Kategorija: Društvo

  • Do standarda EU tek za 100 godina

    Do standarda EU tek za 100 godina

    BiH ne izdvaja dovoljno sredstava za finansiranje kapitalnih investicija koje su joj potrebne, a nedovoljna povezanost unutar zemlje, sa susjednim državama, kao i sa Evropskom unijom otežava njenu konkurentnost.

    Navedeno je to u najnovijem izvještaju “Ažurirana sistemska dijagnostika zemlje”, koju je uradila Svjetska banka u BiH. Eksperti Svjetske banke naglašavaju da ekonomija BiH raste, ali nedovoljno brzo da bi se ostvario životni standard kojem ljudi teže.

    • Iako posljednjih godina ekonomija BiH ostvaruje rast, prema sadašnjoj stopi rasta trebalo bi joj više od 100 godina da dostigne prosječni nivo prihoda Evropske unije. Ako bi se taj rast ubrzao i održavao na oko pet odsto, koliko je bilježio prije svjetske finansijske krize, približavanje nivou prihoda EU BiH bi ostvarila tek za tri decenije – istaknuto je u izvještaju Svjetske banke.

    U ovom dokumentu je naglašeno da su BiH potrebne mnogo veće investicije, produktivnost i učestvovanje radne snage.

    • BiH ima jedan od najvećih svjetskih nivoa vladinih prihoda kao udjela u BDP-u. Nedavne procjene ukazuju da su javni prihodi veći od ekonomskog potencijala zemlje, drugim riječima, veliki porezi vjerovatno smanjuju rast. Slično tome, oporezivanje rada je visoko, guši preduzetništvo, smanjuje zaposlenost i mnoge tjera u neformalni sektor – navedeno je u izvještaju.

    Svijetla tačka za BiH, kako je objašnjeno u ovom dokumentu Svjetske banke, jeste bolje iskorištavanje prirodnih resursa.

    • BiH posjeduje vrijedne prirodne resurse, počev od najočuvanijih šuma u Evropi, pa do plodne zemlje. Šumarstvo i poljoprivreda predstavljaju značajan izvor zaposlenosti i u velikoj mjeri doprinose ekonomiji. Međutim, izvoz je ograničen na proizvode male dodatne vrijednosti, od sirovog drveta i neprerađenih poljoprivrednih proizvoda, a radna mjesta u tim sektorima su često slabo plaćena i pružaju ograničenu dugoročnu perspektivu – navedeno je u izvještaju.

    Istaknuto je i da BiH ima povoljan geografski položaj da bi djelovala kao čvorište između Zapadne Evrope i ostalih balkanskih zemalja, ali je njen sektor transportne infrastrukture nedovoljno iskorišten.

    • Aerodromi u BiH se trebaju modernizovati i proširiti da bi postali efikasniji, poboljšali regionalnu povezanost BiH, podržali turizam i ekonomski rast i omogućili pristup dijaspori. BiH nedovoljno koristi turistički potencijal zbog mnogo faktora, uključujući i ograničenu transportnu povezanost – zaključili su eksperti Svjetske banke.

    Ekonomista Aleksandar Ljuboja rekao je za “Glas Srpske” da je pomoć koja je BiH bila neophodna u poslijeratnom periodu otišla u aktivnosti koje nisu urodile plodom.

    • Konkurentnost je manja ukoliko su komunikacione sposobnosti slabe i na tom polju potrebno je više djelovati – naveo je Ljuboja.

    Najveći gubitaši

    Eksperti Svjetske banke ukazuju da je u BiH najveće prisustvo javnih preduzeća, i to među svim zemljama zapadnog Balkana, većini država Evrope i centralne Azije. Kako su naveli, u BiH ih postoji najmanje 550 i to najviše u energetici, rudarstvu, telekomunikacijama, transportu i komunalnim djelatnostima.

    • Većina javnih preduzeća u BiH posluju kao gubitaši. Njihov dug trenutno je oko četiri milijarde evra, a gotovo polovina je nelikvidna – upozoravaju iz Svjetske banke.
  • Preuzimanje elektronskih kartica: Banjalučani moraju lično podnijeti zahtjev

    Preuzimanje elektronskih kartica: Banjalučani moraju lično podnijeti zahtjev

    Da bi preuzeli elektronsku karticu, koju je izradio Fond zdravstvenog osiguranja RS, Banjalučani prvo treba da predaju zvaničan zahtjev, i to lično.

    Elektronske kartice zamijeniće dosadašnje zdravstvene knjižice i dio su Integrisanog zdravstvenog informacionog sistema koji će “zaživjeti” u Srpskoj od avgusta. Ovaj sistem podrazumijeva još i upotrebu elektronskog kartona, elektronske uputnice i recepta. Kroz IZIS, sve zdravstvene ustanove Srpske biće informaciono uvezane.

    Iz FZO pozvali su građane širom Srpske da već podižu svoje elektronske kartice u poslovnicama Fonda, međutim za Banjaluku je nešto drugačija procedura.

    Osiguranici prvo trebaju da podnesu zahtjev za preuzimanje, koji se nalazi na sajtu Fonda, a kada se pronađu kartice, naknadno će biti kontaktirani kako bi ih preuzeli.

    Ironično je međutim da građani ovaj zahtjev ne mogu uputiti mejlom. Kako pojašnjavaju na informacijama za osiguranike, za sada se zahtjevi predaju lično, ali radi se na tome da se to promijeni.

    “Budući da Poslovnica Fonda u Banjaluci ima najveći broj osiguranika, pa samim tim i najveći broj elektronskih kartica, u cilju sprečavanja gužvi i da osiguranici dugo ne čekaju na preuzimanje elektronske kartice, osiguranici iz Banjaluke mogu da podnesu ovaj zahtjev, pa će naknadno biti pozivani da preuzmu svoju karticu”, saopšteno je nedavno iz FZO RS.

    Građani mogu da preuzmu e- karticu i za svoje članove porodice, ali potrebno je da u zahtjevu navedu i njihove podatke.

