Autor: INFO

Putevi koji vode do političkog dogovora u BiH gotovo uvijek idu preko trnja, a slučajno ili ne, kada domaće snage nekako dođu do zajedničkog stava o važnim pitanjima ili na korak do toga, na sceni se pojavi neko ko “izmakne stolicu”, sve vrati na početne pozicije i udalji ih od pregovaračkog stola.

Taj “neko” su, smatraju sagovornici “Glasa Srpske” koji sve manje vjeruju da se radi samo o slučajnosti, počesto i sami domaći lideri, ali za njima ne zaostaju ni zapadne diplomate, koje već četvrtu deceniju čuvaju svoje pozicije u BiH pod plaštom da štite Ustav i interese svih naroda. Strani faktor je ubačen u BiH još početkom devedesetih godina prošlog vijeka, a protekle godine su jasan pokazatelj da su visoki predstavnici i druge strane diplomate visoko na listi onih koji redovno potpiruju nacionalne tenzije i koji svojim potezima komplikuju i situaciju u BiH i međustranačke odnose te se nastoje postaviti kao ključni faktor odlučivanja u Sarajevu. To je otvoreno rekao i lider HDZ-a BiH Dragan Čović komentarišući to što je Kristijan Šmit sa pozicije visokog predstavnika posegnuo za nametanjem mjera u oblasti kulture i to u danima kada domaći lideri ponovo pregovaraju i kada se stiče utisak da je usaglašeno dosta toga što Evropa traži od BiH.

– Mi smo krenuli jako dobro, a čini mi se kad god krenemo jako dobro da se neko potrudi da nam izmakne stolicu – rekao je Čović.

Brojni su primjeri takvih situacija. Milorad Dodik je još 2008. godine kada je bio na poziciji premijera Srpske isticao da neke grupe stranaca u Sarajevu žele da razvale dogovor iz Pruda, a nedugo potom stranci su optuženi za rušenje dogovora i o imenovanju direktora Regulatorne agencije za komunikacije. Sličnih poruka bilo je i kasnije kada je tadašnja “šestorka”, odnosno najjače partije iz Srpske i FBiH, bila spremna da sprovede u djelo dogovor o imovini u BiH i sprovođenju presude “Sejdić i Finci”. Najsvježiji primjeri uplitanja stranaca potiču iz ovog mandata vlasti, a na to je upozoreno i na sjednici Narodne skupštine, gdje je rečeno da često stranci koji najviše kritikuju Republiku Srpsku, ruše domaće dogovore i da su tome svjedočili u dva navrata – nakon što su stranke koje na nivou BiH čine vlast postigle dogovor na sastanku u Laktašima, između ostalog o Izbornom zakonu, a potom i u Sarajevu. Posljednji na listu se upisao Šmit, koji je u jeku pregovora o uslovima koje je od BiH zatražio Brisel, s ciljem otvaranja pregovora o članstvu, odlučio da nameće odluke i u oblasti kulture, čime, kako tvrde pravnici, krši Ustav.

Miloš Šolaja, stručnjak za međunarodne odnose i dugogodišnji analitičar, priznaje da je sve više očigledno da stranci vole da remete dogovore.

– Nije to ni nelogično, jer se kod nas malo istražuje taj pristup međunarodne zajednice problemima, a ona ima svoje interese koji nisu povezani sa interesima ovdašnjeg naroda. Velika većina njih veoma dobro živi od boravka u BiH i neslaganja na unutrašnjem planu. Produžavanje ovakvih, pa i težih, situacija je jako korisno za njih, a nekada je bilo veoma mnogo analiza da je BiH faktički u ratnom stanju i to je mnogima u toj administraciji dalo velike plate, dobre pozicije i privilegije. Valjalo bi analizirati i prikazati svijetu za šta daju pare – zaključio je Šolaja za “Glas”.

