Kategorija: Ekonomija

Srbija je privukla 3,44 milijarde dolara stranih direktnih investicija u prošloj godini, što je više od polovine u Jugoistočnoj Evropi, a koje su iznosile 6,11 milijardi dolara, podaci su izvještaja Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD).

Srbija zauzima treće mjesto među ekonomijama u tranziciji po prilivu stranih direktnih investicija u prošloj godini, a ispred nje su Rusija sa iznosom od 9,7 milijardi dolara i Kazahstan sa 3,9 milijarde dolara.

Od zemalja regiona, strana direktna ulaganja u Hrvatskoj dostigla su prošle godine 1,3 milijarde dolara, u Albaniji 1,1 milijardu, u Sloveniji i Crnoj Gori po 529 miliona dolara, u BiH 371 milion, a u Sjevernoj Makedoniji 274 miliona dolara.

Ukupna strana direktna ulaganja u ekonomijama u tranziciji iznosila su samo 24,16 milijardi dolara.

Globalni tokovi stranih direktnih investicija su lani opali za 35 procenata, pri čemu su ova ulaganja pala na 998,9 milijardi dolara sa 1,5 biliona dolara 2019, usljed globalne zdravstvene krize i mjera zatvaranja ekonomija širom svijeta.

Ulaganja u razvijene privrede su više nego prepolovljena, na 312 milijardi dolara.

Predsjednik turske Grupacije za turizam, prehranu i prodaju najveće turske korporacije “Koč holding” Tamer Hašimolu infomisao je člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića o planovima ovog holdinga za ulazak na tržište BiH i o stepenu realizacije projekta.

Tokom današnjeg sastanka u Sarajevu naglašeno je da se projekat odnosi na cijelu BiH, te da se radi o otvaranju znatnog broja novih radnih mjesta, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.

Džaferović je dao punu podršku uspješnom početku rada “Koč holdinga” u BiH, sa očekivanjem proširenja poslovnog djelovanja.

Grupacija “Koč holding” je najveća turska korporacija koja zapošljava više od 90.000 radnika.

Ugostiteljstvo i turizam su sektori najteže pogođeni korona krizom, ali niko nema pouzdane i potpune podatke o tome koliko je konobara, kuvara, recepcionera i sobarica u BiH, od marta prošle godine ostalo bez posla.

Hiljade radnika u ovoj branši su za sistem nevidljivi, jer su i prije pandemije radili na crno.

Uz to, pojedine korona mjere svjedoče da su funkcionerima na vlasti često preči interesi odabranih biznismena, nego spasavanje radnih mjesta.

Na to je ukazalo i Udruženje sarajevskih ugostitelja, tvrdeći da ih je i kantonalna i federalna vlada, usred krize, ostavila na cjedilu.

– Pomoć za uplatu doprinosa i isplatu minimalnih plata konkursima je ponuđena svim branšama, osim ugostiteljima. Iz federalnog budžeta je podijeljeno 30 miliona KM, i to netransparentno i po čudnim kriterijumim. Neki hoteli i agencije, koji nemaju ni dva zaposlena, dobijali su i do pola miliona maraka, a mi ništa, iako ugostitelji pune budžet i zapošljavaju najviše radnika – tvrdi potpredsjednik ovog udruženja Amar Trbović.

Kada je proljetos uveden novi lokdaun, Trbović, koji je vlasnik dva lokala u Sarajevu, stavio je ključ u bravu i otpustio sve radnike.

– Dugo sam se borio, vjerovao državi, čak sam planirao povećati broj zaposlenih, ali ove godine nisam dobio ni marke za plate i doprinose. Jednostavno, nisam imao kud – kaže Trbović za Srpskainfo.

Dodaje da je nedavno vratio radnike i obnovio posao, nadajući se „kakvoj takvoj ljetnjoj sezoni“.

Propao posao sa krofnama

Profesor kulinarstva, Predrag Tošić, nije se mogao izboriti sa izazovima krize.

