U jeku afera koje potresaju BiH pomalo nezapaženo prošao je diplomatski šamar, koji su srpskom članu Predsjedništva BiH po drugi put udarile Ujedinjene nacije kada su, i pored njegovog protivljenja, dopustile da Željko Komšić održi govor pred ovom međunarodnom organizacijom.
Komšić je u ulozi predsjedavajućeg Predsjedništva 22. septembra održao govor pred Generalnom skupštinom UN u Njujorku.
Prethodno je Dodik pisao UN i tražio da se Komšiću onemogući govor jer za to „ne postoji konsenzus, s obzirom na to da je otišao na zasjedanje bez odluke kolektivnog šefa države”.
Nakon što je Komšić održao govor, u javnosti je odmah pokrenuta rasprava da li je ovo bilo jasno upozorenje Dodiku da je izgubio politički kredibilitet na međunarodnom planu.
U prilog ovoj tezi ide činjenica da ovo nije prvi “politički šamar” Dodiku od strane UN jer je ova međunarodna organizacija ignorisala njegovo pismo i par mjeseci ranije kada su, uprkos njegovom protivljenju, dozvolili ministarki spoljnih poslova Biseri Turković i ambasadoru Svenu Alkalaju da održe govor. Ali, nisu samo UN te koje ignorišu Dodikove zahtjeve. Sličan politički šamar nedavno je dobio i od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji se sastao sa Kristijanom Šmitom, uporkos tome što ga lider SNSD i vlast Srpske ne priznaju za visokog predstavnika.
FOTO: FENA/YOUTUBE/SCREENSHOTFOTO: FENA/YOUTUBE/SCREENSHOT
Analitičari upozoravaju da Srbi iz BiH postaju sve više diplomatski izolovani od svijeta koji ih počinje posmatrati kao varvare i čudake.
Ko je kriv za to? Da li je Dodik počeo da gubi kredibilitet na međunarodnom planu i gdje još, osim u Republici Srpskoj, njegova riječ ima političku snagu?
Direktor Foruma za etničke odnose iz Beograda, Dušan Janjić ističe da Dodik jeste sve više izolovan od velikog dijela međunarodne javnosti koja dijeli liberalno-demokratske vrijednosti.
Međutim, kako ističe on, s druge strane Dodik i dalje ima jako dobru ličnu i političku podršku u dijelu EU, poput Mađarske, te donekle Slovenije, Austrije i Poljske.
– Dakle, nisu mu još uvijek svugdje vrata zatvorena, ali ako izuzmemo par država, u velikom dijelu EU na sceni je jedna vrsta tihog bojkota srpskog člana Predsjedništva. To znači da se ne susreću sa njim dok ne moraju, a to je onda kada pozivaju na sastanak sva tri člana Predsjedništva ili onda kada je on predsjedavajući, pa ga ne mogu izbjeći – tvrdi Janjić.
On dodaje da je Dodik u sve većoj izolaciji, ali još nije potpuno izolovan. Janjić dodaje da u politici, kao i u sportu, umjetnosti i uopšte u životu, postoji vrijeme kada se treba povući. Lider SNSD, kako dodaje on, očito još ne shvata da se politički istrošio.
Janjić ističe da paralelno sa izolacijom Dodika na međunarodnom planu sve više profitira opozicija u Srpskoj čiji ugled sve više raste u očima stranih diplomata.
On ističe da je opozicija već prošla fazu u kojoj se sada nalazi Dodik jer je dugo godina bila izolovana, smjenjivana od strane visokih predstavnika, proganjana i stavljana na crne liste.
Dušan Janjić
– Opozicija, odnosno dobar dio nje, vrlo dobro znaju šta znači izolacija, pa su se opametili i okrenuli sasvim drugi list. Čini se kao da su mjesta sada zamijenjena. Ono kroz šta je prolazio dio sadašnje opozicije nakon rata u BiH, sada prolazi Dodik – zaključuje Janjić.
Istoričar i bivši diplomata, Slobodan Šoja ističe da to što je Generalni sekretar UN ignorisao Dodikova pisma u kojim se žali da Komšić ili Turkovićeva ne govore u ime BiH, nije najbolji primjer njegove beznačajnosti u globalnim relacijama. To je, kaže on, primjer nebitnosti i beznačajnosti Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima.
– Dodik je čak formalno u pravu. Međutim, takvim bolesnim sitnicama koje su samo jedna od hiljadu ružnih slika BiH, ne bave se velike svjetske institucije. To ostavljaju nama. Čak i kad bi Dodik imao neku političku i diplomatsku težinu, ne bi bilo reakcije. Ali, da – Dodik ostaje bez ikakvog političkog i diplomatskog kredibiliteta u inostranstvu, to je sigurno – kaže Šoja.
