Kategorija: Društvo

  • “Za pravdu su presudni novac i diplomatija” Zašto stradanja Srba nisu bila zanimljiva Hagu

    “Za pravdu su presudni novac i diplomatija” Zašto stradanja Srba nisu bila zanimljiva Hagu

    Za Haški tribunal srpske žrtve u proteklom ratu ne postoje, bar sudeći po presudama koje su tamo izrečene, niti je ijedan visoki predstavnik u BiH ili zapadni diplomata ikada otišao u Podrinje, ili bilo koje drugo srpsko stratište, da se pokloni srpskim žrtvama.

    Ignorisanjem srpskih žrtava od strane Zapada, koje traje već dvije i po decenije, šalje se jasna poruka javnosti da one za njih ne postoje. I dok se zapadne diplomate prosto utrkuju da osude zločine koje su počinili pojedinci iz srpskog naroda, ili da se pojave na komemoraciji u Srebrenici svakog 11. jula, isto ne važi kada su u pitanju stradanja Srba.

    Osim porodica i prijatelja stradalih, te pokojeg nižerangiranog međunarodnog činovnika i domaćih političara, na komemoracije na kojima se odaje pomen srpskim žrtvama niko drugi i ne dolazi.

    Presude
    Haški tribunal je za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije osudio više od 50 Srba na ukupno 967 godina zatvora, dok su Bošnjaci i Hrvati dobili trostruko manju kaznu. Naime, za zločine na teritoriji BiH osuđeno je pet Bošnjaka na 41,5 godinu zatvora i 18 Hrvata na ukupno 277 godina robije.

    Presude su se uglavnom odnosile na zločine nad Bošnjacima, odnosno Hrvatima. Za zločine nad Srbima osuđeno je tek njih četvero – tri Bošnjaka i jedan Hrvat, a ukupno su dobili 45 godina zatvora.

    S druge strane, sudije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju donijele su sedam pravosnažnih presuda na doživotne kazne zatvora, a svi presuđeni su Srbi.

    Drugim riječima, čitav srpski vojni i politički vrh je osuđen za ratne zločine u proteklom ratu, dok su za bošnjački i hrvatski vojni i politički vrh važili drugačiji aršini.

    Zbog čega su za Hag jedne žrtve važne, a druge ne, i da li smatraju da bi pravednim presudama kojima bi za ratne zločine odgovarali svi, bez obzira na nacionalnost, ili odavanjem pijeteta jednima, to automatski značilo negiranje drugih?

    Projekat kažnjavanja
    Univerzitetski profesor i sociolog Drago Vuković ističe da je sve vezano za Hag previše komplikovano i nejasno.


    Taj projekat kažnjavanja, prvenstveno Srba, kako kaže Vuković, očigledno je dobro osmišljen i Haški sud je rezultat tog projekta.

    – Poslije svakog rata pronalaze se krivci koji zapravo, bili to ili ne, služe kao paravan i zaštita i za one koji su takođe radili ono što nije bilo dozvoljeno. Ali, ta projekcija krivaca ove druge izuzima od odgovornosti. Za raspad Jugoslavije i za sve zločine krivci su nađeni u Srbima – podsjeća Vuković.

    Dodaje da se sjeća nekih svojih razgovora s prvim predsjednikom RS, Radovanom Karadžićem, koji je u međuvremenu osuđen u Hagu za ratne zločine, kada ga je tokom rata upozoravao da se taj projekat priprema.

    – On mi je tada govorio da se to neće desiti jer Srbi samo brane sebe, svoja ognjišta, te da neće nikog da pobijede i da su bog i pravda na srpskoj strani. Desilo se, međutim, da sam bio u pravu. Niko u građanskom ratu nije nevin. Nije, dakle, sporno da su Srbi pravili zločine, ali su to radili i Hrvati i Bošnjaci – upozorava Vuković.

    Prikupljanje dokaza
    Zašto Hag nije prepoznao te zločine nad Srbima? To je zato što je, kako ističe Vuković, taj projekat podrazumijevao da su Srbi agresori, a ovi drugi ili treći branioci, pa kao takvi su imali opravdanje za zločine koji su počinili.

    – Što se tiče dokaza o zločinima koji su počinjeni nad Srbima, istina je da oni koji su bili zaduženi za njihovo prikupljanje to nisu radili temeljno ni sistematski. Više su ti podaci korišteni za pisanje knjiga ili za neke druge potrebe. Ne potcjenjujem napore MUP, ali znam da se više pričalo o zločinima, a manje je rađeno na dokumentovanju, što je veoma težak posao – smatra Vuković.

    Podsjeća da su i ratni lideri Hrvata i Bošnjaka, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, takođe bili pod istragom Haškog tribunala, ali ih je smrt spasla da tamo ne odu.

    – Na taj način su izbjegli odgovornost po političkoj i komandnoj ulozi. Siguran sam da su se svi ratni politički i vojni lideri našli u Hagu, ti procesi bi bili drugačiji – zaključuje Vuković.

    Smatra da je borba za istinom i dokazivanje zločina dobrim dijelom izraz uspjeha ili neuspjeha politike, pri čemu diplomatski napori imaju izuzetnu ulogu.

    Vuković podsjeća da se vodio pravi diplomatski rat oko širenja činjenica o zločinima. Mnogo je, kaže on, bilo manipulacija, lobiranja, novca i kupovine naklonosti, posebno kod moćnih svjetskih medija. Vuković smatra da je srpska diplomatija imala malo snage, novca i moćnih prijatelja.

    – Da smo u tom vremenu više radili na polju diplomatije, prikupljali novac za medije i slično, umjesto što je on trošen tamo gdje nije trebalo, siguran sam da bi ta slika danas o strukturi haških osuđenika bila drugačija – poručuje Vuković.

    Politički motivisan sud
    Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Milorad Kojić, ističe da je očito da Zapad želi sakriti činjenicu da su u ratu ginuli građani svih nacionalnosti i da nisu postojali zločini samo na jednoj strani već na svim stranama.


    Na pitanje da li je Haški tribunal imao dovoljno dokaza o srpskim žrtvama u proteklom ratu, Kojić ističe da je to očito.

    – Podsjetiću da su u Haškom tribunalu bili predmeti koji se tiču zločina nad Srbima. Dio tih predmeta su kasnije u skladu s pravilima rimskog puta vratili na procesuiranje domaćim pravosudnim institucijama. Čak su okarakterisali te predmete da postoji osnov sumnje da su ta lica počinila krivična djela ratnog zločina, što znači da su oni znali da su postojali zločini nad Srbima, ali nisu željeli time da se bave – kaže Kojić.