    Kako bi se olakšalo osiguranicima i smanjile gužve, napominju iz Fonda, veće poslovnice, poput Banjaluke, Bijeljine, Prijedora i drugih, planiraju i već sprovode pripreme da za radnike dostave kartice njihovim poslodavcima, kako osiguranici ne bi morali pojedinačno da dolaze po svoju karticu.– Napominjemo da nijedno pravo neće biti uskraćeno ukoliko se odmah ne preuzme elektronska kartica, jer nije ostavljen rok za njeno preuzimanje i osiguranici svoja prava mogu nesmetano da ostvaruju i ukoliko još nisu preuzeli e- karticu, piše Srpskainfo.

    Elektronska kartica sadrži ime i prezime osiguranika, datum rođenja, identifikacioni broj osiguranika, kao i broj kartice. Elektronska kartica služi da se provjeri status osiguranja osiguranika, odnosno da li je uplaćen doprinos za zdravstveno osiguranje.

    Elektronske kartice, kako navode iz FZO, se ne ovjeravaju i neće se ovjeravati ni kada se ukine vanredna situacija.

  • Novinari ogorčeni: Protestom kazniti bahate zvaničnike zbog kašnjenja

    Novinari ogorčeni: Protestom kazniti bahate zvaničnike zbog kašnjenja

    Novinari u Bosni i Hercegovini ogorčeni su ponašanjem dijela zvaničnika, predstavnika ustanova, institucija i drugih, jer zakažu pres-konferencije pa potom ne dođu u predviđeno vrijeme, nakon čega se, u nekim slučajevima, ne udostoje ni izviniti.

    Iz Savjeta za štampu i online medije u BiH ističu da bi novinari, odnosno medijska zajednica, u takvim slučajevima trebalo da obavijeste javnost o ovakvom neprofesionalnom odnosu te da postignu kolegijalni dogovor i upute javni protest onima koji se neodgovorno ponašaju prema novinarima, ali i javnosti.

    Maja Rener Smajović, novinarka portala Faktor, ističe da kašnjenja zvaničnika na zakazane pres-konferencije, nažalost, nisu rijetkost.

    “To kao da je postalo pravilo, od općine do države. Nekada nas iz nadležne pres-službe obavijeste o kašnjenju uz izvinjenje, što je donekle prihvatljivo, ali češće to ne učine”, kaže Rener Smajovićeva u izjavi za “Nezavisne novine”.

    Ona ističe da takav odnos prema pripadnicima sedme sile nije prihvatljiv, ali nudi i rješenje.

    “Sve bi se počelo mijenjati kada bi svi složno, a to znači do posljednjeg prisutnog novinara, napustili tu pres-konferenciju pa onda neka saopćavaju šta su htjeli praznoj sali. Ipak, za razliku od ovih koji kasne, bez pardona, novinari su odgovorni prema javnosti, građanima, pa progutaju i to kašnjenje ako je tema od interesa javnosti”, zaključuje Rener Smajovićeva.

    Snežana Mitrović, novinarka televizije N1, ističe da je odnos nosilaca javnih funkcija prema novinarima odavno prešao granicu pristojnosti. Podsjeća na to da posao novinara nije da “maze” niti hvale bilo koga, već da budu korektiv društvenih procesa, odluka.

    “U pokušaju da nas ignorišu, ili omalovaže, često nam otežavaju svakodnevni rad. Čekanje satima na plus 40, ili na minus pet stepeni na ulici, davanje izjava krišom samo pojedinim, onemogućavanje postavljanja pitanja, odbijanje intervjua… To su samo neke od tehnika kojima se novinarima otežava posao. No, stvar je lična svakog od nas hoće li dozvoliti da profesija bude poražena. Ja se dovijam na razne načine i borim se za ovaj čestiti poziv”, ističe Mitrovićeva za “Nezavisne novine”.

    Slobodan Popadić, novinar “EuroBlica” i portala SrpskaInfo, ističe da je kašnjenje konferencija za novinare nedopustiva praksa, nepoštovanje vremena i obaveza medijskih radnika i profesije.

    “Tim više što su novinari pozvani da dođu u tačno određeno vrijeme, dakle, nisu se samoinicijativno pojavili. Pojava koja je jednako loša kao ova jeste pozivanje na konferencije za medije bez jasno naznačene makar osnovne teme o kojoj će biti riječ”, rekao je Popadić za “Nezavisne”.

    Prema njegovim riječima, novinari moraju da znaju zbog čega su pozvani.

    “Ali, vjerovatno su takvi govornici svjesni da se skoro niko ne bi pojavio na pres-konferenciji kada bi unaprijed naglasili o čemu planiraju da govore”, ocjenjuje Popadić.

    Amanda Krcić Nalo, novinarka “Dnevnog avaza”, ističe da joj se, kao novinaru koji prati dnevnopolitička dešavanja, često dešava da na pres-konferencijama sa kolegama iz drugih medija dugo čeka da se osobe koje su ih pozvale uopšte pojave.

    “Smatram da nije u redu pustiti novinare da čekaju, pa ni pet minuta, a kamoli po pola sata, što se znalo dešavati, jer mi zapravo trebamo njima i mi prenosimo ono što žele da stigne do naroda. Svačije vrijeme treba poštovati, kao, naravno, i svačiju profesiju. Voljela bih da nekad zamijenimo uloge, pa da oni umjesto nas čekaju i na minusima i na vrućinama vani da se mi pojavimo”, ističe ona.

    Iz Savjeta za štampu i online medije u BiH ističu da ovakva praksa, nažalost, nije ništa novo na našim prostorima. Pozivaju sve novinare da im prijave zvaničnike koji se ponašaju neprofesionalno i neodgovorno prema javnosti, ali i funkciji koju obavljaju.

    “Kašnjenje ili nedolazak na pres-konferencije koje su sami zakazali, u najmanju ruku, potpuno je neprofesionalan čin od strane izabranih i imenovanih funkcionera. Ako medijski radnici ispoštuju zvaničnike i odazovu se na njihov poziv u zakazano vrijeme, nerazumljivo je zašto to ne bi mogli i oni sami”, ističu iz Savjeta za štampu i online medije u BiH.