Sa puno entuzijazma i pozamašnim kreditom on je, zajedno sa suprugom, pokrenuo mali porodični biznis za proizvodnju krofni.

Zbog korone Tošići su još prošlog proljeća otpustili troje, od ukupno devetoro zaposlenih. Ni ove godine nije im krenulo na bolje, pa su na kraju morali otpustiti i sami sebe i zatvoriti radnju.

– U korona krizi je teško opstati, pogotovo jer su i pekare i prodavnice počele prodavati krofne, a narod je osiromašio, pa štedi svaku marku – kaže Tošić.

A osiromašili su mnogi, naročito ugostiteljski radnici, koji su godinama radili na crno ili po ponižavajućim kratkotrajnim ugovorima, da bi usred pandemije ostali na ulici.

Čak ni oni koji su uredno prijavljeni, nisu pošteđeni. Kako svedoče sindikalni aktivisti, nisu bili rijetki slučajevi da, zbog drastičnog pada prometa, otkaz dobiju radnici sa 20 ili 30 godina staža u ugostiteljstvu, turizmu ili hotelijerstvu.

Nije lako ni onima, koji su su s teškom mukom sačuvali svoj težak i loše plaćen posao. Mnogima od njih su drastično srezane plate. Najčešće je to izvedeno tako što bi im gazde ukinule famoznu „kovertu“ i ostavili ih naminimalcu, koji u Federaciji BiH iznosi 406 KM, a u Republici Srpskoj 520 KM.

– Nažalost, ogromna većina radnika ne zna da je dio plate “u koverti” nezakonit i da ga ne mogu potraživati na sudu. Njima je to plata, oni od toga žive i plaćaju svoje kredite, a to im poslodavci mogu ukinuti kad god im padne na pamet – kaže za Srpskainfo Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih delatnosti BiH.

Prijavljeni na pola radnog vremena
Često su ugostiteljski i turistički radnici prijavljeni na pola radnog vremena, iako u stvarnosti rade po osam, 10 ili čak 12 sati.

Tako „na banku“ dobiju pola minimalca, što u Srpskoj iznosi 260, a u Federaciji BiH 203 KM. Dio koji bi trebalo da dobiju „na ruke“ kasni, ili se mjesecima ne isplaćuje.

– Tako je bilo i prije korone, sad je još gore. Ugovore potpisujemo svaki mjesec, znači uvijek nam otkaz visi nad glavom – kaže mladi konobar zaposlen u kafiću u jednom malom mjestu na istoku Republike Srpske.

Svadbeni saloni su bili zatvoreni mjesecima, a u svakom od njih vikednom radilo je najmanje desetak radnika, kojima su ti povremeni poslovi bili jedina šansa da zarade koju marku, kako bi preživjeli.

Ipak, niko u BiH ne zna koliko je tačno radnika u oblasti turizma i ugostiteljstva ostalo bez posla ili bez povremenih radnih angažmana.

Zvanične statistike su parcijalne, pogotovo što u ovoj branši radi veliki broj „nevidljivih“ radnika, koji nisu prijavljeni i nema ih ni u jednoj evidenciji.

Jasne podatke nemaju ni sindikati, jer u ovoj branši radnici najčešće nisu sindikalno organizovani.

Izgubljeno 20.000 radnih mjesta
– Ekonomski eksperti procjenjuju da je zbog kovid krize u BiH izgubljeno najmanje 20.000 radnih mjesta. Vjerujem da su među otpuštenima najbrojniji upravo radnici u ugostiteljstvu i turizmu – smatra Mersiha Beširović.

U Republici Srpskoj udruženja i sindikati procjenjuju da je bez posla u od marta prošle godine ostao oko 2.000 ugostiteja i turističkih radnika.

Mada BiH nije neka turistička sila, značajan broj građana zarađuje hljeb upravo u ugostiteljskom i turističkom sektoru.

Prema Agenciji za statistiku BiH, uoči korona krize u ovoj branši je, zvanično, bilo zaposleno više od 43.000 radnika.

