Princip državotvornosti tri naroda znači da je problem ravnopravnosti jednog naroda, zajednički problem sva tri naroda. Navedeno pitanje ne treba biti tema i povod sukobljavanja, jer ako se ono problematizuje bez vizije za njegovo rješavanje tada, imamo negativan politički razvoj kao „kretanje unazad“.
To je, između ostalog, navedeno u dokumentu pod naslovom „Političko ekonomska situacija u BiH“ koji će biti uvod na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srepske, koja je zakazana za 1. fabruar.
U dokumentu se posebno govori o nekoliko gorućih problema u BiH, kao što su problem ravnopravnosti konstitutivnih naroda, problem internacionalizacije državnog pitanja u BiH, problem suverenosti entiteta i naroda, problem međunarodnog intervencionizma, te problemi ustavnosti i pravosudne vlasti.
– Tri naroda (Srbi, Bošnjaci i Hrvati) su suvereni i državotvorni što znači da su konstitutivni, odnosno ravnopravni u svim bitnim segmentima funkcionisanja državnih institucija na svim nivoima organizovanja vlasti. Ostvarivanje ravnopravnosti naroda i građana dio je istorijskog nasljeđa i ugrađeno je u temelj sadašnjeg ustava, ali postojeća organizacija državne vlasti u dva entiteta, a posebno u Federaciji BiH, otežava njegovo ostvarivanje. Navedeno pitanje se izražava kao problem konstitutivnosti Hrvata, njihove ravnopravnosti i legitimnog predstavljanja u institucijama vlasti na entitetskom i na nivou BiH – piše u dokumentu, a ranije je rečeno da je predlagač sjednice (što znači i materijala za nju) predsjednik parlamenta, Nedeljko Čubrilović.
Kako piše u dokumentu koji će se naći pred poslanicima i gostima, legitimna zastupljenost Hrvata u Predsjedništvu BiH i u Domu naroda Federacije BiH nije samo hrvatski problem ili „takozvano hrvatsko pitanje“, nego je to problem cijele BiH.
– Najnoviji prijedlog hrvatskih predstavnika za izmjene Izbornog zakona i ponuđeni modeli predstavljaju argumentovanu osnovu za razgovore i postizanje kompromisa. Otklanjanjem problema ravnopravnosti hrvatskog naroda prevazišao bi se jedan od osnovnih faktora krize u funkcionisanju BiH. To bi bila povoljna osnova da se riješi i pitanje primjene presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić-Finci protiv Bosne i Hercegovine“ – navodi se u dokumentu.
Kako piše, ako je primarna državotvornost entiteta, tada se državotvornost naroda iskazuje u granicama entiteta, a ako je primarna državotvornost naroda, tada prevazilazi granice entiteta.
– U navedenom kontekstu se pojavaljuje i suverenost ljudskih prava što zajedno sa suverenošću naroda i suverenošću entiteta čini složen sistem iz koga stalno proizilaze problemi koji dovode do krize. Norme Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i njeni protokoli, koje se direktno primjenjuju kao ustavni sadržaj, ponekad su u protivrječnosti sa principom državotvornosti tri naroda. Preplitanje suverenosti naroda, entiteta, građana objektivne je prirode čije rješavanje zahtjeva političku vještinu i spremnost na dijalog i kompromis legitimnih predstavnika entiteta naroda i građana – zaključuje se u ovom dokumetu i dodaje da, zbog svoje specifičnosti, BiH ne može da se organizuje kao unitarna, centralizovana država, nego se, uglavnom, radi o specifiočnom i složenom ustavno-pravnom sistemu i organizaciji države koji ima sličnosti sa sistemima Švajcarske i Belgije.
U dijelu koji govori o problemu međunarodnog intervencionizma, navodi se da djelovanje visokog predstavnika predstavlja faktor koji je najviše doprinio sadašnjoj krizi u BiH.
– Posljedice nametnutih odluka bile su uglavnom negativne čemu smo svjedoci u ovo vrijeme kada je Valentin Incko nametnuo Odluku kojom je mijenjao Krivični zakon BiH. Osnovni smisao pozicije visokog predstavnika u ustavnom sistemu BiH je da on bude što kraće i da upravljanje državom i javnim poslovima što prije prepusti legalnim i legitimnim predstavicima naroda i entiteta. Na osnovu dosadašnje prakse možemo tvrditi da su visoki predstavnici, s vremena na vrijeme, namjerno stvarali krizu da bi što više produžili svoj mandat. Ukoliko se zakoni mogu nametanjem staviti na pravnu snagu bez odluke Parlamentarne skupštine BiH, tada ta skupština nije potrebna niti je potrebno učešće poslanika. U tom kontekstu treba razumijevati odluku poslanika iz Republike Srpske da selektivno učestvuju u radu Parlamentarne skupštine – dio je iz ove informacije.
U problemu ustavnosti, kaže se da je Ustavni sud BiH izlazi iz okvira svojih ovlašćenja, donosi odluke koje nisu zasnovane na postojećim ustavnim normama i ne uzima u obzir kakve će posljedice imati njegove odluke.
Posebno su sporna dva oblika prekoračenja nadležnosti: Donošenje odluka u vezi sa određenjem nadležnosti za regulisanje imovinskih prava i odnosa (jer Ustavni sud nema nadležnost da to radi) i pogrešno tumačenje državnog kontinuiteta BiH, što ima negativne posljedice po odnose između naroda i entiteta.
– Na primjer, Ustavni sud je poništio zakon po kojem je 9. januar definisan kao Dan Republike Srpske, zato što ga Bošnjaci i Hrvati ne doživljavaju kao svoj praznik. Da je Ustavni sud bio dosljedan tada bi ista argumentacija bila osnova i kod ocjene ustavnosti 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH, zato što ga Srbi ne doživljavaju kao svoj praznik – piše u dokumentu.
Kako se navodi, Parlamentarna skupština BiH nije nasljednik bivše skuštine BiH, nego je nova institucija, isto tako i ostale institucije (Vijeće ministara, Predsjedništvo, Ustavni sud itd.) Djelovanje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH postalo je izvor problema i nesuglasica, jer troje stranih i dvoje domaćih sudija mogu preglasavanjem da donose odluke što je legalno, ali nije legitimno.
Govoreći o pravosudnoj vlasti, kaljučuje se da taj dio vlasti predstavlja glavni generator političkih kriza i u kontinuitetu opterećuje i ugrožava sve druge pozitivne procese u BiH.
– Nastao je jedan zatvoren sistem koji nikome ne odgovara, gdje jedna, relativno mala grupa ljudi, vrši pravosudnu vlast. Ustav omogućava sudskoj vlasti nezavisnost i samostalnost, ali joj ne omogućava amnestiju od odgovornosti pred narodom i narodnim predstavništvom – piše u dokumentu.
Zaključak je da politička kriza u institucionalnom funkcionisanju može biti prevaziđena otklanjanjem uzroka koji su doveli do krizne situacije, a to se može uraditi jedino stalnim i istrajnim razgovorima političkih predstavnika.
– Republika Srpska kao državotvorni entitet u BiH pokrenula je procese institucionalnih reformi s ciljem da se dobiju bolja, pravednija i racionalnija rješenja u funkcionisanju vlasti i javnih politika u entitetima i na nivou BiH. Dejtonski sporazum i Ustav pružaju dovoljno mogućnosti za reforme u svim bitnim oblastima u cilju pronalaženja boljih rješenja u funkcionisanju BiH. U tom kontekstu je i rasprava na ovoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske – zaključak je.