    (Ovaj tekst realizuje se u okviru USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), koji implementira CPCD)

  • Vlasti u BiH nemaju ambicije za infrastrukturnu transformaciju zemlje

    Vlasti u BiH nemaju ambicije za infrastrukturnu transformaciju zemlje

    Lideri država Zapadnog Balkana nedavno su razgovarali u okviru Berlinskog procesa s predstavnicima Evropske unije. Koliko su ovi procesi značajni za Balkan, za Klix.ba komentirao je Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) sa sjedištem u Berlinu.

    Berlinski proces je inicijativa koju je pokrenula njemačka kancelarka Angela Merkel, a koja za cilj ima unapređenje odnosa između zemalja Zapadnog Balkana i Evropske unije. Inicijativa je aktivna od 2014. godine, a Ćerimagić u razgovoru pojašnjava šta je zapravo za ovih sedam godina ovaj proces uspio iznjedriti u kontekstu odnosa EU i Zapadnog Balkana.

    “U očima javnosti ovakvi sastanci nisu puno više od još jedne prilike za vesele fotografije regionalnih političara s kolegama u EU i slatke poruke o boljoj budućnosti i perspektivi članstva. U isto vrijeme, građani vide da je EU perspektiva sve dalja, a da im se u sedam godina gorka svakodnevnica nije pretjerano poboljšala. Umorni su od obećanja boljeg života u dalekoj budućnosti i žele da im bude bolje danas ili barem u nekom razumnom periodu”, ističe Ćerimagić na početku razgovora.

    Također, pojašnjava kako je Berlinski proces donio određene rezultate koji su korisni za cijelu regiju.

    “Berlinski proces je donio neke rezultate za građane i privredu u regionu. Pojedine ceste u regionu su nešto novije, bolje i sigurnije, trgovina i putovanja idu nešto lakše, a od ovog mjeseca je jeftiniji i regionalni roaming. Više od deset hiljada mladih bilo je u mogućnosti da učestvue u programima Regionalnog ureda za saradnju mladih”, kaže Ćerimagić.

    Ipak, naglašava kako sve to nije dovoljno kako bi se dostigao evropski prosjek.

    “Za to je potrebna puna integracija regiona u jedinstveno tržište EU i dosta veća finansijska podrška EU. Oboje u ovom trenutku EU nije spremna ponuditi”, naglašava.

    Infrastruktura kao lajt motiv Berlinskog procesa

    Tokom održavanja ovogodišnjeg Berlinskog procesa, njemačka kancelarka, ali i drugi učesnici fokus su stavili na infrastrukturne projekte. Ćerimagić ističe kako je Bosna i Hercegovina za ovih sedam godina uradila mnogo toga na infrastrukturi, ali da to i dalje nije dovoljno.

    “Pojedinačni projekti su sasvim sigurno pokrenuti, od modernizacije Luke Brčko do izgradnje dijela glavnog autoputa kroz BiH. Određeni napredak vidljiv je i kod sigurnosti saobraćaja. U BiH se u sedam godina broj saobraćajnih nesreća smanjio za petinu, teže povrijeđenih je za četvrtinu, a poginulih za petinu manje. To je na godišnjem nivou oko pedeset spašenih života”, naglašava Ćerimagić te ističe kako i dalje postoji prostor za napredak.

    “Od 2010. u BiH je pušteno u promet oko 170 kilometara autoputa. Skoro pet puta više nego ikada prije. U istom periodu nešto je uloženo i u modernizaciju drugih cesta, od tunela Vranduk do ceste koja povezuje Sarajevo i Tuzlu. To međutim nije značajan uspjeh. Naročito ako se BiH uporedi sa zemljama EU. Da bi BiH, naprimjer, dostigla Sloveniju u kilometrima autocesta i željeznica, uzimajući u obzir razliku u veličini, trebala bi izgraditi 1.500 kilometara autocesta i 2.000 kilometara željezničke pruge. Također, BiH bi morala usvojiti set EU zakona i standarda gdje se, prema ocjeni Evropske komisije, nalazi tek na početku. Zbog svega toga je, naravno, i broj poginulih u saobraćajnim nesrećama na 100.000 stanovnika u Sloveniji upola manji nego u BiH, a i ekonomska situacija je znatno bolja”, pojašnjava u razgovoru.

    Evidentno, procesi u BiH teku veoma sporo, a Ćerimagić ističe kako postoji više razloga za to. Između ostalog, problem je i činjenica da iznos novca koji EU izdvaja za infrastrukturu nije adekvatan.

    “Bilo da taj iznos poredimo s onim što EU nudi svojim članicama ili s onim što bi BiH bilo potrebno kako bi građani i privreda osjetili kao značajan zamah. Ono što će iz EU često napomenuti je da je od 2015. do 2020. godine, od svih zemalja Zapadnog Balkana, BiH kroz tzv. Agendu povezivanja dobila najviše novca za infrastrukturu. Međutim, istina je i da je samo za jednu dionicu na željezničkoj pruzi od Zagreba do Rijeke u dužini od 40 kilometara, Hrvatska od EU dobila više novca nego BiH za svih tih pet godina”, rekao je Ćerimagić.

    Zbog toga, EU bi, ukoliko ima interes za ovaj dio Evrope, trebala razmisliti o pronalasku dodatnih sredstava za infrastrukturne projekte.

    “Vidimo da je potreba za dodatnim finansiranjem prisutna u svih šest zemalja Zapadnog Balkana. To bi, vjerujem, bio ogroman uspjeh za EU i region. Naravno, u kombinaciji s Transportnom zajednicom EU i zemalja Zapadnog Balkana, a kojom se 2017. godine EU obavezala, i prije punopravnog članstva, u potpunosti integrisati zemlje Zapadnog Balkana. Drugi set razloga je u samoj BiH. Moj utisak je da u BiH, bez obzira na dugogodišnje zahtjeve građana i privrede, ali i obaveze koje su preuzeli kroz strateške dokumente, institucije nisu ni dovoljno ambiciozne, a ni opremljene za generacijski zadatak infrastrukturne transformacije zemlje”, pojašnjava.

    Ističe kako bi vlasti u BiH trebala prestati kukati te početi koristiti resurse koji su im na raspolaganju.

