crvenom moru.

“To pokazuje da one nastavljaju da stavljaju prioritet na slobodu plovidbe po globalnim plovnim putevima”, kaže Lovet.

Dodaje da su egipatski Suecki kanal i uzani Ormuski moreuz kod Irana takođe od ključne važnosti.

“Ovo su svjetski pomorski putevi koji su još važni za američku privredu”, dodao je on.

Geopolitička stabilnost
Strateški položaj Bliskog istoka koji povezuje Evropu, Aziju i Afriku od vitalnog je značaja za američku trgovinu i vojne operacije, a američke baze locirane su u Bahreinu, Kataru i Kuvajtu.

SAD i dalje imaju veliko prisustvo kako bi spriječile da jedna sila počne da dominira i ugrožava stabilnost, kaže Merisa Kurma, direktorka Bliskoistočnog programa u Vilsonovom centru, vašingtonskoj stručnoj grupi.

“Istorijski gledano, američki interesi u regionu bili su motivisani naftom i željom da se pod kontrolom zadrži prijetnja od komunizma”, kaže ona.

Dodaje da sada, mimo toga, one takođe žele da zadrže uticaj i status supersile.

“Region ostaje ključno poprište za nadmetanje sa velikim silama kao što su Kina i Rusija”, kaže Kurma.

Prema njenim riječima, rat u Gazi je podsjetnik koliko je region nestabilan, a “naročito kad su Sjedinjene Američke Države suzdržane i politički povučene u odnosu na rješavanje trajnih sukoba – naročito palestinsko-izraelskog sukoba kao i iranskog vojnog ekspanzionizma u regionu”.

Kontraterorizam
“Američko vojno prisustvo posljednjih decenija djelimično je bilo reakcija na rastuće prijetnje od terorizma iz regiona”, kaže Kaled Elgindi sa Bliskoistočnog instituta (MEI).

Ali ono je bilo i “glavni podsticaj nasilnog ekstremizma”, dodaje on i ističe da je ekstremistička islamistička grupa Al Kaida navela prisustvo američkih trupa u Saudijskoj Arabiji kao jedan od glavnih razloga zašto je 11. septembra 2001. godine izvela napade u Americi.

Iako je veći dio američke inicijative da uništi Al Kaidu bio usredsređen na Avganistan i Pakistan, ona je podrazumijevala i aktivnost i saveze i na Bliskom istoku.

A u skorije vrijeme je globalna koalicija predvođena SAD-om podržala lokalne snage u protjerivanju Islamske države iz oblasti koje je kontrolisala u Siriji i Iraku.

Šef grupe Abu Bakr Al Bagradi je 2019. godine izvršio samoubistvo tokom upada američkih specijalnih snaga u sjeverozapadnu Siriju.

Takođe, region je dom nekoliko drugih grupa koje su SAD i druge zemlje proglasile teroristima, među kojima su Hamas i Hezbolah.

Elgindi kaže da je američko prisustvo u regionu bilo “velika pomoć u regrutovanju” za grupe kao što su Islamska država i njeni ogranci.

“Terorizam postoji zbog loše vladavine, odsustva samoopredjeljenja, i percipirane tiranije i imperijalizma na Bliskom istoku”, kaže Nataša Hol, stručnjakinja iz ekspertske grupe Centar za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.

“I zato, kad Sjedinjene Američke Države pokušaju da uguše simptome terorizma, to ne riješava njegove pokretače. On samo predvidivo opstaje i raste”, dodaje ona.

Izrael
Bezbjednost Izraela jedan je od najvećih prioriteta SAD najveći dio posljednjih 60 godina, kaže Elgindi sa Bliskoistočnog instituta.

To je dijelom motivisano ideološkom srodnošću između saveznika, kao i jakim domaćim političkim pritiskom na američke lidere da podrže Izrael.

Aškar iz SOAS-a kaže da je neprekinuta podrška Vašingtona Izraelu takođe “izuzetno efikasna” investicija, čineći ga ključnim vojnim saveznikom u regionu.

