VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Neprijavljivanjem smrti penzionera nasljednici prisvojili 45.000 KM

    Neprijavljivanjem smrti penzionera nasljednici prisvojili 45.000 KM

    Namjerno ili ne, prećutkivanjem smrti penzionera nesavjesni nasljednici, za samo deset mjeseci ove godine, iz kase Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske izvukli su više od 45.000 maraka.

    Iako službeni akti kažu da je rok za prijavu 30 dana, najbliži članovi porodica preminulih penzionera godinama se oglušuju o slovo zakona i uživaju u penzijama koje im zapravo ne pripadaju.

    “Kod ukupno 59 korisnika došlo je do preplate penzije usljed neblagovremenog prijavljivanja smrti korisnika. Po tom osnovu došlo je do preplate penzije u ukupnom iznosu od 45.784,58 KM”, istakli su u Fondu PIO.

    Prema podacima nadležnog Fonda, i u ranijim godinama zabilježen je veliki broj ovakvih slučajeva, pa je tako lani 76 nasljednika u džepove stavilo skoro 85.000 KM, dok je u 2021. godini iz kase Fonda izvučeno 93.202 KM u 50 pomenutih situacija.

    Tako je tokom zadnja 34 mjeseca Fond oštećen za 223.692 KM.

    U Fondu za “Nezavisne novine” navode da su u svim slučajevima preplate, po navedenom osnovu, pokrenuti postupci povrata nepripadajućih sredstava, a kada je riječ o slučajevima iz ranijih godina, Fond je u velikoj mjeri uspio izvršiti povrat.

    “Shodno odredbama zakona, obaveza korisnika, u ovom slučaju nasljednika, jeste da u roku od 30 dana od dana nastanka prijavi Fondu svaku činjenicu koja je od uticaja na korištenje, odnosno obim prava. Propisom je regulisano da je lice kome je na teret Fonda PIO izvršena isplata na koju nije imao pravo po zakonu, obavezno da vrati Fondu primljeni iznos penzije”, objašnjavaju u ovoj instituciji.

    Najveći broj preplata penzija bilježi se zbog neblagovremenog prijavljivanja smrti koje se odnose na korisnike sa prebivalištem van Republike Srpske, dok to nije problem za penzionere koji žive u Srpskoj ili zemljama bivše Jugoslavije, jer Fond ima potpisan sporazum o korištenju podataka iz druge kopije matične knjige umrlih, a slične ugovore ima i sa fondovima i zavodima iz zemalja okruženja.

    “Takvi sporazumi ne postoje sa drugim državama u inostranstvu, osim država nastalih na području bivše SFRJ, pa je tako veći broj preplata kod korisnika koji su imali prebivalište van Republike Srpske”, ističu u Fondu.

    Međutim, bez obzira na sve, svakako se, kako navode u Fondu, dešavaju pojedinačni slučajevi kada porodica ili srodnici nadležnim organima ne prijave na vrijeme smrt umrlog korisnika.

    “Takvih slučajeva znatno je manje nego što je bilo u ranijem periodu, te se onda i ne radi o sredstvima u većem iznosu, koja se, bez obzira na sve, moraju nadoknaditi Fondu jer se radi o javnim sredstvima, na šta zakon i obavezuje”, ističu oni.

    Ratko Trifunović, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske, istakao je kratko za “Nezavisne novine” da mu nisu poznati takvi slučajevi, ali i da takvi nesavjesni nasljednici bacaju mrlju na časne penzionere.

  • U Republici Srpskoj za dvije godine obustavljeno više od 7.000 istraga

    U Republici Srpskoj za dvije godine obustavljeno više od 7.000 istraga

    U Republici Srpskoj je u samo dvije godine obustavljeno više od 7.000 istraga.

    Istrage su obustavljene protiv gotovo 8.000 osumnjičenih za različita krivična djela, otkrivaju podaci Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH.

    Pravni stručnjaci ističu da broj obustavljenih istraga može da znači dvije stvari ili je u pitanju klasičan nerad tužilaštava, jer ne postoji odgovornost tužilaca ili se žrtve boje procesuiranja nasilnika, jer od njihove odluke u najvećem broju krivičnih djela zavisi dalji tok predmeta.

    Posmatrajući krivična djela za koja se najčešće obustavljaju istrage uočava se da se radi o krivičnim djelima koja se upravo i procesuiraju na prijedlog oštećenog.

    Istovremeno, zbog nedostatka dokaza obustavljaju se istrage i za koruptivna krivična djela i privredni kriminal.

    Zbog obustavljanja istraga za koruptivna krivična djela, pravosuđe Srpske i BiH sve glasnije se proziva.

    U periodu od januara 2021. do decembra 2022. godine u okružnim javnim tužilaštvima Banjaluka, Prijedor, Doboj, Istočno Sarajevo, Bijeljina, Trebinje, te Republičkom javnom tužilaštvu- Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, obustavljeno je 7.012 istraga protiv 7.939 osumnjičenih.

    OJT Banjaluka
    Pola od ukupnog broja obustavljenih istraga pripada naravno Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka koje je ujedno i najveće tužilaštvo u Republici Srpskoj.