    “U BiH se ponekad presporo trošilo i ono malo novca koji je EU ponudila. Također, izostala je i odgovornija politika fokusiranja i trošenja novca koji je prikupljen kroz različite namete. Vlade u BiH bi se tako morale uozbiljiti, prestati kukati i međusobno se optuživati, sagledati situaciju realnije i početi koristiti resurse i instrumente koji su im na raspolaganju”, naglašava on.

    Tuzlanski kanton kao negativan primjer

    Ćerimagić u razgovoru ističe kako je Tuzlanski kanton jedan od negativnih primjera korištenja sredstava i izgradnje infrastrukture u BiH.

    “Ovaj najmnogoljudniji kanton, koji je zaslužan za 15 posto bh. izvoza, od kojeg 90 posto ide u EU, danas nema nijednog kilometra autoceste ili brze ceste. U isto vrijeme, zajedno s Brčko distriktom i gradovima u bh. entitetu Republika Srpska, od Doboja do Bijeljine, radi se o jednoj od najvažnijih i najproduktivnijih regija u BiH. Politika koja strateški promišlja o razvoju BiH morala bi pronaći način da Tuzlanski kanton brzo i kvalitetno uveže s ostatkom zemlje i susjedima. Ne za deset-petnaest godina, već najdalje za pet godina. Ovdje se ne radi samo o ekonomiji, već i o spašavanju života”, navodi.

    Ističe kako je Tuzlanski kanton jedna od rijetkih regija u kojoj je od 2014. godine broj poginulih u saobraćajnim nesrećama porastao.

    “Uz Zapadnohercegovački i Kanton 10, Tuzlanski kanton je jedina regija u BiH u kojoj je od 2014. broj poginulih na cestama porastao. Tokom prošle godine na području Tuzlanskog kantona smrtno je stradalo tri puta više ljudi nego u Kantonu Sarajevo. Razvojem infrastrukture, ali i usvajanjem EU standarda, u budućnosti će biti manje žrtava na cestama i zrak će biti zdraviji”, smatra Ćerimagić.

    Razvoj željeznice mora biti fokus

    Ova godina u Evropi proglašena je godinom željezničkog saobraćaja. Iako je Bosna i Hercegovina jedna od zemalja koje imaju razvijenu mrežu pruga, čini se kako se ovaj vid saobraćaja ne koristi u punom kapacitetu. Na pitanje koliko je zapravo željeznički saobraćaj dobar za ekonomiju, Ćerimagić ističe kako je on znatno sigurniji nego cestovni.

    “Razvoj željeznice ne samo da je nužan i dobar za ekonomiju, već i spašava živote. Željeznica je sigurnija od cesta, a i bolja je za okoliš i kvalitet zraka. Zadržimo se na području Tuzlanskog kantona, gdje postoji mreža željezničkih pruga u dužini od 190 kilometara. Željeznicom se preveze čak sedamdeset posto robe u kantonu i bez nje privreda ovog kantona ne bi mogla preživjeti. Potrebno je investirati u modernizaciju postojeće mreže željeznica i proširiti je prema Sarajevu”, kaže Ćerimagić.

    Ističe da bi jedna od vizija vlasti u budućnosti trebala biti i ta kako vratiti interesovanje građana za željeznički saobraćaj.

    “To je ono što i privreda, akademski i civilni sektor u Tuzlanskom kantonu zahtijevaju već godinama. Ovo je već dio i strateških dokumenata usvojenih u BiH, ali je nužno da politika i institucije što prije počnu realizaciju konkretnih planova. Ono što je u Tuzlanskom kantonu nevjerovatno jeste da kroz njega ne prolazi nijedan putnički vagon. Dakle, u isto vrijeme bi se moralo razmišljati i o tome kako vratiti putnike u vozove. Jedna mogućnost bi bila, za početak, uspostaviti putničku liniju između Tuzle i Lukavca. Uz minimalne investicije i pametno planiranje rasporeda vožnje, sigurno bi se za prijevoz vozom mogao zainteresovati barem dio putnika koji svaki dan na ovoj relaciji budu prevezeni sa 12.000 vozila”, rekao je tokom razgovora Ćerimagić.

    Na kraju, ističe da se Bosna i Hercegovina konačno mora okrenuti idejama izgradnje moderne željeznice, od koje bi korist imali svi.

    “Udruženje građana ‘Prijatelji željeznice’ iz Tuzle i Semir Hadžimusić upravo o tom projektu govore već neko vrijeme. Nema razloga da vlade kantona i Federacije, Željeznice FBiH i međunarodni partneri, naprimjer EU, takav jedan projekt ne podrže. Naravno, dugoročno bi se moralo razmišljati o prijevozu putnika od Doboja do Zvornika i od Sarajeva preko Tuzle do Brčko distrikta. Ideje za izgradnju i modernizaciju željeznice na tim potezima postoje i u strateškim dokumentima BiH, ali su potrebni konkretni koraci i podrška”, poručio je na kraju razgovora za Klix.ba viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Adi Ćerimagić.

  • Povećani krediti građana kod MKO: Muka tjera ljude u skupa zaduženja

    Povećani krediti građana kod MKO: Muka tjera ljude u skupa zaduženja

    Zaduženje građana kod mikrokreditnih organizacija u Republici Srpskoj povećano je u prva tri mjeseca uprkos tome što su prosječne efektivne kamatne stope oko 20 odsto.

    Po podacima Agencije za bankarstvo RS, krediti građanima su na kraju prvog kvartala veći za oko 2,85 miliona KM u odnosu na kraj prošle godine i iznose ukupno oko 35,7 miliona maraka.

    Uslovi za kredit kod MKO u odnosu na banke su mnogo jednostavniji i uglavnom nije potrebna potvrda o radnom statusu.

    U ukupnim kreditima MKO i dalje su najviše zastupljeni krediti plasirani za ostale namjene (krediti za penzionere, finansiranje opšte potrošnje fizičkih lica, gotovinski nenamjenski krediti, robni krediti i slično) sa učešćem u ukupnim kreditima od 52 odsto s rastom po stopi od četiri odsto.