Doda li se tome „siva brojka“, odnosno armija konobara, kuvara i pomoćnih radnika koji rade na crno ili obavljaju povremene poslove, te seoska domaćinstva i porodice koje izdaju apartmane, procjenjuje se da je broj onih koji su, do marta prošle godine, živjeli od turizma i ugostiteljstva bio bar duplo veći.

Kada je u pitanju samo broj zvanično zaposlenih, dakle prijavljenih radnika, za godinu dana, od marta 2020. do marta 2021. u BiH u ovoj branši je, prema Agenciji za statistiku, izgubljeno oko 7.700 radnih mjesta.

Sindiklaci, međutim, tvrde da je u stvarnom životu situacija mnogo gora, jer su se prvi na „na odstrelu“ našli neprijavljeni radnici, a zatim oni koji su radili na određeno.

Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva i turizma RS, tvrdi da je paradoksalno što su upravo poslodavci, koji nisu prijavljivali radnike, često bili najglasniji kada su se našli u problemu zbog korona pandemije.

– Oni traže krivca u državi, zaboravljajući da nisu izvršavali svoje zakonske obaveze – kaže Savanović.

Tvrdi da su se sindikati borili koliko su mogli.

– Početkom korona krize uspjeli smo da se sa mendžmentom banjskih centara u Višegradu i Tesliću dogovorimo da zadrže sve radnike, koji su radili na određeno. Ovi primjeri potvrđuju da je za radnike spas, ako su sindikalno organizovani i ako uspostave dobar socijalni dijalog sa poslodavcem – kaže Savanović.

Priznaje, međutim, da je to bila i posljednja dobra vijest u doba korone.

Prve mjesece krize ugostitelji su, kako tako, preživjeli, zahvaljujući pomoći iz budžeta, ali je pred kraj prošle krenula je sezona otkaza.

– U malim kafićima i restoranima otkazi su padali kao kruške. Radnici u tim objektima nisu sindikalno organizovani, a mnogi rade na crno. U takvoj situaciji teško im je pomoći – kaže Savanović.

Dodaje da je sada, kada se život vraća u normalnu, a mnogi ugostiteljski objekti ponovo otvaraju vrata, prava prilika da se uvede red u ovoj oblasti. Apeluje na inspekcije da provjere ko radi za šankom, u kuhinjama i na recepcijama i da li su ti radnici prijavljeni.

Zbog rada na crno, loših uslova i malih plata mnogi ugostiteljski i turistički radnici su, upozorava Savanović, čim su korona mere malo popustile, pohrlili u Sloveniju, Austrju, Njemačku.

Drugi pakuju kofere i spremaju se za sezonski rad u Hrvatskoj i Crnoj Gori.

– Naši hoteli i ugostiteljski objekti već godinama ostaju kvalitetnih profesionalaca i u njima rade samo oni koji ne mogu naći drugi posao. To je porazno za razvoj turizma – kaže Savanović.

Sa ovom ocjenom saglasan je i Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS, ali on za katastrofalnu situaciju u branši krivi i sindikate i državu.

Željko Tatić
– U Banjaluci imamo hotele bez ijednog zaposlenog konobara i kuvara. Kako je to moguće? Je li to po zakonu? I gdje su inspektori – pita Tatić.

On procenjuje da su rad na crno i kršenje radničkih prava postali „redovna pojava“, ali država to toleriše.

– Na šta to liči, kada premijer RS Radovan Višković javno kaže da radnici koji su prijavljeni na četiri sata, rade puno radno vrijeme. Pa kad to zna, zašto ne pošalje inspekciju da to riješi – poručuje Tatić.

Na sve ove probleme, još na samom početku korona pandemije, ukazala je Fondacija “Fridruh Ebert” u BiH.

U aprilu prošle godine izdali su ikonografiku, kojom je na vrlo pristupačan način radnicima objašnjeno koja su njihova prava najugroženija i kako ih odbraniti.

