Kategorija: Društvo

S obzirom na velika poskupljenja, mnogi građani Srpske ne mogu sebi da priušte odmor na moru, te spas od vrućina pronalaze u hladovini svojih dvorišta, u koje postavljaju montažne bazene, a to potvrđuju i u tržnim centrima, gdje ističu da su im zalihe pri kraju.

Trgovci kažu da su cijene bazena u odnosu na prošlu godinu skočile za oko 30 odsto, ali da to nije uticalo na potražnju, jer svake godine u toplim danima nastupa prava pomama za ovom vrstom robe.

U “Centrumu” su za Glas Srpske potvrdili da za bazenima vlada velika potražnja, te naglasili da se oni traže više nego ranijih godina.

– Potražnja je velika, zalihe su pri kraju, a prodaju se jednako dobro i manji i veliki bazeni – kazali su u “Centrumu”.

Kod njih je, kako kažu, aktuelna akcijska ponuda u kojoj imaju popuste na velike bazene, pa tako onaj najskuplji sa najvećim dimenzijama košta 3.199 KM.

– Sve se više ljudi odlučuje za kupovinu većih bazena i njihovih instalacija u dvorištu, ali ipak se najviše prodaju bazeni srednje vrijednosti, u iznosu od 700 do 800 KM – rekli su u “Centrumu”.

Ruke zadovoljno trljaju i u FIS, gdje su kazali da svake godine vlada pomama za bazenima.

– Od 15. jula je krenuo sezonski popust i uvijek se u tom periodu rasprodaju bazeni, ali i sve što je na akciji – kazali su u FIS, dodajući da najveći bazen od devet metara košta nešto malo više od 3.000 KM, a sada mu je cijena snižena na oko 2.700 KM. Podjednako se traže, kažu, i dječji bazeni, samo njih manjka na stanju.

– Najviše se prodaju bazeni od tri metra, koji koštaju oko 200 maraka i oni nešto malo veći od 4,5 metara – rekli su u FIS.

U “Vernu” kažu da svake godine bilježe porast potražnje za bazenima. Objasnili su da, bez obzira na to što su cijene ove godine otišle gore za oko 30 odsto, građani ipak kupuju montažne bazene.

– Lakše se odlučuju za jeftinije varijante i manje bazene kada su velike vrućine, a za one velike od pet do deset metara odlučuju se u svim mjesecima, jer je to ipak investicija koja je malo skuplja, pa se ranije pripreme – kazali su u “Vernu”.

U udruženjima za zaštitu potrošača kažu da je kupovina bazena dugoročna investicija u kojoj kupci mogu da uživaju tokom cijelog ljeta, jer je za mnoge odlazak na more postao misaona imenica.

– Ljudi kupuju bazene najčešće zbog djece, ali je ovo pokazatelj i da mnogi ne mogu da odu na more. Većina porodica nema dovoljno novca da porodično ode na neki od gradskih bazena, zbog čega se odlučuju za plastične bazene koji su relativno jeftini i trajni – kazali su u Udruženju za zaštitu potrošača “ToPeeR” iz Doboja.

Povećana kupovina bazena, kako kažu, nije ništa drugo do odraz ekonomskog stanja.

Banjalučanka Jelena Stanić kaže da je odlučila ove godine da ostane kod kuće i za novac koji bi izdvojila za ljetovanje kupiće bazen.

– Kupiću veliki bazen i postaviti u dvorište, tako ću moći umjesto pet dana na moru uživati tokom cijelog ljeta, ali i narednih sezona – kazala je Stanićeva.

Hercegovina
Izvršna direktorica Udruženje građana “Oaza” Trebinje Nedeljka Neška Ilić kaže da Hercegovcima more nije daleko, ali zbog poskupljenja goriva i velikih gužvi na granicama, građani se nerijetko odlučuju da investiraju u bazene.

– Građani bazene najčešće kupuju zbog male djece, te ih stavljaju ispred kuće, kako bi se mogli rashladiti u miru svog dvorišta – kazala je Ilićeva.

Još uvijek nije poznato ko je investitor iz Njemačke koji želi u Bosni i Hercegovini uložiti 30 miliona evra i zaposliti 2.500 radnika. Jedino što je poznato jeste da dolazi iz metalsko-elektro industrije.

Preko poziva koji je stigao putem Predstavništva njemačke privrede u Bosni i Hercegovini kompanija traži i 20 hiljada kvadrata zemljišta sa poslovnim prostorom za kupovinu ili najam na deset i više godina.

Rad u tvornici bio bi organizovan u tri smjene, pet dana u sedmici.

No, kako piše ATV citirajući Vladimira Blagojevića, portparola Privredne komore Republike Srpske, veliki izazov biće obezbijediti radnu snagu i zemljište.