    Ističe da je Haški tribunal kroz sam svoj pristup, koji je imao od samog početka, bio isključivo politički motivisan i da su željeli da na taj način operu ulogu međunarodne zajednice u ratnim sukobima na području bivše Jugoslavije.

    Kojić kaže da je i medijska kampanja koja je vođena tokom cijelog rata, prije svega od strane svjetskih medija, bila usmjerena protiv Srba. Oni su, ističe Kojić, jednostavno željeli da održe tu tezu koju su imali kroz čitav rat o jednim zločinima, odnosno zločincima, a drugim žrtvama, što ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju.

    Jovičić: Ciničan odnos prema Srbima
    Potpredsjednik DNS i bivši ministar policije RS, Radislav Jovičić, ističe da je očito da smo na političkom polju izgubili odbrambeno-otažbinski rat u Republici Srpskoj.


    Kaže da je svima potpuno jasno od samog početka da je sud u Hagu politički instrument za dalji pritisak na srpski narod i da je donosio političke presude.

    – Iz samih presuda se vidi da su Srbi dobijali dugogodišnje kazne zatvora ili doživotne kazne, a da su druga dva naroda dobijala vremenski ograničene kazne, taman onoliko koliko su proveli u pritvoru – ističe Jovičić.

    Dodaje da je licimjerno to što se u Hagu može čuti opravdanje kako su otvorili istragu i protiv Alije Izetbegovića, ali je on u međuvremenu umro.

    – A šta je sa ostalima? To je tako cinično i jedan loš odnos prema srpskom narodu. Očigledno je da u BiH postoji više krivaca za rat i ne može biti samo jedna strana kriva, u ovom slučaju samo Srbi – kaže Jovičić.

    Ističe da je očito i to da srpski političari nisu od samog početka ozbiljno shvatili problem i nisu dovoljno pričali o srpskim žrtvama.

    – Zbog toga kažem da smo na političkom polju izgubili rat dok smo u vojnom smislu časno i pošteno odbranili Republiku Srpsku i srpski narod – podvlači Jovičić.

  • Volja poslodavaca diktira tempo rada na paklenim vrućinama

    Volja poslodavaca diktira tempo rada na paklenim vrućinama

    Toplotni talas koji je stigao u Srpsku može ozbiljno uticati na zdravlje građana, a na udaru su posebno radnici na otvorenom zbog čega nadležni apeluju na poslodavce da uslove rada prilagode vremenskim uslovima.

    Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić kazala je za “Glas Srpske” da se na otežan rad u ovom periodu najčešće žale radnici iz oblasti građevinstva, odnosno niskogradnje te poljoprivrede.

    • Svake godine se kao problem javlja neodređenost koja je to temperatura na kojoj se prekida rad i stalno apelujemo na nadležna ministarstva da izdaju preporuku kad i na kojoj temperaturi treba apsolutno prekinuti rad. Ukoliko to nije moguće, na ovako visokim temperaturama radnici na otvorenom trebalo bi da se da rotiraju na svakih 20 minuta – kazala je Mišićeva. Ona je istakla da se ne smije zaboraviti da je dosta radnika prebolovalo virus koronu, te da je njihovo zdravlje narušeno.
    • Ovi radnici su još podložniji razblijevanju. Temperature prelaze granice izdržljivosti i svi poslodavci su dužni da poštuju Zakon o zaštiti zdravlja na radu – rekla je Mišićeva dodajući da to znači da radnicima mora biti obezbijeđena adekvatna zaštitna oprema i prihvatljivi uslovi za rad.

    I iz Inspektorata RS apeluju na poslodavce da iskoriste mogućnost preraspodjele radnog vremena i tako zaštite radnike.

    • Poslodavac može organizovati rad u fazama te organizovati posao kako ne bi došlo do obolijevanja zaposlenih, kao što su rotacija poslova i izbjegavanje rada u najtoplijem dijelu dana – pojasnili su u Inspektoratu dodajući da se rad može obavljati i uz češće pauze uz obezbjeđivanje velikih količina tečnosti. Takođe, dodaju, uvođenje rada u smjenama, dodatne radne snage kod ekstremnih uslova i slično može zaštititi zdravlje radnika, ali i omogućiti završetak radova na vrijeme.

    I iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS apeluju na građane da izbjegavaju boravak na otvorenom od deset do 17 časova. Građanima preporučuju boravak u zatvorenim i rashlađenim prostorijama, izbjegavanje većih fizičkih napora, češće tuširanje mlakom vodom i ravnomjerno uzimanje što više tečnosti.

    • Ove preporuke posebno se odnose na trudnice i osobe koje imaju hronična oboljenja, a kod kojih se mogu javiti pojačane tegobe, ali i simptomi poput glavobolje, opšte slabosti, razdražljivosti, iscrpljenosti, kao i problemi sa spavanjem. U slučaju pojave težih tegoba, obavezno se treba javiti ljekaru – apelovali su iz ovog ministarstva.

    Roditelji pažnja

    Iz Ministarstva zdravlja apeluju na roditelje da u ovom periodu zaštite svoju djecu tokom njihovog boravka napolju, a posebno da obrate pažnju na opasnost od ostavljanja djece u parkiranim vozilima, čak i na kratko.

    Građanima savjetuju da se pri izlasku na otvoreno maksimalno zaštite od UV zračenja, borave u hladu kada god je to moguće, te da uzimaju veće količine tečnosti uz izbjegavanje alkohola i napitaka sa puno kofeina i šećera.

  • Do kraja godine u BiH će biti održano 15 privrednih sajmova i festivala

    Do kraja godine u BiH će biti održano 15 privrednih sajmova i festivala

    S obzirom na to da je početak godine bio neizvjestan po pitanju pandemije i ograničenja u našoj zemlji, domaći organizatori sajmova nisu mogli planirati sajamske manifestacije.

    Međutim, početkom drugog kvartala Vanjskotrgovinska komora BiH i odbor Grupacije organizatora sajmova u BiH pripremili su okvirni kalendar dešavanja očekujući da će se uz povećan stepen vakcinacije stanovništva situacija vremenom stabilizovati i da će se stvoriti uslovi za organizaciju sajmova.