Kako su zaključili eksperti iz sindikata i ove Fondacije, ugostitelji i turistički radnici spadaju među najugroženije kategroje radnika, a mnogi od njih nisu ni svesni da, na primjer, imaju pravo na uvećanu platu, zbog toga što su se, tokom posla, susretali sa velikim brojem ljudi i tako rizikovali da budu zaraženi.

Istaknuto je takođe da da poslodavac ne može prinudno odustvo radnika sa rada, zbog zatvaranja objekata, odnonso lokdauna, radnicima računati kao godišnji odmor. A mnogi su to činili.

Gazde zabranile sindikat
Sindikalni lideri u oba entiteta BiH priznaju da je stepen sidikalizacije u ugostiteljstvu i turizmu katastrofalan.

– Većina poslodavaca zabranjuje sindikalno organizovanje. Radniku koji spomene sindikat slijedi ekspresan otkaz. Tako na Jahorini, koja je jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija, nijedan hotel nema sindikalnu organizaciju, a izuzetak je jedino Olimpijski centar – kaže Goran Savanović.

Još početkom korona krize i Savez sindikata RS i Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti u Federaciji BiH ponudili su pomoć svim radnicima, pa i onima koji nisu članovi sindikata.

– Javilo nam se oko stotinu radnika iz ugostiteljstva i turizma, najčešće zbog otkaza. Ko god nam se obratio, ostvario je pravo na otpremninu, zaostale plate i naknadu za slučaj nezaposlenosti, naravno, ako je bio prijavljen – kaže Goran Savanvić.

Mersiha Beširović navodi da se Sindikatu trgovine u Federaciji BiH u 2020. obratilo 461 radnik, od čega čak 231 je iz sektora ugostiteljstva i turizma.

– Nažalost, radnici nam se za pravnu pomoć najčešće obraćaju kad su već pokušali sve druge opcije i kad je za neko efikasno rješenje već prekasno – kaže Beširevićeva.

Iz Agencije za mirno rješavanje radnih sporova RS kažu da su im se lani za pomoć obratila čak 624 radnika iz realnog sektora, ali nisu mogli precizirati iz kojih oblasti.

Za nezaposlene 620 evra

– Naši konobari, koji rade u Sloveniji, a zbog korone su ostali bez posla, od države dobijaju 620 evra naknade za nezaposlene. A kod nas se poslodavci žale da nema kvalitetnih konobara. Ima konobara, ali ih treba platiti i poštovati njihov rad – kaže Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS.

Boris Perš, izvršni sekretar Nezavisnog sindikata radnika Slovenije, kaže da radnici iz BiH koji su do korona krize radli u Sloveniji, zaista, jednako kao i radnici Slovenci, dobijaju naknadu od 620 evra, ali samo ako ispune propisane uslove.

– Pravo na ovu naknadu imaju samo radnici koji su u Sloveniji radili najmanje devet mjeseci, naravno ako su bili uredno prijavljeni. Tu naknadu primaju samo tri mjeseca – kaže Perš.

Nakon što su prethodnih godina imali problema u vezi s otkupom malina, proizvođači bi ove godine mogli biti zadovoljni cijenama po kojim će prodavati svoj urod. Pokazuje to informacija iz pojedinih hladnjača, koje su već izašle s početnim otkupnim cijenama.

Jedna od njih je i hladnjača Penik company iz Kiseljaka.

“Počeli smo otkup malina od proizvođača iz srednje Bosne i to po cijenama od 4,10 za vilamet i 4,20 KM za miker. Veliki broj proizvođača je ranijih godina, zbog niskih otkupnih cijena, zapustio svoje malinjake pa se to odrazilo i na kvalitet, a slična je situacija i ove godine, mada se ona popravlja”, kazao je za Klix.ba Edin Bušatlić, agronom u hladnjači Penik company.

Prošle godine ova hladnjača maline je otkupljivala po cijeni od 3,40 do 3,75 KM, a proizvođači su zbog tog rasta cijena, u odnosu na godine prije, ponovo dobili dozu optimizma i počeli se vraćati ovoj proizvodnji.

