Episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije oglasio se o napadu Nebojše Vukanovića ne Crkvu koji je na tribini u Nevesinju još jednom pokazao nepoštovanje prema sveštenstvu i vjernicima.
Saopštenje prenosimo u cijelosti:
episkopovanja vladike Grigorija kao klirik Eparhije zahumsko-hercegovačke, neposredno svjedočio o njegovom neumornom trudu i istinskom duhovnom, ekonomskom i kulturnom preobražaju Hercegovine, kojem je dao nemjerljiv i neizbrisiv doprinos. Od navodne lične moćnosti i silnosti koju gospodin Vukanović pominje, ostavio nam je u amanet da Hercegovina zaista može biti silna i snažna, kako svojom prirodom, tako i ljudskim potencijalom, a naročito onda kada se ljudi slože i žive u zajednici, smirenju pred Bogom, i ljubavi jednih prema drugima. Da ne napominjem, ono što je svima poznato i lako provjerljivo – sve što je vladika Grigorije privrjedio i čemu je doprinio za vrijeme svoga episkopskog službovanja, ostalo je Hercegovini i ovoj eparhiji.
Sabor naše Crkve postavio je moju malenkost 2018. godine na tron episkopa hercegovačkih i predao mi pravo upravljanja i odlučivanja, u koje spada i postavljanje i razrešenje sveštenika. Otuda smatram skandaloznim da gospodin Vukanović otvoreno prijeti jednom svešteniku smjenom i progonom, podrazumijevajući da valjda sam raspolaže episkopskim prerogativima. Pritom, za jednog deklarisanog vjernika i javnog poslenika, netačno, neprecizno i neodgovorno, interpretirajući događaj koji je povod njegove navodne sablazni.
Naime, sveštenik o kome je riječ, po porijeklu jedan od mještana sela Gornja Ivica kod Ljubinja, dakle, slobodan građanin, je zajedno sa svojim komšijama učestvovao u inicijativi da se uredi seoski put, da bi po sprovođenju te inicijative, opet ni po čemu se izdvajajući od drugih mještana, učestvovao u svečanom ručku, na kojem je bio gost i predstavnik institucije, koja je obećala uređenje lokalne infrastrukture.
Meni kao episkopu nisu potrebne nikakave pohvale niti sudovi političkih stranaka, pogotovo ne oni izneseni na predizbornim tribinama i u svrhu ubiranja lične dnevnopolitičke koristi. Ako ću se čime hvaliti, hvaliću se svojim slabostima (1Kor. 12, 5), a jedna od njih je i da, nažalost, mnogo zaostajem za mojim prethodnicima Atanasijem i Grigorijem i po revnosti i po darovima koji služe za izgrađivanje Crkve.
Kritikovati episkopa kao najodgovornijeg za Crkveni život ove eparhije je legitimno, ali zato molim sve, pa i gospodina Vukanovića, da sve eventualne kritike budu upućene meni, a ne mom prethodniku, koji već više godina snosi odgovornost za sasvim drugo područje na kome se prostire naša pomjesna Crkva.
Podstaknut prvenstveno brigom o bližnjima i svjedočenjem za istinu, a pokušavajući da stavim tačku na jedan posve nekorektan ali i nepotreban politički istup, ne svrstavajući se ni uz jednu političku opciju, pozivam vjerne ljude područne Eparhije, da se u ove dane ničim ne smućuju i da ne dozvole da političke razmirice budu iznad jevanđeljskih principa poštovanja i brige o bližnjima, bez obzira na istovjetnost ili različitost njihovih političkih stavova kao slobodnih građana.
Nadam se da će vremenom naša politička kultura biti na većem nivou i da više neće biti potrebe da se na dnevno-političke teme oglašavam ili dajem bilo kakve izjave, što sam i do sada nastojao da ne činim”.