    OJT Banjaluka je u navedenom periodu obustavilo 3.769 istraga protiv 4.202 osumnjičene osobe.

    Sve istrage razvrstane su po kategorijama, pa tako ona sa oznakom KT znači da se istraga vodila za konkretno krivično djelo u kojem je bio poznat identitet osumnjičenog, zatim slijedi KTN protiv nepoznatog izvršioca, KTK konkretno koruptivno krivično djelo i izvršilac, KTPO konkretno krivično djelo i učinilac pravna osoba itd.

    Najbrojniji su KT i KTN predmeti.

    Tokom 2021. godine banjalučko tužilaštvo je u KT predmetima obustavilo 1.009 istraga protiv 1.213 osumnjičenih.

    Godinu dana kasnije taj broj je smanjen, pa je obustavljeno je 726 istraga protiv 855 osumnjičenih u KT predmetima.

    Četvrtina KT istraga u 2021. godini obustavljena je za krivična djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Nakon ovog krivičnog djela, istrage se u KT predmetima najčešće obustavljaju za krađe, ugrožavanje sigurnosti, oštećenje tuđe stvari i tjelesne povrede.

    Identična je situacija i u 2022. godini kada su u pitanju obustavljene istrage u KT predmetima, pa je na prvom mjestu nasilje u porodici i porodičnoj zajednici, a slijede krađe, teške krađe, ugrožavanje sigurnosti, tjelesna povreda i oštećenje i oduzimanje tuđe stvari.

    U ovim istragama zahtijeva se prijedlog oštećenog, što u praksi znači da istraga ne može ni biti okončana podizanjem optužnice ukoliko oštećeni odustane od krivičnog gonjenja osobe koja je prijavljena za navedeno krivično djelo.

    Upravo je ovo kritičan trenutak i najvjerovatniji odgovor za ogroman broj obustavljenih istraga, jer se žrtve odlučuju da ne procesuiraju odgovorne, što je posebno vidljivo u krivičnim djelima nasilja u porodici.

    Začarani krug
    Riječi sagovornika Srpskainfo, oštećenog u slučaju krivičnog djela, koje je na kraju ipak, okončano podizanjem optužnice, možda i najbolje oslikavaju kakav tretman žrtve krivičnih djela prolaze tokom istražnih radnji.

    – Prijavio sam krivično djelo i dao prvu izjavu policiji. U međuvremenu policija je rasvijetlila slučaj i uhapsila osumnjičenog, a zatim je uslijedio novi poziv da dođem u policiju. Oko mene je bilo više inspektora koji su me duži vremenski period indirektno odgovarali da odustanem od krivičnog gonjenja osumnjičenog, jer je on osoba sa psihičkim problemima, te da postoji mogućnost da ponovi krivično djelo prema meni. Nisam odustao, jer mi je stalo da ta osoba odgovara za ono što je učinio, pa makar i mizernom kaznom, ali ovo pokazuje kako žrtve moraju proći kroz pravni rolerkoster i na kraju se dobro zapitati da li je ispravno to što rade, jer bi im se još gore stvari mogle dogoditi i to od strane iste osobe koju su prijavile kao izvršioca krivičnog djela. Dakle, zakon je nakaradan i nije mi jasno zašto žrtve krivičnih djela moraju prolaziti dodatne stresove- izjavio je sagovornik čiji je identitet poznat redakciji Srpskainfo i ujedno dao odgovor zašto je među obustavljenim istragama najveći broj onih koje se procuiraju isključivo na prijedlog žrtve.

    Dario Sandić advokat iz Banjaluke smatra da je najveći broj naredbi o obustavi istrage katastrofalan, kako u pogledu obrazloženja, tako i postupanja tužilaca u predmetima.

    – Naime, najveći broj tih naredbi o nesprovođenju istrage tužioci donesu, a da se i ne pomjere iz svojih kancelarija, te ne provjere niti jedan navod iz prijava. Ovakvo postupanje nije ničim sankcionisano, jer tužioci ne odgovaraju za svoje radnje koje počine u vršenju svoje tužilačke dužnosti- istakao je Sandić.

    Protiv ovih naredbi, dodaje Sandić, građani imaju pravo podnositi pritužbu, ali o toj pritužbi opet odlučuje isto tužilaštvo, tako da najveći broj pritužbi bude odbijeno od strane glavnog tužioca.

    – Isto tako, protiv te odluke imate pravo podnijeti prigovor, ali opet tužilaštvu tako da se tu zatvara taj začarani krug tužilačkog nerada i nepostupanja. Obzirom da ne postoji bilo kakva odgovornost tužilaca za ovakvo postupanje, odnosno nepostupanje, ovaj trend će se nastaviti i dalje dok god ne bude promjene Zakona o krivičnom postupku RS gdje će biti omogućeno oštećenima da sami podnose optužnice i zastupaju iste pred sudom, kao što je to bilo regulisano zakonima od 2003.godine. Do tada, ostaje nam samo da trpimo tužilački nerad i korupciju koja je prisutna u svakoj pori ovog našeg propalog društva- zaključio je Sandić.