“Činjenica jeste da su i broj proizvođača i zasijane površine smanjeni, pogotovo u onom periodu kada su cijene bile i 1,50 KM, što je dosta destimulativno utjecalo na ovaj sektor i proizvodnju. Međutim, prošle godine, kada je cijena malina počela rasti, počeo je rasti i interes proizvođača za proizvodnju. Zadovoljni smo ovom početnom cijenom malina, ali očekujemo da bi ona pred kraj sezone trebala biti i viša”, istakao je Admir Đelmo, predsjednik Saveza proizvođača jagodičastog voća u BiH.

Hladniji period ove godine, kaže Đelmo, malo se produžio, pa je odgođen i početak sezone, ali ukoliko se nastavi lijepo vrijeme, njihova očekivanja su da bi sezona trebala biti dobra te da bi i kvalitet trebao biti zadovoljavajući.

Međutim, Bušatlić smatra kako ni ove godine neće uspjeti popuniti cijeli kapacitet hladnjače koju imaju.

“Imamo jednu hladnjaču kapaciteta hiljadu tona. Mislim da nećemo uspjeti da je napunimo, ali smatram, da ćemo povećati količinu otkupa u odnosu na prethodnu godinu. Prošle godine otkupili smo oko 600 tona, a ove godine očekujem da ćemo imati oko 800 tona malina. Cijena koju smo ponudili sada sigurno će porasti, možda čak i za 50-60 feninga, takve su prakse i iz prethodnih godina, a sve zavisi od potražnje robe na evropskom tržištu, jer mi sve to izvozimo odmah. Zamrznute maline izvozimo u Srbiju, Austriju, Njemačku, a ove godine imamo upite iz Turske i još nekih zemalja. Tržište postoji i ono je jako, a nema problema ni u prodaji”, istakao je Bušatlić.

Ono što je bitno jeste da se situacija u ovoj grani popravlja te da bi u narednom periodu i veći broj proizvođača mogao da se vrati uzgoju malina, ali je ovo prilika da počnu i oni koji to do sada nisu radili.

Direktor Sekretarijata Energetske Zajednice Janez Kopač govorio je o obavezama koje je BiH, ali i druge zemlje u regiji preuzele vezano za dekarbonizaciju ekonomije te je poručio kako BiH u ovom kontekstu kasni za okruženjem.

U intervjuu koji je organizovao Centar za životnu sredinu, Kopač je istakao kako BiH u ovom periodu ima problem s usklađivanjem politike s propisima Evropske unije.
“Sve to je uglavnom zbog problema sa Ustavom i nadležnostima, jer za dekarbonizaciju koja predstavlja tzv. drugu energetsku tranziciju, potrebna je prva, a to je reorganizacija elektroenergetskog sektora. U FBiH se to još uvijek nije dogodilo, u RS-u se dogodilo u distributivnim preduzećima. Također, potrebna je liberalizacija cijena odnosno otvaranje tržišta, što naravno znači i odražavanje tog troška u cijenama. Sada su cijene regulirane na način da su toliko niske da nema nikakvog podsticaja za promjenu dobavljača”, rekao je Kopač.

Kopač je poručio kako se BiH u budućnosti mora okrenuti durgim, obnovljivim izvorima energije te da je dekarbonizacija nova ekonomska realnost za regiju.

“Tu BiH ima velike potencijale, posebno Hercegovina koja je puna vjetra i sunca i mogla bi biti nova energetska destinacija Centralne Evrope. Predstavnici elektroprivreda razumiju to i vide u tome šansu koja nema toliko veze za zaštitom okoliša, već sa ekonomijom. BiH je bila izvoznica električne energije i ako to bude bazirano na uglju, izvoza više neće biti, te mora naći novu šansu za budućnost. Tu šansu ima u energetici, samo sada bez uglja”, ističe on.

Kada je riječ o prilagođavanju zakonske regulative novim izvorima energije, Kopač ističe kako je to komplikovan proces koji neće biti prijatan.

