Večeras je u Drvaru održan skup Srpskog nacionalnog pokreta FBiH. Tim povodom se na društvenim mrežama oglasio predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, koji je prisustvovao ovom događaju.
Sjajni ljudi koji vraćaju vjeru svojom predanošću i energijom. Čestitke i podrška, posebno predsjednici Dragani Damjanović – poručio je Stevandić.
SNP u Drvaru je osnovala grupa odbornika u opštinskom parlamentu, koji su istupili iz SNSD-a, prije dvije godine.
Znamo uslov i obavez da dobijemo prvu tranšu iz Plana rasta, rekla je predsjedavajuća Savjeta ministara Borjaša Krišto nakon održanog Političkog foruma o evropskim integracijama u Sarajevu.
Krišto je kopredsjedavala forumom zajedno sa evropskim komesarom za susjedstvo i proširenje Oliverom Varheljijem.
– Informisala sam Varheljija da smo po pitanju ispunjenja preostalih reformi na dnevnom redu imali i Izborni zakon, zakon o sudu BiH, i mnoge druge, ali smo došli u situaciju izazvanu ničim, od strane OHR-a, a to je nametanje izmjena izbornog zakona, koji je doveo u pitanje funkcionisanje parlamentarne većine, te donošenje odluka kroz institucije. Ali, naše je opredjeljenje da svi zajedno nađemo način da nastavimo sprovoditi reforme. Postoji puno izazova, ali uz to naše opredjeljenje i međusobno uvažavanje, moramo jasno pokazati da smo spremni donositi odluke koje su EU stavile pred nas. Od otvaranja pregovora očekuje nas jako puno posla – navela je Krišto.
Istakla je kako BiH, pored ostalih obaveza, mora imenovati i glavnog pregovarača, kao i dva zamjenika.
– Kako zbog ustavne strukture, tako i zbog posla koji je pred njima. Imamo obavezu da imenujemo i pregovarački tim. Sve su to aktivnosti koje od nas zahtijevaju dijalog i dogovor – rekla je Krišto.
Danas je bilo govora i o EU Planu rasta za Zapadni Balkan, te je Krišto rekla kako je BiH dobila prijedlog sredstava od Evropske komisije, koji za BiH iznosi milijardu i osamsto hiljada evra.,
– Potrebno nam je ispuniti pretpostavke kako bismo implementirali prvu tranšu koja bi se trebala desiti u ovom mjesecu, a za je potrebni donošenje Zakona o budžetu institucija BiH – izjavila je Krišto.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da su visoki zahtjevi Evropske unije doveli Bosnu i Hercegovinu do debakla i situacije da se teško može ići naprijed.
“Kada god dođe do dogovora, umiješa se američki ambasador i govori šta može, šta ne može”, istakao je Dodik nakon sastanka lidera stranaka koje čine većinu na nivou BiH sa komesarom EU za proširenje Oliverom Varhejijem.
Dodik je istakao da je Varhelji zaslužan za statusa pregovarača za BiH.
“Ali mnogi su, uključujući američkog ambasadora, učinili da se evropski put uspori”, rekao je Dodik, prenosi Klix.
Dodik je Varhejiju rekao da se u kontinuitetu narušava spoljna politika BiH i da su je dodatno Bošnjaci ugrozili postupanjem u Ujedinjenim nacijama.
“Evropska komisija u kontinuitetu traži da se ispune isti uslovi koji su od ranije poznati, ali to ne ide u BiH koja je u dubokoj krizi i u kojoj je urušena svaka mogućnost dogovora. Imamo krnji Ustavni sud BiH, nema budžeta, Dom naroda je blokiran”, izjavio je Dodik.
Evropska unija je dala BiH vrlo ozbiljnu ponudu, rekao je Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova BiH, povodom dijaloga na visokom nivou koji se održava danas u Sarajevu.