    Sve u skladu sa zakonom
    Na pitanja koji su glavni razlozi obustavljanja istraga, te da li su tužioci nekada pozvani na odgovornost zbog obustavljanja istraga iz banjalučkog tužilaštva odgovaraju da se tužilačke odluke naredbe o obustavi istrage donesene u skladu za članom 232. stav- 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

    U ovom članu zakona tako je navedeno da će tužilac naredbom obustaviti istragu ukoliko se ustanovi da djelo koje je učinio osumnjičeni nije krivično djelo, kada nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo. Istraga će se u skladu sa zakonom obustaviti kada je krivično djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarjelošću ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje, te kada postoje okolnosti koje isključuju krivicu osumnjičenog, osim u slučaju iz člana 214. ovog zakona (U slučaju kada je krivično djelo izvršeno van teritorije Bosne i Hercegovine, tužilac može preduzeti krivično gonjenje ako je to krivično djelo propisano u zakonu Republike Srpske).

    Kada je riječ o najčešćim razlozima koji rezultiraju donošenjem tužilačke odluke naredbe o obustavi istrage neophodno je analizirati svaki predmet pojedinačno, navode iz banjalučkog tužilaštva.

    -Razlozi za donošenje naredbe o obustavi istrage su obrazloženi u svim donesenim odlukama.Shodno članu 232. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, tužlačka odluka naredba o obustavi istrage se dostavlja oštećenom, osumnjičenom ako je ispitan i podnosiocu prijave. U skladu sa članom 46.b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku RS, na donesenu tužilačku odluku naredbu o obustavi istrage oštećeni ima pravo uložiti pritužbu Glavnom okružnog javnom tužiocu koji pritužbu može: odbiti, usvojiti ili odbaciti rješenjem. Protiv ovog rješenja dozvoljeno je ulaganje prigovora Glavnom republičkom javnom tužiocu RS. Rješenjem kojim se usvaja prigovor Glavni republički javni tužilac RS, izdaje obavezujuće uputstvo postupajućem tužiocu da preduzme odnosno, nastavi krivično gonjenje- odgovorili su iz OJT Banjaluka.

    Na pitanje da li je neki tužilac pozvan na odgovornost zbog obustavljanja istraga, iz ovog tužilaštva su nas uputili da odgovore potražimo u VSTS-u.

  • U Banjaluci isplaćena plata od skoro milion maraka

    U Banjaluci isplaćena plata od skoro milion maraka

    Najveće neto primanje po osnovu radnog odnosa tokom devet mjeseci ove godine isplaćeno je u Banjaluci, gdje je radnik u djelatnosti izgradnje hidrograđevinskih objekata za samo jedan mjesec zaradio skoro milion maraka.

    Naime, prema podacima Poreske uprave Republike Srpske, najveći iznos ličnog primanja je 983.026 KM, a u taj iznos su, osim plate, uračunati i regres, topli obrok, prekovremeni rad, bonus, naknade i dodaci na uslove rada.

    Kada se u obzir uzme podatak da je u septembru prosječna plata u Srpskoj iznosila 1.277 KM, ovom radniku isplaćeno je takvih 769 plata.

    “Drugo pojedinačno neto primanja po visini po osnovu radnog odnosa u iznosu od 251.769 KM ostvario je radnik u djelatnosti ostalog novčanog poslovanja, odnosno posredovanja”, naveli su u Poreskoj upravi Srpske za “Nezavisne novine”.

    Za mjesec dana rada platu vrijednosti 107.462 KM primio je radnik u djelatnosti trgovine na veliko duvanskim proizvodima čije se sjedište poslodavca nalazi u Istočnoj Ilidži.

    Među pet najvećih plata ove godine našle su se i plate od 98.078 KM i 96.499 KM isplaćene u Banjaluci u oblasti djelatnosti bolnica, odnosno ostalog novčanog poslovanja – posredovanja.

    Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Palama, ističe da su navedene plate najvjerovatnije menadžerske plate i da nisu reprezentativne.

    “Veoma je važno da se tu vidi, od tih viših zarada koje imamo, koji je procenat onih koji te zarade primaju. Zarade na nivou incidenta koje su zanimljive sa stanovišta iznosa zbog toga što “bodu oči” nisu nikada plod ekonomije niti su odraz toga šta jedna ekonomija može da ponudi, već su više sporadična pojava iza koje mogu da stoje razne stvari”, rekao je Mlinarević za “Nezavisne novine”.

    Mlinarević ističe da je potrebno dovesti investicije koje imaju viši tehnološki nivo, odnosno viši nivo dodate vrijednosti i koje bi tako mogle da isplate veće zarade, a da to ne bude nauštrb profita tih kompanija.

    “Mi smo se, nažalost, pretvorili u ekonomiju koja se bavi uvozom i gdje je taj segment najplaćeniji. Drugim riječima, svi oni koji posreduju uvoz određenih vrsta proizvoda na naše tržište ostvaruju tu zaradu bez toga da mi imamo domaću proizvodnu osnovu, gdje bi se iz proizvodnje i u proizvodnji isplaćivale te više zarade”, objašnjava on.

    Mlinarević dodaje da su ove zarade zanimljive kao neka vrsta statističkog rariteta.