“Uz to, cijela BiH, odnosno oba entiteta moraju usvojiti programe prestrukturiranja regija ovisnih o uglju, a to je izuzetno komplikovan proces koji neće biti prijatan, pošto su mnogi tu na gubitku. Zbog toga treba da su ponuđene neke alternative koje koštaju”, rekao je Kopač.

Što se tiče rokova za ispunjavanje procesa dekarbonizacije, Kopač ističe kako je rokove u ovom slučaju teško postavljati.

“Teško je pričati o godinama, dat ću kratku ilustraciju. U Sloveniji imate TE Šoštanj koja je otvorena 2015. godine i najsavremenija je termolektrana u regionu. Po investicionom programu morala bi raditi do 2054. godine. Prošle godine, do prije par mjeseci, svi su razmišljali da se gasi 2050. godine kao krajnji rok za dekarbonizaciju. Onda je vlada počela pričati o tri alternative i stvorila se velika buka u javnosti. Onda se najavilo da će TE Šoštanj ove godine imati 150 miliona eura gubitka i već sljedeće godine će biti, kao preduzeće, nerentabilna. To je nova realnost, možda će se već zatvoriti za dvije godine, godinu”, kaže Kopač.

Osim toga, Kopač ističe kako blokove u Kaknju i Tuzli najvjerovatnije čeka pokretanje pravnih procesa zbog toga što rokovi za rekonstrukciju nisu ispoštovani.

“Vjerovatno će se to desiti u BiH sa Kaknjem i Tuzlom, jer jednostavno nisu počeli na vrijeme, ali istina je da su javne nabavke u pitanju, gdje ima uvijek takvih komplikacija i to se oduži godinama, posebno u BiH. Države tu ponekad ne mogu ništa zbog procedura. Značajno je da su procesi započeti, iako se ne drže rokova. I Pljevlja se sada rekonstruira, i EPBiH je započela postupak za Kakanj i Tuzlu, Ugljevik je pri kraju, ne znam kako je sa TE Gacko”, kaže Kopač.

Kada je riječ o sankcijama Energetske Zajednice za zemlje koje ne poštuju Nacionalni plan smanjenja emisije gasova, Kopač poručuje kako se tu prije svega treba osloniti na domaće zakonodavstvo.

“Prije svega moraju se pridržavati domaćeg zakonodavstva, RS i FBiH imaju svoje zakone o zaštiti okoliša gdje su predviđene dosta visoke kazne. Prva je na potezu domaća inspekcija, a ne Sekretarijat Energetske zajednice. Uvijek postoji prekršajni postupak unutar Energetske zajednice, koji je dug i neučinkovit. Stoga je sve što rade organizacije na terenu jako važno, jer ima odjeka i oblik su pritiska na vlasti da nešto naprave. Poneki put čini se da je sve uzalud, ali mislim da nije”, mišljenja je Kopač.

Na kraju, Kopač poručuje kako će se poskupljenje energije definitivno desiti u budućnosti.

“Poskupljenje energije će se sigurno desiti, jer bez toga ne može. To se desilo u EU, iako je tačno da su te zemlje bogatije. Ipak, dekarbonizacija se dešava i neko to mora da plati, to su na kraju krajeva uvijek krajnji potrošači. Međutim, ovo je bitka za bolju budućnost i mislim da se u bolju budućnost isplati investirati”, zaključio je direktor Sekretarijata Energetske Zajednice Janez Kopač

Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je ovo najbolji trenutak da Republika Srpska napravi iskorak i pokaže spremnost da obezbijedi stimulativno poslovno okruženje, jer se samo tako može računati na bolju budućnost.

Na otvaranju Prve investicione konferencije pod nazivom “Mogućnosti i izazovi privrednog razvoja Republike Srpske”, Dodik je istakao da je ovakva konferencija bila prijeko potrebna, posebno što se organizuje u godini nakon pandemije kada društvo treba da se vrati realnom ekonomskom životu.

