Američke snage ubile su posadu broda kod Venecuele koja je, navodno, dio narko-kartela. Da li je to nova etapa američkog predsjednika Donalda Trampa “rata protiv droge” ili uvod u pokušaj promjene režima u Karakasu?
Mnogo toga u vezi sa napadom je sporno: u noći između prošlog ponedjeljka i utorka američke snage su, prema podacima vlade, otvorile vatru na brzi brod u međunarodnim vodama kod obale Venecuele, ubivši svih 11 ljudi na brodu.
Prema tvrdnjama Bijele kuće, radi se o “narko-teroristima”, tj. članovima venecuelanske bande Tren de Aragua.
Međutim, SAD nisu iznijele dokaze o identitetu muškaraca. Pored toga, prema istraživanju platforme Inside Crime, Tren de Aragua se tokom posljednjih 10 godina razvio u jednu od najmoćnijih kriminalnih organizacija u Južnoj Americi.
Nema dokaza da je banda aktivna u međunarodnoj trgovini drogom. Takođe, čini se da američka vlada sistematski precjenjuje opasnost koju banda predstavlja za SAD.
Odmah nakon inauguracije u januaru, Tramp je Tren de Aragua, zajedno sa nekoliko latinoameričkih narko-kartela, proglasio terorističkim organizacijama, uključujući i Cartel de los Soles (Kartel sunca).
Kartel sunca, nazvan po suncima na oznakama venecuelanskih generala umjesto uobičajenih zvijezda, manje je jasno ustrojen kartel, a više se odnosi na činjenicu da su bivši i aktivni pripadnici venecuelanske vojske uključeni u trgovinu drogom.
Nejasno je koliko ih je i u kojoj mjeri su umiješani, između ostalog jer u Venecueli krivični progon takvih aktivnosti nije prioritet.
Već dugo se potpredsjednik vladajuće Ujedinjene socijalističke partije Venecuele (PSUV) i ministar unutrašnjih poslova Diosdado Kabeljo smatra jednim od vođa mreže.
Još 2020, tokom Trampovog prvog mandata, Ministarstvo pravde SAD podiglo je optužnicu protiv njega, predsjednika Venecuele Nikolasa Madura i nekoliko drugih venecuelanskih zvaničnika zbog “narko-terorizma”.
I stručnjacima je teško da procijene koliko je Maduro uključen u trgovinu drogom.
“Vjerovatnije je da političari dopuštaju kriminalnim bandama da djeluju. Zauzvrat, karteli dijele profit od trgovine drogom i održavaju nivo nasilje u granicama koje ne štete vladi”, kaže Ginter Majhold sa Instituta za Latinsku Ameriku na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.
Vladi u Vašingtonu možda su dostupne konkretne informacije. Režim u Karakasu ona u međuvremenu otvoreno naziva narko-državom. Ponudila je rekordnu nagradu od 50 miliona dolara za Madurovu glavu.
Nimalo iznenađujuće, Maduro je napad iskoristio da se suprotstavi “imperijalističkoj politici” SAD, uputivši upozorenja Vašingtonu.
“Aktiviraću poseban plan sa više od 4,5 miliona pripadnika milicija širom zemlje: milicija koje su pripremljene, aktivirane i naoružane”, kazao je Maduro.
Venecuelanska opoziciona liderka Korina Mačado pozdravila je akciju SAD. Ona je napad opisala kao legitiman pritisak i protumačila ga kao direktan udar na venecuelansku vladu.
“Nedostaje vrlo malo do pada režima”, rekla je Mačado.
Ni Trampove prijetnje ni reakcija Mačado vjerovatno neće poljuljati venecuelansku vladu, kaže Majhold.
“Iako većina stanovnika Venecuele više ne podržava Madura, prijetnja njihovom suverenitetu vjerovatno bi mnoge navela da stanu uz vladu”, smatra on.
U južnim Karibima nalazi se najmanje osam američkih ratnih brodova, uključujući krstaricu, dva razarača, podmornicu na nuklearni pogon i nekoliko brodova za amfibijske operacije. Američka vlada je na razne načine jasno stavila do znanja da bi ovo mogao biti samo početak.
Međutim, prema Trampovim riječima, nije riječ samo o Venecueli.
“Molim vas, neka ovo bude upozorenje svakome ko pomisli da drogu unese u Sjedinjene Američke Države”, kazao je Tramp.
Američki demokrata Huan Gonzalez, savjetnik bivšeg predsjednika SAD Džozefa Bajdena za zapadnu hemisferu, ipak upozorava: “Sve više se bojim da bi Trampova administracija mogla da se upetlja u intervenciju u Venecueli, što bi, otvoreno govoreći, bilo katastrofalno”.
I Majhold takođe smatra da bi američka intervencija u Venecueli bila katastrofalna te da upravo zato ne vjeruje da će do nje doći.
“Tramp će se čuvati takve avanture”, smatra Majhold.
Kada se pažljivije pogleda, ne postoji mnogo naznaka za takav plan. Jedno od Trampovih glavnih obećanja biračima je da se neće miješati u unutrašnje poslove drugih država.
Vakuum moći, kao u Iraku ili Libiji, na svom kontinentu mogao bi da izazove novi migrantski talas prema sjeveru. To bi takođe bilo protivno Trampovim interesima.
“Šta bi osam brodova moglo da postigne u visoko militarizovanoj zemlji te veličine? Ono što ovdje vidimo je nova faza militarizacije rata američke vlade protiv droga”, smatra Majhold.
Od sedamdesetih godina SAD su u partnerstvu sa lokalnim vlastima na razne načine pokušavale da zaustave dotok droge sa juga.
Ponekad su spaljivali polja uzgajivača koke u Andima, potom podržavali desničarske paravojske u borbi protiv ljevičarskih gerilaca, koji su značajno finansirani trgovinom drogom. I stalno su pokušavale da presjeku rute droge.
“Ali karteli su vrlo snalažljivi u pronalaženju alternativnih puteva i sredstava, koja su manje ranjiva na vojne akcije”, podsjeća Majhold.
Postoji mnogo primjera. Sedamdesetih su kolumbijski narko-bosovi transportovali kokain malim avionima direktno na Floridu. Kasnije su sarađivali sa meksičkim kartelima koji su drogu prenosili tunelima u SAD, prenosi “Deutsche Welle”.
Od devedesetih gangsteri su drogu transportovali podmornicama do Kalifornije. Trenutno se venecuelanske luke i aerodromi smatraju sigurnim mjestima za prevoz. I čak ako rute preko Kariba postanu previše rizične, droga će vjerovatno pronaći drugi put do SAD.