Konaković je rekao da bi taj sastanak, kojim predsjedavaju Oliver Varheji, evropski komesar za proširenje i Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, mogao biti početak povratka ka rješavanju problema građana.
“Morao bi ovaj sastanak biti, ako bude hrabrosti političkih lidera, početak povratka na ono što bi ljudima u BIH trebalo biti najvažnije briga o njihovom statusu, uslovima života, o platama, kako će živjeti iza 20-og kada dođu visoki datumi. Jer, Evropska unija ima vrlo ozbiljnu ponudu. Nije to samo ovih dvije milijarde koje su na stolu. To je priča o intergraciji našeg tržišta u evropsko, to su prilike koje bi trebale dovesti nove investitore, povećati plate, zaustaviti odlazak mladih ljudi. I zaista smo svi iskoristili priliku da se komesaru za proširenje zahvalimo za dosadašnji angažman i EU koja je vrlo korektna prema BiH, koja nudi obilje prilika i šansi”, rekao je Konaković a prenose Vijesti.ba.
Na forumu učestvovuju zamjenici predsjedavajuće Savjeta ministara BiH, članovi Kolegija i predsjednici klubova poslanika i delegata u oba doma Parlamentarne skupštine BiH, premijeri entiteta i deset kantona, kao i gradonačelnik Brčko distrikta BiH.
Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije podržao Prijedlog izmjena i dopuna Poslovnika po hitnom postupku, čiji je cilj onemogućiti predlaganje neustavnih zakona.
zmjene Poslovnika podržali su samo bošnjački delegati.
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Nikola Špirić rekao je da ovaj prijedlog predstavlja “smokvin list” kojim Klub Bošnjaka želi da prikrije štetu koju je uzrokovao blokadom Doma naroda.
Predsjedavajući Kluba srpskog naroda Sredoje Nović rekao je da je čista obmana javnosti zahtjev za izmjene i dopune Poslovnika ovog doma po hitnoj proceduri.
Nović je upitao zašto je danas uopšte zakazana hitna sjednica, jer je iz prijedloga vidljivo da se radi o klasičnoj obmani javnosti.
Delegat Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević rekao je da današnja sjednica nije ništa drugo nego smokvin list, alibi za činjenicu da su bošnjački delegati dva i po mjeseca blokirali Dom naroda.
Oliver Varheji, evropski komesar za proširenje, boraviće danas u BiH na forumu o evropskim integracijama BiH, kojim će predsjedavati zajedno s Borjanom Krišto, predsjedavajućem Savjeta ministara BiH.
Značaj foruma je u tome da se dogovore naredni koraci oko uspostavljanja pregovaračkog okvira između EU i BiH, što je neophodan korak kako bi pregovori o pridruživanju EU konačno mogli da počnu. Druga tema će, sasvim sigurno, biti reforme koje BiH predlaže za dobijanje sredstava iz Plana rasta EU za zapadni Balkan. Iako je BiH poslala listu reformi, nisu usaglašeni ključni aspekti unutar BiH, zbog čega postoji rizik da BiH izgubi oko milijardu evra grantova i povoljnih kredita za sprovođenje reformi. Varhejijev dolazak bi mogao “spasiti” BiH da bude isključena iz ovog programa. Isključivanje bi bilo veliki udarac i za eventualni početak pregovora o članstvu jer će brojne članice EU, koje treba da daju zadnju riječ oko narednih koraka BiH, biti protiv početka pregovora ako BiH nije u stanju ni da dogovori listu reformi. Kako je saopšteno iz Savjeta ministara BiH, pres konferencija Varhejija i Krišto se može očekivati oko pola šest večeras, kada bi se moglo znati ima li šanse da BiH uskoro krene ka EU. Na forumu će učestvovati i zamjenici predsjedavajuće Krišto, članovi Kolegija i predsjedavajući klubova poslanika i delegata u oba doma Parlamentarne skupštine BiH, premijeri Republike Srpske i Federacije, kao i deset kantona u FBiH i gradonačelnik Brčko distrikta BiH.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, rekao da Republika Srpska neće dozvoliti BiH da na nivou cijele države uvede sankcije Ruskoj Federaciji.