    U skladu s tim, ali i poboljšanjem situacije u vezi s pandemijom, u periodu od jula do novembra ove godine trebalo bi biti organizovano 15 sajmova i festivala međunarodnog, nacionalnog i lokalnog tipa.

    Tako će od 26. do 30. jula u Sarajevu biti održan Tea Fest 2021, zatim će od 19. do 20. augusta u Prnjavoru biti održan Regionalni sajam privrede, poljoprivrede i turizma. Krajem augusta, tačnije od 24. do 27., bit će održan i Sajam šljive u Gradačcu. Za septembar su planirana čak četiri sajma u BiH, i to od 6. do 11. Bee Fest u Sarajevu, od 9. do 12. Ekobis, međunarodni sajam ekologije koji se održava u Bihaću. Nakon toga, od 22. do 25. održat će se Sajam privrede Tešanj te 23. i 24. Dječiji sajam u Gradačcu.

    Hercegovački plodovi mediterana bit će održani u Stocu 1. i 2. oktobra, u Banjoj Luci će 2. i 3. biti održan Dječiji sajam, od 14. do 17. oktobra u Sarajevu će se održati Sarajevo4Walls 2021. – međunarodni sajam namještaja, uređenja enterijera i eksterijera, tehnike i prateće industrije. Dani jabuke u Goraždu bit će održani od 14. do 16. oktobra, a početkom novembra, tačnije od 4. do 6. u Brčkom će biti održan Međunarodni sajam privrede. U istom periodu u Banjoj Luci održat će se Međunarodni sajam Lorimes. Međunarodni sajam turizma u Banjoj Luci bit će održan 12. i 13. novembra, a posljednji planirani sajam za ovu godinu je Spirit fest Sarajevo, Internacionalni festival žestokog pića i rakija, koji će biti održan 25. 11. u Sarajevu.

    “Svi sajmovi koji su bili planirani za prvo polugodište 2020. godine, zbog uvedenih mjera zabrane i održavanja, zabilježili su velike gubitke u odnosu na prethodnu godinu. Nažalost, i sajmovi planirani za treći i četvrti kvartal prošle godine su zbog otkazivanja pretrpjeli veliku štetu i gubitak planiranih prihoda. Prema informacijama iz Evropske unije, kao i Evropske alijanse za sajamsku industriju i Evropskog udruženja glavnih sajamskih centara, nakon pojave pandemije u Evropi je u periodu od početka aprila do 1. septembra bilo zvanično zabranjeno održavanje ili organizacija bilo kakvih sajmova, kongresa ili konferencija, odnosno svih skupova koji zahtijevaju i predviđaju prisustvo velikog broja ljudi na malom prostoru”, kazali su za Klix.ba iz Vanjskotrgovinske komore BiH.

    Prema anketama koje je VTK BiH napravio, kompanije iz sektora sajamske industrije istakle su brojne probleme u poslovanju zbog uvedenih restriktivnih mjera radi suzbijanja širenja pandemije, što je sve domaće organizatore sajmova dovelo do ruba egzistencije i održivosti.

    “Donesene su određene odluke i mjere s ciljem pomoći privrednicima koji su pogođeni pandemijom, međutim, nijedna od tih mjera, na bilo kojem nivou u BiH, nije uzela u obzir pomoć domaćim organizatorima sajmova. Čak i tamo gdje su pojedini mogli aplicirati za sufinansiranje dijela troškova za svoje uposlene, radilo se više o simboličnim iznosima u odnosu na velike finansijske štete koje su organizatori imali tokom pripreme, animacije i promocije te same organizacije sajmova, a koji su pred sami početak morali biti otkazani. Sve to skupa otežavalo je ne samo normalno funkcionisanje, već i samoodrživost domaćih organizatora sajmova koji nisu u mogućnosti prevazići ili nadomjestiti nastalu štetu”, kažu iz VTK-a.

    S obzirom na to da je zbog određenih mjera, koje su bile na snazi u BiH, bilo nemoguće organizovati sajmove i u prvoj polovini ove godine, gubici domaćih organizatora sajmova samo su uvećani, što je dovelo u pitanje egzistenciju i posao velikog broja uposlenih, kako direktno, tako i u pratećim sajamskim oblastima. Međutim, popuštanjem mjera omogućeno je i organizovanje sajmova te se očekuje postepeni oporavak ove oblasti.

    Sajamske manifestacije počele su i širom Evrope te je Vanjskotrgovinska komora BiH već počela da radi na organizaciji zajedničkih nastupa bh. privrednika na najvećem sajmu prehrane Anuga 2021, koji je planiran da se održi u Kelnu u periodu od 9. do 13. oktobra, kao i na međunarodnom sajmu zaštite na radu A+A 2021, koji će biti održan u periodu od 26. do 29. oktobra u Dizeldorfu.

    “Organizatori velikih međunarodnih sajmova u Evropi su u proljetnom periodu ove godine bili primorani otkazati ili organizovati sajamske manifestacije u virtuelnom izdanju. Pandemija je ubrzala process digitalizacije i novonastalim okolnostima su se prilagodili kako sajamski organizatori tako i sami izlagači te su nastojali kroz virtuelne sajmove održati kontakte s postojećim partnerima, kao i uspostaviti nova partnerstva. Imajući u vidu poboljšanje epidemiološke situacije, za jesenji period organizatori međunarodnih sajmova planiraju njihovo održavanje u fizičkom obliku poštujući epidemiološke mjere, što znači da će raspoloživost prostora za izlagače biti umanjena, kao i dozvoljeni broj posjetilaca. Ipak, većina sajamskih organizatora će pored vraćanja na klasično fizičko održavanje sajmova, zadržati i formu poboljšanog digitalnog marketinga izlagača, kao pozitivno iskustvo stečeno tokom pandemije”, kazali su iz Vanjskotrgovinske komore BiH.

  • Gradsko grijanje najbezbjednije i najisplativije

    Gradsko grijanje najbezbjednije i najisplativije

    Najbezbjedniji i najlakši način grijanja u stambenim i poslovnim objektima je gradsko grijanje, koje, za razliku od ostalih vidova grijanja, ne stvara rizik od eventualnih opasnosti, a kako tvrdi struka, apsurdno je isključivati se sa već postojećeg sistema daljinskog grijanja (SDG) i grijati se na struju, jer došlo je vrijeme kada će se tarifirati utrošak električne energije i takav pristup zagrijavanju će biti mnogo skuplji.

