Sve što pokušaju da nam otmu više ćemo braniti, vraćati i slaviti. Zato je Dan Republike 9. januar, poručio je danas predsjednik Narodne skupštine Srbije Nenad Stevandić.
Stevandić je u govoru na svečanoj akademiji povodom Dana Republike podsjetio da su Grb Nemanjića i himna Bože pravde, koje su Srpskoj oteli i zabranili 2006. godine, službeno vraćeni prije deset dana.
– Republika Srpska nije list papira na kome se mogu prepraviti podaci o datumu rođenja. U duši i u kamenu uklesali su je najbolji tribuni i vojnici. Njeni prvi lideri su platili stravične kazne, jer nisu pristali da se odreknu svoga čeda koje je tek prohodalo. Neki su pokojni, a neki po bjelosvjetskim kazamatima žive teške i posljednje dane što je pouka koja treba da zastraši sve nas koji danas dižemo glavu – poručio je Stevandić.
On je rekao da je istorija srpskog naroda sa ove strane Drine do stvaranja Republike Srpske istorija stradanja i pogroma.
– Izdržali smo više stotina godina turskih zuluma i satiranja, pa zatim, nakon balkanskih ratova, iskusili odmah i austrougarske zločine. Ali i tako desetkovani sa herojskom srpskom vojskom pobjedismo i njih i stigosmo do novog oslobođenja. Stvorismo kraljevinu u kojoj su nam ubrzo ubili kralja, pa se isto ponovilo u Drugom svjetskom ratu u kojem su nas sa nacistima, genocidom, uništavale i komšije koje smo prethodno oslobodili austrougarskog ropstva – istakao je Stevandić.
On je podsjetio da su koncentracioni logori bili na mnogim mjestima i da je srpski narod, uz jevrejski, bio među prvima koji su u njima stradali.
– Јedini koncentracioni logori za djecu bili su za srpsku djecu, u tzv. NDH. I opet pobjedismo i dočekasmo oslobođenje koje se brzo pretvori u odricanje od svoje kulture i tradicije uz robovanje novoj ideološkoj Јugoslaviji – naglasio je Stevandić.
Stevandić je rekao da je srpski narod više puta smo došao do oslobođenja, ali nikako do ujedinjenja.
– A onda dođe 1991. godina, kad se đavo izvještio pa su na nas kidisali i muslimansko hrvatske brigade i regularna hrvatska vojska i mudžahedini, a bogami i NATO alijansa kojoj smo 1994. i 1995. dok je sipala na nas uranijumske bombe oborili u samoodbrani prve avione. Valjda će nam oprostiti što se nismo predali već smo se ipak branili. Јeste se đavo izvještio, ali nas je ipak potcijenio – istakao je on.
On je naglasio da je važno reći da je “Republika Srpska stvorena kada su nas nakon svih pobrojanih pogroma, ubijanja i satiranja i osmanskih i austrougarskih nacističkih i komšijskih, htjeli i konačno da dokrajče”.
– E tada je nastala Republika Srpska i zato je toliko mrze. Majka Srbija izolovana i pod sankcijama i sa pištoljem na čelu nije presjekla pupčanu vrpcu dok nismo prodisali. U budućnost nosimo to zajedničko nasljeđe da nas poslije mnogo oslobođenja dovede konačno i do ujedinjenja. Naravno, mislimo na duhovno i nacionalno ujedinjenje, ali ne branimo nikom da misli dručgačije – rekao je Stevandić.
Izdržali smo sve, kaže Stevandić, i 1995. na dejtonskom priznanju Republike Srpske dočekali potpise i pečate koje su stavili i svi koji su nas ubijali, bombardovali i htjeli da izbrišu sa lica naše zemlje.
– Ima li većeg priznanja? – upitao je on.
On je rekao da Republika Srpska slavi 33. rođendan u sjeni političke intuicije svojih tribuna i 24.000 palih junaka.
– Učimo svoju djecu da su ovu zemlju stvarali divovi i da je biti div naša istorijska i prirodna obaveza. Ne zamjerite ako kao njihov svjedok, a vaš savremenik, prigovorim da premalo znamo i pamtimo i da nas polako osvaja malodušnost iako živimo bolje i sigurnije nego stvaraoci Republike Srpske, kao i heroji odbrane Srbije sa Košara i Paštrika. I nas kao i braću u Srbiji onaj đavo koji se izvještio i ne spava već dugo anestezira, vara i dehumanizije tzv. vok agendom koja pojedinca i njegove potrebe izdiže iznad kolektiviteta, vjere i tradicije, a globalne industrijske brendove i novac, postavlja iznad duhovne vertikale kojoj kao da mi sami nedamo da ojača i da nas vrati biću pregaoca, zadužbinara i junaštva koje povezuje Miloša Obilića i Miku Bosnić, koridor i Kajmakčalan, Teslu i Pupina, Svetog Nikolaja i počivšeg patrijarha Pavla , Јokića i Đokovića i sve nas ovdje u sali kao i one koji nas čuju i gledaju – naglasio je Stevandić.
On je rekao da “nam emocije čuvaju dušu koja počiva na tradiciji i kulturi, a razum nas opominje i vuče u budućnost i razvoj, u bolje ekonomske i geopolitičke strategije koje će nas ojačati i sačuvati u budućnosti”.
– Emocije i razum moraju zajedno i pomireno. I mi braćo i sestre, moramo pomireno i saborno, jer samo tako pobjeđujemo, a takvi smo stvorili Republiku Srpsku, pod jednom zastavom, grbom i himnom, nepodijeljeni na četnike i partizane i kao takvi smo nesalomljivi i nepobjedivi – naglasio je Stevandić.
On je istakao da Republika Srpska danas, čuvajući sebe i svoju imovinu, svoja prava i budućnost, ne gradi mržnju i ne izaziva neprijateljstva prema konstitutivnim narodima, drugom entitetu, a ni prema zajedničkoj BiH.
– Nismo neprijatelji ni Sjedinjenim Američkim Državama ni drugim zemljama kvinte ni Evropske unije, ni islamskim, ni arapskim, a ni afričkim i južnoameričkim ili azijskim zemljama – rekao je Stevandić.
On je istakao da se Srpska drži neutralnosti i ne odriče prijatelja, a da se to “danas knjiži kao veliki prekršaj pa nas zbog tog kažnjavaju, prijete i sankcionišu”.
– Čini mi se da nas pomalo i mrze. Јedni zbog nepokoravanja, a drugi iz ljubomore što ne smiju kao mi da dignu glavu. Na kraju da kažem kakav nas je karakter stvorio i sačuvao do sad. To je karakter kao uslovni refleks iz suza majki što im uzeše djecu kao danak u krvi, iz jecaja nabijanih na kolac, misli osuđenih na smrt u veleizdajničkim procesima zato što se srpstva ne odriču, duhovi umorene djece u Јastrebarskom, poklanih u Јasenovcu, na Kozari, na Pagu, Drakuliću, Prebilovcima, Garavicama, Brodu na Drini, Šušnjarima, Bratuncu, Kravicama, Bjelovcu i Zalazju, odsječenim glavama na Ozrenu i Vozućoj, ugušenih 12 beba – naveo je on.
Stevandić je istakao da je to karakter koji zna da svega toga i svih tih zločina nad Srbima više nikad neće biti ako ima Republike Srpske.
– Živjela za vječnost rođena Republika Srpska, živjela Srbija – poručio je on.