“Na nivou BiH ne postoji nijedna odluka u uvođenju sankcija, odnosno, sankcije Rusiji zvanično nisu uvedene. Najbolja potvrda toga je moj nedavni sastanak sa visokim evropskim zvaničnicima, koji su pitali kada ćemo već jednom uvesti sankcije Rusiji? To znači da sankcija nema i tako ćemo i nastaviti, iako je to veoma teška pozicija”, poručio je Dodik za Sputnjik, uoči odlaska u Sankt Peterburg, gdje će prisustvovati Međunarodnom ekonomskom forumu, koji će se održati 5-8. Juna.
Kazao je i da Zapad svakodnevno zahtijeva od Republike Srpske u sklopu BiH da podrži sankcije Rusiji.
“Ne mogu da budem zahvalan Amerikancima koji čak i ne žele da čuju šta mislimo, ali pokušavaju da odluče. U tome je suština problema, oni ne razgovaraju sa nama, ali odlučuju o nama”, istakao je predsjednik Srpske.
Dodik se nada da će u Rusiji imati priliku da se sastane i sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kao i šefom ruske diplomatije Sergejem Lavrovom
Bošnjački delegati su odlučili da odblokiraju Dom naroda BiH da bi Srbima blokirali da predlažu zakone po hitnom postupku.
Ovo je izjavio potpredsjednik SDS i delegat u Domu naroda BiH Želimir Nešković, dodajući da se uprkos tome neće odustati od Zakona o Ustavnom sudu BiH koji, kako je naveo, već više od 10 mjeseci pokušavamo uvrstiti u dnevni red.
Nešković je kometarisao hitnu sjednicu Doma naroda BiH sa inicijativom bošnjačkih delegata da se izmjeni Poslovnik o radu da bi zakoni koji idu u hitnoj proceduri bili prije plenuma slati Ustavno-pravnoj komisiji.
Bošnjački delegati pokušavaju izmjenama Poslovnika o radu da uskrate srpskim delegatima pravo da predlažu zakone. Takva ucjenjivačka politika, „zakazivaćemo sjednice ali prijedloge iz Republike Srpske ćemo skidati na Ustavno-pravnoj komisiji“, mora da naiđe na odlučno “ne” svih 5 srpskih delegata u Domu naroda BiH – poručio je Nešković.
Dodao je da od početka mandata sve što Ademović, Džaferović i društvo nude u Domu naroda su blokade i prijetnje kojim je više puta bio podvrgnut.
– Ne smijemo dozvoliti izmjenu Poslovnika o radu da zakoni po hitnoj proceduri idu na Ustavno-pravnu komisiju. To bi bio pucanj u nogu srpskih političkih interesa. Nadam se da su kolege u Domu naroda iz SNSD toga svjesni – zaključio je Nešković.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija na zasjedanju održanom 23. maja ove godine nije prihvatila prijedlog rezolucije o navodnom genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Nije bilo većine glasova od ukupnog broja članica UN, ni od većine prisutnih, istakao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u autorskom tekstu za Glas Srpske.