“Nažalost u prethodnom periodu neke značajne investicije nisu mogle biti ovdje realizovane jer tražite nekoliko hiljada kadrova, s obzirom da u ovom trenutku privredi Republike Srpkse nedostaje značajan broj adekvatne radne snage u svim granama privrede. Ukoliko nije moguće, uslovno rečeno, rasparčati tu proizvodnju onda nažalost investitori ne mogu da realizuju svoju proizvodnju”, dodaje Blagojević.

U posljednjih dvije-tri godine, zbog pandemije, a sada i zbog krize u Ukrajini, sve je veći interes kompanija da proizvodnju presele sa istoka u srednju Evropu, zbog bržeg i jednostavnijeg transporta.

Investitor iz Njemačke očekuje da će do kraja sljedeće godine pronaći lokaciju, ali i obezbijediti potrebnu radnu snagu, kako bi pokrenuo proizvodnju. Na potezu su opštine i gradovi koji mogu odgovoriti ovom izazovu.

(Indikator)

Od osam banaka koje posluju na tržištu Srpske tri su već obavijestile korisnike kredita sa promjenjivom kamatnom stopom da će doći do rasta rata za juli, a isto toliko priprema informaciju da će biti promijenjen iznos anuiteta.

Direktor Agencije za bankarstvo RS Srđan Šuput rekao je “Glasu Srpske” da tri banke koje pripremaju obavještenja za klijente taj posao će završiti do kraja mjeseca.
– Preostale dvije banke trenutno ne šalju obavještenja niti se spremaju, što ne znači da neće u narednom periodu to uraditi ako euribor nastavi i dalje da raste – rekao je Šuput.

Naglasio je da na nivou bankarskog sektora u RS ukupno plasirani krediti sa promjenjivom kamatnom stopom, odnosno sa klauzulom euribor, iznose 1,900 milijardi maraka.

– Od toga iznosa na privredu se odnosi 950 miliona, a preostalih 940 miliona maraka na stanovništvo – kazao je Šuput.

On je podvukao da su banke dužne da obavijeste klijente o promjenama po pitanju iznosa anuiteta.

– Jednostavno banka mora da obavijesti klijenta, osim ako nije drugačije navedeno u ugovoru. Agencija za bankarstvo RS apeluje na banku i klijente da pročitaju svoje ugovore i da strogo poštuju ono što je istim definisano – kazao je Šuput.

Naglasio je da je rast anuiteta na kredite sa promjenjivom kamatnom stopom neminovno, s obzirom da je došlo do rasta euribora te da su tražili od banaka u Srpskoj da ih o tim promjenama informišu.

– Banke usklađuju kamatne stope sa euriborom dva puta godišnje. Odnosno banke ga gledaju na 30. ju­n i 31. decembar. Većina kredita sa promjenljivom kamatnom stopom je vezana za šestomjesečni euribor. Mi smo već najavili da će doći do rasta kamatnih stopa na kredite, jer je euribor porastao, odnosno on više nije negativan, ni na nuli, već je sada blago pozitivan – rekao je još prošle sedmice Šuput i dodao da se taj trend dešava svagdje gdje su banke dale kredite sa promjenljivim kamatnim stopama.

Prema njegovim prognozama, neizvesno je šta će se dalje dešavati po pitanju euribora.

– S obzirom da su recesija, inflacija i kriza prisutne ne može se očekivati da euribor ostane na ovom nivou već da raste, ali za koliko će to biti, teško je u ovom trenutku prognozirati. Prema nekim projekcijama, do kraja ove godine to neće biti dramatično – podvukao je Šuput.

Podvukao je i da je došlo do rasta kamatnih stopa i na depozite.

– Tako da i sa te strane može se očekivati da, ako rastu te kamatne stope, dođe i do blagog rasta kamata na kredite – zaključio je Šuput.

ECB
Upravni savjet Evropske centralne banke (ECB) odlučio je juče da podigne tri ključne kamatne stope te banke za 50 baznih poena. Prema tome, kamatna stopa na glavne operacije refinansiranja i kamatne stope na graničnu kreditnu liniju i depozitnu liniju biće povećane na 0,50 odsto, 0,75 odsto i 0,00 odsto respektivno od 27. jula ove godine.

Čak 402 preduzeća u Republici Srpskoj u prošloj godini su ostvarila dobit veću od milion maraka. Među profiterima milionerima su i poslodavci koji se žestoko protive povećanju minimalca, tvrdeći da bi načisto propali ako bi najniža plata od 650 KM bila povećana za 100 maraka.

Da privrednicima u Srpskoj, uprkos silnoj kuknjavi, ne ide baš loše potvrđuju zvanični podaci Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge APIF RS, koji su u posjedu Srpskainfo.