    “Oni koji učestvuju u raspodjeli kao što su finansije posredovanja, a ne u stvaranju dohotka, oni imaju najveće zarade, dok oni koji stvaraju dohodak imaju najmanju zaradu. U takvim okolnostima imamo neku vrstu paradoksa u našoj ekonomiji, ali nije neobjašnjivo”, ističe Mlinarević objašnjavajući da pripadamo ekonomiji zasnovanoj na potrošnji i uvozu, odnosno prisutan je potrošačko-uvozni model rasta koji treba transformisati u proizvođački i izvozno orijentisan model rasta sa djelatnostima koje imaju veći nivo dodate vrijednosti.

  • Za Sindikat prihvatljiv prijedlog predsjednika Srpske o povećanju minimalca

    Za Sindikat prihvatljiv prijedlog predsjednika Srpske o povećanju minimalca

    Savez sindikata Republike Srpske zalaže se za povećanje naniže plate i podržava prijedlog predsjednika Srpske Milorada Dodika po kojem bi ona iznosila 1.050 KM, rekao je generalni sekretar Saveza sindikata Goran Stanković.

    Stanković je rekao da se Savez sindikat zalaže i predlaže da bi najniža plata trebalo da pokrije troškove prehrane u sindikalnoj potrošačkoj korpi za četvoročlanu porodicu, koji za novembar iznose 1.113 KM.

    On je istakao da je prijedlog predsjednika Srpske realan i prihvatljiv i da predstavlja dobru mjeru kojom bi se zaštitile najranjivije kategorije radnika, odnosno niskokvalifikovana radna snaga.

    Stanković je ukazao na problem u kojem povećanje najniže plate ne prati povećanje ostalih plata.

    • Nažalost, prema sadašnjim rješenjima, povećanje minimalne plate ne donosi povećanje ostalih plata. Zbog toga smo predložili drugo rješenje – da se utvrde najniže polazne plate, odnosno polazni koeficijenti po stručnim spremama, kako ne bismo došli u situaciju da niskokvalifikovan radnik ima istu platu kao visokobrazovan kadar – naveo je on.

    Komentarišući protivljenje poslodavaca povećanju minimalca, Stanković je rekao da poslodavci oduvijek govore da ne postoji osnov za povećanje plata.

    • Poslodavac koji ne bude mogao da plati radnika, ne treba ni da postoji – istakao je Stanković.
  • Vipotnik: Sve institucije, NVO, mediji i pojedinci treba da doprinesu u sprečavanju namjera Hrvatske

    Vipotnik: Sve institucije, NVO, mediji i pojedinci treba da doprinesu u sprečavanju namjera Hrvatske

    Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiji Republike Srpske Bojan Vipotnik izjavio je danas u Novom Gradu da će Ministarstvo nastaviti da prati sve aktivnosti u vezi sa problemom Trgovske gore, uključujući i učešće u postupcima koji će se sprovoditi u Hrvatskoj.

    Vipotnik je na tematskoj sjednici Skupštine opštine Novi Grad poručio da sve institucije, nevladine organizacije, mediji i pojedinci treba da u domenu svoje nadležnosti doprinesu u sprečavanju namjera Hrvatske da na lokaciji Trgovska gora skladišti radioaktivni otpad.

    “Narodna skupština Republike Srpske jednoglasno je usvojila Rezoluciju o protivljenju izgradnje odlagališta radioaktivnog otpadan na lokaciji Trgovska gora što je jaka poruka da su svi u Srpskoj jednoglasni kad je ovaj problem u pitanju”, naglasio je Vipotnik.

    Vipotnik je napomenuo da su na teritoriji Republike Srpske i Federacije BiH /FBiH/ nedavno počela istaživanja čiji će rezultati poslužiti za argumentaciju da odbarana lokacija nije adekvatna.

    On je naveo da je resorno ministarstvo u saradnji sa federalnim Ministarstvom turizma i životne sredine iniciralo da se na zajedničkoj sjednici vlada Republike Srpske i Federacije BiH /FBiH/ razmatra intenziviranje aktivnosti u vezi sa problematikom Trgovske gore.

    Vipotnik je podsjetio da je BiH u roku dostavila primjedbe na sadržaj studije uticaja na životnu sredinu.

    Prema njegovim riječima, Hrvatska je u dostavljenom aktu nije dala osvrt na dostavljene primjedbe, ali je navedeno da ih treba uzeti u obzir.

    On je istakao da su ove godine intenzivirani bilaterarni sastanci u Sloveniji, Mađarskoj i Austriji radi dobijanja podrške protivljenju namjerama Hrvatske.

    “Na tradicionalnoj konferenciji Klimatske promjene rizici i zajedničko djelovanje u Trebinju, održana je panel posvećen Trgovskoj gori”, dodao je on.

    Tematskoj sjednici SO Novi Grad prisustvuju i pomoćnik ministra za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose Borislav Bojić i predsjedavajući Ekspertskog tima Emir Dizdarević.

    Hrvatska planira da radioaktivni otpad iz Nukearne elektrane “Krško” kao i postojeći institucionalni otpad skladišti na lokaciji Trgovska gora u opštini Dvor na samoj granici sa BiH.