Autorski tekst prenosimo u cijelosti:
Od 193 države-članice UN za prijedlog bošnjačko-njemačke rezolucije glasale su 84 članice, dok je 19 bilo protiv, 68 se uzdržalo, a 22 članice uopšte nisu glasale, što čini 109 glasova koji nisu podržali sramotnu rezoluciju. Ovakvo glasanje je i rezultat ogromnog truda i djelovanja Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića, koji su neumorno u nebrojenim kontaktima sa članicama UN objašnjavali i ukazivali na jednostranost i netačnost onoga što je bošnjačko-njemačka rezolucija spremila kao osudu srpskog naroda, Srbije i Republike Srpske. Rezolucija nije dobila natpolovičnu većinu od 97 glasova članica UN, jer 84 glasa “za” nisu bila dovoljna za njeno usvajanje, što pokazuje da to nije većinska volja svjetske zajednice država u UN. Ovo je jedina istina, jer to govori matematika i tu ne pomaže ni poslovničko iskrivljavanje Povelje UN. Tako je “Glas Amerike” na sam dan glasanja 23. maja objavio: “‘Glasu Amerike'” je u svjetskoj organizaciji ranije precizirano da je za usvajanje nacrta rezolucije potrebna prosta većina članica Generalne skupštine – što uobičajeno iznosi 97 država od 193, koliko ih ukupno ima.” Na isti način je pisao i sarajevski portal “Kliks”: “Prema informacijama koje su dostupne na zvaničnoj stranici ovog UN tijela, donošenje odluka nije jasno definisano. Kako piše, donošenje odluka u sferama mira i sigurnosti, kao i u biranju država članica Vijeća sigurnosti te Ekonomskog i socijalnog vijeća UN, mora imati podršku dvije trećine država članica, odnosno 129 glasova. Van ovih sfera, odluke se donose prostom većinom, odnosno bilo bi potrebno 97 glasova. Ipak, kako naglašavaju, većina rezolucija se u Generalnoj skupštini donosi konsenzusom, odnosno bez glasanja. Važno je napomenuti da još nije potpuno jasno kako će se označiti rezolucija o genocidu u Srebrenici u UN. Ono što je mogućnost jeste to da bude označena i kao ‘odluka u sferi mira i sigurnosti’, što bi značilo da bi za donošenje rezolucije bilo potrebno 129 glasova, odnosno dvotrećinska većina. Kada bi se rezolucija pak označila van navedene sfere, potrebno bi bilo samo 97 glasova, što je i realno očekivati.”
Rezolucija o Srebrenici bila je isforsirana od strane zapadnih zemalja, ali je 23. maja na zasjedanju Generalne skupštine UN propala na glasanju, pa se onda pozivaju na član 18. stav 3. Povelje UN, koji prije glasanja nije pominjan i po kome se odluka o pitanjima koja nisu važna, može donijeti većinom glasova prisutnih članova. Ovaj član ne isključuje uzdržane iz 171 prisutnog predstavnika članica UN. Uz to neki predstavnici su bili prisutni, ali nisu glasali, ili su izašli iz sale u vrijeme glasanja.
Nije nevažno da je tekst rezolucije u tajnosti pisao bošnjački (ne)ambasador BiH u UN Zlatko Lagumdžija, zajedno sa Nijemcima, uz znanje i podršku Denisa Bećirevića i Željka Komšića, dvojice bošnjačkih članova Predsjedništva BiH, uz skaj-koprcanta Elmedina Konakovića, ministra spoljnih poslova u Savjetu ministara. Sve su to činili kršeći Dejtonski sporazum i Ustav BiH. Sasluživali su i drugi predstavnici zapadnih zemalja, sve sa ciljem produbljivanja podjela u ionako podijeljenoj BiH kao decenijskom rezultatu njihove politike dvostrukih standarda.
Nije bilo genocida u Srebrenici
– Ako ono što se dogodilo u Srebrenici hoćete da nazovete genocidom, onda za stvarni genocid nađite drugu riječ – izjavio je Noam Čomski, jedan od vodećih svjetskih intelektualaca. Isto tako su i profesor na Hebrejskom univerzitetu u Јerusalimu Јehuda Bauer, koji se u stručnim krugovima smatra najvećim autoritetom za pitanje holokausta i genocida i Efraim Zurof direktor Centra “Simon Vizental”, javno rekli da u Srebrenici NIЈE BILO GENOCIDA. Zurof navodi da se u Srebrenici nije dogodio genocid, već ratni zločin i istakavši da Generalna skupština Ujedinjenih nacija nije mjesto gdje bi trebalo donijeti odluku o tome da li je neki istorijski događaj genocid. Istoričari su ti koji poznaju činjenice i koji mogu da odluče da li je nešto genocid ili ne. Sve ovo je politika i u tome je problem.
