Suncem okupana Banjaluka u svom najljepšem, proljećnom sjaju, objavila je srpski član Predsjedništva Željka Cvijanović na Instagramu.
– Odličan povod za osvježenje sa saradnicima, uz dnevnu dozu vitamina C i D – istakla je Cvijanovićeva.
View this post on Instagram
(foto: instagram.com/zeljka.cvijanovic)
Nezdrav vazduh u prijepodnevnim časovima bio je u Sarajevu, a umjeren stepen zagađenosti u više gradova, među kojima su Banjaluka, Trebinje, Gacko, Prijedor, Brod, pokazuju podaci na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.
Prema mjerenju u 11.00 časova, indeks kvaliteta vazduha u Sarajevu iznosio je 157, dok je u Kaknju bio 110, odnosno nezdrav za osjetljive grupe stanovništva.
Vazduh u Sarajevu može izazvati pojačane zdravstvene tegobe kod osjetljivih kategorija stanovništva, ali i negativno uticati na svu populaciju.
Osobama sa bolestima srca i disajnih organa, trudnicama, djeci i starijima preporučuje se da smanje boravak i fizičku aktivnost na otvorenom, a to se savjetuje i ostalim građanima.
Umjeren stepen zagađenja zabilježen je u Visokom 97, Zenici 92, Ilijašu 88, Brodu 86, Lukavacu 72, Hadžićima 71, Maglaju 70, Banjaluci 68, Gacku 66, Travniku 63, Prijedoru 61, Živinicama 61, Vogošći 54 i Trebinju 52.
Prema skali indeksa kvaliteta vazduha, vrijednosti od nula do 50 označavaju dobar kvalitet, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a iznad 300 predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.
Predsjednik Gradskog odbora Ujedinjene Srpske u Trebinju Milan Kovač, u razgovoru za VrbasMedia portal govori o porodičnim vrijednostima, profesionalnom putu i svakodnevnim izazovima sa kojima se susreće. Iako aktivan u javnom i političkom životu, ističe da su mu porodica, prijatelji i rodni grad uvijek na prvom mjestu.
Kroz priču o djetinjstvu, hobijima, obrazovanju i planovima za budućnost, Kovač otkriva i svoju ličnu stranu – šta ga ispunjava, gdje pronalazi mir i kako uspijeva da uskladi brojne obaveze sa privatnim životom.
Koliko Vam znači porodica i koliko ste pored poslovnih obaveza posvećeni porodici?
Porodica mi mnogo znači i sa njima provodim veći dio slobodnog vremena. Pored roditelja, sa kojima sam u stalnom kontaktu i sa kojima stanujem u zajedničkoj porodičnoj kući, posebnu radost čine mi druženja sa Teodorom i Damjanom, djecom moje sestre Dijane, kojima pomažem oko školskih obaveza i čije želje najčešće ispunjavam. Za njih uvijek imam vremena i druženje sa njima je pravi odmor u odnosu na druge dnevne i poslovne obaveze.
Imate li hobi?
Od malih nogu sam zaljubljen u ribolov. Sjećam se svojih prvih odlazaka na Trebišnjicu, sa nepunih osam godina, kada sam uz pomoć svoga komšije Straja naučio prve lekcije iz vezivanja udice i različitih sistema za uspješan ribolov. Često bih se, bez znanja roditelja, “izvukao” iz kuće i spustio na obalu Trebišnjice, a onda sa prvim mrakom vraćao kući, često i bez ulova, što mi nije predstavljalo poseban problem koji bi me demotivisao. Kasnije, duži niz godina, odlazio sam na Bilećko jezero gdje sam sa kumovima i prijateljima provodio neke od najljepših trenutaka u životu. I danas zabacim udicu, iako mnogo rjeđe, te sa pravom mogu reći da je ribolov i dalje moj najdraži hobi.
Znate li kuhati i koja Vam je omiljena hrana?
Mislio sam da me kuhanje nikada neće zanimati, ali sam se prevario. U studentskim danima, pored ishrane u menzi, za kuhanje je bio zadužen moj tadašnji cimer, a današnji kum, Srđan, koji je to prilično vješto radio. Kasnije, uz porodična i druga druženja, počeo sam spremati svoja prva jela. Prilično mnogo vremena provodio sam gledajući različite emisije na “YouTube”, a recepte, koji su mi bili najzanimljiviji, pamtio sam i ponekad zapisivao. Veliku ljubav prema kuhanju na mene je prenio i moj stariji kum Dragan, koji je veliki gurman i čije specijalitete smo uvijek rado probali. Danas najčešće spremam juneći gulaš, dobar sač sa telećim mesom, a roštilj prepuštam onima sa manje iskustva.