  • U BiH 50.000 patoloških kockara

    U BiH 50.000 patoloških kockara

    Građani Bosne i Hercegovine svake godine u kladionicama potroše milijarde maraka. Klađenje, igre na sreću, kockanje, prakticira ogroman broj ljudi, među njima i veliki broj mladih. Gotovo polovina stanovnika Bosne i Hercegovine bar jednom je probala neku od igara na sreću, pokazala su istraživanja.

    Stručnjaci upozoravaju: nismo ni svjesni razmjera ovog problema.

    Sve više građana spas i izlaz iz krize traže u kladionicama i kockarnicama.Kockanje postaje problem koji veliki dio društva uopšte nije ni svjestan.

    „Kod nas se još uvijek o kockanju ne govori kao problemu kakav on zaista jeste. Neke procjene govore da u BiH više od 500 hiljada ljudi posjećuje kladionice i kocka svakodnevno, a da od tog broja nekih 50 hiljada su patološki kockari. Što znači da su osobe koje su razvile ovisnost o kockanju“, rekla je Sanela Pekić iz Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Sarajevo.

    Najbolji pokazatelj razmjera kockanja i klađenja je podatak Porezne uprave Federacije BiH da priređivači igara na sreću svake godine prometuju milijarde maraka. Poreska uprava Republike Srpske ne želi saopštiti podatke za ovaj entitet, ali sigurno nema velikih odstupanja. Građani godišnje na klađenje i kocku troše više nego što država za krpljenje rupa iskamči sredstava od MMF-a ili Svjetske banke, piše BHRT.

    Prema evidencijama Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, u 2022.godini, porezni obveznici-priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu 1.712.384.153 KM što je za 114 miliona KM više nego u 2021.godini. Ukupno sportsko i RNG klađenje za period 2016-2022.godina iznosi 11.326.778,126 KM

    Pružanje pomoći ovisnicima
    U Bosni i Hercegovini ima nekoliko centara koji se bave pružanjem pomoći ovisnicima o kockanju. Stručnjaci kažu da je liječenje ove ovisnosti kao i svake druge veoma teško i složeno.

    „Ono svakako u jednom momentu podrazumjeva uključivanje ćlanova porodice zato što je vrlo često i porodica ta koja na neke nevidljive načine podržava kockanje. Generalno je to priča koja je kako da vam kažem ljude je sramota za to je to složeno“, kazala je Tanja Radosavac iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja Banja Luka.

    Priređivači igara na sreću ističu da su svi njihovi radnici na uplatnim mjestima obučeni da adekvatno reaguju kada uoče da igrač ima problem.

    „Ono što bih ja ovdje željela naglasiti jeste da je učestvovanje u igrama na sreću prije svega stvar ličnog izbora i da je ovo zakonom uređena djelatnost i da mi ovdje u principu stručnim radom na prevenciji i na uočavanju problema dajemo svoj doprinos očuvanju jednog zakonom uređenog sistema“, ističe Selma Salkanović iz Asocijacije legalnih priređivača igara na sreću ALPIS.

    Država kao i kada je riječ o drugim ovisnostima, poput one o narkoticima, ni o kockanju ne čini gotovo ništa. Ali se i ne buni pretjerano što iz godine u godinu ima sve veće prihode po ovom osnovu, prenosi BHRT.

  • Savez sindikata: Prijedlog predsjednika Srpske realan osnov za povećanje svih plata

    Savez sindikata: Prijedlog predsjednika Srpske realan osnov za povećanje svih plata

    Savez sindikata Republike Srpske saopštio je da je prihvatljiv prijedlog predsjednika Republike Milorada Dodika da najniža plata u 2024. godini iznosi 1.050 KM, ističući da to predstavlja dobru mjeru i realan osnov za povećanje svih plata u Srpskoj.
    Iz Saveza sindikata očekuju da Vlada Republike Srpske prihvati prijedlog predsjednika Republike i ocjenjuju da korist od povećanja najniže plate mogu imati svi – i radnici i ekonomija.

    “Povećanje najniže plate je jedna od mjera kojom Republika Srpska može da kontroliše inflaciju na ovim prostorima, odnosno očuva potrošnju i bitno utiče na opredjeljenje radnika da ostanu u Srpskoj”, navodi se u saopštenju.

    Savez sindikata podsjeća da više od godinu dana radi na novom uređenju sistema plata i da je povećanje najniže plate prvi korak ka tome.

    Oni ukazuju da najniža plata ima dvojaku ulogu – da zaštiti radnike koji imaju niske plate, te da “pogura” sve druge plate.

    “Od prošle godine, snagom argumenata, socijalnim partnerima predlažemo da najniža plata bude u iznosu koji je potreban četvoročlanoj porodici za prehranu iz sindikalne potrošačke korpe”, dodaju iz ovog saveza.

    Socijalni partneri, kako navode, nažalost, nisu imali sluha za prijedlog Saveza sindikata Republike Srpske, a svoj negativan stav su pokazali na posljednje dvije sjednice Ekonomsko-socijalnog savjeta.

    U saopštenju se napominje da je Savez sindikata podržao sve mjere koje je donijela Vlada Republike Srpske kao direktnu podršku poslovnoj zajednici, a koja je “građane Srpske koštala blizu milijardu i 200 miliona KM”.

