VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Za godinu primili više od 4.000 pritužbi

    Za godinu primili više od 4.000 pritužbi

    Kancelarija za razmatranje žalbi BiH je u prošloj godini, koju je obilježila pandemija virusa korona, evidentirala rekordan broj pristiglih pritužbi na postupke javnih nabavki, čime je ponovo potvrđeno da odgovornost i transparentnost u tom sektoru još nisu na zadovoljavajućem nivou.

    U BiH je lani, prema podacima iz sistema “E-nabavke”, koje je objelodanila Agencije za javne nabavke BiH, dodijeljeno 196.699 ugovora, čija vrijednost premašuje 2,77 milijardi maraka, ali nadležni i ovaj put upozoravaju da to nije konačan broj, jer na platformi nisu registrovani svi ugovorni organi, među kojima su i zvanične institucije, pravna lica i ostali te se opravdamo sumnja da znatan dio poslova biva dogovoren u “četiri oka”.

    Žalbe na postupke javnih nabavki u BiH stižu na adresu kancelarije, čija je centrala u Sarajevu, a filijale u Banjaluci i Mostaru. Posljednji presjek rada, od januara do kraja decembra prošle godine, pokazuje da broj žalbi, u odnosu na 2019, skočio za više od 600.

    Predsjedavajući Kancelarije za razmatranje žalbi Marko Kolobarić naveo je da, od 2014. godine broj žalbi stalno raste te da je jedino smanjen 2019, ali da je razlog neusvajanje budžeta, što je dovelo do manjeg obima nabavki, a time i žalbi.

    • Tokom 2020. godine ponovo je porastao trend zaprimljenih žalbi i to za 15,5 odsto – potvrdio je Kolobarić u izvještaju o radu kancelarije za prošlu godinu, gdje je navedeno da je najviše žalbi stiglo na njihovu adresu u Mostaru.

    Nadležni su naglasili da su uspjeli da riješe 3.512 žalbi, od kojih je u meritumu uvaženo 1.327, gotovo 1.470 odbačeno u startu, a dio je otišao i na ruke nadležnih organa.

    Protiv odluka kancelarije je, kako je navedeno, upravni spor u Sudu BiH pokrenut u nešto manje od deset odsto slučajeva.

    Agencija za javne nabavke BiH je u proteklim godinama u nekoliko navrata prečešljala zaključene ugovore o nabavkama, a iz analiza je bilo vidljivo da ugovorni organi mahom ponavljaju iste greške i izgovore. Posljednja analiza javnih nabavki u 2020. je pokazala i da su određeni primjenjivali izuzeća od zakona i za predmete nabavke koje ni na koji način se nisu mogli dovesti u vezu sa sprečavanjem širenja pandemije. Agencija u takvim slučajevima je te predmete dostavljala nadležnim tužilaštvima u BiH.

    U nevladinom sektoru, koji drži pod lupom javne nabavke u BiH, ranije su isticali da jedan od razloga za povećanje broja žalbi leži u zakonu koji je u primjeni od novembra 2014. godine. Ističu da je napravljen takav sistem da ponuđač piše žalbu ugovornom organu, a ako je on odbije, automatski je prosljeđuje Kancelariji za razmatranje žalbi.

    U BiH bi uskoro trebalo da budu usvojene izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama, koje od domaćih vlasti zahtijeva i EU.

    Zahtjev

    Uz dostavljeni presjek stanja kada su u pitanju žalbe, koje su lani evidentirali, nadležni su popisali i svoje zahtjeve. U jednom traže dodatni novac da bi popunili slobodna mjesta, a u drugom prostor od 100 kvadratnih metara za smještaj arhivske građe i to u bivšoj zgradi Union banke u Sarajevu.

  • Duboko ukorijenjen problem: Zakonom kažnjavati govor mržnje i na internetu

    Duboko ukorijenjen problem: Zakonom kažnjavati govor mržnje i na internetu

    Potpredsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH, Denis Zvizdić, predlaže izmjenu Krivičnog zakona BiH s ciljem sprečavanja govora mržnje, posebno na internetu, i to u cijeloj BiH.