    Tako Srđan Vasković, profesor na Mašinskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, kaže da se svaki objekat – stambena zgrada projektuje na početku za neki toplotni konzum, odnosno toplotnu snagu koja treba biti zadovoljena u sezoni grijanja za odgovarajuće uslove unutrašnjih i spoljnih projektnih temperatura.

    “S obzirom na to da je svaki stan fizički vezan preko nekih površina i zidova u stambenoj zgradi, onda on učestvuje u prethodno pomenutoj ukupnoj količini toplote koju morate isporučiti tom stambenom objektu. Isključivanje sa mreže sistema daljinskog grijanja može biti dvojakog karaktera”, ističe Vasković.

    Kako kaže, kada se isključi jedan kompletan stambeni objekat sa mreže sa svim njegovim sastavnim jedinicama, tada je na gubitku samo toplana jer, kako kaže, gubi prihod od isporučene toplote koji jednostavno može nadoknaditi priključivanjem novog objekta sa sličnim potrebama za toplotom, ali ističe da to zahtijeva dodatnu investiciju i troškove za toplanu.

    “Kada se iz mreže snabdijevanja toplotom iz jednog stambenog objekta isključi jedan ili više stanova, tada nastaje mali problem. Zapravo radi se o tome da jedan stan se ne može fizički izdvojiti iz stambenog objekta i on preko zidova, poda i plafona ima vezu sa drugim stanovima. Ako su ti stanovi sa kojima pomenuti isključeni stan graniči i dalje priključeni na mrežu SDG, zbog prenosa toplote preko svih tih pomenutih površina on dobija od njih određenu količinu toplote, zavisno od toga koliko se ti stanovi griju. Na taj način takav stan ima taj nevidljivi toplotni benefit”, pojašnjava Vasković.

    Ističe da u tom kontekstu može da se uzme u obzir naplata isporučene energije preko dva modela, prema jednom kwh isporučene toplote koja se mjeri ili prema jednom kvadratu stambene jedinice. Kako kaže, posmatrano prema isporučenom jednom kwh toplote, tada okolni stanari plaćaju i taj dio energije za isključeni stan.

    “Posmatrano paušalno prema jednom kvadratu za obračun isporučene toplote, tada stanari, iako troše više energije, plaćaju fiksno obavezu za grijanje prema broju kvadrata. I u jednom i u drugom slučaju na gubitku je toplana zbog svojih troškova, fiksnih, tako i varijabilnih”, pojašanjava Vasković.

    Kako kaže, isključivanje više potrošača sa mreže značajnih toplotnih snaga može dovesti samo do poskupljenja toplotne energije.

    “Apsurdno je isključivati se sa već postojećeg SDG i grijati se na struju, jer došlo je vrijeme kada će se tarifirati utrošak električne energije i takav pristup zagrijavanju će biti mnogo skuplji”, zaljučuje Vasković. Dodaje da se u tom segmentu nameće jedno jako bitno pitanje koje se pojavljuje, a to je donošenje zakona o toplotnoj energiji, na isti način kao što postoji Zakon o električnoj energiji, koji bi uredio ovu oblast.

    “Donošenje jednog takvog zakona bilo bi isključivo socijalne prirode i od njega bi najveću korist imali obični i mali ljudi, koji više ne bi imali potrebu da se isključuju sa SDG”, pojasnio je Vasković.

    Miroslav Malinić, komandant Vatrogasne brigade Banjaluka, kaže da su drugi vidovi grijanja mnogo rizičniji nego što je to grijanje putem toplane, jer ne postoje opasnosti od zapaljenja.

    “Toplotna energija vama se šalje. To je najbezbjedniji način grijanja za objekat, jer ne može doći ni do kakvog zapaljenja korištenjem gradskog grijanja”, rekao je Malinić i istakao da do sada nisu imali zabilježnih požara na objektima koji se griju putem gradske toplane.

    Jelena P. iz banjalučkog naselja Obilićevo ističe da je gradsko grijanje najjednostavnije i najbezbjednije, te da se isplati.

    “Iako smo razmišljali da zbog mogućih novčanih ušteda centralno grijanje zamijenimo grijanjem na struju, s obzirom na to da u starijoj zgradi nemamo mogućnost ugradnje kalorimetra, od te ideje smo odustali jer smo zaključili da je gradsko grijanje znatno bezbjednije za djecu”, kazala je ona i dodala da su im i stručnjaci rekli da bi im električna mreža, ukoliko bi mnogi stanari prešli na grijanje na struju, mogla biti preopterećena, što, kako kaže, takođe nikako nije bezbjedno.

  • Prijetnja po mir i zdravlje uduplala odbijenice

    Prijetnja po mir i zdravlje uduplala odbijenice

    Više od 4.500 stranaca lani nije dobilo zeleno svjetlo za ulazak u BiH, jer je procijenjeno da su opasni po bezbjednost, mir, javni poredak i zdravlje, što je rekordan broj u protekloj deceniji.

    Ti i drugi podaci o dešavanjima na granici i pograničnom pojasu BiH su objelodanjeni u dokumentu pod nazivom “Migracioni profil za 2020. godinu”, a koji je usvojen na sjednici Savjeta ministara BiH i u kojem se na početku podsjeća da su nadležni lani, s ciljem sprečavanja i suzbijanja širenja virusa korona, donijeli odluku o propisivanju dodatnih uslova za ulazak stranaca.

    Odbijanje ulaska je mjera koja se odnosi na strane državljane i lica bez državljanstva koji pokušavaju legalno preći granicu BiH i ući u zemlju, a da pri tome ne ispunjavaju zakonom propisane uslove za ulazak. Graničari im u takvim slučajevima odbijaju ulazak i izdaju rješenje na koje je moguća žalba, ali njeno podnošenje ne omogućava ulazak u BiH.

    Iz prošlogodišnjih evidencija je vidljivo da je u 2020. broj odbijenih ulazaka veći za 93,2 odsto u odnosu na godinu ranije. Broj je zaustavljen na 4.525 odbijenih ulazaka. Na kopnenoj granici izdato je 4.266, a na međunarodnim aerodromima 259 odbijenica.

    • Najveći broj odbijenih ulazaka odnosi se na Njemačku (638), Sloveniju (456), Austriju (426) i Tursku (424), što iznosi 43 odsto od ukupnog broja – istaknuto je u dokumentu.

    Statistika ukazuje na to da su razlozi za odbijanje ulaza različiti, u zavisnosti od toga na kojem dijelu granice/graničnom prelazu de to i dešava, ali da je korona krivac za najviše odbijenih ulazaka.

