Kategorija: Politika

Vjerska netrpeljivost prema Srbima u Bosni i Hercegovini, nažalost, ne jenjava. Svaki novi napad na Srbe, njihovo sveštenstvo ili svetinje Srpske pravoslavne crkve, otvara staru ranu i podsjeća da duh rata devedesetih još nije nestao. Politikolog Milan Vukelić smatra da je riječ o duboko ukorijenjenom problemu koji se nije razriješio ni tri decenije nakon sukoba.

Po njegovom mišljenju, islamistički ekstremizam u BiH nije prolazna pojava već dugoročni društveni fenomen, čiji su tragovi vidljivi i danas. Upozorava da se iza učestalih incidenata kriju ostaci ideologije koja je tokom rata dobila i oružano lice – kroz prisustvo stranih boraca i jedinica poput zloglasnog odreda „El mudžahedin“.

Prema Vukeliću, opasnost od vjerski motivisanog nasilja ne prijeti samo Srbima, već i cijelom hrišćanskom svijetu. „Fundamentalistička ideologija ne poznaje granice“, kaže on, podsjećajući da prema islamskom učenju ekstremista svijet mora biti u stalnom sukobu dok šerijat ne zavlada planetom.

Takvo shvatanje, smatra on, otvara prostor za nove konflikte i pokušaje širenja uticaja, od Balkana ka ostatku Evrope. „Njihov krajnji cilj nije samo islamizacija BiH, već stvaranje šireg kalifata koji bi obuhvatio cijeli region“, naglašava Vukelić.

Posebno zabrinjava činjenica da je BiH, gledano po broju stanovnika, bila jedna od zemalja sa najviše stranih boraca koji su odlazili u Siriju i Irak. „Čak i nakon završetka rata, postoje ozbiljne optužbe da BiH pruža utočište licima povezanim sa islamskim ekstremizmom“, ističe on.

Podsjeća i na to da su devedesete pokazale koliko se lako vjera može pretvoriti u oružje. Tada su tri naroda sa istog prostora, koji govore istim jezikom, ratovala jedni protiv drugih – i sve je, kaže, bilo pitanje vjere. „Mudžahedini su tada sukob u BiH vidjeli kao džihad, kao vjersku obavezu i priliku za stvaranje panislamskog kalifata na Balkanu.“

Podaci govore da je u tom periodu u BiH boravilo oko 4.000 stranih boraca, mahom iz arapskih zemalja. Mnogi su, prema Vukeliću, ostali i poslije rata, uz podršku političkih struktura koje su im bile naklonjene. „Brojni izvori navode veze tih lica sa ‘Al kaidom’ i drugim terorističkim mrežama“, dodaje.

Osim boraca, u BiH su, kako kaže, korijene pustile i razne „humanitarne“ organizacije finansirane iz inostranstva. Njihova prava misija bila je širenje vahabističke ideologije pod okriljem obrazovanja i pomoći siromašnima. Neke od njih, poput fondacije „Al Haramain“, bile su i formalno optužene za finansiranje terorizma.

Kada se pojavio tzv. „Islamski kalifat“, više od hiljadu boraca sa Balkana pridružilo se frontovima u Siriji i Iraku. Samo iz BiH ih je, prema procjenama, otišlo oko 300. Dio se vratio, a mali broj je procesuiran. Takav bilans, smatra Vukelić, pokazuje da država još nije pronašla način da se ozbiljno suoči s problemom.

Ipak, on naglašava da upozorenje o islamskom ekstremizmu ne znači napad na muslimane. „Islam nije religija nasilja, već mira“, ističe Vukelić. „Najveće žrtve terorizma širom svijeta upravo su muslimani.“

Na kraju, ostaje pitanje: koliko dugo će se BiH suočavati s duhovima prošlosti i hoće li ikada uspjeti da razdvoji vjeru od politike, vjeru od mržnje? Jer, dokle god ekstremizam ima svoje utočište, mir će ostati samo privid.

Javne institucije u BiH, bilo na državnom, entitetskim, kantonalnim ili opštinskim nivoima, često ne komuniciraju s javnosti, odbijaju pružiti podatke od javnog interesa.

Ovo je posebno loša praksa ako se radi o institucijama čiji je cilj da uvedu evropske prakse informisanja javnosti i transparentnosti rada.

Na primjer, Kancelarija koordinatora za reformu javne uprave BiH cijelu sedmicu odbija da pošalje odgovore na rutinska pitanja koja smo poslali dokle se stiglo u reformi javne uprave, iako je jedan od glavnih ciljeva te organizacije da reformiše javnu upravu u skladu s evropskim standardima.

Ne samo to, ignorisanjem medijskih zahtjeva, oni ne poštuju ni vlastita pravila rada, na primjer kroz Plan integriteta Kancelarije koordinatora za reformu javne uprave, o transparentnosti i organizaciji.