Kako provodite godišnji odmor, preferirate li izlete, putovanja, more ili planinu?
Ranije, godišnji odmor bih redovno provodio u Trebinju, kombinujući porodične obaveze i ribolov. U Hercegovini postoji jako mnogo planinskih masiva koje još nisam obišao, a koje bih volio posjetiti u narednom periodu. Boravak na Zelengori, prije nekoliko godina, ostavio je poseban utisak na mene, jer sam u nekoliko dana upoznao netaknutu prirodu, za koju nisam ni znao da postoji, a da je tako blizu. Posljednjih godina, obilazim i druga mjesta i destinacije po preporuci. Posebno bih izdvojio hodočašće u Svetu zemlju, obilazak Jerusalima i Vitlejema, a zatim i odlazak na Sinaj i posjetu jednom od njstarijih pravoslavnih manastira na svijetu – manastiru Svete Katarine. Svakako, poseban osjećaj zadovoljstva i duhovne radosti čini posjeta Svetoj Gori i manastiru Hilandaru, koje sam obišao dva puta i kojima se opet, uz Božiju pomoć, planiram vratiti.
U kakvom ste odnosu sa komšijama i ko su Vam najbolji prijatelji?
Postoji izreka: “Bolje dobar komšija, nego dobra ograda”. Ova izreka naglašava važnost i značaj dobrih odnosa u komšiluku. Zaista, bez ikakve sumnje, mogu naglasiti dobre komšijske odnose u ulici u kojoj stanujem. U približno istom periodu, u naselju Hrupjela, građene su kuće u kojima su odrastale generacije koje su uvijek vodile računa da budu na usluzi jedni drugima. U takvim odnosima, od školskih dana, gradila su se prava prijateljstva koja i danas traju. U ratnom periodu, nije se živjelo u naročito dobrim uslovima, kao što je to danas slučaj, ali smo uvijek nalazili način da budemo srećni i bezbrižni. Današnjim generacijama to je teško razumjeti. U kasnijem periodu, nakon srednje škole i po povratku sa studija, mnoga prijateljstva su izrasla u kumovske odnose. Danas sa ponosom mogu reći da sam kumovao šest puta, a moji kumovi su ujedno i moji najbolji prijatelji, sa kojima provodim najviše vremena. Neki od njih ne žive u Trebinju, ali kumovske odnose i danas njegujemo i u stalnoj smo komunikaciji. Osim njih, imam istinski dobre prijatelje koji su postali sastavni dio mog privatnog i poslovnog života. Neću nabrajati sva njihova imena, jer je to jedna ozbiljna reprezentacija, u kojoj niko nije na rezervnoj klupi.
Da li je posao kojim se trenutno bavite oduvijek bila Vaša želja?
Usko gledano, nikada nisam zamišljao da ću raditi poslove koje trenutno obavljam, jer sam imao veće afinitete prema poslovima koji imaju izraženu samostalnost u radu. Za relativno kratko vrijeme, promijenio sam više poslodavaca, ali sam uvijek obavljao poslove koji su vezani za moje formalno obrazovanje. To mi je pomoglo da unaprijedim mnoge vještine koje mi i danas služe da se na ovom radnom mjestu osjećam kao svoj na svome.
Koliko vremena posvećujete stručnom i profesionalnom usavršavanju?
Nakon osnovnih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na nagovor porodice i pojedinih profesora, sa kojima sam uspostavio dobar i korektan odnos tokom studiranja, odlučio sam upisati master studije, koje sam uspješno završio. To me je zainteresovalo za naučni rad, koji me je doveo do doktorskih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koje uspješno privodim kraju. Sve to podrazumijeva mnoga odricanja, ali sam izuzetno ponosan što sam pronašao balans između usavršavanja, odnosno nastavka obrazovanja i svakodnevnih obaveza, koje su naizgled na suprotnim stranama.
Da sada birate neki drugi posao koji bi to bio?
