Dijalog Beograda i Prištine u vezi sa najnovijim, modifikovanim francusko-njemačkim ili evropskim prijedlogom za rješenje kosovskog pitanja nikako da počne.
To je, prije svega, zbog situacije na sjeveru KiM, ali i činjenice da prethodni sporazumi dvije strane (Briselski i Vašingtonski) nisu u potpunosti zaživjeli.
Razlog za to su i garanti tih sporazuma – EU i SAD koji nisu do kraja iskoristili svoj autoritet kako bi natjerali obje strane da ispoštuju potpisano. Zbog toga se razmišlja o novoj sili koja bi imala dovoljno uticaja i na Beograd i Prištinu da se konačno sprovede dogovoreno i kao najrealnija opcija spominje se – Turska.
Do sada su u vezi sa Kosovom potpisana dva “istorijska” sporazuma, ali je vrijeme pokazalo da su zaslužili sve sem tog epiteta i da im se prije smiješi zaborav umjesto “hola slavnih”.
Kada je u Briselu 19. aprila 2013. godine potpisan Briselski sporazum, garant njegovog sprovođenja bila je EU. To nijednu od strana nije mnogo daleko odvelo, jer najveća tačka ovog dokumenta, Zajednica srpskih opština ni deceniju poslije nije formirana.
Dva sporazuma, realizacija sporna
Sedam godina kasnije, 4. aprila 2020. usred Bijele kuće potpisan je Vašingtonski sporazum, a njegov garant je bila Amerika, odnosno tadašnji predsjednik SAD Donald Tramp. Iako je najmoćnija zemlja stala iza njega, na ovaj ugovor sada svi žmire i, čini se, trude se da ga ni ne spomenu.
Šta će biti sa francusko-njemačkim sporazumom? Ko će garantovati njegovo sprovođenje, ako se Beograd i Priština dogovore oko rješenja kojim se raspetljava kosovski čvor?
Ima li prostora da to bude neka istočna zemlja, možda ona koja Kosovo vidi kao dio Srbije? Ili će prije biti ona koja ima dobre odnose i sa jednom i sa drugom stranom?
Kad se sagledaju ti kriterijum pravo niotkuda u prvi plan izbija Turska kao istočna sila koja je članica NATO i pritom ima dobre odnose i sa Rusijom i Kinom, a već se pokazala kao dobar posrednik u mirovnim pregovorima pošto je izdejstvovala sporazum o izvozu žita iz Ukrajine uprkos ruskoj blokadi ukrajinskih luka na Crnom moru.
Ne treba zaboraviti da je Ankara odbila da uvede sankcije Rusiji, privlačeći novac i imovinu ruskih oligarha i turista i tako udvostručila uvoz ruske nafte pod embargom.
Turska se nametnula i kao nezaobilazan faktor širom istočne Evrope i središnje Azije u vezi sa distribucijom i jeftinijim uvozom energije što znači i prodor u rusku sferu uticaja i interesa.
Poznato je da turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan uživa veliko poštovanje i u Beogradu i u Prištini i pritom ne skriva ambicije Turske da širi svoju zonu uticaja na Zapadni Balkan.
Sve su to argumenti koji kandiduju Tursku kao eventualnog garanta potencijalno novog sporazuma Beograda i Prištine.
Uloga Turske podređena SAD?
Profesor Centra za geopolitiku Univerziteta Kembridž Timoti Les ističe za Blic da je Turska jedina istočna zemlja kojoj bi Zapad mogao da dozvoli da igra ulogu u obezbjeđivanju Kosova u budućnosti.
FOTO: GORAN SRDANOV/RAS SRBIJAFOTO: GORAN SRDANOV/RAS SRBIJA
– Sa jedne strane, ona je članica NATO, a sa druge, u dobrim odnosima je i sa Beogradom i sa Prištinom – podvukao je Les.
Međutim, kako dodaje, to ne bi išlo tako glatko.