“Rad Kancelarije koordinatora za reformu javne uprave je transparentan i podrazumijeva redovno izvještavanje nadležnih, saradnju sa civilnim društvom i medijima, kao i javnu promociju reforme javne uprave i ostvarenog napretka”, naveli su kao svoju vlastitu obavezu.

Na svojoj stranici, u sekciji “Misija i vizija”, naveli su da je njihova misija koordinirati proces reforme javne uprave u BiH na javan i transparentan način.

“Usko surađujemo s nadležnim institucijama i tijelima uprave na svim nivoima (BiH, entiteti, Brčko distrikt), kao i s međunarodnom zajednicom i donatorima. Cilj nam je stvoriti učinkovitu, transparentnu, ekonomičnu i modernu javnu upravu, u potpunosti orijentisanu na građane”, tvrde oni.

Ovo nije jedina institucija koja se bavi evropskim integracijama, a ne odgovara na pitanja medija. Slično se ponaša i Zoran Zeljko, direktor Direkcije za ekonomsko planiranje, koja je jedna od ključnih u koordinisanju reformskih aktivnosti BiH radi približavanja EU. Ni na jedno od pitanja koje smo poslali od aprila 2024. nije odgovorio.

Ni u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, iako redovno šalju saopštenja o aktivnostima ministra, na medijske upite ne odgovaraju.

Podsjećanja radi, neki od ključnih principa dobre javne uprave EU su transparentan odnos s javnošću. Na primjer, u članu 42 Povelje EU, naglašeno je da bilo koji građanin EU ima pravo na pristup dokumentima EU institucija, tijela, kancelarija i agencija. U skladu s regulativom 1049/2001 EU dat je rok od maksimalno 15 dana za odgovor, uz mogućnost produženja u posebnim okolnostima. Ova regulativa propisuje i da institucija mora javiti da je zahtjev primljen, a proaktivno se ohrabruje komunikacija s medijima.

Nedavno dopunjeni Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH takođe propisuje obavještavanje javnosti o radu institucija i saradnju s medijima, ali institucije, očigledno, biraju da li i kada žele da ovaj zakon primjenjuju.

Srđan Traljić iz “Transparency Internationala”, kaže za “Nezavisne” da su javni organi u BiH dobro upoznati sa zakonima o slobodi pristupa informacijama, ali da imaju neozbiljan pristup prilikom njegove primjene.

“Najčešće imamo prekoračenje zakonskih rokova, nedonošenje odluka po zahtjevima u zakonom propisanoj formi i uporno ignorisanje upita građana, medija i organizacija civilnog društva. U jednom od posljednjih istraživanja 56,5 odsto institucija je poštovalo zakonom propisane rokove i dostavilo nam odgovore. Dakle, skoro polovina institucija i dalje ne poštuje zakon, a da ne govorimo o proaktivnoj transparentnosti”, ističe on. Traljić dodaje da se na ovaj način praktično izbjegava odgovornost prema građanima, jer nema tragova ni dokaza o njihovim odlukama.

Najava osnivanja novog pokreta u Republici Srpskoj koji će predvoditi Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, izazvala je pometnju, prije svega u opozicionim strankama koje u tome vide razdor opozicije.

Osnivanje pokreta najavljeno je za 19. oktobar i, kako je najavljeno, imaće predsjedništvo, glavni odbor i sve organe koje ima i politička partija.

Ipak, princip rada trebalo bi da bude značajno drugačiji i, za razliku od političkih partija, “regionalni i lokalni” lideri pokreta trebalo bi da imaju veću slobodu djelovanja i manje će biti pod uticajem “centrale”.

Iako još nije poznato ko će sve biti dio pokreta, u narednim danima i to bi se moglo objelodaniti, najveći priliv članstva očekuje se tek početkom iduće godine, kada pokret i formalno bude formiran sa jasnom upravljačkom strukturom.

“Ciljevi su visoko postavljeni, ali ne bez osnova. Postavljamo ih na osnovu svega što imamo na terenu, na osnovu političkih organizacija, nevladinog sektora, udruženja građana i istaknutih pojedinaca koji žele da budu dio našeg pokreta”, saopštio je Nebojša Drinić, generalni sekretar PDP-a, koji bi, prema nezvaničnim informacijama, tu funkciju trebalo da obavlja i u novoosnovanom pokretu.

Očekivano, osnivanje ovog pokreta oštro su dočekale opozicione političke partije u Republici Srpskoj, u prvom redu SDS i Lista za pravdu i red.

Jovica Radulović, v.d predsjednika SDS-a, rekao je da mu je žao što Stanivuković “crta druge opozicione partije kao svoje oponente” te da više ne mogu ćutati na takve stvari iako su se trudili da ih ne komentarišu kako bi sačuvali jedinstvo opozicije.