Pravo je moj izbor zanimanja, a završetak doktorskih studija će možda otvoriti prostor da se pravom nastavim baviti na nekoj od naučnih institucija, odnosno na jednom od dva javna univerziteta u Republici Srpskoj. To bi bio logičan slijed događaja, ali u vremenu u kojem živimo, teško je planirati tako važne stvari, posebno kada mnogo toga ne zavisi samo od vaše volje i interesovanja. U svakom slučaju, pravna struka je moj izbor, bez obzira na kom radnom mjestu i u kojoj ulozi.
Imate li omiljenu knjigu i šta trenutno čitate?
Nemam posebno izgrađen stav prema nekoj od knjiga, odnosno naslova koje sam pročitao, izuzev ako su u pitanju djela koja su nastala kao rezultat rada nekog od mojih prijatelja, koji su se pokazali i dokazali u književnom radu. U tom slučaju, čitanje predstavlja spoj uporednog razmišljanja o temi i o autoru, gdje je teško biti objektivan. Ipak, u posljednje vrijeme, doduše po preporuci, imam poseban interes za djela Ljiljane Habjanović Đurović, koja me inspirišu u duhovnom i književnom smislu. Njen roman „Tamo gde je ona“, napisan u dva dijela, trenutno je moj izbor u slobodno vrijeme.
Gdje biste voljeli živjeti, a da to nije Trebinje?
Uh, to je zaista teško pitanje na koje je gotovo nemoguće dati odgovor, posebno kada ste u Trebinju rođeni, kada tamo živite i kada su vam u tom gradu porodica, kumovi i najbolji prijatelji. To je poseban odnos koji se stiče rođenjem, a koji se dalje izgrađuje kroz bezbroj događaja koji čine život jednog čovjeka. Ne sporim da u Republici Srpskoj ima mnogo lijepih gradova, ali ja ni sa jednim od njih nemam neku posebnu vezu koja bi me opredijelila da ga izaberem za mjesto svog življenja. Ako bih ipak morao, onda bi to bila Banja Luka, kao grad u kome sam proveo veoma lijepe i važne trenutke u svom životu. To je grad koji ima sve što je čovjeku potrebno za normalan i pristojan život, a to je sasvim dovoljno da me opredijeli da bude moj drugi izbor.
Da li ste aktivni na polju humanitarnog rada, jeste li član udruženja i fondacija?
U Trebinju postoje ljudi koji se mnogo trude da pomognu drugima. Mnoga udruženja su doprinijela da se na naše sugrađane, koji su u stanju socijalne i druge potrebe, gleda na jedan potpuno drugačiji način. Uvijek se rado odazovem njihovom pozivu i imam jako korektnu i otvorenu saradnju sa svima njima. Posao koji obavljaju je vrijedan divljenja. Osim toga, trudim se doprinijeti radu sportskih i drugih udruženja, kojima pomažem u mjeri u kojoj je to moguće, materijalno i na sve druge načine, kroz lični doprinos.
Razgovor sa Milanom Kovačem pokazuje da iza javne funkcije stoji čovjek čvrsto ukorijenjen u porodične vrijednosti i tradiciju, ali i okrenut ličnom i profesionalnom razvoju. Njegova priča svjedoči o važnosti balansa između privatnog i poslovnog života, kao i o posvećenosti zajednici u kojoj živi i djeluje.
Novinar: Marijana Bogdanović
Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac ocijenio je da ono što se okupilo oko Denisa Bećirovića /SDP/ nije nikakav savez ujedinjen za BiH, već grupa protiv Republike Srpske i svega srpskog u BiH.
“Oni su uvijek bili dio i dopuna politike SDA protiv Srpske. Sve politike iz Sarajeva su u formatu lažnih i konvertitskih. Najbolji primjer bila je njihova glasna podrška /bivšem američkom predsjedniku/ Bajdenu, a nakon pobjede /Donalda/ Trampa, poltronstvo i podilaženje njegovoj administraciji”, istakao je Košarac.
Da su istinski za BiH, dodao je on, znali bi da je ona moguća isključivo kao dejtonska kategorija, sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
On je ukazao da svojom antidejtonskom politikom dokazuju da nisu za BiH onakvu kakva je jedina moguća, već za svoju viziju unitarne muslimanske BiH, u kojoj nema mjesta za srpski i hrvatski narod.
“Oni nisu za ravnopravnost i dogovor dva entiteta i tri konstitutivna naroda, nisu za uvažavanje i saradnju, već isključivo proklamuju politiku lažnih narativa protiv Srpske, njenih institucija, predsjednika Milorada Dodika i državnog rukovodstva Srpske”, rekao je Košarac.
