Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, namjerava da relevantnim institucijama u Republici Srpskoj podnese inicijativu kojom traži da svi građani imaju mogućnost besplatnog i slobodnog pristupa “Službenom glasniku Republike Srpske”, kako bi, kaže, imali uvid u sve zakone i propise koji se donose, jer se radi o stvarima koje su od opšteg javnog interesa.
Podsjećanja radi, u “Službenom glasniku RS” se objavljuju propisi i drugi akti koje, u okviru svojih nadležnosti, donose predsjednik Republike Srpske, Narodna skupština RS, Vijeće naroda RS, Vlada RS, Ustavni sud RS, ministarstva, repu-bličke uprave, Ustavni sud BiH i drugi organi i institucije BiH i Srpske, ako je zakonom propisano objavljivanje njihovih propisa.
Međutim, pristup ovim aktima trenutno nije besplatan za građane, a oni koji žele da imaju uvid u njih moraju da plate pretplatu, koja za godišnje elektronsko izdanje iznosi 292,50 KM sa PDV-om, dok je cijena godišnje pretplatničke licence na Elektronski registar propisa Republike Srpske 409,50 KM sa PDV-om. Takođe, cijena godišnje pretplate za štampano izdanje iznosi 532,35 KM sa PDV-om.
Ovo su, kaže Lučka, enormne cifre za nešto što je određeno kao javni interes, a koji se, tvrdi, sada ne ostvaruje.
“Opšti interes se ne ostvaruje na potpun način, jer je sadržaj dostupan samo licima koja imaju zaključen ugovor sa Javnom ustanovom ‘Službeni glasnik RS’ i koji plaćaju određen novčani iznos kako bi imali pristup. A da bi građani mogli da se pridržavaju propisa koji se na njih odnose, potrebno je da i budu upoznati sa njihovom sadržinom, ali nažalost, većina nema novca da to plati”, navodi Lučka.
On podsjeća da u Zakonu o objavljivanju zakona i drugih propisa RS jasno piše da zakoni treba da budu dostupni svim građanima.
“‘Službeni glasnik RS’ bi to trebalo da omogući. Smatram da bi se to trebalo uraditi tako da se elektronska verzija svih ‘Glasnika’ od 1992. godine do danas postavi javno i slobodno za sve građane bez potrebne registracije. Naravno, to je onaj dio sa propisima, ne sa oglasima. Sve ovo je u skladu sa preporukom ombudsmana iz 2020. godine, koji su rekli da bi svi službeni glasnici u BiH trebalo da se slobodno otvore za građane”, rekao je Lučka. Prema njegovim riječima, brojne institucije u Srpskoj na svojim zvaničnim sajtovima imaju objavljene usvojene akte, ali…
“NS RS na svom sajtu ima objavljene zakone koji su usvojeni, ali to su, ako sam u pravu, zakoni koji su usvojeni od 2004, ali onih starijih nema. Ministarstva na svojim sajtovima objavljuju određene pravilnike, poslovnike i slično, međutim, problem sa tim je što se dosta toga ne objavi, ili je neujednačeno, ne znamo šta je važeće, nekada ne pišu odgovarajući brojevi ‘Službenih glasnika’ pa ne znamo tačno na šta da se pozovemo. Generalno, dostupnost pravnih akata je veoma rascjepkana u Republici Srpskoj”, smatra Lučka.
On kaže da je prije nekoliko godina putem Banjalučkog centra za ljudska prava poslao inicijativu svim ministarstvima u Vladi RS i NS RS kojom je tražio da se “Službeni glasnik” otvori.
“Na većinu dopisa nisam dobio odgovor. Dobio sam odgovor samo od pojedinih ministarstava da ona objavljuju propise na svojim sajtovima, ali da ne znaju šta rade druga ministarstva. Sada sam odlučio da tu inicijativu ponovim, da idem i ka drugim relevantnim faktorima, da ih pritisnem, naročito Vladu RS”, poručio je Lučka.
Struka smatra da je inicijativa jako dobra.
“Ono neko opšte načelo iz teorije prava je da se podrazumijeva da je pravo svima poznato. A da bi bilo svima poznato, onda svi moraju imati makar mogućnost da ga vide. Neko ko nema finansijskih sredstava da se pretplati za ‘Službeni glasnik RS’ zaista ne vidi većinu odredaba koje se donose. Takođe, problem je dostupnost i onoga što imamo, jer imamo tih par sajtova koji se bave time, ali to nije dovoljno da se pruži pravna sigurnost”, kaže advokat Vladimir Dragičević.
Miloš Lukić, v.d. direktora “Službenog glasnika RS”, kazao je da razumije inicijativu, te da već postoje planovi koji se tiču ovoga.
“Znamo da je djelatnost ‘Službenog glasnika’ od opšteg interesa i u skladu s tim ustanova je u obavezi da omogući svim licima da se upoznaju sa važećim propisima. Zbog toga se često, bez obzira na cijenu pristupa službenim izdanjima, fizičkim licima koja se obrate za pomoć za pristup traženim propisima izlazi u susret bez nadoknade”, poručio je on.
Ipak, da bi se sprovela pomenuta inicijativa, Lukić napominje da je potrebno promijeniti niz internih procedura u “Službenom glasniku” pa i sam Zakon o objavljivanju zakona i drugih propisa RS.
“Situacija je takva da elektronsko izdanje ‘Glasnika’ nije definisano kao zvanično, a naš cilj je da ga na taj način definišemo jer je to praksa u zemljama regije”, kazao je Lukić za “Nezavisne novine”. On je ovom prilikom podsjetio i na činjenicu da se “Službeni glasnik RS” u odnosu na ostala službena glasila u regiji ne finansira iz budžeta Srpske, već je u potpunosti samofinansirajući, te da od godišnjih pretplata ostvaruju prihod od oko 900.000 KM.
“Nakon što bi se usvojile procedure koje će elektronsko izdanje ‘Glasnika’ učiniti besplatnim, broj pretplata bi bio smanjen. To će dovesti do pada prihoda i potrebe za otpuštanjem radnika. Zbog toga se mi u ‘Službenom glasniku’ u ovoj fazi borimo za proširivanje obima poslova koji nisu u vezi sa samom prodajom pretplata i inoviramo naše elektronske servise jer ne želimo da ugrozimo poslovanje ustanove pa ni posao od kojeg živi 65 porodica”, istakao je Lukić.
Sa druge strane, ministar pravde RS i potpredsjednik Vlade Miloš Bukejlović nije želio da komentariše ovu ideju.
Kratko je poručio da ništa u vezi sa “Službenim glasnikom” nije u nadležnosti Ministarstva, te da ima pozvanijih od njega za iznošenje stava po ovom pitanju.