“Izbor je jednostavan – ili ste uz kandidata opozicije, ili želite da sačuvate Milorada Dodika kroz produženu ruku Siniše Karana. Svako će svojim izborom reći o sebi”, rekao je Radulović.

On je rekao da je neprijatno iznenađen Stanivukovićevom izjavom: “Na koju stranu mi okrenemo, ja mislim da će se na tu stranu stvari i okretati.”

“Iskren opozicionar o onoj drugoj strani i ne razmišlja. Tu nema i ne smije biti kompromisa. Mi se borimo za korjenite promjene i na putu za smjenu kleptokratskog režima ne smije biti kalkulacija i koketiranja”, rekao je Radulović.

Vršilac dužnosti predsjednika SDS-a komentarisao je i Stanivukovićevu izjavu da će “PDP biti druga po snazi partija, da će imati dvocifren broj poslanika i trocifren broj odbornika”, ističući da je PDP prošle godine osvojio 44 mandata i 16.000 glasova manje nego na izborima 2020. godine.

U SDS-u smatraju da “nije pobjeda sa torbom novca šetati po Republici Srpskoj” i parlamente tretirati kao buvlju pijacu i da nije rješenje da opozicija radi isto loše stvari koje radi vlast.

“Pobjeda i rješenje za Republiku Srpsku je pokazati da se može raditi pošteno i u interesu naroda”, rekao je Radulović.

I Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, rekao je da duže vrijeme upozorava na namjere Stanivukovića, koji po svaku cijenu želi da bude vlast, i da sa tim ciljem kupuje i usisava sve što je na političkoj sceni Republike Srpske, uglavnom iz opozicije i ponešto od ostatka Demosa.

“Pokret za vlast poslije izbora 2026. godine će ići u vlast po svaku cijenu, ili sa SNSD-om ili sa opozicijom. To je on potvrdio izjavivši da će njegov pokret odrediti pobjednika, zavisno na koju stranu okrenu. Dakle, i on samo javno i jasno kaže da nije nikakva opozicija, iako želi ostaviti takav lažni utisak kako bi prevario glasače, on sam to priznaje. Jasan je signal da je mnogo bliži SNSD-u, jer nijednu riječ nije rekao protiv Dodika (Milorad Dodik, predsjednik SNSD) i čelnika režima, ne samo danas, već mjesecima, dok je bljuvao vatru po svim strankama opozicije”, napisao je Vukanović.

Mjesec dana nakon što je preuzeo dužnost, premijer Republike Srpske Savo Minić u intervjuu za Srpskainfo otvoreno je govorio o ekonomskim i političkim izazovima. Najavio je uvođenje poreza na dividendu i nacionalne platne kartice, ističući da je cilj smanjenje sive ekonomije.

Govoreći o rastu cijena, Minić je rekao da su građani svakodnevno suočeni s „nenormalnim poskupljenjima“, ističući da je uzrok lako objasniti, ali teško spriječiti.

– To je problem koji sam imao i dok sam bio u Ministarstvu poljoprivrede. Lako je za objasniti, a teško spriječiti – naveo je premijer.

Kao primjer naveo je cijenu jabuke, koja od proizvođača do tržišta značajno poraste.

– Jabuka koja kod proizvođača košta 55 feninga, u marketu se prodaje po 1,30 KM. Cijene su neprimjerene, iako imamo jeftiniju radnu snagu i struju – rekao je Minić.

Dodao je da se ekonomsko zadovoljstvo građana ogleda u mogućnosti da sebi priušte osnovne stvari.

– Ukoliko vi možete sebi danas priuštiti neke stvari, osjećate se zadovoljnijim. Kad to ne možete, osjećate se nezadovoljnijim. I to je nešto za šta još uvijek tražimo modalitet – kazao je on.

Minić je istakao da se napredak u radu javnih preduzeća već vidi, posebno u Šumama Srpske.

– Pomak je vidljiv i pomak se osjeti u svakom segmentu. Šume su ogroman sistem – rekao je, najavljujući vidljive rezultate do kraja godine.

Govoreći o problemima u ovom preduzeću, Minić je naveo da među zaposlenima ima i onih koji su tražili lakši posao nakon zapošljavanja.

– A i u Šumama je bilo tih koji su sve od sebe dali da se zaposle, a onda donijeli potvrde da su alergični na list, žir, zemlju, zelenilo i tako dalje. Mislim, to baš gubi smisao. To imamo u svim velikim javnim preduzećima – rekao je premijer.

Dotakao se i stanja u Elektroprivredi, navodeći da je došlo vrijeme da se unutar vladajuće koalicije otvoreno govori o odgovornosti.