    Krediti za finansiranje poljoprivrede učestvuju sa 26 odsto u ukupnim kreditima i veći su za jedan odsto, dok krediti za finansiranje uslužnih djelatnosti učestvuju sa 13 odsto u ukupnim kreditima i veći su za jedan odsto. Takođe, evidentno je smanjenje finansiranja stambenih potreba građana za jedan odsto (četiri odsto ukupnih kredita) i trgovine (tri odsto ukupnih kredita), dok je finansiranje proizvodnje (dva odsto ukupnih kredita) na približno istom nivou kao i krajem 2020. godine.

    Prema ročnoj strukturi kredita, dominantno je učešće dugoročnih kredita, koji čine 89,9 odsto ukupnih kredita i iznose 321,3 miliona КM, te su veći za tri odsto ili za 8,7 miliona КM u odnosu na stanje krajem 2020. godine.

    Osnovna djelatnost MКO je plasiranje mikrokredita, uglavnom građanima i samostalnim preduzetnicima, kao ciljanoj grupi korisnika mikrokredita (98 odsto kreditnog portfolija MКO).

  • Dijaspora šalje više deviza u BiH

    Dijaspora šalje više deviza u BiH

    Priliv novca iz inostranstva u BiH u prva tri mjeseca ove godine je za oko pet odsto veći u odnosu na isti period lani, ali je i dalje znatno manji u odnosu na stanje prije pandemije virusa korona.

    Jasno je da su se navike bh. dijaspore u vrijeme pandemije znatno promijenile u odnosu na raniji period, kada je slala veće sume novca u svoju domovinu.

    U Centralnoj banci BiH “Nezavisnim” je rečeno da se platni bilans BiH kompilira i objavljuje na kvartalnom nivou, pri čemu su podaci za referentni kvartal dostupni krajem narednog kvartala.

    “Podaci za drugi kvartal 2021. godine biće raspoloživi do kraja septembra 2021. godine”, naveli su u Centralnoj banci (CB) BiH.

    Prema dostupnim podacima CB BiH, doznake za prvi kvartal 2021. godine iznose 666,9 miliona KM, dok su prošle godine u prvom kvartalu 2020. godine iznosile 636,7 miliona KM.

    Dodali su da su 2019. godine, na godišnjem nivou, iz inostranstva u BiH stigle 2,952 milijarde KM.

    “Vidljivo je da su doznake u prošloj godini na godišnjem nivou bile znatno niže nego u 2019. godini te je prošle godine u BiH stiglo 2,517 milijardi KM”, naveli su u Centralnoj banci u BiH.

    Dodali su da se u prvom kvartalu ove godine ne zapaža dalje smanjenje te su doznake na približno istom nivou kao i u prvom kvartalu 2020. godine.

    Nadalje se, prema podacima Centralne banke BiH, navodi da su u 2015. godini ukupne doznake iz inostranstva iznosile 3,56 milijardi maraka, dok su 2016. godine iznosile 3,58 milijardi maraka. U 2017. godini doznake su iznosile 3,88 milijardi maraka, a 2018. godine 3,98 milijardi maraka.

    Prema navedenim podacima, primjetno je da je pojava virusa korona uticala na naše građane u dijaspori da šalju sve manje novca u rodnu grudu.

    Kako su kazali u Centralnoj banci BiH za “Nezavisne”, oni ne raspolažu zvaničnim procjenama novčanih doznaka po zemljama, ali se može procijeniti da većina dolazi iz država u kojima je bh. dijaspora najbrojnija.

    “To su zemlje zapadne Evrope, Skandinavije i Sjeverne Amerike”, kazali su u CB BiH.

    Prema riječima Admira Čavalića, ekonomskog analitičara iz Tuzle, imamo pad direktnih doznaka iz inostranstva za 2020. godinu veći od pola milijarde KM.

    “To je direktna posljedica kovida-19 u smislu da je recesija u zemljama inostranstva uvjetovala da naša dijaspora efektivno siromaši”, rekao je Čavalić za “Nezavisne novine”. Dodao je da bh. dijaspora često ima socijalnu ulogu u BiH, koju bi bilo poželjno transformisati.

    “Dijaspora djeluje kao dio socijalne mreže u nedostatku socijalne države kod nas i kompenzuje ulogu iste”, naveo je Čavalić.

    Istakao je da bi bilo bolje da se pokuša izvršiti transformacija dijaspore da bude investiciona te da bi to moglo privući dodatne investicije iz inostranstva.

    “Očekujem, prema iskustvima ranijih kriza, da će se krajem naredne, 2022. godine, podrška dijaspore uravnotežiti i vratiti na onu prije krize, jer će doći do povoljnih kretanja na inostranim tržištima i u tom smislu će dijaspora imati više raspoloživog dohotka kako bi održala kontakte ovdje i pružila svoju podršku”, kazao je Čavalić. Naveo je da evidentirani prilivi iz inostranstva kojima raspolaže Centralna banka BiH ne daju potpunu sliku.

    “Vjerovatno imamo isto toliko, a možda i više neevidentiranih novčanih transfera, ali je sigurno i tu došlo do pada”, zaključio je Čavalić za “Nezavisne novine”.

    Doznake po godinama

    1. 3,56 milijardi
    2. 3,58 milijardi
    3. 3,88 milijardi
    4. 3,98 milijardi
    5. 2,95 milijardi
    6. 2,51 milijarda
  • Na Igmanu planirana gradnja sportskih terena, staza za šetnju i biciklizam, amfiteatra…

    Na Igmanu planirana gradnja sportskih terena, staza za šetnju i biciklizam, amfiteatra…

    Novi regulacioni plan je u fazi usvajanja i on obuhvata značajno proširenje ljetnog sadržaja na Velikom polju na Igmanu. Novi regulacioni plan uključuje izgradnju novih sportskih terena, staza za šetnju i biciklizam, amfiteatra, javnih toaleta…

    Odgovorili su to iz preduzeća ZOI'84 u na pitanje Vildane Bešlije (NS), zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, koja je inicirala poboljšanje sadržaja na olimpijskoj planini nadomak Sarajeva.

