Ovakve vijesti postale su svakodnevne: na evropskim berzama cijene dionica pale i u ponedjeljak ujutro, peti dan zaredom, jer se ulagači plaše da će najviša inflacija u SAD u 40 godina navesti američku centralnu banku (Fed) na agresivnije povećanje kamata ranije nego što se očekivalo.
Ina azijskim berzama cijene dionica su oštro pale, pa je MSCI indeks azijsko-pacifičkih deonica, bez japanskih, oko 9.30 sati bio u minusu oko 2,5 odsto. Pritom je na Tokijskoj berzi indeks skliznuo akcija odsto, dok su cijene dionica u Šangaju, Hong Kongu i Južnoj Koreji pale između 0,9 i 3,5 odsto.
Globalna se ekonomija još nije oporavila od šoka izazvanog pandemijom pa se i dalje nosi s poremećajima koji su doveli do usporavanja rasta najvećih svjetskih ekonomija. Na tu su kritičnu masu došli i geopolitički udari koji su dali dodatni zamah geoekonomskim neizvjesnostima.
Ruska agresija na Ukrajinu presudni je geopolitički faktor u ovom trenutku, a kako se približava ljeto, a rat ne jenjava, sve je veća zabrinutost za nastavak negativnih efekata, primarno za Evropu koja osjeća najteže posljedice. Otkako se Moskva vratila vojnom modelu koji favorizuje njenu prednost, moćni topovski i raketni udari uz podršku oklopa u Donbasu, ostvarila je i određene uspjehe. Iako u Kijevu i dalje vlada optimizam, realni pogled na odnos snaga, osim kad je riječ o moralu – a u ovakvom modelu ratovanja, za razliku od otvorenog napada na Kijev, neprestane eksplozije granata ne lome, ali slabe moral branitelja jer se ne vidi protivnik – iznosi na vidjelo rusku prednost, malu, ali prednost.
Vrijeme je, dakle, stvaranja preduslova primirja i to je prioritet Evropi.
U subotu je u Kijevu, nenajavljeno, osvanula Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije. U nedjelju je njemački Bild am Sontag objavio da će kancelar Olaf Šolc konačno u Kijev. Kao lider jakog tima, uz njega dolaze i francuski predsjednik Emanuel Makron i italijanski premijer Mario Dragi. Ni jedan od njih od početka ruske agresije nije bio u Kijevu, a Dragi i Makron su razgovarali s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kancelar Šolc nije išao u Ukrajinu zbog besramnog napada ukrajinskog ambasadora na njemačkog predsjednika Franka Valtera Štajnmajera. Da bi promišljeno i hladno, ali realno, rekao da ne želi da se slika i vrati kući bez rezultata.
Evropski povjerenici su u ponedjeljak na sastanku utvrđivali hoće li Ukrajini dati status kandidata. Dijelom je zbog toga predsjednica Lajen bila u Kijevu. Odluka nije laka, Zapadni Balkan osjeća se odbačenim, a u redu stoje Moldavija i Gruzija. Za ovu posljednju, koliko bila važna geopolitički, ipak treba razmisliti može li ispuniti kriterijum- evropska.
Prema informacijama koje je objavio Fajnenšal tajms mogući ishod je da Ukrajina ove nedjelje dobije status kandidata, ali uz čvrsto utvrđeni spisak obaveza unutrašnjih reformi, a na prvom su mjestu borba protiv korupcije i vladavina prava. Riječ je o političkom ustupku koji bi trebalo da oslabi otpor ukrajinskog vođstva bilo kakvoj ideji pregovora s Moskvom. Nakon toga – datum još nije određen, Volstrit džornal govori o četvrtku – u Kijev bi došla trojka najmoćnijih, koji će biti presudni u obnovi porušene zemlje i njenom približavanju EU.
To bi svakako bio dosad najteži sastanak ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog jer je Njemačka krenula u proces oslobađanja od ruskih energenata, ali želi da taj proces budu postupan i ne izazove nagle, dubinske udare industriji s negativnim posljedicama. Francuska se dobro oporavlja, postaje važno središte finansijske industrije nakon Bregzita i želi da se taj trend nastavi. Italija je zadužena, a zbog najavljenog rasta referentnih kamata Evropske centralne banke poskupljuje joj zaduživanje i to je brine u svjetlu parlamentarnih izbora iduće godine nakon kojih će Dragi napustiti premijerski položaj.
Stabilnost tripoda koji predstavlja ovaj trijumvirat od vitalne je važnosti za stabilnost prvo evropodručja, a posljedično i čitave EU. Ukrajina, iako razmišlja u vanrednim, ratnim okolnostima, mora biti svjesna uticaja ovog procesa na vlastitu otpornost. Istočne članice EU prazne skladišta oružja i municije sovjetskog normativa, a za moderno oružje po standardu NATO potrebna je obuka za koju nema vremena. Ni logistike za popravak.
Nije ni Rusija u idealnim okolnostima, uvodi u borbu zastarele tipove naoružanja, tenkove, ali količinski je i dalje u prednosti, prenosi Blic.
Severodonjeck je moguća prekretnica jer je sve više znakova da Ukrajina ne može da ga zadrži. Njegovim padom Rusija bi mogla da opravdati uspjeh “specijalne vojne operacije”, a Kijev javnosti da objavi da je potrebno zaustaviti masakr vojnika – predsjednik Zelenski rekao je da dnevno gine 60 do 100 ljudi, što je dugoročno pogubno za zemlju. Jedan od scenarija bilo bi primirje po modelu Korejskog poluostrva. Koji god se model stavio na sto, krucijalni je termin “primirje” koje sada odgovara svima. Predsjednik Zelenski ne jednom je rekao da su pregovori mogući kad se ruske snage vrate na stanje od 23. februara, dan prije napada. Koliko god hladno i bezosjećajno glasila ova rečenica, ali Zelenski mora biti svjestan da se Rusija neće povući s okupiranog, a da se razgovarati mora. Možda bi morao da razmišlja po modelu Nagorno Karabaha za koji je Azerbajdžan čekao godinama, pa ga vratio. Vremenska varijabla bi mogla biti presudna.
Ukrajina bi, zauzvrat, dobila otvorena vrata prema EU, vremena da se vojno oporavi, Rusija bi mogla da proglasi pobjedu i s njom bi se, kad je riječ o konvencionalnom obliku ratovanja oslabljenom, moglo ozbiljno pregovarati o novoj sigurnosnoj arhitekturi u Evropi kako ne bi, kako je poručio Henri Kisingdžer, postala “kineska predstraža u Evropi”. Zaustavile bi se podjele koje, očekivano, rastu i unutar NATO i EU jer je primarni interes ostvaren, Rusija je zaustavljena i sada članice počinju da gledaju kroz optiku vlastitih interesa.
Cijena energenata bi pala, ukrajinsko bi žito krenulo put Afrike i Azije, cena bi mu pala. Inflacija bi se smirila. Kijev i Moskva bi morali da uspostave trajne modele komunikacije. Uklonila bi se prijetnja mogućeg sukoba Rusije i NATO koja bi mogla da vodi prema nuklearnom armagedonu.
Zelenski i njegov tim moraju dobro da poslušaju evropski trijumvirat, a i SAD će tomu biti sklon.