Prema ovom izvoru, privredna preduzeća u Srpskoj su u 2021. godini ostvarila 20 odsto više dobiti nego godinu ranije, a dobit banaka je, u odnosu na prethodnu godinu, porasla za 82 odsto!

Brojke sve govore
Kad se sve sabere, preduzeća u RS su prošle godine ostvarila ukupno dobit od 2,25 milijardi maraka, dok su ih bruto plate za svih 180.000 radnika zaposlenih u privredi “koštale” ukupno 2,9 milijardi.

– Ove brojke govore više od hiljadu riječi – kaže Danko Ružičić, predsjednik Sindikata kože, obuće i tekstila RS i potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredne grane.
Prema podacima APIF, na spisku 402 preduzeća koja su, uprkos krizi, prošlu godinu završila u milionskom plusu je i firma Dragutina Škrebića, jednog od čelnika Unije udruženja poslodavaca RS, koji se na pregovorima u Ekonomsko-socijalnom savjetu RS zalagao za to da se povećanje minimalca “skine sa dnevnog reda”, tvrdeći da bi povećanje plata bilo pogubno za privredu!?

“Dobit se ne trpa u džep”
Fabrika obuće “Škrebić kompani” iz Teslića je u prošloj godini ostvarila više od 3,2 miliona maraka dobiti.

Vlasnik ove firme Dragutin Škrebić ipak tvrdi da je povećanje minimalca za 50 ili 100 KM nerealno i da može ugroziti privredu.

– Nije minimalna plata problem za moju kompaniju, niti za druge koje ostvaruju dobit, ali jeste problem za one koji nemaju dobit i koji se bore za opstanak – objašnjava Škrebić za Srpskainfo.

Tvrdi da u njegovom preduzeću niko do 700 zaposlenih ne radi za minimalac i da je lani, kada je minimalac bio 590 KM, najniža plata u “Škrebić kompani” bila 720 KM.

Škrebić smatra da u našem društvu uspješne firme satanizuju, umjesto da se ističu kao primjer, i da o dobiti pričaju oni koji ne znaju šta je to.

– Dobit se ne dijeli, niti se trpa u džep, dobit se ulaže u napredak, a od toga koristi imaju i radnici, jer će raditi u uspješnoj i stabilnoj kompaniji – smatra Škrebić.

Sličnu priču priča Sarša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.

U elitnom društvu firmi sa milionskim profitom je i njegovo preduzeće “Krajina klas”, koje je poslovnu 2021. godinu završilo u plusu od skoro 1,7 miliona KM..

Trivić je ovih dana bio najglasniji u tvrdnjama da bi povećanje minimalca bilo katastrofalno za privredu i da novca za povećanje plata u privredi nema!

Trgovački lanci kupe kajmak
Na vrhu liste kompanije u RS, koje su lani ostvarile milionsku dobit su, očekivano, “teškaši” poput “M:tela”, “Elektroprivrede RS”, EFT Rudnika i termoelektrane Stanari i javnih preduzeća “Putevi RS” i “Autoputevi RS”.

Ali za njima ne zaostaju mnogo ni veliki trgovački lanci, poput “Binga”, čija je poslovna jedinica u Prijedoru ostvarila 15,3 miliona KM dobiti, te “Frukta trejda” iz Dervente, koji je prošlu godinu završio u plusu od 12 miliona maraka.

Nešto niže na listi je “Đurić MBB” Doboj, sa “skromnih” 4,6 miliona maraka profita.

I dok gazdama trgovačkih lanaca, ako je suditi po zvaničnim pokazateljima, posao cvjeta, radnici u ovoj branši su među najslabije plaćenima.

Prema podacima Zavoda za statistiku RS, prosječna plata u trgovini u Srpskoj iznosi 872 KM, što u odnosu na sindikalnu potrošačku korpu nije dovoljno čak ni za hranu za četvoročlanu porodicu.

Još je veće iznenđenje, ali samo za neupućene, to što su se na listi najuspješnijih firmi koje su uknjižile milionsku dobit našle i fabrike tekstila, kože i obuće, čije se poslovanje temelji na slabo plaćenoj, mahom ženskoj radnoj snazi.

Biznis koji se isplati
Uz već pomenutu Škrebićevu, na listi najuspešnijih preduzeća u Srpskoj su još tri fabrike obuće: “Welly” iz Štrbaca kod Prnjavora, “Dermal” iz Kotor Varoša i “Sanino” iz Dervente.

Prnjavorska fabrika je prošlu godinu završila u plusu od vrtoglavih 9,2 miliona maraka. “Sanino” je uknjižio godišnju dobit veću od 3,3 miliona, a kotorvaroški “Dermal” je svom vlasniku, Radenku Bubiću, zaradio respektabilnih 3,6 miliona maraka.