Politički analitičar Filip Matić kaže da se generalno u nauci ne može bez čvrstog dokaza ništa tvrditi, ali i da postoji metod indukcije.

– Ako krenemo od početka, odnosno od nelegalnog referenduma za nezavisnost BiH nakon kojem je postignut dogovor o Kutiljerovom planu, tadašnji ambasador SAD u Jugoslaviji Voren Zimerman razgovarao je sa Alijom Izetbegovićem, koji je potom povukao svoj pristanak na taj plan, nakon čega je došlo do rata. To je taj model koji su stranci zauzeli još tada i drže ga se i danas – kategoričan je Matić.

Svaki vid dogovora u BiH bi, kaže, značio da je njihov mandat završen.

– BiH, kao sopstvenu koloniju, održavaju intervencijama, a u tome im pomažu i Bošnjaci, koji su rijetko spremni za dogovor, jer djeluju samo ka unitarizaciji BiH. Ipak, kada dođe do nekog dogovora desi se neki visoki predstavnik ili neki Majkl Marfi ili drugi strani ambasador, pa i šef Delegacije EU, koji će kazati kako oni nisu baš sigurni da je to dobro i dogovor propada – istakao je Matić za “Glas”.

Navođena raketa

Djelovanje stranaca, na posljednjem primjeru Kristijana Šmita ocijenila je i srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Sve, istakla je, pokazuje da je BiH eksperiment i da se instruisani OHR postavlja kao konkurencija i EU.

– I kad to negiraju javno i zatrpavaju nas pričama o sinhronizovanim agendama, nama je opet jasno da u OHR-u padaju u psihozu svaki put kad EU zabilježi uspjeh, a mi zajedno s njima. Kristijan Šmit ne djeluje kao neka nenavođena raketa, već kao vrlo, vrlo navođena raketa – konstatovala je Cvijanovićeva.

Odbjegli ratni zločinac Sakib Mahmuljin, koji je pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na 8 godina zatvora zbog stravičnih zlodjela mudžahedina nad srpskim civilima i vojnicima, kao da je u zemlju propao.

Tako, makar, tvrde u Ministarstvu pravde BiH, navodeći da ne znaju lokaciju na kojoj se krije ratni komandant 3. korpusa tzv. Armije RBiH. Podsjećamo, Mahumuljin je krajem aprila 2022. osuđen na osmogodišnju robiju zbog zločina koji su u ljeto i jesen 1995. godine počinjeni nad Srbima u Vozući, a kada je trebalo da bude poslat na izdržavanje kazne pobjegao je u Tursku.

Međutim, na pitanje da li je pokrenut postupak izručenja Mahmuljina iz Turske nazad u BiH, iz Ministarstva pravde stigao je odgovor da je domaćem pravosuđu “nepoznata lokacija” na kojoj se odbjegli zločinac nalazi.

– Nakon što je Ministarstvo pravde dobilo odgovor od turskog Ministarstva pravde da Mahmuljin nije lociran u toj zemlji, dalje aktivnosti ne mogu biti preduzete bez saznanja o novoj Mahmuljinovoj lokaciji – saopšteno je Srni iz Ministarstva pravde BiH.

Sama činjenica da je osuđenik za najstrašnije ratne zločine prije dvije godine potpuno nesmetano napustio BiH, otišao u Tursku, te da mu se danas gubi svaki trag, izazvala je ogorčenje porodica žrtava i nadležnih institucija u Republici Srpskoj. Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić, za Srpskainfo ističe da je potpuno neshvatljivo da je nekom, ko je pravosnažno osuđen za najteže zločine, bez bilo kakvih problema omogućeno da napusti BiH.

– To se, međutim, moglo i pretpostaviti, uzimajući u obzir na koji način radi pravosuđe na nivou BiH i status koji zločinci nad srpskim narodom imaju u Sarajevu. Prvo, sama visina izrečene kazne Sakibu Mahmuljinu je skandalozno niska, ako znamo za kakve je zločine presuđen. Zatim mu je, očigledno, dozvoljeno bjekstvo kako ni tu kaznu ne bi morao da izdržava – kaže Nuždić.