– Ne mislim da je Generalna skupština UN kvalifikovana da donese rezoluciju o istorijskim pitanjima. Generalna skupština nije skup istoričara, to je skup političara koji predstavljaju zemlje i njihove političke interese. I zato je, u stvari, svaka rezolucija koju oni donesu u suštini apsolutno besmislena. Predložena rezolucija o Srebrenici je u potpunosti u suprotnosti sa mirovnim sporazumom zato što je nisu dogovorile sve tri strane u BiH. To je samo po sebi kršenje Dejtonskog sporazuma koji može da proizvede ozbiljne probleme – upozorio je Zurof.
Profesor Edvard Herman sa američkog Pensilvanija univerziteta napisao je: “Srebrenički masakr predstavlja najveći trijumf propagande u balkanskim ratovima i ostaje nedostižan u svojoj simboličkoj moći. To je simbol ‘srpskog zla’ i ‘muslimanskog statusa žrtve’, kao i ‘pravednosti’ zapadnog rasturanja Јugoslavije i intervencije na više nivoa, uključujući i bombardovanje i kolonijalnu okupaciju Bosne i Hercegovine i Kosova.”
Filip Korvin (SAD) bio je izaslanik UN i njihov koordinator za civilna pitanja u BiH. Korvin piše da su zvanični izvještaji o genocidu čisto političke prirode, naglašavajući da se istini o događajima u Srebrenici ispriječila srbofobija te da su Ričard Holbruk i Pedi Ešdaun iskoristili rat u bivšoj Јugoslaviji da izgrade svoje karijere. “To što se desilo u Srebrenici nije bio masakr nad muslimanima, već niz krvavih napada i kontranapada tokom tri godine i eskalacije u 1995. godini. Cifra od 8.000 ubijenih, s kojom se često barata u međunarodnoj zajednici, je jedno neodrživo pretjerivanje. Prava cifra je vjerovatno bliža broju od 700”, napisao je Korvin.
U julu 2021. godine objavljen je “Zaključni izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine” koju je činilo deset stručnjaka iz raznih zemalja (Јapana, SAD, Australije, Srbije, Nigerije, Italije, Austrije, Njemačke) na čelu sa izraelskim istoričarem Gideonom Grajfom. Na kraju izvještaja od preko hiljadu strana piše: “Zaključuje se da se u Srebrenici nije dogodio niti pojedinačni zločin genocida niti genocid uopšte. Iako Komisija ne smatra ubistva koja su se dogodila oko Srebrenice genocidom, ona i uvažava činjenicu da su hiljade ljudi (uglavnom ratnih zarobljenika) ubijene na najstrašniji način i da odgovorne za ove gnusne zločine treba kazniti. Nalazi Tribunala o genocidu neće izdržati test vremena, jer je Komisija uvjerena da se zločini u Srebrenici ne mogu smatrati genocidom. Do sada je bilo široko prihvaćeno tumačenje da ubistvo 8.000 muslimanskih muškaraca nalikuje genocidnim zločinima koje su počinili nacisti, sistematski odvajavši Јevreje i druge manjine od ostatka stanovništva, da bi ih potom ubili. Nalazi Komisije pokazuju da se zločin takve prirode nije dogodio. Štaviše, Komisija je utvrdila da su muslimanske snage 28. divizije Armije Republike BiH unutar Srebrenice formirale vojnu kolonu sa više od 12.000 pripadnika vojske koja se probila kroz formacije srpske vojske i krenula prema muslimanskoj teritoriji. Napadi na ovu kolonu, koji su prouzrokovali smrt približno od četiri do pet hiljada pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH, mogu se smatrati legitimnim vojnim akcijama. Međutim, pogubljenje 2.500-3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari, pored nekoliko stotina razmijenjenih vojnika, predstavlja ratni zločin. Komisija ne sumnja u zločinačku prirodu ovih ubistava.”