Da Bubiću sasvim dobro ide potvrđuje i činjenica da je tokom protekle dvije godine, obilježene korona krizom, otvorio dva nova pogona, vrijedna više od pet miliona KM, te da je “Dermal” na 20. godišnjicu firme posjetio lično premijer Srpske Radovan Višković.

Istina, u ovoj fabrici, koja zapošljava više od 1.200 radnika, plate su veće od prosjeka u obućarskoj branši, pa ni povećanje minimalca za njih vjerovatno ne bio bio problem. Ali, ovo preduzeće se već suočava s problemom koji će vjerovatno zadesiti i mnoge druge poslodavce u RS – manjkom radne snage.

Prema podacima Poreske uprave RS, oko 125.000 radnika u Srpskoj prima platu do 600 KM, a prema procjenama sindikalaca prosječna plata koju prima većina radnika u privredi u RS je oko 700 KM.

Radnici masovno odlaze u inostranstvo, gdje mogu zaraditi znatno više.

Uprkos svim poteškoćama i ograničenju izvoza, prodavci ogreva u BiH imaju pune ruke posla, što potvrđuje podatak da u pojedinim preduzećima peleta nema na lageru ni do kraja godine.
Iako su cijene niže za svega nekoliko procenata u odnosu na one koje su važile prije odluke o zabrani izvoza šumskih drvnih sortimenata i ogreva, a koju je donio Savjet ministara BiH sredinom juna, građani su pohrlili u nabavku peleta pa se ovih dana traži vreća više.

U preduzeću “Dedina P.Z.” iz Dervente kažu da sve što proizvedu odmah i isporuče kupcima, jer narudžbe imaju do kraja godine.

“Tona peleta košta 500 KM i na visinu cijene ne možemo uticati. Naša marža je ista kao i ranijih godina, ali sve je poskupjelo, od goriva, vreća za pelet do sirovine”, rekli su u ovom preduzeću.

I u drvnoj industriji “Karać” iz Aleksandrovca kod Laktaša gomilaju se narudžbe kupaca.

“Trenutno nema peleta koliko kupci traže, jer borbu vodimo sa sirovinom. Rezervacije imamo do kraja septembra, a tona košta 508 KM plus PDV”, rekao je vlasnik te drvne industrije Slavko Karać.

S ciljem da se zaštiti domaće tržište i osiguraju dovoljne količine peleta i ogrevnog drveta po ekonomski prihvatljivim cijenama, u FBiH prije dva dana održan je i sastanak na kojem je izneseno da bi realna cijena tone peleta trebalo da bude između 400 i 450 KM.

Sličan sastanak u Srpskoj za sada nije planiran, a sudeći prema riječima proizvođača od predložene cijene neće biti ništa ni u FBiH.

Menadžer firme “Drvosječa” koja posluje u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Zenici Muhamed Helać kaže da je pomenuta cijena apsolutno nedostižna uzimajući u obzir globalnu inflaciju i cijene goriva, koje su za ovu granu industrije od ogromnog značaja.

“Početkom mjeseca stanovništvu smo ponudili povoljniju cijenu ogreva i ona je trenutno za 50 maraka niža u odnosu ne period prije zabrane izvoza, kada je tona koštala 640 KM. Nama nije problem da pelet košta i 300 KM, kao prije dvije godine, ali onda država mora intervenisati sa određenim potezima, a prvi bi bio ukidanje akciza na gorivo”, kazuje Helać i dodaje da na lageru trenutno imaju peleta.

Sekretar Udruženja šumarstva i drvoprerade u Privrednoj komori Srpske Lazo Šinik kaže za “Glas Srpske” da je cijena peleta direktno u vezi sa tržištem te da nema potrebe miješati se u to.

“Problem je bio kada su cijene peleta, zbog potražnje u Evropi i izvoza, na našem tržištu bile iznad 600 KM, ali već sada kod pojedinih proizvođača u Srpskoj tona peleta košta oko 500 KM, što je donekle prihvatljivo. Kada se u obzir uzmu cijene imputa u proizvodnji, koje su rasle između 30 i 40 odsto, realna cijena bi trebalo da bude malo niža od 500 KM”, priča Šinik i dodaje da se cijene peleta najvjerovatnije nikada neće vratiti na nivo prije talasa inflacije.

Trajna zabrana
Lazo Šinik kaže da bi BiH trebalo da razmišlja o trajnoj zabrani izvoza oblovine i ogrevnog drveta da bi se mogle podmiriti potrebe domaće industrije i stanovništva.

“Imamo dovoljno kapaciteta da svu sirovinu kojom raspolažemo pretvorimo u veću vrijednost i efikasnije energente te je šteta da izvozimo ogrevno drvo i trupce. Naše tržište i industrija trebalo bi da budu prioritet”, rekao je Šinik.