“Zadatak nam je da obezbijedimo dovoljno informacija za sve one koji žele da investiraju u Republiku Srpsku. Zbog toga je važno da se uspostavi i održi upravo ovakav kapacitet konferencije”, rekao je Dodik, obraćajući se putem video-linka.

Dodik je naglasio da je važno predstaviti kako može da se investira u Republiku Srpsku i kakve podsticaje nadležni mogu da daju investitorima.

“Od učesnika očekujemo da navedu šta je potrebno učiniti sa zakonskim propisima da Republika Srpska bude oaza za investiranje i oaza finansijske sigurnosti”, naveo je Dodik.

Dodik je poručio da ova konferencija treba da pruži najbolje moguće odgovore na mnoga pitanja, te da će učiniti sve da podrži rezultate konferencije i da obezbijedi da doneseni zaključci budu operativno sprovođeni u okviru institucija.

Prva investiciona konferencija pod nazivom “Mogućnosti i izazovi privrednog razvoja Republike Srpske”, koju organizuje Investiciono-razvojna banka Republike Srpske počela je danas u Laktašima.

Izbijanje koronavirusa na jugu Kine začepilo je luke presudne za globalnu trgovinu, uzrokujući zaostatak u otpremi koji bi mogao potrajati mjesecima i dovesti do nestašice tokom sezone prazničkih kupovina.

Haos je počeo prošlog mjeseca kada su vlasti u južnoj kineskoj provinciji Guangdong, u kojoj su smještene neke od najprometnijih svjetskih kontejnerskih luka, otkazale letove, zaključale zajednice i obustavile trgovinu duž svoje obale da bi stavili pod kontrolu brzi rast slučajeva zaraženih od koronavirusa.

Stopa infekcija se od tada smanjila, a mnoge su se operacije ponovo pokrenule. Međutim, šteta je već napravljena. Yantian, luka udaljena oko 50 milja sjeverno od Hong Konga, koja svakodnevno prometuje robom kojom bi se punilo 36.000 kontejnera od 20 stopa, bila je zatvorena skoro sedam dana krajem prošlog mjeseca nakon što su među radnicima na pristaništu otkriveni zaraženi. Iako se ponovo otvorila, luka i dalje radi smanjenim kapacitetom, stvarajući ogroman zaostatak kontejnera koji čekaju na polazak i brodova koji čekaju na pristajanje.

Zagušenja u Yantianu prelila su se i na druge kontejnerske luke u Guangdongu, uključujući Shekou, Chiwan i Nansha. Svi oni nalaze se u Shenzhenu ili Guangzhouu, četvrtoj i petoj najvećoj sveobuhvatnoj luci za kontejnere na svijetu. Domino efekt stvara ogroman problem i svjetskoj brodskoj industriji.

“Jantovski zaostatak je dodatni problem na već poremećenom globalnom lancu opskrbe, uključujući i njegovu značajnu morsku dionicu. Ljudi možda neće pronaći sve što su tražili na policama prilikom kupovine božićnih poklona kasnije tokom godine”, rekao je Peter Sand, glavni analitičar brodarstva za udruženje brodovlasnika Bimco.

Od četvrtka je više od 50 kontejnerskih brodova čekalo da pristane u delti Guangdong Outer Pearl rijeke, prema podacima Refinitiva. To je najveći zaostatak od 2019. godine.

Zabrinjavajuće je stanje u operacijama na Yantianu. Luka nije u stanju da prihvati oko 357.000 kontejnera tereta od 20 stopa od kraja maja, prema nedavnoj procjeni Lars Jensen-a, izvršnog direktora danske konsultantske kuće Vespucci Maritime. To je više od ukupnog obima tereta na koji je uticalo šestodnevno zatvaranje Sueckog kanala u martu.

Janionske lučke operacije oporavile su se na oko 70 posto normalnog nivoa. Povratak u puni kapacitet očekuje se do kraja juna.