“Genocid” po tumačenju Haškog tribunala
Međunarodni krivični tribunal za bivšu Јugoslaviju, ili kako ga obično nazivaju – Haški tribunal, formiran je Rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija broj 827. Od 25.5.1993. godine, pozivanjem na poglavlje 7. Povelje UN, bez navođenja konkretnog člana koji bi mu dao ovlašćenje da formira međunarodni krivični sud, jer nije ni imao takvu nadležnost. Ciljevi su od početka bili jasni – odrediti krivca i žrtvu, ne radi pravde i pomirenja, nego upravo suprotno. Zato je bilo potrebno dati zvučnost radu Tužilaštva i Suda, pa su uveli pojam “haški genocid” kao falsifikovanje Konvencije o genocidu koja jasno određuje postojanje namjere da se potpuno ili djelimično uništi kao takva neka nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa. Kako je onda stradanje nekoliko hiljada bošnjačkih zarobljenika, podvedeno pod pojam genocida? Broj nikada nije stvarno utvrđen, ali postojanje žrtava i strijeljanje ratnih zarobljenika je dovoljno veliki ratni zločin kome ne treba dodavati još i genocid. Haški tribunal je u skladu sa ciljem osnivanja, taj zločin okarakterisao kao genocid. To je objasnio Šel Magnuson, profesor na švedskom univerzitetu u Upsali: “Prije suđenja u Hagu ni naučnici, ni pravnici nisu mogli ni zamisliti da će pojedinačni masakri biti definisani kao genocid. Tu ideju je formulisao Mahmud Šerif Basioni, američki profesor prava, koji je sačinio studiju o nasilju u Bosni, a koja je predstavljala osnovu za rad tribunala. Basioni je pred američkim Kongresom rekao da, prema Konvenciji o genocidu, u Bosni nije počinjen genocid, ali da bi se situacija mogla promijeniti ako se zauzme ‘progresivan’ stav koji dozvoljava ‘lokalni’ genocid.” Takav prijedlog Mahmuda Šerifa Basionija prihvatila je politika zapadnih zemalja i nametnula kao osnovu za rad Haškog tribunala.
Razlike britanske i bošnjačko-njemačke rezolucije
Pamti se pokušaj Velike Britanije sa prijedlogom rezolucije o genocidu iz 2015. godine pred Savjetom bezbjednosti UN, koji je zaustavljen vetom Vitalija Čurkina u ime Ruske Federacije. Važne stvari iz britanske nisu našle mjesta u tekstu bošnjačko-njemačke rezolucije koja je potpuno jednostrana i još pogubnija po odnose u BiH, u regionu Balkana, u Evropi, ali i u cijelom svijetu koji se podijelio na glasanju 23. maja. U britanskoj rezoluciji je pisalo da postoje žrtve na svim stranama, da se osuđuju sva kršenja i zloupotrebe ljudskih prava i sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava, da se izražava žaljenje sa žrtvama na svim stranama u sukobu u BiH, da se potvrđuje podrška Dejtonskom sporazumu i sporazumu o stvaranju Federacije BiH i da se pozivaju sve strane da se strogo pridržavaju svojih obaveza koji proizilaze iz tih sporazuma. U rezoluciji od 23. maja toga nema i to pokazuje namjere podnosilaca bošnjačko-njemačke rezolucije. Da li to onda znači da podnosioci rezolucije i oni koji su glasali “za”, ukidaju Dejtonski sporazum i sporazum za stvaranje Federacije BiH? Izostavljen je i suštinski značaj pomirenja na osnovu dijaloga. Ispada da će sve biti nametano u cilju nestabilnosti, nepovjerenja i produbljivanja podjela. Zato je tu Šmit i krnji Ustavni sud BiH, koji sam sebi određuje trajanje mandata suprotno Ustavu BiH kao međunarodnom ugovoru, donoseći odluke bez ustavnog osnova.