U političkom kontekstu, Minić smatra da se Republika Srpska nalazi u završnoj fazi „institucionalne borbe“.

– Mislim da je Republika Srpska u finišu jedne institucionalne borbe, vjerujte mi, i osjetim to. I kroz činjenicu ovih vanrednih izbora, i referenduma, i pritiska Evrope koji imamo – rekao je on.

Prema njegovim riječima, pritisci dolaze sa više strana.

– Vidite da su SAD promijenile politiku prema BiH, posebno prema nama Srbima i Republici Srpskoj. Međutim, imamo dio Evrope, posebno Njemačku i Englesku, koje telediriguju i prave apsolutno ovaj cirkus. A nivo Sarajeva – Ustavni sud, Tužilaštvo BiH – sad imaju instrumente da nam rade sve ovo što nam rade. Republika Srpska na ovo mora dati odgovor – poručio je Minić.

Nisam iznenađen odlukom Ustavnog suda Srpske da nije povrijeđen vitalni nacionalni interes Bošnjaka donošenjem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi i očekujem da će Bošnjaci pokazati principijenost predlažući svoje predstavnike u referendumsku komisiju, rekao je za RTRS predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.

– Pogotovo iz SDA i iz SDP i drugih stranaka koje nemaju centrale u Srpskoj. U svakom slučaju, ono što se pokazalo do sada je da u Republici Srpskoj nema krize, da je sva kriza u BiH. I da je ustavna kriza napravljena tako što su iskorišćeni Sud i Tužlaštvo da na osnovu nelegalnih odluka Kristijana Šmita proizvedu krizu i da dođe do ivice sukoba u BiH – naveo je Stevandić.

Naglasio je Republika Srpska postupa strogo pravno.

– Sada kad je to sve završeno, mi ćemo biti jedino prinuđeni da promijenimo datum referenduma – rekao je Stevandić.

Naveo da se su svi datumi u opticaju.

– U međuvremnu smo imali i promjenu političke situacije u vezi sa izlaskom na izbore. Odnosno, prozreli smo namjere da pokušaju da protivno volje naroda instaliraju svoga predsjednika Republike koji bi nastavio da proizvodi krizu i da je prenosi iz BiH u Srpsku. A mi ćemo na ovaj način tu krizu ponovo vratiti tamo gde je i postoji, odnosno, u BiH i FBiH.

Naglasio je da Republika Srpska sve radi institucionalno.

– Mi ne moramo da pravimo incidente situacije kao što to rade u FBiH i bošnjački lider. Mi radimo uvijek po odlukama NSRS i Ustavnog suda Srpske – rekao je Stevandić.

Ustavni sud Republike Srpske odlučio je da usvajanjem izmjena Zakona o referendumu i građanskoj incijativi kao i odlukom o raspisivanju referenduma nije provrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.

“Referendumska komisija iz osporenog zakona nema status javne institucije, niti organa zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti za koje postoji ustavna obaveza adekvatne zastupljenosti konstitutivnih naroda, zbog čega se tvrdnje podnosioca zahtjeva o povredi navedenih ustavnih garancija ne mogu dovesti u vezu sa normiranjem iz osporenog zakona”, navedeno je u saopštenju Ustavnog suda Republike Srpske.

Dalje se navodi da da je Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske ocijenilo da se osporenim zakonom ne dovodi u neravnopravan položaj nijedan od konstitutivnih naroda, niti se pravi razlika među njima u pravu na uživanje garancija iz kruga vitalnih nacionalnih interesa definisanih Ustavom, slijedom čega osporenim zakonom i odlukom nije povrijeđen nacionalni interes konstitutivnog bošnjačkog naroda.

Takođe, Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske odlučilo je da Odlukom o raspisivanju republičkog referenduma nije povrijeđen vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda.

“Navodi i tvrdnje Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda Republike Srpske, a kojim se izražavaju bojazan i pretpostavke o mogućim posljedicama koje rezultati referenduma i njihova implementacija mogu imati po bošnjački narod, kao i o potencijalnoj diskriminaciji, nisu pravno relevantni za pitanje povrede vitalnog nacionalnog interesa”, saopšteno je iz Ustavnog suda Republike Srpske.

Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda BiH ocijenilo je i da Odluka kojom se raspisuje referendum i utvrđuje sadržina referendumoskog pitanja te određuje termin njegovog održavanja jednako odnose prema svim narodima i građanima i da kao takve ne mogu ugroziti vitalni nacionalni interes niti dovesti do diskriminacije.

“Osporene odluke, dakle, nemaju nacionalni predznak, već se, nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti, podjednako odnose na sve građane, koji slobodno disponiraju svojim pravom da učestvuju na referendumu”, saopšteno je iz Ustavnog suda Republike Srpske.