    To bi, navodi, uticalo i na brži put ka Evropskoj uniji.

    Zvizdić je izmjene zakona predložio kako on ne bi tretirao samo vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju već i svaki drugi vid mržnje usmjeren prema pojedincu ili pripadniku grupe zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske, etničke pripadnosti, jezika, boje kože, pola, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili druge osobine.

    Efekat odvraćanja
    Smatra da bi ovako formulisan zakon, kako on predlaže, imao efekat odvraćanja pojedinaca ili grupe ljudi od širenja govora mržnje, s posebnim naglaskom na širenje mržnje na internetu.


    – Na internetu se, nažalost, pod plaštom anonimnosti, svakodnevno pišu i izgovaraju teške uvrede na račun drugih osoba, pri čemu ne postoji nikakva pravna ili neka druga sankcija. Naravno, ovakvo sprečavanje ili smanjenje govora mržnje bi nam značajno pomoglo i u realizaciji jednog od prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o napretku BiH na putu evropskih integracija – izjavio je Zvizdić.

    Nažalost, govor kojim se „širi, podstiče, promoviše ili opravdava mržnja zasnovana na netoleranciji” je sveprisutan u javnosti u BiH. Kaže ovo za Srpskainfo direktor Centra za ljudska prava Banjaluka, Dejan Lučka.

    – Često se koristi govor mržnje u nastupima političara i javnih ličnosti, doživio je veliku ekspanziju na društvenim mrežama, a u toku izborne kampanje postao je nezaobilazan „rekvizit” mnogih partija. Nažalost, on veoma često ostaje ili nekažnjen ili izvan bilo kakvog stvarnog napora da se kazni od strane vlasti, koja ga i sama zna koristiti. Svakako da je dobro da se zakonom mnogo bolje nego sada reguliše govor mržnje i njegova pojava u BiH – kaže Lučka.

    Praksa
    Dodaje da će u praksi biti teško provesti takva zakonska rješenja koja se odnose na npr. internet.

    – Na dnevnom nivou se postavi na hiljade tekstova i komentara na internetu koji sadrže govor mržnje u sebi. Tehnički je nemoguće procesuirati toliki broj ljudi, a i pitanje je koliko represivni organi imaju kapaciteta za traženje i procesuiranje takvog ponašanja i izražavanja. Tu su i pitanja kako će se tačno zakonski definisati govor mržnje, da li će dolaziti do određene nepravilne selekcije, šta će se tačno smatrati govorom mržnje, da li će pod primjenu zakonskih odredaba dolaziti i nešto što spada u slobodu izražavanja – objašnjava Lučka.

    Kada je u pitanju put ka EU, navodi, svakako da je govor mržnje jedna od tačaka na kojoj treba da se radi.

    – Ali, BiH ima toliko rupa na tom putu da je govor mržnje samo igla u plastu sijena, koja treba da bude pronađena i izbačena iz sistema. Igla koja je, nažalost, sveprisutna u BiH i koja kao da je srasla s kožom njenih građana, a pogotovo političara i članstva političkih partija – zaključio je Lučka.

  • Dupli aršini rukovodećih ljudi BHRT-a: “Manji bh. entitet” poželjno, takozvana Armija BiH kažnjivo

    Dupli aršini rukovodećih ljudi BHRT-a: “Manji bh. entitet” poželjno, takozvana Armija BiH kažnjivo

    Rukovodstvo BHRT-a, sa generalnim direktorom Belminom Karamehmedovićem na čelu, svojim potezima i nakaradnom i jednostranom uređivačkom politikom neće rasturiti samo ovu medijsku kuću, već će BiH odvesti u disoluciju.

    Ovim riječima je lider Hrvatske seljačke stranke i član Predsjedništva HNS-a Mario Karamatić ocijenio Karamehmedovićevu odluku o suspenziji urednika i voditelja zato što su Armiju BiH okarakterisali kao takozvanu. Karamatić pita kako niko nije suspendovan zato što se u programu BHRT-a stalno govori “tzv. Herceg-Bosna”.