    • Odbijanje ulaska državljanima Njemačke donosi se uglavnom iz razloga što bi prisustvo na teritoriji BiH predstavljalo prijetnju bezbjednosti, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima, dok se državljanima Slovenije i Austrije odbijao ulazak zbog neposjedovanja važeće putne isprave – istaknuto je u dokumentu, gdje piše i da je dio odbijenica izdat i zbog nemogućnosti dokazivanja svrhe namjeravanog boravka.

    U Graničnoj policiji BiH su potvrdili za “Glas Srpske” da statistika za 2020. godinu ukazuju na to da su razlozi za odbijanje ulaza strancima u BiH različiti, ali da je u najvećem broju slučajeva (2.174) ulazak odbijen zbog sumnje na ugrožavanja javnog zdravlja, dok je za devet lica odbijen ulaz, jer bi drugačiji epilog mogao predstavljati prijetnju bezbjednosti.

    • Mjere odbijanja ulaska u najvećem broju su se odnosile na ugrožavanje javnog zdravlja, imajući u vidu pandemiju virusa korona, kao i propisane dodatne uslove za ulazak u BiH – zaključili su u toj instituciji.

    Prvi “Migracioni profil” usvojen je krajem septembra 2009. godine, čime je ispunjen dio obaveze iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, a taj dokument predstavlja sažetak dešavanja na granici i pograničnom pojasu te ilegalnih migracija.

  • Populizam bez efekta ili stvarna namjera?

    Populizam bez efekta ili stvarna namjera?

    Iako je opozicija u RS godinama predlagala usvajanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine, o ovoj temi u Parlamentu Srpske tek će se raspravljati nakon što je nacrt zakona predložio SNSD. Dok iz vladajuće strukture navode da se na taj način želi stati u kraj korupciji i sivoj ekonomiji, iz opozicionih redova ističu da je riječ o populizmu.


    Populistički potez bez efekta ili stvarna namjera da se institucije obračunaju sa pojedincima koji su imovinu stekli na sumnjiv način? Odgovor je u Zakonu o utvrđivanju porijekla imovine koji će se nakon decenije insitiranja konačno naći pred poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

    SNSD-ovim nacrtom zakona predviđena je kontrola odnosa ličnih primanja i imovine. Tačnije – fizičko lice biće predmet provjere ako je u tri godine steklo imovinu čija vrijednost premašuje 300 hiljada maraka. U nacrtu zakona se uvodi i porez na imovinu za koju se ne može dokazati porijeklo i iznosi tri četvrtine njene vrijednosti.

    „O ovom zakonu se dugo priča. On ima dvije komponente. Najvažnija jeste neka potreba za iskorjenjivanjem korupcije i sive ekonomije. Takođe, da kod ljudi razvijemo svijest o plaćanju poreza“, navodi šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS Igor Žunić.

    U redovima opozicije odavno su se mogle čuti kritike, posebno ako se u obzir uzme činjenjica da je SDS više puta predlagao usvajanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine.

    Međutim, nikada nije prihvaćen u Parlamentu Srpske. Predlagali su da se ispitivanje porijekla imovine vrši unazad, retroaktivno sve do 1992. godine. Važno je, kažu, i da se formira komisija koja bi kontrolisala provođenje zakona. Komentarišući SNSD-ovu verziju zakona, u opoziciji naglašavaju da su uočene mnoge nelogičnosti zbog čega će amandmanski djelovati na nju.

    „Ono što je u ovom zakonu prilično diskutabilno je vrijeme stupanja na snagu ovog zakona. U nacrtu se kaže da će zakon da stupiti na snagu odnosno da se primjenjuje godinu dana nakon objavljivanja u Službenom glasniku. Postavlja se pitanje kad je to, koji je to vremenski period“, ističe poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini RS Ivanka Marković.

    „Ako SNSD ostane poslije 2022. godine na vlasti taj zakon se vjerovatno nikad neće ni objaviti. Svaka ozbiljna vlast da želi da to zakonom riješi ona bi tačno precizirala rokove“, navodi šef Kluba poslanika DNS-a u Narodnoj skupštini RS Duško Ivić.

    U opozicionim redovima ističu da pod lupom treba biti i imovina ne samo u Republici Srpskoj, već i ona u inostrastvu. Mišljenja su da su pojedini putem of šor kompanija izvlačili čak i milijarde maraka. Ističu i da je predloženi nacrt zakona namješten prema parametrima SNSD-a.

    „Ovaj način koji predlaže SNSD da se usvoji taj Zakon o porijeklu imovine je samo pokušaj da kriminalci koji su opljačkali ovu državu, stekli ogroman kapital da ga sada legalizuju i kažu imam 100 miliona, a imao sam platu tri hiljade maraka i imam 30 stanova sad ću platiti porez državi 10, 15, 17, nebitno koliko procenata, vratiću joj 20, a meni će ostati 80 miliona regularno, dakle to je pokušaj SNSD da legalizuje pljačku države“, navodi poslanik u Klubu SDS-a u Narodnoj skupštini RS Nebojša Vukanović.

    Politički analitičar Tanja Topić ističe da se iza svega krije populizam, zbog čega ne vjeruje u iskrene namjere predlagača.

    „Ovdje se želi poslati poruka da se nastoji obračunati sa mangupima, kriminalcima u sopstvenim redovima, što pokazuje populističku volju i dodvoravanje građanjima neposredno pred izbore“, ističe politički analitičar Tanja Topić.

    Ako se Nacrt zakona posmatra iz ekonomskog ugla mogu se, ističu ekonomisti, uočiti pojedine manjkavosti. Problem predstavlja siva ekonomija i plaćanje u gotovini, odnosno kešu.

    „Sav taj gotov novac koji je nelegalno stvoren ne može biti predmet kontrole, jer ga jednostavno nema nigdje i sve to neće biti moguće otkriti niti oporezovati sa ovim što se priča“, kaže ekonomista Predrag Duduković.

    Teret dokazivanja uvećanja imovine u odnosu na prijavljene prihode fizičkih lica biće na Poreskoj upravi, dok je na fizičkom licu teret dokazivanja načina sticanja imovine i to u dijelu u kome uvećanje njegove imovine nije u skladu sa prijavljenim prihodima.

