Svjedok Tužilaštva BiH Đorđe Krstić rekao je danas na suđenju “Ejupu Ganiću i drugima” za zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine, da je kolona Jugoslovenske narodne armije /JNA/ napadnuta, da su ubijani ljudi i da su potom mnogi koji su zarobljeni mučeni u FIS-u iako je bio dogovoren miran izlazak iz Komande na Bistriku.
Na suđenju koje je nastavljeno nakon pet mjeseci, Krstić je napomenuo da je bio profesionalno vojno lice u Komandi na Bistriku i da je bilo provokacija i incidenata i prije povlačenja.
“Bio je napad na Komandu. Proletjela je zolja kroz moju kancelariju…Branili smo se s prozora i ranjen je potpukovnik”, rekao je Krstić.
On je naveo da su 3. maja čuli da je postignut dogovor o povlačenju, te da je stigao Unprofor, kao i tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, koji im je rekao da se “ne sekiraju i da je sve organizovano”.
Krstić je podsjetio da je kolona JNA zaustavljena kod škole u Dobrovoljačkoj ulici, navodeći da je u kamionu bio sa još dva lica i da nisu imali oružje.
“Meni je prišlo lice i pušku s tromblonskom minom prislonio mi je u lice…Sa mnom je bila djevojka Snježana. NJu su odveli u pravcu mosta”, rekao je Krstić.
On je naveo da su ih natjerali da legnu na asfalt, a da je ispred bilo sanitetsko vozilo i da je čuo kako se jedan mladić, koji je imao beretku sa ljiljanima, raspravlja sa generalom Kovačevićem, prenosi Birn.
“Stao je sa strane i otvorio rafal iz automatske puške na sanitetsko vozilo”, naveo je Krstić. On je dodao da je tada ubijen pukovnik Miro Sokić, a da je kasnije čuo da je poginula i Amela Zuko ili Šuko, koja je radila u računarskom centru. Krstić je rekao i da mu se čini da je preminuo i doktor koji je vozio sanitet.
On je ispričao da su odvedeni u policiju, a potom u sportsku salu FIS-a, gdje ih je zatvoreno stotinjak.
“Ulazile su razne osobe, pojedinici, beretke, izvodili su”, naveo je svjedok, dodajući da su tražili dobrovoljce iz Srbije i da su jednog Zorana, koji je bio rođen u Nišu a odrastao u Sarajevu, izobličili.
Krstić je svjedočio da je otišao za Lukavicu kada je došao Unproforov general /Luis/ Mekenzi.
Svjedok Krstić je rekao i da je prije povlačenja kolone bio napad na Dom JNA i da je jedinica iz Kasarne “Maršal Tito” krenula da ih brani.
Na pitanja advokata Lejle Čović, svjedok je naveo da je ta jedinica upala u zasjedu kod Skenderije i da su gađani zoljama usljed čega je došlo do paljenja vozila.
On je potvrdio da mu je poznato da je gorjela zgrada Pošte, ali da ne zna da li ju je zapalila JNA.
Krstić je rekao da nije vidio da je gorjelo još 30 vitalnih objekata u gradu, kao ni da je raspoređena artiljerija oko grada.
Svjedok je istakao da su ih prije polaska kolone opomenuli da ne nose oružje kako ne bi provocirali.
Advokat Jesenka Rešidović predočila mu je iskaz iz 2011. godine u kojem je naveo da mu je puška ostala u kamionu, na šta je Krstić odgovorio da ne zna za to, ali da nije imao oružje uz sebe.
Branioce je interesovao i “opšti metež” kojim je svjedok opisao ponašanje lica koja su zaustavila kolonu.
Svjedok je rekao da je kasnije otišao u Bijeljinu i da je bio angažovan kao zamjenik upravnika u logoru “Batković”. On je rekao da mu je bilo suđeno u tom predmetu i da je na kraju oslobođen.
Na ročištu su se učesnici izjasnili o prijedlogu Vijeća za spajanjem ovog predmeta s postupkom protiv Kerima Lučarevića, nad kojim je izvršeno medicinsko vještačenje.
Tužilac Mladen Vukojičić rekao je da je saglasan sa spajanjem i predložio da se, s obzirom da je vještak konstatovao da Lučarević ne može provesti u sudnici duže od sat vremena, suđenje odvija dva dana uzastupno.
Svi branioci su se protivili spajanju, navodeći da bi to uticalo na efikasno suđenje.
Advokat Čović je rekla da su od početka suđenja u oktobru prošle godine saslušana četiri svjedoka i da bi tim tempom suđenje trajalo više od deset godina.
Vijeće će naknadno donijeti odluku, a suđenje Ganiću i drugima biće nastavljeno 19. jula.
Sud BiH je u maju prošle godine potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH koja tereti Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku da su počinili ratne zločine u slučaju “Dobrovoljačka” protiv vojnika JNA.
Optuženi su da su u okviru svojih funkcija i ovlaštenja u vojnim, policijskim i civilnim strukturama, zajedno sa podređenima, planirali, podstrekavali i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga UN.
Oni se, takođe, terete da nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, propustili da kazne izvršioce ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, nisu spriječili ni kaznili izvršioce, kao i pomagali počiniocima nakon izvršenog zločina.
Optužnica Tužilaštva BiH odnosi se na događaje od 3. maja 1992. godine, a prikupljeni su dokazi koji se odnose na stradanje osam ubijenih žrtava sa utvrđenim identitetom, među kojima ima i civila i sanitetskog osoblja, ranjavanje 24 osobe, zarobljavanje više desetina vojnika i civila koji su mučeni i zlostavljani.
Suđenje u ovom predmetu bilo je u prekidu od februara jer je jedan od optuženih bio na liječenju, rečeno je ranije Srni iz Suda BiH i objašnjeno da po završetka liječenja Sud očekuje da mu bude dostavljena medicinska dokumentacija da bi se moglo izvršiti vještačenje zdravstvenog stanja optuženog i odlučiti o prijedlogu branioca za razdvajanje krivičnog postupka.
U jednom od najsloženijih predmeta kakav je suđenje za zločine u “Dobrovoljačkoj”, Tužilaštvo BiH najavilo je saslušanje 277 svjedoka, dok je odbrana najavila saslušanje više svjedoka od Tužilaštva