Namjere neprihvaćene rezolucije
U rezoluciji od 23. maja 2024. godine ima nekoliko ključnih tačaka koje razotkrivaju namjere bošnjačko-njemačkih podnosilaca, ali i kosponzora. Njemačka ambasadorka u UN je kao podnosilac izgovorila i ono što nije napisano u rezoluciji: “Sve žrtve jednako oplakujemo, kada kažemo sve mislim na sve etničke grupe. Ovo je veliko postignuće međunarodne zajednice”. Krupna je to laž.
U tekstu između ostalog piše da Generalna skupština UN: “Odlučuje da 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine; Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao istorijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, takođe u znak sjećanja, u cilju sprečavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica, te pojave genocida u budućnosti; Poziva sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne sudionike da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i počast žrtvama genocida 1995. godine u Srebrenici, kao i odgovarajuću edukaciju i aktivnosti podizanja svijesti javnosti.”
Namjera je da se manjkave i jednostrane presude Haškog tribunala proglase “istorijskim događajem” i “očuvaju utvrđene činjenice” da bi se zabetonirala takva “istina” i spriječilo svako naučno i istorijsko istraživanje. Uz to, takva “istina” bi bila ugrađena u obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa u svim članicama UN. Sve to im je malo, pa pozivaju cijeli svijet, sve organizacije i učesnike da svake godine obilježavaju “genocid u Srebrenici”. Podrazumijeva se da bi onda “srpski zločinci” bili označeni kao najveće zlo od postanka svijeta što prevazilazi stvarne genocide koje su počinili Nijemci u kontinuitetu više od vijeka, počev od Namibije i Prvog i Drugog svjetskog rata, zatim kolonijalni bijeli Amerikanci, Englezi, Belgijanci, Holanđani, Italijani, Nezavisna država Hrvatska, svi bez osude u obrazovnim sistemima svijeta. Za njih važi odrednica “nacisti, fašisti, ustaše, kolonijalne snage, a zločinci u građanskom ratu u BiH su – Srbi, kako su to Muslimani-Bošnjaci napisali na ploči na ulazu u sarajevsku Vijećnicu s natpisom: ‘Na ovom su mjestu srpski zločinci …'”.
Sramna rezolucija o navodnom genocidu u Srebrenici poručuje svima kako je lako pokrenuti ratove i kako je teško dovesti do pomirenja nakon njih. Pogotovo kada i dalje djeluju one snage koje su dovele do sukoba, održavale ga i potpirivale. Kako tada, tako i danas.
Nakon što je 2006. godine propao posljednji ozbiljni pokušaj sprovođenja ustavnih reformi u BiH, međunarodna zajednica se fokusirala na nekoliko prioriteta koji se odnose na potrebu promjene Dejtonskog ustava u BiH.
Sudeći prema izvještajima Evropske komisije u BiH, EU najviše insistira na izmjenama Ustava BiH vezanim za uklanjanje diskriminacije koje se odnose na set presuda Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa predmetom “Sejdić i Finci”. Te bi promjene, kako se navodi u posljednjem izvještaju Evropske komisije od prošle godine, trebalo da budu sprovedene “s apsolutnim prioritetom”.
U Mišljenju Evropske komisije iz 2019. godine navedeno je da EU želi da vidi promjene u sedam ključnih oblasti. Prvo, EU želi poboljšanje ustavnog institucionalnog okvira u BiH, koji bi utvrdio pravnu sigurnost po pitanju ustavnih nadležnosti na svim nivoima. EU, dakle, ne traži ni centralizaciju ni decentralizaciju podjele ovlaštenja, već jasno definisan okvir koji će ukloniti bilo kakva preklapanja ili zabune oko tumačenja.