– Ono što smo vidjeli posljednjih godina, zapadne sile bi nesumnjivo insistirale na tome da je uloga Turske podređena ulozi SAD i Evropljana, i ograničena na to da ih oslobodi od potrebe da posvećuju dodatne vojne resurse Balkanu umjesto da igraju bilo kakvu nezavisnu lidersku ulogu – kaže Les.
Zapad rasterećuje naoružanje na Balkanu?
I predsjednik Foruma za strateške studije (FORST) dr Neven Cvetićanin naglašava za Blic da bi Turska mogla da odigra značajnu ulogu u eventualnom sporazumu Beograda i Prištine.
– Turska ima dobre odnose i sa Beogradom i Prištinom i sa SAD i Rusijom, a pritom se jedino njena od tri mirovne linije između Rusije i Ukrajine pokazala uspješnom. S tim što je veliko pitanje koliko je Zapad spreman da Turskoj prepusti značajnu ulogu na Zapadnom Balkanu – pita se Cvetićanin.
On vjeruje da bi se našlo neko “srednje rješenje”.
– Mislim da bi Zapad ustupio mjesto Turskoj na Zapadnom Balkanu, prije svega, u smislu rasterećenja svog naoružanja pošto je opterećen ratom u Ukrajini. Ne vjerujem da bi Zapad dozvolio Turskoj nezavisnu ulogu na Zapadnom Balkanu – apostrofira Cvetićanin.
Kako kaže, zbog toga ne bi bilo nerealno očekivati rekonfiguraciju KFOR na Kosovu u skladu sa povjerenjem KFOR.
– Mislim da se u vezi sa budućim sporazumom otvaraju dva potpitanja. Prvo se tiče pravne procedure sporazuma odnosno da li će se stari sporazumi implementirati u taj novi sporazum i uskladiti sa rezolucijom 1244. Drugo je bezbjednosno pitanje. Ko je na terenu u mogućnosti da garantuje sporazum? Mislim da su trenutno to tri sile: Turska, Španija i Italija – zaključuje Cvetićanin.
Tri verzije jednog plana
Šolc – Makron prijedlog isplivao je u javnost nakon što je situacija na Kosovu destabilizovana odlukom kosovskog premijera Aljbina Kurtija da traži preregistraciju vozila iz Srbije. Srbi sa sjevera Kosova uzvratili su barikadama, a varnice su ugušene šatl diplomatijom SAD i EU.
To je bio okidač da francuski predsjednik Emanuel Makron i njemački kancelar Olaf Šolc pošalju svoje specijalne savjetnike Emanuela Bona i Jens Plotnera u misiju spašavanja dijaloga. Ubrzo je stigla i vijest da nisu sjedili skrštenih ruku, i da je iz Pariza i Berlina poslat prijedlog za rješenje nesuglasica.
Zvanični primjerak tog plana do sada nije objavljen, a nezvanično su procurile dvije verzije ovog prijedloga: od 13 i 9 tačaka, a javno je rečeno da je i treća verzija na stolu.
Prva verzija, koja navodno ima četiri stranice, obuhvata period od 10 godina i predviđa ulazak Kosova u UN bez protivljenja Srbije. Srbija zauzvrat dobija ubrzan ulazak u EU i značajnu finansijsku pomoć.
Druga je praktično je kopija ugovora dvije Njemačke koji je potpisan 1972. godine, nema eksplicitnih odredbi nezavisnosti i samostalnosti dvije strane, ali sadrži one o nepovrepovredivost međusobnih granica i poštovanju teritorijalnog integriteta. Predviđa otvaranje stalnih misija koji će biti osnovana u sjedištu Vlade.
Treća, najnovija verzija, ima 10 tačaka, ne spominje međusobno priznanje, ali spominje jednaka prava za Srbiju i Kosovo, nepovredivost granica, poštovanje teritorijalnog integriteta, zaštitu nacionalnih manjina, poseban status za SPC, kao i to da jedna i druga strana neće blokirati jedni druge u međunarodnim organizacijama. Vučić je upravo za nju rekao da ne sadrži ono što je Srbija tražila, piše Blic.