Dodaje da slučaj Mahmuljin predstavlja još jedan u nizu primjera nekažnjivosti zvjerstava koje su Bošnjaci počinili nad pripadnicima srpskog naroda u proteklom građanskom ratu.

– Beskrajno trajanje suđenja Atifu Dudakoviću za zločine počinjene u zapadnokrajiškim opštinama takođe pokazuje kako funkcioniše pravosuđe BiH – podsjeća Nuždić.

U jednom od najmonstruoznijih ratnih zločina za vrijeme građanskog rata u BiH, u septembru 1995. godine, bošnjačke snage, zajedno sa dobrovoljcima iz arapskih zemalja uključenih u odred “El mudžahedin” na području Vozuće ubili su najmanje 500 zarobljenih srpskih civila i vojnika.

Do danas nije poznata sudbina 129 Srba iz tog kraja, a na osnovu pronađenih posmrtnih ostataka velikom broju ubijenih Srba odsijecane su glave ili su prije likvidacije bili podvrgnuti stravičnim mučenjima.

Nekada giganti, danas najveći gubitnici, dobri uglavnom kao partijski plijen – javna preduzeća u Republici Srpskoj primjer su posljedica nastalih lošim upravljanjem, ali i zaboravnosti vlasti. Svako malo na velika zvona najavljuje se reforma koja se brže – bolje zaboravi.

Počelo je uz velike riječi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na X-u, o obračunu sa kriminalom u Šumama, nastavljeno uz male noćne razgovore u Palati i velika obećanja o prestanku političkih imenovanja u javnom preduzeću, da bi se stiglo do onoga što su “nevjerne Tome” od početka slutile.

– Iskreno onako, teško je ovdje stanje popraviti za 10-15 dana, ovdje je potrebno vrijeme – naveo je 19. novembra ove godine Blaško Kaurin, v.d. direktora Šuma RS.

A vrijeme koje je prošlo od prvih najava o obračunu sa kriminalom u Šumama do izjava koje sada liče na opravdanje za neuspjeh u zaborav je bacilo priče o pokretanju krivične odgovornosti zbog brojnih zloupotreba i minusa od 6,3 miliona KM samo u ovoj godini. U zaboravu su i najave premijera sa početka akcije u Šumama.

– Ja ću tražiti da u narednih ne duže od sedam dana imamo tematske sjednice Vlade po pitanju rada javnih preduzeća. Nisu ovdje u pitanju samo Šume nego i sva ostala javna preduzeća, mislim da treba da budu predmet jedne posebne tematske sjednice – rekao je Radovan Višković, predsjednik Vlade RS.

Od ove Viškovićeve najave do danas prošlo je ne sedam, nego 25 dana tokom kojih više nije bilo pomena o tematskoj sjednici Vlade i analizi rada drugih javnih preduzeća. Vrijeme je potisnulo ne samo tu, nego i druge Viškovićeve velike najave o reformama i sređivanju stanja u javnim preduzećima, pa i onu datu prilikom preuzimanja drugog mandata na čelu Vlade da će situacija biti uređena do 2025. godine. Oni koji rad institucija prate ispunjenje najava i ne očekuju.

– Neke ozbiljne reforme ja ne očekujem iz razloga što smo se nagledali nekih pompeznih najava u nekom prethodnom periodu. Sjećate se, nedavno je bila najava jedan funkcioner jedna plata, od toga nije bilo ništa, čak su izmijenili Zakon o sukobu interesa da ozakone neke pojave sukoba interesa. Takođe, bile su najave da će se izvršiti čistka onih radnika koji ne dolaze na posao, tako da ni od ove priče ne očekujem ništa veliko – pojasnio je Srđan Traljić iz Transparensi Internešnala BiH.