Takođe, EU želi privremeni prenos nadležnosti s entiteta na državni nivo prilikom pristupanja BiH EU, kako bi se u kratkom vremenu riješila sva kršenja evropskih zakona. Ovo pitanje bi se riješilo posebnom klauzulom, a Aprilski paket ustavnih promjena je sadržavao evropsku klauzulu, koja je bila šire definisana od ovog što traži Evropska komisija jer je predviđala da država preuzme nadležnost za sva pitanja koja se tiču inkorporiranja Pravne stečevine EU u domaće zakonodavstvo tokom procesa pristupanja. Doduše, u Mišljenju EU traži da se ukloni veto odlučivanja u BiH, ali tek nakon pristupanja BiH u EU, i to u oblastima koje se odnose na primjenu Pravne stečevine EU u BiH. Drugim riječima, kada EU donese direktivu, administrativna tijela BiH bi je morala primijeniti bez mogućnosti blokada.
Takođe, ustavnim promjenama bi se morala osigurati nezavisnost pravosuđa, a posebno da se očuva samostalnost u radu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. EU želi i izlazak stranaca iz Ustavnog suda BiH, kao i obezbjeđivanje mehanizma za sprovođenje odluka ovog tijela.
EU, takođe, osim sprovođenja odluka Evropskog suda za ljudska prava traži uspostavljanje tijela nadležnog za konsistentno tumačenje zakona na cijeloj teritoriji BiH.
Kada je riječ o američkoj administraciji, njima je trenutno prioritet sprovođenje ograničene ustavne reforme koja bi osigurala uklanjanje diskriminacije na izborima u BiH i očuvanje, kako oni kažu, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera BiH.
Adnan Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost iz Berlina, za “Nezavisne” kaže da na listi uslova za usvajanje pregovaračkog okvira, što je naredni korak pred početak pregovora, nema posebnih uslova koji se tiču ustavnih reformi. On ističe da je razumijevanje u Briselu i među ključnim zemljama članicama da će ustavne promjene biti dio uslova u sklopu pregovora.
– Ali, to još nije odlučeno i više će se znati nakon što Evropska komisija predstavi nacrt, a zemlje članice se jednoglasno dogovore o pregovaračkom okviru – rekao je on i dodao da Mišljenje ukazuje na to da će pravosuđe biti jedno od područja gdje će usklađivanje sa EU standardima tražiti i određene ustavne reforme.
U ovom trenutku EU cijeni da u BiH funkcionišu de fakto četiri paralelna pravosudna sistema, svaki sa svojom jurisprudencijom. Za provođenje EU standarda, pravnu sigurnost jedinstvenog tržišta, BiH će da bi postala članicom EU morati osigurati nešto što bismo mogli nazvati jedinstvenim sudskim prostorom. Tu se misli i na često površne i politizovane rasprave o reformi Ustavnog suda BiH, osnivanje Vrhovnog suda, harmonizovanje krivičnih zakona, itd, ističe on i dodaje da u EU postoje modeli u federalnim, decentralizovanim i multietničkim članicama koje bi BiH mogla prilagoditi sebi.
Miloš Šolaja, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, ocjenjuje da bi danas realno bilo teško postići unutrašnji dogovor o širim ustavnim promjenama, posebno, kako kaže, nakon Rezolucije o Srebrenici koja je narušila povjerenje unutar BiH.
– Bošnjaci bi vjerovatno tražili veću centralizaciju, Hrvati treći entitet, a Srbi veću decentralizaciju. Za vrijeme Aprilskog paketa postojala je određena spremnost na ustupke, a sada je teško postići saglasnost u vezi s osnovnim pitanjima – smatra Šolaja, pišu Nezavisne.