    “Očekivali smo da te mjere doprinesu značajnijem povećanju plata u realnom sektoru, do čega nije došlo. Radnici u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu, trgovini, poljoprivredi, saobraćaju i vezama i dalje su najslabije plaćeni u Republici Srpskoj i njihove plate iznose od 943 do 1.052 KM”, ističe se u saopštenju.

    S druge strane, ističe se, privredni subjekti su u prošloj godini ostvarili prijavljenu neto dobit u iznosu od četiri milijarde KM, a “najmanje još trećina dobiti je ostala u sivoj zoni”.

    U Savezu sindikata kažu da nisu protiv ostvarivanja dobiti poslodavaca, ali da su protiv niskih plata i loših uslova rada, koji su glavni motiv za odlazak radnika iz Srpske.

    Iz Sindikata naglašavaju da je važno da Republika Srpska koristi svoju obrazovanu i kvalifikovanu radnu snagu i da zadrži radnike, koji će svojim radom doprinijeti rastu bruto društvenog proizvoda, a ne da uvozi radnike.

  • BiH – utočište za migrante?

    BiH – utočište za migrante?

    Načelnik Vojnića, hrvatske opštine na samoj granici sa BiH, Nebojša Andrić i poslanik Mosta u Saboru Zvonimir Troskot, nedavno su uputili kritiku vlasti zbog migrantske krize i nezakonitih prelazaka migranata u Hrvatsku. Na kritici se nije zaustavilo, te su političari zatražili da se na granicu sa BiH pošalje vojska.

    Povod za zahtjev bila je izjava načelnika policije Unsko-sanskog kantona da na pograničnom području djeluje grupa migranata iz Afganistana naoružana vatrenim automatskim oružjem, koja iznuđuje i pljačka migrante, a od policije iz BiH se sklanja u Hrvatsku.

    Gradonačelnik Sinja Miro Bulj tvrdi da će organizovati samozaštitu građana Cetinske krajine. Tvrdi kako će na sinjskom području organizovati građanske straže duž granice s BiH.

    Po svemu sudeći, migrantska kriza u BiH ponovo bi se mogla zaoštriti. Posljednji veći talas zabilježen je nakon što su vlast u Afganistanu preuzeli talibani. Do danas, praksa se nije promijenila, a broj migranata bilježi konstantan rast. Vijesti o incidentima u migrantskim centrima, upotreba vatrenog oružja, pljačke, gotovo su svakodnevne, a sve to stvara osjećaj straha kod građana BiH.

    Migracije su dio svjetskog procesa globalizacije, a BiH je dio rute sve većem broju migranata iz Južne Azije i Afrike. Kapaciteti za njihov prijem u prihvatne centre u Unsko-sanskom kantonu skoro su popunjeni, pa se bilježi trend rasta u ostalim kampovima. Republika Srpska u kontinuitetu održava stav da na njenoj teritoriji neće postojati prihvatni centri za migrante, ali i bez obzira na takvo stajalište prostor Srpske je na ustaljenoj migrantskoj ruti, pa su im napuštena imanja i autobuska stajališta najčešća alternativa.

    Dok “čekaju kartu” za zapadnu Evropu migranti naoružani hodaju ulicama BiH i predstavljaju ozbiljnu prijetnju bezbjednosti u BiH. U BiH se zadržavaju dok ne pronađu način prelaska u Hrvatsku, odakle se dalje upućuju najčešće u zemlje zapadne Evrope.

    S obzirom da je zbog jasne politike bezbjednosti zemalja EU, mali broj onih koji u toj namjeri imaju uspjeha, te da se nezanemarljiv broj migranata u BiH zadržava i do nekoliko godina, BiH bi u budućnosti mogla da postane evropski trijažni centar i parkiralište za migrante iz kojeg će razvijena Evropa povlačiti stručne, sposobne i ekonomski podobne, a u BiH ostavljati one koji joj nisu potrebni i one koji su joj teret. Upravo oni, u svjetlu aktuelnih geopolitičkih dešavanja predstavljaju opasnost od terorizma.

    Ovoj temi potrebno je posvetiti posebnu pažnju.

    Nakon što su mnogobrojne evropske zemlje podignule nivo bezbjednosti zbog straha od terorista, u BiH se počeo ozbiljno shvatati problem migranata s obzirom da je godinama vladao pasivan pristup, pa se nije moglo sa sigurnošću govoriti o profilima ljudi koji nekontrolisano ulazili u BiH. Nije se moglo tvrditi da li su stigli neki mirni ljudi koji su bježeći od rata tragali za bezbjednim okruženjem i zaposlenjem ili počinitelji terorističkih napada i kriminalnih aktivnosti.

    Nedavno sprovedene policijske akcije pokazale su da migranti sa sobom u BiH donose nelegalno oružje i narkotike, te da su oni osobe koje imaju veze s terorizmom i koje bi mogle biti infiltrirane u ovu populaciju, svjesni su i stručnjaci.

    Da takve tvrdnje pronalaze uporište u stvarnosti dokazuje slučaj iz 2019. godine. Služba za poslove sa strancima je u 2019. godini, na području Bihaća i Sarajeva locirala i pod nadzor u Imigracioni centar Službe u Istočnom Sarajevu smjestila šest migranata porijeklom iz Afganistana, od kojih se pet migranata dovodi u vezu sa međunarodnim terorizmom, dok se šesti migrant dovodi u vezu sa krijumčarenjem migranata i organizovanim kriminalom.