Jer javna preduzeća za ovdašnje političke aktere predstavljaju plijen koji se dijeli nakon izbora i oko kojeg se lome koplja prilikom sklapanja koalicionih sporazuma. Zato se u javnim preduzećima uglavnom mijenaju samo imena na ključnim funkcijama dok se milioni gubitaka samo gomilaju.

– Mi smo u situaciji da javna preduzeća moraju biti organizovana po korporativnom sistemu, to u prevodu znači da je Vlada vlasnik i onda ona postavlja menadžere najbolje moguće i ako nisu uspješni ona ih mijenja. Hoću da kažem, nema nikakve veze sa partijom, politikom, aktivistima itd. rodbinskim odnosima i slično – smatra ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Zbog toga, umjesto da donose novac u budžet, 223 javna preduzeća u Republici Srpskoj budžet uglavnom samo dodatno prazne. Tome, bar za sada, ne pomažu ni evropska uslovljavanja jer uslovljavanje evropskog puta reformom javnih preduzeća kroz 14 prioriteta nije dalo rezultate, piše N1.

Sjednica Glavnog odbora SDS na kojoj bi trebalo da se raspravlja o izbornim rezultatima i povjerenju aktuelnom rukovodstvu najveće opozicione stranke u Republici Srpskoj trebalo bi da bude održana do polovine decembra, saznaje Srpskainfo.

Kako za naš portal tvrde odlično obaviješteni izvori, ogromna većina stranačkog članstva, ali i veliki broj ljudi iz najužeg partijskog rukovodstva nisu zadovoljni rezultatima koje je SDS ostvarila na proteklim lokalnim izborima. Zbog toga, ističu naši izvori, nije isključeno da se nakon sjednice Glavnog odbora zakaže i stranačka skupština i raspisivanje unutarstranačkih izbora na kojima bi se birao novi predsjednik i članovi Predsjedništva SDS.

– Vremena za čekanje više nema. Nakon posljednje sjednice Predsjedništva SDS u proširenom sastavu, koja je održana prije mjesec dana, zaključeno je da će predsjednik stranke Milan Miličević dati svoj mandat na provjeru i preispitivanje Glavnom odboru. Ukoliko ne dobije podršku, doći će do sazivanja Skupštine SDS i raspisivanja unutarstranačkih izbora. Sjednica Glavnog odbora trebalo je već da bude održana, a ne da se stvari odugovlače – navode sagovornici našeg portala iz vrha SDS koji su insistirali na anonimnosti.

Oni dodaju da, kako sada stvari stoje, Miličević vjerovatno ima podršku većine članova Glavnog odbora, ali da ta podrška, prema njihovim riječima, nije ubjedljiva ni sigurna.

– Jasno je da se nešto mora mijenjati, prije svega u radu Predsjedništva stranke. Sadašnji sastav Predsjedništva je prilično „tanak“ i sigurno je da mora biti pojačan. Prije svega, tu se misli na uključivanje u rad Predsjedništva SDS u punom kapacitetu Vukote Govedarice, Ljubiše Petrovića, Marinka Božovića, kao i drugih stranačkih funkcionera koji iza sebe imaju uspješne rezultate. Atmosfera u stranci je prilično napeta i u ovom trenutku teško je previdjeti rasplet – tvrde izvori Srpskainfo.

Podsjećamo, prije dvije sedmice bivši predsjednik SDS Vukota Govedarica na društvenim mrežama objavio je da su na posljednjoj sjednici Predsjedništva SDS aktuelni stranački lider Milan Miličević i Predsjedništvo prihvatili zaključak da se ide s provjerama mandata i na Glavni odbor i na Skupštinu stranke.

– Ne znam zašto, ali jedini koji se oglašava u javnosti po tom pitanju, predsjednik stranke, ne spominje utvrđeni stav da će se pored Glavnog odbora sazvati i Skupština SDS – naveo je tada Govedarica.