    Ovo je jedan od razloga zbog kojih će građani pričekati na efekte jer je potrebno obučiti kadrove u Poreskoj upravi, a za to će trebati i vremena i novca. Za provođenje zakona potrebno je izdvojiti skoro milion maraka iz budžeta i to za ljudske resurse, materijalno tehničku opremljenost i informacione tehnologije.

  • Linta: Pokrenuti dijalog o uništenoj imovini Srba u Hrvatskoj i FBiH

    Linta: Pokrenuti dijalog o uništenoj imovini Srba u Hrvatskoj i FBiH

    Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta, povodom Svjetskog dana izbjeglica, pozvao je Vladu Srbije da pokrene dijalog sa Hrvatskom i BiH o rješavanju pitanja uništene i otete imovine, otetih stečenih prava i brojnih drugih problema protjeranih Srba i preostalih Srba u Hrvatskoj i Federaciji BiH.
    Linta je istakao da temelj dijaloga mora da bude Aneks “G” Bečkog sporazuma o sukcesiji pod nazivom “Privatna svojina i stečena prava”, u kojem “jasno stoji da svim građanima i pravnim licima moraju biti zaštićena i vraćena prava koja su imali na dan 31. decembar 1990. godine, a svi ugovori sklopljeni pod pritiscima i prijetnjama moraju biti proglašeni ništavnim”.

    On je napomenuo da je Bečki sporazum o sukcesiji međudržavni sporazum koji je ratifikovan u parlamentima zemalja nasljednica bivše Jugoslavije i prema Ustavu Hrvatske, BiH i međunarodnom pravu ima jaču pravnu snagu od domaćih zakona, saopštio je Savez Srba iz regiona.

    Linta je naveo da od stupanja na snagu Bečkog sporazuma o sukcesiji juna 2004. godine Hrvatska sistematski opstruiše i blokira sprovođenje Aneksa “G” “Privatna svojina i stečena prava” i Aneksa “E” “Penzije”.

    “Teme dijaloga treba da budu i rješavanje pitanja nestalih Srba i pripadnika JNA, nekažnjavanje ratnih zločina nad Srbima, hapšenja Srba na osnovu potjernica i suđenja optuženim Srbima pred etnički motivisanim pravosuđem pravosuđem u Zagrebu i Sarajevu, u najvećoj mjeri na osnovu lažnih dokaza i lažnih izjava svjedoka saradnika”, istakao je Linta.

    On je dodao da je za te probleme potrebno osnovati kancelariju za pomoć osumnjičenim, optuženim i osuđenim Srbima, memorijalni centar srpskih žrtava na prostoru bivše Jugoslavije, kao i da Tužilaštvo za ratne zločine Srbije počne da procesuira odgovorne za zločine nad Srbima.

    Linta je pozvao Vladu Srbije da riješi stambeno pitanje svih prognanih lica koji su 26 i više godina podstanari ili žive u neljudskim uslovima.

    On je podsjetio da je još 2012. godine pokrenut Regionalni stambeni program čije je cilj bio da se do 2017. godine obezbijede trajna stambena rješenja za sve prognaničke porodice na različite načine – otkupom seoskih kuća, otkupom stanova pod povoljnim uslovima, kupovinom montažnih kuća i dobijanjem građevinskog materijala za gradnju ili završetak kuća.

    “Nažalost, Regionalni stambeni program u Srbiji se sprovodi veoma sporo. Do kraja 2021. godine biće stambeno riješeno svega oko 7.500 porodica”, naveo je Linta.

    On je dodao da se procjenjuje da ima više od 12.000 prognaničkih porodica koje još nisu riješile svoje stambeno pitanje.

    “Zbog toga je važno da Vlada nastavi sa realizacijom Regionalnog stambenog programa dok se ne riješi ključno pitanje integracije. Takođe, sve prognaničke porodice koje su dobile stanove kroz različite programe treba da dobiju pravo otkupa svojih stanova i to pod povoljnim uslovima jer izgrađeni sredstvima međunarodnih organizacija”, naglasio je Linta.

    Svjetski dan izbjeglica obilježava se svake godine 20. juna. Ustanovljen je decembra 2000. godine odlukom Generalne skupštine UU, a obilježava se od 2001. godine.

  • Šta se krije iza poteza NATO da i svemir proglasi vojnim prostorom: Zamka za Rusiju i Kinu

    Šta se krije iza poteza NATO da i svemir proglasi vojnim prostorom: Zamka za Rusiju i Kinu

    Kratki let Jurija Gagarina u svemir, prije 60 godina, bio je vjerovatno važniji za SAD nego za Sovjetski Savez. Sovjetsko lansiranje prvog čovjeka u kosmos, nakon satelita “Sputnjik” tri godine ranije, bio je poticaj za američki svemirski program i sve ono što je kasnije uslijedilo s njim, jer je to prije svega bila stvar prestiža, pokazivanja moći i mišića, ali i stepena tehnološkog napretka. Pokazivanja i dokazivanja u tom hladnoratovskom periodu, čiji je koncept bolji – kapitalizam ili komunizam.

    Nakon prvih svemirskih šamara iz Moskve, Pentagon se osjetio ugroženo i osramoćeno, a čast su koliko-toliko uspjeli povratiti slijetanjem prve ljudske posade na Mjesec, iako ima i onih koji smatraju kako je sve to izrežirano u jednom od mnogobrojnih filmskih studija.

    Ta svojevrsna svemirska borba nastavljena je i kasnije i dignuta je na jedan novi i viši nivo kada je 1983. godine tadašnji američki predsjednik i holivudski glumac u penziji Ronald Regan odlučio da pokrene vojno-istraživački program “Strateška odbrambena inicijativa”, koji je tada u medijima simbolično nazvan “Ratovi zvijezda” prema popularnom naučno-fantastičnom filmu Džordža Lukasa. Koncepcija ovog više nego ambicioznog programa temeljila se na razvoju zemaljskih i svemirskih sistema za zaštitu SAD od napada strateških nuklearnih balističkih raketa. Zamisao je bila da se u svemiru, ali i na kopnu, razmjeste laseri, a o kojima je pred svoju smrt pričao i srpski naučnik Nikola Tesla, ali i oružja koja bi, navodno, bila bazirana na elektromagnetnim talasima.

    Radilo se u to vrijeme o gotovo utopijskom projektu, čiji su troškovi bili procijenjeni od 100 do 1.000 milijardi američkih dolara. Ovaj program nikada nije do kraja sproveden, bar ne zvanično, a kasnije se moglo čuti kako je jedna od namjera Vašingtona u stvari bila da uvuče Moskvu u ovu priču i još jednu besmislenu i dugotrajnu trku sa naoružanjem te da na taj način ekonomski upropasti Rusiju, koja je u to vrijeme za odbranu izdvajala gotovo trećinu BDP-a.

