O projektu Južne interkonekcije, povezivanju BiH preko Hrvatske s terminalom za tekući gas na Krku preko koje bi američki gas mogao doći u BiH, govori se već godinama, ali uprkos pompeznim najavama, malo toga se sprovelo u praksi.
Za projekat je prvo bila zainteresovana administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena, pravdajući tu investiciju pomaganjem BiH da se oslobodi ruskog monopola na snabdijevanje gasom, a potom je projekat uz veliki entuzijazam podržala i administracija Donalda Trampa.
Trampova administracija otvoreno je sugerisala BiH da bi trebalo da potpiše energetski sporazum sa SAD, a bh. institucije su još sredinom juna pokrenule aktivnosti da se to potpiše, što bi pomoglo realizaciji projekta Južne interkonekcije.
Poslaničko pitanje Nihada Omerovića
Odgovarajući na poslaničko pitanje Nihada Omerovića, poslanika u Predstavničkom domu BiH, o tome dokle se stiglo s potpisivanjem ovog sporazuma s Amerikom, generalni sekretar Savjeta ministara BiH je odgovorio da je Predsjedništvo BiH izrazilo interes za provođenje konkretnih mjera i aktivnosti za podršku ovom cilju.
“BiH je iskazala opredijeljenost za otpočinjanje konsultacija i pregovora sa SAD u svjetlu nove trgovinske politike SAD. Pored navedenog, područja od posebnog interesa u kojima bi BiH željela intenzivirati i produbiti bilateralnu saradnju u okviru svog zakonodavstva i međunarodnih obaveza je, između ostalog, i energetska tranzicija, otpornost i održivost”, pojasnili su oni.
Međutim, nakon operacije SAD u Venecueli postavlja se pitanje u kojoj mjeri je američka spoljna politika uskladila svoje poteze s energetskom industrijom u SAD. Tramp je hapšenje Nikolasa Madura i američku vojnu intervenciju u Venecueli opravdao dogovorom s američkim energetskim kompanijama o investicijama u naftni sektor te zemlje.
Ko bi bili investitori?
Na sastanku s direktorima američkih energetskih kompanija prije tri dana naftaši su Trampu objasnili da situacija u Venecueli ne omogućava bezbjedno investiranje. Prevedeno na obični jezik, očigledno nije postojala koordinacija između Bijele kuće i Stejt departmenta s industrijom.
S obzirom na to da se ni nakon nekoliko godina razgovora o Južnoj interkonekciji ne zna koji bi eventualno američki investitori bili zainteresovani za projekat, može se postaviti pitanje da li je američka industrija uopšte zainteresovana.
S obzirom na to da se radi o velikoj početnoj investiciji u zemlji s niskim povjerenjem u vladavinu prava i velikim etničkim tenzijama, koje su se, uostalom, najbolje pokazale na ovom projektu u sukobu između političkih stranaka iz Sarajeva i Mostara oko toga ko bi upravljao ovim projektom, može se iskazati i razumijevanje za eventualno oklijevanje američke industrije kada su u pitanju nedovoljno stabilne zemlje.
Brojna otvorena pitanja bez odgovora
Almir Bečarević, energetski ekspert, za “Nezavisne” kaže da je, kada je u pitanju Južna interkonekcija, još mnogo otvorenih pitanja na koja nema odgovora.
“Puno je tu pitanja. Prvi korak je da se zna koja je koncepcija. Drugi korak, koji je po meni najlakši, jeste međudržavni sporazum. Treći korak je promjena Zakona o Južnoj interkonekciji. Četvrti korak je onaj koji se tiče zabrane raspolaganja državnom imovinom, odnosno da se napravi izuzeće ili da država napokon usvoji taj zakon i da se može graditi na onom dijelu gdje je državno zemljište. Onda imate zakon o šumama, znači da se reguliše šta će biti s područjem koje treba krčiti. Mora se tom koncesionaru dati odobrenje da može ulaziti u šumsko zemljište i, odnosno, pretvarati ga u građevinsko zemljište. Onda imate tu sporazum između tog nekog koncesionara i, normalno, kompanije ‘Plinacro’ o preuzimanju prirodnog gasa, odnosno onoga kako će biti definisani povrat novca, tarife i ostalo. Onda imate i tarifu koja će biti u BiH. A onda niko ne razgovara o tome koliko će koštati, na kraju krajeva, a i kredit neko treba da uzme. Evo samo nekoliko koraka, a ovo je tek početak”, rekao nam je on.
I dok je u javnosti mnogo optimističnih izjava i sa bh. i sa američke strane, na konkretna pitanja još nema odgovora. Suštinski problem BiH, čini se, ostaje isti – politička nestabilnost zatvara vrata investitorima, pogotovo u velike infrastrukturne projekte koji bi trebalo da se otplaćuju narednih decenija.
Ni u Vašingtonu među političkim i energetskim tink tankovima nema puno konkretnih informacija. Niko od sagovornika kojima smo se obratili nam nije mogao dati konkretne informacije. U Ambasadi SAD su nam nedavno na pitanje da li bi i Republika Srpska eventualno bila uključena u ovaj projekat odgovorili da je za ta pitanja prerano.
Jedina šansa da se stvari promijene je promjena političke paradigme u BiH sa politike svađa na politiku zajedničkog razvoja, ali s obzirom na to da ulazimo u izbornu godinu, teško je očekivati da bi do toga moglo doći u nekom izglednom periodu.
Međutim, otpravnik poslova SAD Džin Ginkel danas je u Sarajevu poželio dobrodošlicu predsjedniku kompanije “AAFS Infrastructure and Energy LLC” Džozefu Flinu i potpredsjedniku Džeseju Binalu.
Kako navode iz Ambasade SAD u Sarajevu, tokom boravka u Bosni i Hercegovini razgovaraće sa domaćim liderima o ulozi američkog kapitala i resursa u razvoju i upravljanju gasovoda Južna interkonekcija.
“Ovaj projekat omogućiće isporuku pouzdanog američkog ukapljenog prirodnog gasa u BiH, čime će se ojačati energetska sigurnost svih građana”, objavila je američka ambasada na platformi X.
(Nezavisne)