    Takmičenje šumara proglašeno javnim interesom

    Objasnili su da preduzeće ZOI'84 za području Velikog i Malog polja na Igmanu posjeduje dozvole za upravljanje i raspolaganje postojećom imovinom, ali da je zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa sa “Sarajevo šumama” i Općinom Hadžići usporen razvoj novih, kao i obnova postojećih sadržaja.

    Ipak, naveli su određene pozitvne pomake. Osim novog regulacionog plana, kažu da je drugi važan korak organizacija EFNS-a, Evropskog takmičenja šumara, za koje imaju osigurana sredstva u iznosu od 1,6 miliona KM.


    “Vlada je ovo takmičenje proglasila javnim interesom te bi investicija od 1,6 miliona znatno doprinijela razvoju zimskog sadržaja na Velikom polju”, naveo je u odgovoru Jasmin Mehić, v. d. direktora ZOI-ja.

    Kako dodaje, za uspješnu implementaciju projekata ključno je prebacivanje prava vlasništva zemljišta s preduzeća “Sarajevo šume” na ZOI, što je u nadležnosti Skupštine.

    “Ovo je problem koji nije riješen od 1984. godine i koji znatno usporava razvoj lokaliteta Veliko i Malo polje, navodi Mehić.

    Upitani za angažovanje redara za održavanje reda, naplatu parkinga i naplatu korištenja staza za nordiisko skijanje, iz ZOI-ja su potcrtali neriješene imovinskopravne odnose te da ne ostvaruju prihode na ovom lokalitetu iz kojih bi mogao finansirati angažman potrebne radne snage.


    Kada je riječ o inicijativi za izgradnju javnog WC-a s prostorijom za presvlačenje, Bešliji su odgovorili da to u potpunosti podržavaju i smatraju da je neophodna.

    “Za izgradnju su neophodna sredstva u iznosu od minimalno 100.000 KM za izgradnju objekta i rješavanje odvodnje otpadnih voda, kao i pitanje tekućeg održavanja”, objasnio je Mehić.

    Ne planiramo širiti ugostiteljsku ponudu

    Upitani za izgradnju dodatnih kapaciteta, koji bi građanima omogućili ugodniji i duži boravak, kao što su čajna kuhinja, restoran…, iz ZOI-ja navode da su dugoročno opredijeljeni za razvoju sportsko-rekreativnih sadržaja te nemaju u planovima širenje ugostiteljske ponude. Smatraju da je bolje da ovu ulogu preuzmu privatni investitori.

    Nisu ni za uređivanje prostora za prodaju polioprivrednih proizvoda i proizvoda iz domaće radinosti.

    “Smatramo da je ovo pitanje više za lokalnu zajednicu”, navod se u Mehićevom odgovoru.

  • Poslodavci se ne otimaju za njih: Gdje su i šta rade bivši (grado)načelnici

    Poslodavci se ne otimaju za njih: Gdje su i šta rade bivši (grado)načelnici

    Prije sedam mjeseci Igor Radojičić je bio gradonačelnik Banjaluke, a danas je na birou. Ista sudbina je, nakon izbornog poraza, zadesila i dugogodišnje načelnike Bratunca i Kalinovika, a u škripcu se našao Zlatko Hujić iz Bosanskog Petrovca, političar koji je srušio mnoge stereotipe.

    Kako su se nekad moćni lokalni lideri snašli u situaciji sa kojom već godinama kuburi većina njihovih birača u ulozi nezaposlenog čovjeka? Da li se poslodavci otimaju za njih? Šta planiraju, čemu se nadaju i čime se zanimaju sada, kad slobodnog vremena imaju na pretek?

    Ako je suditi po objavama na njegovom Fejsbuk profilu, Igor Radojičić (55) uživa u dokolici. Obilazi festivale, putuje regionom, druži se s porodicom, a onako rekreativno bavi se i poljoprivredom.


    Uzgoj povrća i uređenje voćnjaka na porodičnom imanju u Šušnjarima kod Banjaluke bivšem gradonačelniku najvećeg grada u Srpskoj je, izgleda, omiljena zabava.

    Kako nam je nezvanično potvrđeno iz više izvora, Radojičić je na birou, i to još od decembra, kada je predao dužnost Drašku Stanivukoviću.

    Od tada traje i njegovo uporno ćutanje. Radojičić se nije oglašavao u medijima ni u izbornoj noći 15. novembra, a ni nakon primopredaje dužnosti, niti nakon napada nove gradske vlasti na njegov lik i djelo.

    Posljednju izjavu novinarima dao je na dan izbora, kroz prozor svog stana u centru Banjaluke. Cijela njegova porodica je glasala u izolaciji, jer je Radojičiću, tri dana uoči izbora, potvrđeno da je pozitivan na korona virus.

    Da li će bivši gradonačelnik nastaviti političku, ili će se vratiti akademskoj karijeri? Ili će, nakon iskustva u vođenju grada od 200.000 stanovnika, otići u menadžere? Sve opcije su, za sada, otvorene.

    Podsjećamo, Radojičić je magistar elektrotehnike. Zbog politike je 2003. godine napustio posao na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci i tek započete doktorske studije.

    Sređivanjem porodičnog imanja ovih dana je zabavljen još jedan inženjer i bivši načelnik – Nedeljko Mlađenović (62) iz Bratunca.

    Mlađenović je jedan od najdugovječnijih načelnika opština u RS i BiH. Bratuncem je vladao od 2001. godine, skoro pune dvije decenije: prvo kao kadar SDS, a od 2018. kao pulen SNSD. Transfer mu, očigledno, nije pomogao da se domogne još jednog, šestog po redu načelničkog mandata.


    Prije nego što se dohvatio gradonačelničke fotelje, Mlađenović je radio u Srednjoškolskom centru u Bratuncu; kao inženjer mašinstva đacima je predavao stručne predmete. Ali, to je bilo davno.

    – Naravno da sada ne mogu da se vratim na to radno mjesto, došle su mlađe kolege – kaže Mlađenović za Srpskainfo.

    Priznaje da nema nekih naročitih ponuda, ni za politički angažman ni za posao u struci, ali nije previše zabrinut zbog toga.