    Peta dimenzija

    Uslijedio je sastanak Regana i Gorbačova i pregovori oko eliminacije svih strateških nuklearnih projektila, odnosno potpunoj denuklearizaciji, ali i eventualnog američkog odustajanja od “Ratova zvijezda”. Sve je propalo. Od tada pa do danas traje ta prestižna, skupa i na momente besmislena svemirska trka, bez dogovorenih pravila.

    Širenje tih vojnih operacija u svemiru vratilo je svijet u novo hladnoratovsko nadmetanje, a tehnološki napredak Amerike i Rusije, a onda i Kine koja im se priključila, promijenio je sliku svemira kao mirnog utočišta. Primjera radi, Kina godišnje za “svemirsku strategiju” izdvoji 10 milijardi evra, a SAD čak 50. Za Rusiju nema zvaničnih podataka. Jedan dio zemalja, među kojima su Kina i Indija, već raspolažu sa sredstvima da sa Zemlje unište satelite, a Rusi i Amerikanci su otišli korak dalje, testirajući oružje koje može da se upotrijebi i u svemiru.

    Zbog svega toga mnogi se pitaju da li Reganova priča o “Ratovima zvijezda”, polako, ali sigurno od naučne fantastike postaje neka naša bliska realnost, a pogotovo nakon što je sredinom prošle sedmice na samitu NATO u Briselu, a na inicijativu Amerike, proširen član 5. osnivačkog ugovora ove vojne organizacije i na napade u svemiru.

    Nakon što su u decembru 2019. godine lideri NATO prvo svemir proglasili “petim domenom operacija Alijanse”, ovog puta taj prostor je označen i legitimnim za vojno djelovanje ukoliko dođe do ugrožavanja interesa, imovine i bezbjednosti članica ovog vojnog saveza.

    Na taj način je u neku ruku težište sa klasičnog i sajber ratovanja, prebačeno u svemir, a što je onda samo po sebi otvorilo niz pitanja. Da li je Džordž Lukas uistinu bio toliki vizionar? Zašto je američki predsjednik Džo Bajden odlučio da krene Reganovim stopama, te koga se i zbog čega Amerika toliko boji da je i svemir proglasila eventualnom ratnom zonom? Ili sve ovo opet ima veze sa pokazivanjem moći i mišića?

    I na kraju ključno pitanje, najbitnije, u kom pravcu velike sile mogu odvesti ovaj svijet ukoliko još žešće nastave sa ovom vojnom trkom, a koja polako postaje sve sličnija onoj koja se vodila između Rusije i Amerike oko nuklearnog naoružanja, kada su u pojedinim slučajevima sekunde odlučivale da li će crveno dugme biti pritisnuto?

    Pokazivanje moći

    Sagledavajući sve ovo iz političkog ugla, naučni savjetnik za međunarodne odnose iz Beograda Dragan Petrović kaže kako svu ovu problematiku treba se sagleda iz nekoliko uglova. Kao prvo, istakao je, ne treba da zaboravimo na činjenicu da su SAD uvijek u kriznim vremenima vukle drastične poteze, kako bi u domaćoj javnosti skrenuli pažnju sa bitnih ekonomskih ili političkih tema, ali i kada bi procijenili da je njihovoj vojnoj industriji neophodna hitna državna pomoć.

    • Meni sve ovo liči na jedan dekorativni potez SAD i NATO, koji je samo delimično izvodljiv u praksi. Mislim da još dugo neće biti moguće da neka velika sila ostvari stratešku dominaciju u svemiru. Sve me to neodoljivo podseća na nekadašnju nuklearnu trku i zveckanje oružjem na relaciji Moskve i Vašingtona, iz doba hladnoga rata, kada se ogroman novac iz državnih kasa izdvajao za pariranje drugima. Ali, kako je i tada taj nuklearni rat bio nemoguć, jer bi on stavio tačku i ugasio svetlo na planeti, mislim da je isto tako i sada nemoguće da svemir postane neko novo mesto obračuna velikih sila. Bar ne u nekoj bliskoj budućnosti. Nemoguće je izvršiti udar, a da druga strana ne odgovori i to čitavu ovu priču čini sumanutom. Nažalost, angloamerička koalicija je navikla da preti i ratuje, zbog čega je i njihovo stanovništvo naviknuto na te neke svete krstaške ratove. Stvari su se, međutim, promenile. Vašington više ne može tako olako gurati prst u oko Moskvi ili recimo Pekingu. Verujem kako će Bajden i pored toga ipak nastaviti sa čačkanjem Rusije, a pogotovo Kine, i mamuzanjem ostatka sveta, jer je on marioneta kojom upravlja imperijalistička politika i interesi krupnog kapitala – smatra Petrović.

    Orvelovska retorika

    General u penziji i profesor na beogradskom Fakultetu bezbednosti Božidar Forca smatra kako je proširenje člana o kolektivnoj bezbjednosti NATO, a zbog navodnog straha od Rusije i Kine, u stvari američka maska, jer su SAD još za mandata predsjednika Donalda Trampa proširile svoje kosmičke snage.

    • Na sve ovo treba da gledamo tek kao na trku u naoružanju sa Rusijom, nakon što je Bajden produžio ugovor “Start”. Oni dakle žele da Ruse malo nateraju u tu trku, odnosno u finansijsko iznurivanje, jer je reč o ogromnim sredstvima, a u suštini je sve to zamka za Kinu, koja ima najveći stepen napretka u svemirskoj tehnologiji. Međutim, iako se igra naizgled “zakuvava” u kosmosu, prava će se igrati dole, na Zemlji, pre svega na Balkanu i u Južnom kineskom moru – uvjeren je Forca.

    Prema riječima njegovog kolege, takođe oficira u penziji, Ilije Kajteza sve ovo pomalo liči na jednu “orvelovsku retoriku”.

    Istorija ratovanja, kako kaže, pokazuje da se sve najnovije tehnologije i sva naučna otkrića prvo upotrebljavaju u svrhu vojnog nadmetanja, odnosno demonstracije vojne moći.