SAD su, međutim, bile posrednice u važnim mirovnim sporazumima Izraela i arapskih susjeda, među kojima i Egipta – kao i skorije Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina.

Elgindi kaže da je rat Izraela i Hamasa uvukao SAD u direktnije oblike učešća, kao što je ono kad su poslale ratne brodove u istočni Mediteran poslije Hamasovih napada od 7. oktobra prošle godine, i kada su pomogle u ublažavanju iranskog raketnog napada na Izrael u aprilu.

Dodaje da Bajdenova lična i ideološka posvećenost Izraelu “vjerovatno nadmašuje bilo kojeg drugog američkog predsjednika u istoriji”, što, kaže on, objašnjava “kontradikcije u njegovoj politici”.

“Uprkos ozbiljnim i sve većim razlikama između SAD i Izraela povodom postupaka i ciljeva tekućeg rata u Gazi, Bajdenova administracija je pružila maltene neograničenu vojnu, političku i diplomatsku pomoć izraelskoj vojnoj kampanji na bukvalno svakom koraku”, rekao je on.

Holova kaže da je malo vjerovatno da će se aktuelni nivo američke podrške promijeniti ako se bivši predsjednik Donald Tramp vrati u Bijelu kuću.

Ali ona vjeruje da će američka podrška Izraelu sada “imati ogromnu geopolitičku cijenu u godinama i decenijama koje su pred nama”, pošto se SAD “osporavaju zbog njihovog percipiranog licemerja”.

Šta dalje?
Stavovi se razlikuju oko toga koliko SAD treba da nastave da stavljaju prioritet na Bliski istok.

Elgindi kaže da ne vidi da će se SAD povući iz regiona “u doglednoj budućnosti”.

“Da bi to uradile, potrebna je određena vrsta promjene paradigme, u koju spada i preispitivanje odnosa između SAD-a i Izraela”, dodaje on.

A Aškar kaže da bi “američki izlaz stvorio prazninu koju bi mogli da popune Kina i Rusija”.

Ali, dodaje da, imajući u vidu ograničeni apetit američkih građana za ulazak čizmom na tlo Bliskog istoka, jedan od naglasaka za SAD sada će biti razvijanje njene sposobnosti za ratovanje na daljinu, kao što je uz pomoć dronova i projektila, u regionu.

Drugi, međutim, kao što su Keli A. Griko iz stručne grupe Stimsonov centar u Vašingtonu, tvrde da SAD treba da povuku snage sa Bliskog istoka.

“To bi im omogućilo da prebace resurse tamo gdje su neophodniji, naročito u Indo-Pacifiku”, kaže ona.

Ona tvrdi da su američke intervencije samo dodatno podstakle anti-američki sentiment na Bliskom istoku i dodaje da je podrška Amerike Izraelu posljednjih mjeseci “nanijela još jedan veliki udarac” imidžu SAD u regionu.

​Predsjednik SAD, Džo Bajden, obratio se na demokratskoj konvenciji u Čikagu, na kojoj je “predao štafetu” Kamali Haris koja će odmjeriti snage sa Donaldom Trampom na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD.

Kada se popeo na binu, Bajden je zagrlio svoju kćerku Ešli i djelovao je kao da su mu oči pune suze. U publici su bili članovi njegove najuže porodice, koji su mu pružali podršku.

“Porodica je početak, sredina i kraj. Sve vas volim. Ameriko, volim te”, rekao je Bajden.

Odlazeći predsjednik je dobio ovacije od publike, a svoju podršku iskazala je i njegova nasljednica Kamala Haris i njen potpredsjednik Tim Volc. Bajden je gotovo pet minuta slušao aplauze prije nego što je započeo obraćanje.

Na početku govora zahvalio se svojoj supruzi Džil Bajden, koju je nazvao stubom porodice.

U svom istorijskom govoru, prisjetio se kako je izgledalo prije nego što je postao prvi čovjek Bijele kuće.