Zagušenost na jugu Kine navela je velike brodarske kompanije da upozore klijente na kašnjenja, promjene ruta i odredišta brodova i rast naknada.

Iz Maerska, najveće svjetske brodske linije i operatora brodova, rekli su klijentima prošle sedmice da bi pristajanje brodova u Yantianu moglo biti odgođeno najmanje 16 dana.

Iako je kompanija rekla da će neke prevoznike preusmjeriti na alternativne luke, to neće nužno riješiti problem. Maersk je upozorio da bi se vrijeme čekanja na mjestima poput drugih luka u Shenzhenu, Guangzhouu i Hong Kongu moglo povećati uplovljavanjem više brodova.

Gigantski brodari Hapag-Lloyd (HPGLY), MSC i Cosco Shipping (CHDGF) u međuvremenu su povećali cijene prijevoza tereta između Azije i Sjeverne Amerike ili Evrope. MSC je ovog mjeseca rekao da će povećati troškove prijevoza iz Azije u Sjevernu Ameriku za čak 3.798 američkih dolara po kontejneru od 45 stopa.

To je globalni trend. Cijene za osam glavnih ruta istok – zapad porasle su u odnosu na isti period prošle godine, prema londonskom Drewry Shippingu. Najveći skok cijene zabilježen je na ruti od Šangaja do holandskog Rotterdama, koji je od prije godinu dana skočio 534 posto na više od 11.000 američkih dolara za kontejner od 40 stopa.

Prosječne cijene kontejnerskog tereta iz Kine u Evropu u međuvremenu su nedavno dostigle 11.352,33 dolara, što je najviši nivo od 2017. godine, navodi Refinitiv.

Kriza u Guangdongu pogoršava opterećenje ionako rastegnute globalne industrije. Naprimjer, u Sjedinjenim Državama glavne luke duž obale Kalifornije već su zakrčene brodovima-kontejnerima, što pogoršava usko grlo na najvećem trgovinskom ulazu u zemlji s Azijom.

Nacionalna maloprodajna federacija pozvala je američkog predsjednika Joea Bidena za rješavanje zastoja u američkim lukama. U pismu Bidenu, organizacija je upozorila da izdanja “nisu samo dodala dane i sedmice našim lancima opskrbe, već su dovela do nestašice zaliha, što je uticalo na našu sposobnost da služimo kupcima”.

“Brodarska industrija još uvijek svjedoči valovitim efektima poremećaja na Sueskom kanalu u martu, kada je Ever Given zapeo i blokirao jednu od najvažnijih svjetskih trgovačkih ruta skoro sedam dana”, rekao je Parash Jain, šef brodske luke HSBC-a , i transportna istraživanja u Aziji.

Kriza u Guangdongu pokazuje koliko je krhak globalni lanac opskrbe, prema Pawanu Joshiu, izvršnom potpredsjedniku E2opena, dobavljača softvera iz opskrbnog lanca sa sjedištem u Teksasu.

“Više nema mjesta za greške ili neočekivane događaje”, rekao je.

Pandemija je pustošila prošle godine, jer su blokade privremeno zatvorile tvornice i poremetile normalan tok trgovine. Kako se ekonomije vraćaju u život, dobavljači su rasterećeni povećanjem proizvodnje i dodatnom potražnjom potrošača. Međutim, taj rast potražnje sudara se sa skoro nepromijenjenim kapacitetom u brodskom kontejneru. Smanjen kapacitet globalnog zračnog prometa usljed kolapsa u dugotrajnoj avijaciji pogoršao je stvari.

Potražnja će se vjerojatno nešto pomaknuti jer zemlje popuštaju ograničenja, a ljudi opet počinju trošiti manje na kućanske aparate i druge proizvode, a više na iskustva na otvorenom. Ali teško da će ograničenja na globalnom lancu opskrbe uskoro nestati.

“U posljednje vrijeme vidjeli smo umor u globalnom lancu opskrbe koji se nadovezuje na već postojeće izazove”, rekao je Sand iz Bimca.