    • To potvrđuje da je opravdan zahtjev za posebnim kanalom na hrvatskom jeziku, ali i pokazuje šizofrenost te politike. Ako je Herceg-Bosna takozvana, onda je takozvana i Armija BiH, jer su istim sporazumom Herceg-Bosna i tadašnja Republika BiH formirale Federaciju BiH – kaže Karamatić za “Glas Srpske”.

    On smatra da Bošnjaci smatraju da je cijela BiH njihova i da oni treba da određuju šta i kako treba da se radi, iako im se, na njihovu velika žalost, uticaj svodi na trougao Sarajevo – Zenica – Tuzla.

    • Ta politika i takvo ponašanje rukovodstva BHRT-a vode BiH u disoluciju. Ako imate tri brata koji žive zajedno, od kojih je jedan budala koja ne da sa sobom pričati i stalno nešto nameće drugoj dvojici, njima ne preostaje ništa drugo nego da se podijele. Narod je davno rekao “složna braća kuću grade, a nesložna dvije”. U ovom slučaju tri – kaže Karamatić.

    Pored stalnog korišćenja termina “tzv. Herceg-Bosna”, zbog čega niko nije sankcionisan, na BHRT-u ima još niz primjera koji potvrđuju da rukovodstvo ove kuće koristi duple aršine. Naš izvor iz ove medijske kuće kaže da niko nije suspendovan zato što je premontiran intervju sa Sebijom Izetbegović, već nikada nije utvrđeno ko je to uradio.

    • Novinarka Amela Pokvić u živom javljanju je rekla da je “srpsko civilno stanovništvo u Prijedoru 1992. godine učestvovalo u zatvaranju i ubijanju Bošnjaka”. Ona je koristeći jezik mržnje izvještavala o napadima na imovinu Bošnjaka u Donjem Vakufu, a nakon toga je utvrđeno da je njen rođeni brat crtao grafite protiv Bošnjaka s ciljem da za to optuži predstavnike drugih naroda – kaže naš sagovornik.

    Pored toga, on podsjeća da je urednica Samira Krehić profesora Radomira Lukića zlonamjerno predstavila kao člana delegacije sa Pala, umjesto kao člana delegacije Republike Srpske i SRJ, te da se nije izvinila, niti korigovala svoju najavu nakon Lukićevog upozorenja.

    • Urednik Miralem Ovčina je bez potrebne saglasnosti emitovao izvještaj Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. Adnana Hadžiahmetović je isjekla zvanični podatak o broju ubijenih Srba u Bratuncu, a zvaničnu posjetu srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Rusiji izbacila iz foršpana Dnevnika i tretirala kao privatnu. Šef DESK-a BHT1 Elvir Bucalo nije kažnjen zbog intervjua sa Bakirom Izetbegovićem koji je Srbe nekoliko puta nazvao genocidašima, a Bucalo ga nije prekinuo, ni upozorio da je to govor mržnje – kaže naš sagovornik.

    On dodaje da nije suspendovan ni urednik portala BHRT-a Jesenko Krehić koji je Republiku Srpsku nazvao “manji bh. entitet”, iako ta formulacija nije dozvoljena u programu.

    • Generalnom direktoru ništa od toga nije bio razlog za pokretanje disciplinskog postupka, a kamoli suspenziju – zaključuje naš sagovornik.

    Parastrukture

    Dosadašnji predsjedavajući Upravnog odbora BHRT-a Ljubomir Zuber podsjeća da je u decembru prošle godine u pismu upućenom poslanicima iz Srpske u Parlamentu BiH ukazao na to da “zajedničkom televizijom vladaju parastrukture umjesto legalno izabranih urednika”.

    • Brojni su primjeri selekcije “odgovarajućih” sagovornika i konstantnog jednostranog izvještavanja. Srbi u ukupnoj rukovodnoj strukturi BHRT-a čine procenat na nivou statističke greške, a novinari iz Srpske izloženi su svakodnevnim pritiscima. Stojim iza toga, jer se ništa nije promijenilo – kaže Zuber.