    • Poražavajući su podaci da oko 80 odsto naučnih potencijala služi za vojnu industriju i tu kreće to nadmetanje koje sada dobija potpuno iracionalnu razmeru. Dok u svetu milioni dece gladuju, a ogroman broj ljudi ne može da dođe do vakcine protiv “kovida 19”, oni koji upravljaju svetom i navodno se zalažu za humanizam, govore o nekakvim kosmičkim ratovima – istakao je Kajtez pojašnjavajući kako NATO u svemiru, u smislu razvoja svemirske tehnologije, eventualno mogu da priprijete samo Rusi i Kinezi.

    Kao i za Petrovića, i za njega je priča o “Ratovima zvijezda” fantazija, koja bi u nekoj perspektivi, ne tako dalekoj, ipak mogla postati i surova realnost

    • NATO se stalno “brani” od Rusije, a konstantno se približava ruskim granicama. Dakle, imamo zaista jedno novo poimanje istine i demonstraciju onoga što je Orvel rekao: “Istina je laž, rat je mir, sloboda je ropstvo”. Ovde se zapravo radi o pokušaju Amerike i NATO da na sve moguće načine spreče tu multipolarnost, da spreče pristizanje drugih velikih sila, jer osećaju da će kosmičko oružje vrlo brzo doći u posed Kine, Rusije, ali i Indije i danas-sutra Brazila, možda Irana. U tom smislu, oni žele da spreče gubljenje svoje apsolutne supremacije, a u današnjem svetu ono što imate, morate pre svega sačuvati u smislu vojne moći – ocijenio je Kajtez.

    Mašta i romantika

    Vojni analitičar i urednik portala “Balkanska bezbedonosna mreža” Aleksandar Radić navodi kako sva ova priča oko kosmosa ima jedan romantičan prizvuk.

    • Od “Sputnjika” i Gagarina do sletanja na Mesec. Sve je to bio dio jednog vojnog i državnog plana, koji je onda eksploatisan u propagandne svrhe. Na sreću ili nesreću svet još nije došao do takve tačke tehnološkog razvoja, koji bi velikim silama omogućio da vode nekakve svemirske ratove. Vašington je formirao Posebne kosmičke snage, a što je naišlo na podsmevanje kod drugih, a pogotovo nakon što je Trampova žena Ivanka rekla kako bi volela da dizajnira svemirske uniforme – kaže Radić.

    Objašnjava kako su ih Rusi u svemu tome pratili, te su formirali Vazdušno-kosmičke snage, a onda su im se priključili i neprevidljivi i uporni Kinezi. Smatra kako je sve to još na nekom niskom nivou, a vjerovatno će tako ostati i dalje, jer “svemirska istraživanja” mnogo koštaju.

    • Mislim da političari nisu spremni za neku takvu avanturu. Ne postoji više ni ambijent iz nekog ranijeg perioda, kada su ljudi strašeni sa komunizmom ili kapitalizmom. Javno mnjenje to više ne prihvata. Ljudi su okrenuti ka pragmatičnom. Svesni su toga i u Sjedinjenim Američkim Državama, pa je tako sve više slučajeva da NASA potpisuje ugovore sa privatnim kompanijama, poput onoga sa Elonom Maskom. Jednostavno svemir se ne može izuzeti iz polja delovanja velikih sila. Ni neki današnji ratovi se ne bi mogli voditi bez pomoći satelita, koji su poput paukove mreže prekrili Zemlju – kaže Radić dodajući kako sve te priče svakodnevno raspaljuju ljudsku maštu, a što čitavu ovu priču o “Ratovima zvijezda” čine toliko realističnom.
  • Od ponedjeljka počinju paklene vrućine, temperature u BiH do 39 stepeni

    Od ponedjeljka počinju paklene vrućine, temperature u BiH do 39 stepeni

    Hidrometeorološki zavod objavio je narandžasto upozorenje zbog vrućina koje nam dolaze naredne sedmice.

    Upozorenje je izdato zbog visoke dnevne temperature zraka, odnosno vrlo visoke vrijednosti UV indeksa.

    Upozorenje vrijedi za veći dio naše zemlje, a odnosi se na period od ponedjeljka 21. juna do petka 25. juna, od 12 do 17 sati.

    Očekivane maksimalne vrijednosti dnevnih temperatura zraka su između 34 i 39 stepeni Celzijusa.

  • U Srpskoj registrovane tri vrste otrovnih zmija – zajedno se mogu naći samo na jednom mjestu

    U Srpskoj registrovane tri vrste otrovnih zmija – zajedno se mogu naći samo na jednom mjestu

    U Srpskoj postoje tri vrste otrovnih zmija, među kojima je poskok najšire rasprostranjen, a riječ je o otrovnici koja je i najveća i najotrovnija.

    Na drugom mjestu je šarka, čije su populacije registrovane uz rijeku Savu. Riječ je o otrovnici koja naseljava nizije i koja je veoma rijetka, čak i zaštićena vrsta u Srpskoj.

    “Ima ih i na planinama, višim od 1.000 metara nadmorske visine. Registrovane su na Zelengori, Magliću, Klekovači, te u nizijama uz rijeku Savu, odnosno na Bardači, Gromiželju, Donjoj Dolini. Šarka je naša manja otrovnica, dostiže do 65 centimetara. Ugriz joj je manje opasan, ali su registrovani i smrtni slučajevi od njenog ugriza, tako da treba biti oprezan i sa njom”, kaže za Srpskainfo docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, Goran Šukalo.

    Prema njegovim riječima, treća otrovnica je planinski šargan, koja je najrjeđa otrovna zmija kod nas.

    “Novijim istraživanjima potvrđene su samo populacije na Zelengori i Čemernu. Prisutna je u područjima iznad 1.200 metara nadmorske visine, odnosno na visokoplaninskim livadama i pašnjacima sa poleglom klekom. Zanimljivo je da su na Zelengori zastupljene sve tri otrovnice na istom mjestu”, ističe Šukalo. Prema njegovim riječima, ova zmija dostiže dužinu do 50 centimetara, a najmanje je otrovna.

    “Njen ugriz nije toliko opasan po čovjeka. Najčešće se poistovjećuje sa ubodom pčele ili ose. Primarno se hrani skakavcima, pa mu otrov nema neki poseban značaj, za razliku od šarke i poskoka koji se hrane toplokrvnim životinjama, pticama i sitnim sisarima, a čiji otrov ima jače dejstvo i djeluje na čovjeka”, upozorava Šukalo.

    Dodaje da je, prema Uredbi o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama, ova vrsta strogo zaštićena u Srpskoj.