On ističe da bi Dodik mogao vratiti taj kredibilitet, samo ukoliko bi u svojim izjavama uvijek poštovao državu iz koje dolazi i ljude koji u njoj žive.
– Ništa više – ističe Šoja.
On kaže da Dodik ne želi razumjeti da pitanje priznanja i poštovanja BiH nije pitanje ideologije, ljubavi ili slobode mišljenja, već pitanje elementarne kulture, prije svega njegove, ali i njegovog naroda čiji je najistureniji predstavnik.
On podsjeća de je početkom dvadesetog vijeka ambasador Francuske u Italiji Kamij Barer upoznavši Milovana Milovanovića, ambasadora Srbije u Rimu, poslao depešu u Pariz u kojoj je iznio svoje divljenje jednom vrhunskom i načitanom srpskom diplomati i političaru, dodavši da je to primjer kako jedna mala zemlja sa takvim ljudima može biti velika.
Slobodan Šoja
– Nisu svi Srbi kao Milovanović, to je razumljivo, ali je važno da ljudi poput tog briljantnog intelektualca i suptilnog diplomate, kao što je Milovanović, budu istureni prema svijetu. Pa da svijet o Srbima sudi na osnovu njih, jer su oni odabrani da vode svoj narod i državu. Sto godina poslije imamo obratan primjer. Srbi početkom 21. vijeka su izgubljen, nesrećan i tragičan narod jer su dozvolili da ga ne vode i predstavljaju intelektualci i patrioti, kao nekada, već kriminalci i lažni patrioti. Srbi još nisu ni svjesni preteških posljedica onoga što decenijama preživljavaju. Kad to spoznaju, trebaće im sto godina strpljivog i kvalitetnog rada da isprave ono što je skoro nemoguće popraviti – kaže Šoja.
On ističe da je Barer kroz Milovanovića vidio cijeli jedan narod, isto kao što danas svijet preko naših političara sudi o jednom narodu.
Nevolja je, kako ističe Šoja, što je svijet svrstavanjem Dodika u nekulturne i neozbiljne ljude, istu sudbinu namijenio i narodu koji ga podržava.
– A to što narod to ne primjećuje ili se zbog toga mnogo ne uzbuđuje, samo je dodatni dokaz dubine agonije i košmara kroz koje prolazi srpski narod posljednjih decenija – upozorava Šoja.
On se ne slaže da Republika Srpska postaje sve više izolovana u diplomatskom smislu. Prvo, kako pojašnjava Šoja, zato što nije država, a drugo zato što je ona samoizolovana.
On ističe da je Republika Srpska ovjerena od Zapada, koja nije slučajno stvorena i kao takva je neupitna.
– Preživjela je, uostalom, stotine pokušaja ukidanja preko lobističkih grupa. Republiku Srpsku su samoizolovali svojom katastrofalnom i neprimjerenom politikom i diplomatijom oni koji govore da je predstavljaju i brane. Svaki racionalan i hrabar čovjek zna da je oni ne brane nego urušavaju kriminalom, korupcijom, nepotizmom, neznanjem, bezobzirnošću, neodgovornošću, nekulturom i prostaklukom – ističe Šoja.
On kaže da je Dodik kao rodonačelnik „antidiplomatije“, poslije stotina nepotrebnih grešaka, u odnosu prema svijetu danas došao u najgoru poziciju koju može doživjeti jedan političar.
Nebitno je, ističe Šoja, za političara da li je voljen ili ne. Bitno je da li je cijenjen, opasan ili upotrebljiv. Šoja kaže da ruskog predsjednika Vladimira Putina, na primjer, ne vole, ali ga visoko cijene i plaše ga se.
Šoja ističe da ga kao pojedinca i Srbina, koji se čitav život inspirisao srpskom istorijskom tradicijom i veličinom koju su izgradili i satkali heroji srpske prošlosti, boli srozavanje na nulu svega što je istorijski veliko i vrijedno kod Srba.
– Uz paralelnu izgradnju nove svijesti o iskvarenom, opasnom i dekadentnom narodu, svijesti koju grade mrzitelji Srba, a Srbi im u tom zdušno pomažu svojom nesvjesti o dnu na kojem se nalaze. Dnu kojeg utabavaju njihove vođe koje su Srbe protiv njihove volje iskrcale na to isto dno – kaže Šoja.