“Podigao sam desnu ruku i položio zakletvu vama i gospodu, da ću čuvati i braniti ustav i vjerno izvršavati dužnosti predsjednika SAD. Ispred mene je bio grad koji je čuvala Nacionalna garda, iza mene Kapitol, koji je dvije nedjelje prije toga bio meta vandala. Ono što sam tad znao u dnu srca, znam i sada, u Americi nema mjesta za političko nasilje. Ne možeš da kažeš da voliš svoju zemlju samo kada pobjediš”, poručio je Bajden.

Potom se prisjetio istorijskih događaja koji su uslijedili kada je preuzeo predsjedničku funkciju, uključujući pandemiju i obračun zbog rasne pravde u SAD.

“Stojim pred vama ove avgustovske noći da kažem da je demokratija prevladala. Demokratija je isporučila. A sada se demokratija mora sačuvati”, rekao je Bajden.

Bajden je ponovo govorio o “borbi za dušu Amerike”, prenosi “Telegraf”.

Rusija je pokrenula svoj peti raketni napad na Kijev ovog mjeseca, saopštila je danas ukrajinska vojska, pri čemu preliminarni podaci pokazuju da su sistemi protivvazdušne odbrane ponovo bili uspješni u odbijanju napada.

Raketni napad uslijedio je nakon napada dronom na Kijev kasno sinoć, a preliminarne informacije pokazuju da nije bilo štete niti povrijeđenih ni u jednom od napada, objavila je vojna uprava Kijeva u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram.

Potpuni obim napada nije trenutno poznat, ali su jutrošnji napadi vjerovatno uključivali krstareće rakete, rekla je vojska. Svjedoci su rekli za “Reuters” da su čuli eksplozije na periferiji Kijeva, zvuka nalik djelovanju protivvazdušne odbrane.

Vojska je navela da je glavni grad ovog mjeseca već 41 put bio pod upozorenjem o vazdušnom napadu, prenosi “Index”.

Kineska obalna straža objavila je da se filipinski brod jutros, uprkos upozorenjima, “namerno sudario” s kineskim brodom na “neprofesionalan i opasan” način u spornom Južnom kineskom moru.

Filipini su Kini odgovorili da njihovi potezi da potvrde prava u spornim vodama nisu provokativni.

Kratak snimak incidenta objavljen je na društvenim mrežama kineske obalne straže i pokazuje da se sudar dogodio oko 3:24 sati po lokalnom vremenu u ponedeljak.

U jednom saopštenju je kineska pomorska služba navela da je isti filipinski brod ušao u vode blizu Drugog Tomasovog plićaka nakon što je sprečen da uđe u vode plićaka Sabina.

“Ilegalno su upali”

Dva broda filipinske obalne straže “ilegalno su upala” u vode u blizini plićaka Sabina u ranim satima, rekao je portparol kineske obalne straže Gan Yuu.

“Filipini su više puta provocirali i izazivali incidente, kršili privremene dogovore između Kine i Filipina”, dodao je Gan.

Kineska obalna straža saopštila je da je poduzela mere protiv filipinskih brodova u skladu sa zakonom zbog incidenta u ponedeljak i upozorila Filipine da “odmah prestanu s kršenjem i provokacijama” ili “snose sve posledice”.

Potezi Filipina da potvrde svoja prava u Južnom kineskom moru nisu provokativni, rekao je jutros Džonatan Malaja, portparol službe bezbednosti te zemlje.

Serija incidenata

Manila je nedugo nakon toga saopštila da su dva filipinska broda oštećena nakon sudara s kineskim brodovima koji su izvodili “ilegalne i agresivne manevre” u blizini spornog grebena u Južnom kineskom moru.

Kina i Filipini postigli su “privremeni sporazum” u julu nakon ponovljenih napetosti u blizini Drugog Tomasovog plićaka. Zapadne zemlje snažno su kritikovale Kinu zbog agresivnog blokiranja napora Filipina da snadbeju mornaricu koju su namerno nasukali onde pre 25 godina.

Peking polaže pravo na gotovo celo Južno kinesko more, uključujući oba plićaka, odbacujući presudu Stalnog arbitražnog suda u Hagu iz 2016. po kojoj ekspanzivne tvrdnje Pekinga nemaju temelja prema međunarodnom pravu.