Nevjerovatno je, smatra on, da su toliko godina aktivni politički subjekti, a nikako da shvate da moraju da ispravljaju svoje političke greške i da uvažavaju stav srpskog naroda i politike institucija Srpske.
Košarac je naveo da je vidljivo da ova struktura ima strah od promjene političkih odnosa u Federaciji BiH i da žele kroz homogonizaciju da ojačavaju antidejstonsku strukturu, te antisrpske i antihrvatske politike.
“Mi smo svjesni njihovih političkih motiva i pokušaja daljih napada na Srpsku. Okupljeni smo oko politika predsjednika Dodika koje će im, kao i uvijek, pokazati kako izgleda nacionalno odgovoran i politički brilijantan odgovor na njihove nasrtaje”, rekao je Košarac.
On je dodao da su njihovi uzaludni pokušaji da minimaliziju kapacitet Srpske samo dodatni motiv i dodatna snaga u ostvarivanju jasnih političkih ciljeva, od kojih smo na korak do realizacije.
“Oni samo mogu da sanjaju i maštaju o nekoj BiH po receptu političkog fundamentalističkog Sarajeva. Neostvaren san”, zaključio je Košarac na “Instagramu”.
Predsjednici 14 stranaka iz FBiH potpisali su prošle sedmice Deklaraciju o zaštiti i afirmaciji države BiH s ciljem njenog jačanja i dali podršku Bećiroviću u, kako kažu, zaštiti strateških interesa domovine.
Cijene goriva u Republici Srpskoj konstantno rastu, a na jednoj pumpi u Kotor Varošu dizel je dostigao cijenu od skoro četiri KM, odnosno tačnije 3,98 KM.
Kada je riječ o benzinu, litar benzina na ovoj pumpi iznosi 3,04 KM.
Naime, cijene dizela su prije početka sukoba na Bliskom istoku, krajem februara iznosile 2,25 do 2,29 KM, dok je benzin koštao 2,25 do 2,32 KM.
Podsjećamo, Vlada Republike Srpske 1. aprila je donijela je odluku o ukidanju akciza na gorivo.
“Mi se kao Vlada Srpske odričemo svog budžetskog dijela, koji je negdje oko 10 feninga po litru”, kazao je tada Ned Puhovac, ministar trgovine i turizma Srpske.
On je istakao da je ova odluka vrlo bitna, kako za građane tako i za privredu.
Kako će funkcionisati povrat novca?
“Sve će se direktno rješavati na benzinskim stanicama. Kada kupite gorivo, račun se umanji za 10 feninga po litru. Dovoljno je da imate ličnu kartu koja je izdata od MUP-a Srpske i da imate naše tablice”, istakao je Puhovac.
Na graničnom prelazu Gradiška, gužva je od ranog jutra a kolona vozila na izlazu iz BiH stalno se povećava. Čekanja su već sada, računajući granične procedure u dvije države, duža od sat vremena. Najviše putnika je iz evropskih zemalja koji su u BiH slavili Uskrs ili imali slobodne dane zbog ovog praznika.
Na graničnom prelazu Gradiška, gužva je od ranog jutra a kolona vozila na izlazu iz BiH stalno se povećava. Čekanja su već sada, računajući granične procedure u dvije države, duža od sat vremena. Najviše putnika je iz evropskih zemalja koji su u BiH slavili Uskrs ili imali slobodne dane zbog ovog praznika.
Foto: Milan Pilipović
Predstojeća ljetna sezona na Jadranskom moru zahtijeva oko 95.000 radnika, a najveća potražnja očekuje se u turizmu i ugostiteljstvu.
Prema procjenama, u Hrvatskoj će biti potrebno oko 70.000 sezonskih radnika, što je za oko 5.000 više nego prošle godine.
Slična situacija očekuje se i u Crnoj Gori, gdje će za predstojeću sezonu biti potrebno oko 25.000 radnika, a samo u Budvi najmanje 5.000 u sektoru turizma i ugostiteljstva.
Ovakva potražnja otvara značajne mogućnosti i za radnike iz regiona, a kako navodi portal Infostud Jobs, poslodavci već aktivno traže osoblje za predstojeću sezonu.