    – Radiće se nešto – kaže lakonski Mlađenović.

    Neki njegovi sugrađani u šali komentarišu da je Neđo, kako ga zovu, toliko dugo bio načelnik da vjerovatno, sve i da hoće, sada ne bi znao raditi ništa drugo.

    I Mileva Komlenović (54), bivša načelnica Kalinovika je bila na birou, ali samo 15 dana.

    – Nakon što me SNSD nije kandidovao za novi mandat, ja sam faktički ostala bez posla, ali to mi je bila prilika da malo predahnem. Za 12 godina mandata samo sam 12 dana bila na godišnjem odmoru – priča Mileva Komlenović za Srpskainfo.


    Mileva Komlenović
    Objeručke je, kaže, prihvatila posao referentkinje, u odjeljenju Investiciono-razvojne banke RS u Istočnom Sarajevu.

    – Malo je nezgodno voziti se svaki dan 120 kilometara do posla i natrag kući, pogotovo što ja nemam iskustva u vožnji, iako sam odavno položila vozački. Ali, do zime ću smisliti neko rješenje. Važno je samo da se radi, da nisam bez posla – skromna je Komlenovićeva.

    Zlatko Hujić, bivši načelnik opštine Bosanski Petrovac, sam se pobrinuo da ne ostane bez posla. Iskusni menadžer se, nakon poraza na lokalnim izborima, posvetio ugostiteljstvu.

    Zajedno sa suprugom Nerminom, koja je glavna šefica, vodi porodični kafe restoran. Za kratko vrijeme njihov lokal je, zbog za Krajinu netipičnog enterijera i muzike, te zbog, za Krajinu tipične, dobre hrane, postao hit u Petrovcu i okolini.


    – Nemojte me pitati ništa o politici, ja sam obični mali ugostitelj – kaže u šali Hujić.

    U istom stilu dodaje da mu je danas mnogo lakše nego dok je bio prvi čovjek opštine: sad mora da sluša samo u suprugu i da ugađa svojim gostima, a dok je bio načelnik morao je da sluša sve građane Petrovca.

    Ovaj lokalni političar gotovo filmske biografije diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gdje je dobio i prvi posao. Potom se vratio u zavičaj i započeo direktorsku karijeru, prvo u Banjaluci, pa u Petrovcu.

    Bio je jedan od najperspektivnijih mladih direktora u BiH, kada je iz čistog ćeifa batalio karijeru i otišao u vozače kamiona. Krstareći evropskim drumovima sreo se sa svojim školskim drugom Filipom Cepterom, koji mu je ponudio direktorsko mjesto u svojoj kompaniji. Zlatko je prihvatio i dogurao do predsjednika uprave.

    A onda je ostavio Milano i Cirih i vratio se u Petrovac. Prvo je bio direktor „Bosnaplasta“, a potom se dao u politiku. Kao nezavisni kandidat, prihvatljiv i za Srbe i za Bošnjake, 2016. je pobijedio na lokalnim izborima.

    Ali je prošle godine izgubio. I to ubjedljivo. Svakog čuda za tri dana, rekli bi Krajišnici.

    U restoranu porodice Hujić sve podsjeća na filmske klasike i na evropske prestolnice, iz kojih, uostalom, potiču i brojni suveniri koji krase ovaj prostor.


    Što se hrane tiče, tu nema eksperimentisanja. Glavnu riječ vodi dobri stari roštilj, a glavna roštilj majstorica je gazdarica Nermina.

    – I ja umijem da ispečem ćevape, ponekad to i radim, ali moja supruga je mnogo bolja u tome – kaže bivši načelnik Bosanskog Petrovca.

    I bivši prvi čovjek Gacka, Milan Radmilović (65), apsolutni rekorder RS po dužini načelničkog staža, ponekad svrati u kafanu, ali samo kao gost.

    Ovaj kadar SDS, a po struci ekonomista, vladao je u Gacku okruglo 20 godina, sve do prošlog novembra, kada je, prvi put od 2000. godine, izgubio na izborima.


    Pošto ima više od 40 godina radnog staža, Radmilović je od nedavno u penziji. Interesantno je da je cijeli radni vijek proveo u Opštini Gacko, prvo kao činovnik, a potom kao funkcioner.

    – Živim, onako, penzionerski. Pomalo se bavim poljoprivredom, ponekad odem na piće s prijateljima. Još sam aktivan u SDS-u, ali se više ne namjeravam kandidovati za načelnika – kaže Radmilović za Srpskainfo.

    Neki njegovi sugrađani kažu da je Radmilović odavno “vježbao” penzionerski život, jer je posljednjih godina načelničkog mandata rijetko dolazio na posao.

    Vozni park sa oldtajmerima
    Bivši načelnik Bosanskog Petrovca, Zlatko Hujić, ima impresivan vozni park, na kojem bi mu, vjerovatno, pozavidjeli i gradonačelnici mnogih evropskih metropola. On svoje automobile, mahom oldtajmere, ne čuva u garaži, nego u restoranu – na polici iznad šanka.


    Ne radi se o pravim automobilima, nego o originalnim maketama, koje nisu baš jeftine, ali nisu ni izbliza skupe kao pravi „veliki“ automobili.

    – Volim automobile, vožnja je moja strast. Nekoliko godina sam radio kao vozač kamiona krstareći Evropom, od Moskve do Lisabona, i to je bio, profesionalno gledano, možda najljepši period u mom životu – kaže Hujić.

    Transplantacija srca
    Bivši gradonačelnik Mostara, Ljubo Bešlić, koji je na čelu grada na Neretvi bio punih 17 godina, nakon izbora je nestao sa scene.


    Ljubo Bešlić
    Početkom godine Bešliću je presađeno srce i od tada se oporavlja od teške operacije.

    U javnosti se pojavio samo jednom, u martu, kada je u Zagrebu posjetio grob svog velikog prijatelja, preminulog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.

  • Bivši radnici Aluminija paljenjem svijeća obilježili godišnjicu zatvaranja firme

    Bivši radnici Aluminija paljenjem svijeća obilježili godišnjicu zatvaranja firme

    Drugu godišnjicu gašenja mostarskog Aluminija bivši radnici su danas obilježili polaganjem cvijeća i paljenjem svijeće ispred nekadašnjeg giganta, jer im je ulaz zabranjen u krug fabrike u kojoj su nekada radili.