    Lociranjem i stavljanjem pod nadzor osoba koje se dovode u vezu s međunarodnim terorizmom, potvrđene su tvrdnje pojedinih zvaničnika da bi među desetinama hiljada migranata koji se preko BiH žele domoći Evropske unije (EU) mogli biti i oni koji predstavljaju bezbjednosnu prijetnju za BiH i EU.

    Zabrinutost stručnjaka i sve češće pokretanje ove teme u javnosti, jasan su signal da se situacija do donas nije promijenila, a dozvolom za izgradnju migrantskih kampova na prostoru BiH otvara se nova prijetnja da bi BiH mogla da postane uporište terorističkih organizacija za djelovanje na Balkanu i u Evropi.

  • Uvoz i izvoz zlata u BiH u velikom padu

    Uvoz i izvoz zlata u BiH u velikom padu

    Slabija kupovna moć stanovništva i pad tražnje doveli su do pada uvoza zlata u BiH, a u isto vrijeme je smanjen i izvoz ovog plemenitog metala jer su se porodične riznice ispraznile.

    Naime, za devet mjeseci ove godine uvezeno je zlata i predmeta koji sadrže zlato u vrijednosti od 38.102.053 KM sa dažbinama, što je manje za više od 21,7 miliona KM u odnosu na cijelu prošlu godinu, podaci su Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.

    Dodaju da je za devet mjeseci ove godine uvezeno 658.019,84 KM zlata, uključujući zlato prevučeno platinom, neobrađeno ili u obliku poluproizvoda, te u obliku praha.

    “U BiH je uvezeno i 12.112.760,09 KM zlata u otpacima i dijelovima od plemenitih metala ili od metala platiranih plemenitim metalima, što je mnogo manje nego u lani, kada je uvezeno više od 28,4 miliona KM”, kažu u UIO BiH.

    Dodaju da je draguljskih predmeta i njihovih dijelova od plemenitih metala ili od metala platiranih plemenitih metalima u BiH uvezeno 24.198.048,19 KM, što je manje za 2,6 milion KM nego lani.

    “U ovoj godini uvezeno je i 935.360,79 KM predmeta zlatarstva ili filigranstva i njihovih dijelova”, kazali su u UIO BiH i dodali da najviše plemenitog metala na naše tržište dođe iz Italije, Turske i Slovenije.

    Kako su rekli, u ovoj godini se bilježi i pad izvoza za 27.034.978 KM manje nego lani, a najzastupljenije zemlje izvoznice su Češka, Litvanija i Njemačka.

    Otkupljivači zlata i prodavci ističu da je primjetno da mali broj ljudi kupuje zlato, jer, kako kažu, ljudi gledaju kako da prežive, budući da su jako visoke cijene osnovnih životnih namirnica, pa kupovina zlata dođe više kao luksuz.

    “Ljudi nemaju novca. Nakit kupuju samo za posebne prilike, kao što su vjenčanja i krštenja”, kazala je vlasnica jedne banjalučke zlatare, dodajući da je zakazala i prodaja nakita dijaspori, koja je, inače, izdvajala veće sume novca u zlatarama nego domaći kupci.

    I sarajevski zlatari dijele sličnu sudbinu.

    Kako su rekli, i prodaja i otkup najpopularnijeg plemenitog metala ove godine su bili znatno slabiji nego ranijih godina.

    “Kada je pandemija 2020. godine uzela maha, veliki broj građana je zbog straha od neizvjesnosti prodavao zlatne lančiće, prstenje i slične uspomene. Međutim, otkup je sada znatno otanjio, jer ljudi jednostavno nemaju šta više da prodaju”, kazali su u jednoj zlatari.

    Igor Gavran, ekonomski analitičar, kazao je za “Nezavisne novine” da se cijena zlata mijenjala, pa je prije aktuelnog rata u Palestini bilježila pad.

    “Kako su rasle kamate, i ulaganje u zlato je postajalo relativno manje atraktivno i to sigurno može objasniti dio pada u vrijednosnom smislu u oba smjera. Međutim, i kontinuirana inflacija i pad kupovne moći mogu objasniti drugi dio uzroka, odnosno pad tražnje, jer je sve manje dohotka raspoloživo za neesencijalne potrebe i za ulaganja”, kazao je Gavran.

    Mada se, kako je rekao, ovaj vrijednosni aspekt trenutno mijenja, jer cijena zlata opet raste, pa kako kaže Gavran, uskoro bismo mogli imati dijelom drugačije podatke.

  • U Banjaluci kvadrat stana najskuplji

    U Banjaluci kvadrat stana najskuplji

    Da bi jedna četvoročlana porodica u Republici Srpskoj mogla u današnje vrijeme ući u projekat kupovine stana na kredit od recimo 60 kvadratnih metara, neophodno je da ima ukupna mjesečna primanja bar od 4.600 do 5.100 maraka, minimum.