Najveći broj poslova tradicionalno je u ugostiteljstvu, gdje su najtraženiji konobari, kuvari, pomoćni kuvari, kuhinjski radnici i čistači.
Pored toga, traže se i animatori, recepcioneri i radnici na održavanju, koji su neophodni za funkcionisanje hotela i turističkih kompleksa.
Kada je riječ o zaradama, konobari mogu očekivati između 1.200 i 1.600 evra mjesečno, dok barmeni zarađuju od 1.400 do 1.600 evra.
Recepcioneri imaju plate od oko 1.300 do 1.500 evra, dok radnici na održavanju i zanatlije zarađuju između 1.100 i 1.300 evra.
U prodaji, plate se kreću od 1.600 do 1.800 evra.
Najplaćeniji su kuvari, koji mogu zaraditi i do 3.000 evra mjesečno. Majstori roštilja zarađuju između 1.400 i 1.900 evra, dok majstori pizze mogu imati platu od 1.900 do 2.500 evra.
Pomoćni kuvari zarađuju između 1.400 i 1.800 evra, a pomoćni radnici u kuhinji od 900 do 1.400 evra.
Sezonski poslovi u turizmu često uključuju obezbijeđen smještaj i hranu, što značajno smanjuje troškove tokom boravka na moru.
Kako pokazuju podaci Infostuda, najveći broj prijava bilježi se za pozicije recepcionara, čistača i pomoćnih radnika u kuhinji.
S druge strane, manji je broj kandidata za kvalifikovanije poslove poput kuvara, poslastičara, majstora roštilja i majstora pizze.
Ovaj trend potvrđuje dugogodišnji problem nedostatka stručne radne snage u turizmu i ugostiteljstvu u cijelom regionu, prenosi Indikator.
U Republici Srpskoj i FBiH danas će biti pretežno sunčano i toplo vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost na sjeveru.
Maksimalna temperatura vazduha od 19 do 25, u višim predjelima od 13 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.
Duvaće slab i promjenljiv vjetar, krajem dana na sjeveru umjeren do jak sjeveroistočni i istočni.
Dok SAD, Iran i regionalni posrednici vode pregovore o mogućem 45-dnevnom primirju, uz male šanse za dogovor, tokom noći i jutra 6. aprila nastavljeni su žestoki napadi između Irana i Izraela, uz poginule i širenje sukoba na druge zemlje regiona.
Premijer Mađarske Viktor Orban krenuo je rano jutros ka granici sa Srbijom da provjeri da li je sve u redu sa gasovodom na mađarskoj strani.
– Uskršnji ponedeljak, 6 ujutru. Umjesto polivanja, idemo ka mađarsko-srpskoj granici. Јuče su pokušali da dignu u vazduh gasovod na srpskom dijelu. Provjeravamo da li je sve u redu na mađarskoj strani. Јaviću se uživo sa razvojem događaja – naveo je Orban u svojoj objavi na Fejsbuku uz video-snimak.
Vaskršnji ponedjeljak, drugi dan praznika koji se slavi po gregorijanskom kalendaru, poznat je po običaju polivanja vodom.
Mađarski premijer je u nedjelju popodne sazvao hitnu sjednicu Savjeta za odbranu te zemlje, nakon što su srpske vojne službe pronašle eksplozivnu napravu i sredstva za njeno aktiviranje na kritičnoj gasnoj infrastrukturi koja povezuje Srbiju i Mađarsku.
Nakon sjednice, Orban je najavio da će vojne snage koje štite dio gasovoda Turski tok koji se nalazi u Mađarskoj biti dodatno pojačane. Orban je na video-snimku objavljenom na njegovom nalogu na Fejsbuku juče zahvalio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću na “brzom i efikasnom odgovoru”.
Mađarski premijer je dodao da u tom incidentu nije bilo povrijeđenih, kao i da je predupređen “čin sabotaže”. Orban je dodao da gasovod radi normalno i bez prekida.
Vučić je prethodno saopštio da su na teritoriji opštine Kanjiža pronađena dva velika paketa eksploziva sa štapinima i istakao da je Vojska Srbije juče uspjela da predupredi akciju protiv vitalnih interesa zemlje kao i da će se Srbija nemilosrdno obračunati sa svakim ko misli da ugrožava njenu vitalnu infrastrukturu.
Gasovod Turski tok godišnje transportuje 7,5 do osam milijardi kubnih metara i predstavlja glavnu energetsku arteriju Mađarske.