    Bivši predsjednik Skupštine Aluminija Pero Bebek sa desetak radnika koji su među njih 900 prije dvije godine ostali bez posla došao je obilježiti dvije godine agonije u kojoj žive od kad je ugašen hercegovački div, a novi šok su doživjeli i danas jer iako su svoj dolazak najavili zabranjeno im je da uđu u krug te fabrike.

    “Ja sam ovdje radio 29 godina i 10 mjeseci. Mi smo jučer nazvali i direktora firme, starog Aluminija Danijela Buhovaca, Miro Zelenika, koji je rekao da će obavijestiti nekog Aljošu, ali su nam sad zabranili”, kaže Bebek pun gorčine zbog onoga što je doživio sa svojim bivšim kolegama.

    Podsjetio je kako su do sada bezbroj puta iznevjereni i prepušteni sami sebi i da im je bilo rečeno da će se pokretanjem novog Auminija na posao vratiti 330 ljudi, a za godinu dana da će doći svi.

    “Ljudi iz nadzornog odbora su to ponavljali na desetine puta, a sada je još uvijek 70 posto ljudi bez posla, a više od 50 bivših radnika ne može ostvariti penziju zbog neizmirenih obaveza”, ističe Bebek.

    Frano Šarac je uslove za penziju stekao u 12 mjesecu prošle godine i još to pravo ne može ostvariti, a danas je doživio novi poraz.

    “Ja sam tu od 1981. godine kad je prva ćelija startala, palio je i danas kad sam namirio dovoljno staža za penziju ne mogu je ostvariti, jer mi nije uplaćeno sve, iako imam kući saglasnost koju su dali Federalni premijer i ministrica Jelka Milićević. Ali ništa od toga, oni se ne pitaju kako ljudi žive i ne znam ni kome se više mogu žaliti”, kaže vidno razočaran Šarac.

    Njegov kolega Milan Badalić koji je u Aluminiju radio od 1982. godine, stekao je pravo na penziju u aprilu prošle godine, ali kad je predao zahtjev za ostvarivanje svojih prava dobio je odbijenicu uz obrazloženje da mu fale 22 mjeseca.

    “Od tada ganjamo to, bili smo i kod predsjednika Dragana Čovića i on nam je obećao da će biti do 1.juna sto posto uplaćeno sve, ali evo još nema ništa. Nemamo čak ni povratne informacije šta više da radimo”, kazao je te podsjetio da se Vlada Federacije BiH obavezala da će im taj staž uvezati, ali da sve stoji na obećanjima i niko ne misli kako ti ljudi žive.

    “Oba sina su mi u Njemačkoj i živim tako što mi oni šalju pomoć” , kazao je jedan u nizu obespravljenih radnika Aluminija.

    Milionska dugovanja

    Aluminij je ugašen prije dvije godine zbog milionskih dugovanja od kojih su se najveća odnosila na električnu energiju, a 2017. godine je bio najveći pojedinačni izvoznik iz BiH.

    Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH izvezli su skoro 360 miliona maraka (180 miliona eura). Oko 900 radnika je bilo zaposleno u Aluminiju.

    Procjenjuje se da više desetina hiljada ljudi direktno ili indirektno zavisi od Aluminija, uključujući i firme koje su sarađivale sa tom nekada uspješnom kompanijom.

    Vlada Federacije BiH i mali dioničari vlasnici su po 44 posto udjela, dok 12 posto udjela u vlasništvu ima Hrvatska.

  • Najmoćniji pasoši u 2021. godini, rangirane isprave 199 zemalja

    Najmoćniji pasoši u 2021. godini, rangirane isprave 199 zemalja

    Prema CNN-u, citirajući izvještaj firme “Henley and Partners”, koja od 2006. godine rangira putne isprave 199 zemalja, Japan je ponovno na vrhu popisa, budući da “indeks pasoša” ne uzima u obzir privremena ograničenja.

    Japanski pasoš nudi mogućnost putovanja bez vize ili automatsko dobijanje vize na 193 odredišta širom svijeta, piše 24sata.hr.

    Istraživači navode da je u prvom tromjesečju 2021. godine međunarodna mobilnost i dalje bila 12 posto nivoa prije pandemije, što znači da je “jaz između teoretskog i stvarnog pristupa putovanju koji nude čak i dobri pasoši i dalje značajan”.

    U stvarnom svijetu vlasnici japanskih pasoša trenutno imaju besplatan pristup na manje od 80 odredišta koliko i onih koji “posjeduju” saudijsko-arapski pasoš. Saudijsko-arabijski pasoš se nalazi na 71. mjestu liste.

    Trenutno Saudijci mogu slobodno putovati u samo 58 zemalja.

    Popis ovih top 10 pasoša ostaje gotovo nepromijenjen u odnosu na lani. Singapur je na drugom mjestu s mogućnošću ulaska u 192 zemlje, zatim slijedi Južna Koreja koja dijeli treće mjesto s Njemačkom za ulazak u 191 zemlju.

    Na četvrtom mjestu su Finska, Italija, Luksemburg, Španijaa, na petom su Austrija i Danska, dok su Francuska, Irska, Nizozemska, Portugal i Švedska na šestom mjestu.

    SAD i Velika Britanija su na sedmom mjestu, zajedno sa Švajcarskom, Belgijom i Novim Zelandom. Pasoši SAD i Velike Britanije su padali od 2014. godine. Vlasnici tih pasoša u teoriji mogu otići na 187 destinacija, a u stvarnosti na 61 destinaciju.

    Hrvatska je na 17. mjestu sa slobodnim ulaskom u 173 zemlje svijeta, Srbija se nalazi na 38. mjestu, Sjeverna Makedonija na 46. mjestu. Imaju ulazak u 126 zemalja, Crna Gora je na 47. mjestu i ima ulazak u 124 zemlje te konačno Bosna i Hercegovina koja se nalazi na 53. mjestu i ima ulaz u 117 zemalja.