    Pokazuje ovo matematička računica uzimajući u obzir trenutne cijene stanova u Republici Srpskoj, ali i minimalne mjesečne troškove kojoj su jednoj porodici neophodni da bi imala koliko-toliko normalan život. Prosječna cijena jednog kvadratnog metra stambenog prostora trenutno se kreće oko 2.300 maraka. Banjaluka je rekorder po tom pitanju, jer jedan kvadrat stambenog prostora u novogradnji košta oko 3.300 maraka, a u nekim slučajevima i do 6.000.

    Ukoliko se neka porodica odluči da uđe u ovu avanturu te digne kredit, naravno pod uslovom da banka odobri toliki iznos kako bi kupila bar 60 kvadratnih metara stambenog prostora, za isti će morati iskeširati od 138.000 do 200.000 maraka, u zavisnosti od mjesta u kom planiraju ovu kupovinu.

    Ako pretpostavimo da je neka porodica uspjela dobiti kredit na 20 godina, za kupovinu stana po cijeni od 2.300 maraka, mjesečna rata će iznositi oko 700 maraka. Ukoliko ovu istu matematiku primijenimo na Banjaluku, u kojoj su stanovi, kvadrati, skuplji za 40 odsto od ovog prosjeka, onda mjesečna rata u narednih 20 godina iznosi 1.260 maraka. Ova računica je pravljena pod pretpostavkom da nemate neki eventualni štek ili djedovinu, očevinu koju bi eventualno mogli prodati, kako bi bar dijelom pokrili ovu kupovinu.

    Šta to u prevodu znači? Kako je “Glas Srpske” već analizirao u jednom od prošlih brojeva, jednoj četvoročlanoj porodici, a uzimajući u obzir da je mjesečna sindikalna korpa koju čine osnovne životne potrepštine i usluge – 2.540 maraka, za neki normalan život potrebno bar 3.800 maraka mjesečnih primanja.

    Da bi ova porodica nastavila normalnim životom nakon kupovine stana, a što pored redovne otplate podignutog kredita znači i podmirenje troškova osnovnih životnih troškova, trebalo bi da ima obezbijeđen mjesečni kućni budžet, odnosno primanja od 4.800 do 5.300 maraka.

    Njemačka
    Da bi jedna njemačka porodica kupila pristojan stan od 80 kvadrata mora zarađivati bar 8.000 evra mjesečno. Izračunali su ovo pojedini njemački mediji, navodeći da sa trenutnim cijenama nekretnina i kamatnim stopama neko ko želi kupiti stan od 80 kvadratnih metara u velikom gradu morati zarađivati između 8.000 i 10.000 evra neto mjesečno.

    Ako pogledamo posljednje zvanične podatke da od 280.000 zaposlenih u Republici Srpskoj, više od 170.000 radnika prima platu manju od prosječne koja iznosi 1.270 maraka, onda se može zaključiti da za dobar dio građana projekat kupovine stana predstavlja svojevrsnu nemoguću misiju, jer sa svojim mjesečnim primanjima, pa i u slučaju da dvoje rade, mogu eventualno pokriti samo troškove sindikalne potrošačke korpe. Sve ostalo, znači i kupovina stana, predstavlja strogi luksuz.

    Ukoliko, međutim, neka porodica smatra da je kredit velika obaveza i teret i odluči se na štednju kako bi prikupila recimo 140.000 maraka, trebalo bi da u narednih 10 godina za tu namjenu sa strane ostavlja bar 1.150 maraka mjesečno. To faktički znači da bi se pomenutih 170.000 građana Srpske, koji imaju prosječna mjesečna primanja, morali odreći svega pa i hrane i plaćanja računa da bi za deset godina mogli kupiti stan.

    Dosadašnje analize pokazale su kako su stanove u Srpskoj u posljednje dvije godine u najvećoj mjeri kupovali naši ljudi koji žive u inostranstvu te oni domaći, boljeg imovinskog stanja, kao jednu vrstu investicije.

    Pokazalo se i da oni mladi bračni parovi koji kupe stan u današnje vrijeme, uglavnom imaju i uslovno rečeno “malu pomoć” sa strane, od roditelja, koji zarad budućnosti svoje djece prodaju očevinu ili neku drugu nekretninu.

    Prošle godine u znatnoj mjeri pala je kupovina stana na kredit, a glavni razlog – rast kamatnih stopa, otežani uslovi zaduživanja zbog inflacije koja je pojela kućne budžete, ali i naglog skoka cijena nekretnina. Kada je riječ o tome koja je to najtraženija kvadratura to su, manji jednosobni stanovi između 35 i 45 kvadratnih metara, koje najčešće kupuju mlađi bračni parovi. Na drugom mjestu su stanovi između 50 i 60 kvadrata, sa dvije spavaće sobe. Najteže se trenutno prodaju oni koji imaju 90 kvadrata i dvije spavaće sobe.

    Britanija
    Većina onih koji žele da kupe kuću ili stan u Velikoj Britaniji smatra da je vlasništvo nad nekretninom rezervisano za elitu. Mladi Britanci zbog toga odlučuju da žive sa roditeljima ili da iznajme stan u nemogućnosti da kupe vlastiti. Skoro svi ispitani kupci koji su prvi put kupili nekretninu štedjeli su za depozit, za šta im je u prosjeku trebalo četiri i po godine.