Autor: INFO

Visoki predstavnik Pedi Ešdaun stavio je 2002. godine van snage u Republici Srpskoj Zakon o imunitetu, a onda i nametnuo svoju verziju kako bi ostavio prostora da se protiv nekih od najviših zvaničnika, prije svega onih politički neposlušnih, može pokrenuti sudski postupak kao jedna vrsta kazne.
Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat Milan Petković navodeći kako je to najvjerovatnije bio jedan od glavnih motiva Ešdauna kada je 2002. godine odlučio da nametne zakon prema kom imunitet od krivičnog gonjenja imaju samo poslanici, ali ne i drugi zvaničnici koje su građani izabrali na izborima.

– Vjerujem da je on tada taj zakon, u tom obliku, nametnuo kako bi što više ograničio i kontrolisao rad najviših zvaničnika Republike Srpske. Donošenjem novog zakona to moramo ispraviti – istakao je Petković.

Kategorično tvrdi da Republika Srpska ima pravo i nadležnost da donese zakon o imunitetu i uredi ovu oblast kako smatra da je najbolje, a da bude u skladu sa pravnim poretkom Republike Srpske, ali i BiH.

– U pravu je sve dozvoljeno, osim onog što je zabranjeno, a kako nijednim aktom nije zabranjeno da neko lice ima­ imunitet, onda nema nikakvih pravnih prepreka da se donese jedno ovakvo zakonsko rješenje kojim će imunitet biti dat i predsjedniku Republike, ali i nekim drugim visokim zvaničnicima Srpske kako bi se zaštitile funkcije koje obavljaju, ali i same institucije. Pravno je logično da predsjednik Srpske ima imunitet, jer je on biran od strane građana na izborima, baš kao i narodni poslanici. Zbog čega bi poslanici imali imunitet, a predsjednik ne, kao što je sada slučaj – poručio je Petković podržavajući inicijativu koju je pokrenuo predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić koji je izjavio kako je priprema ovog zakonskog dokumenta završena, te da bi se uskoro mogla naći pred poslanicima.

Obrazlažući zbog čega se odlučio na ovaj korak, predsjednik najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj rekao je kako se to radi da bi se, prije svega, zaštitile sve institucije koje u praksi sprovode odluke usvojene u Narodnoj skupštini. Kako je istakao, na ovaj način će se spriječiti svi budući pokušaji vođenja montiranih sudskih procesa protiv zvaničnika Republike Srpske, kao što je trenutno slučaj kada je u pitanju predsjednik Milorad Dodik.

– Nije normalno da svi poslanici imaju imunitet, a predsjednik Srpske, ministri ili, recimo, direktor “Službenog glasnika” nemaju. Mi ćemo sada pripremiti zakon o imunitetu i izglasati ga u Narodnoj skupštini. I imaće imunitet i oni koji sprovode odluke. I tako će biti zaštićeni svi, a i predsjednik Dodik, jer može biti još procesa protiv njega – naveo je Stevandić dodajući da će se ući u ovu proceduru jer nigdje u Ešdaunovoj odluci iz 2002. godine ne stoji da vlasti Srpske to ne mogu učiniti.

Odluka iz 2002.

Prethodni Zakon o imunitetu ukinuo je 2002. godine visoki predstavnik Pedi Ešdaun, ali ga je kasnije vratio. Ešdaun je u oktobru iste godine nametnuo tri odluke o imunitetu u BiH, odnosno po jednu za entitetske, te zajednički nivo vlasti. Prema ovim odlukama od krivičnog i građanskog postupka oslobođeni su poslanici i delegati svih parlamenata u BiH, a od građanske odgovornosti svi predsjednici, potpredsjednici i zamjenici predsjednika, kao i ministri u svim vladama i u Savjetu ministara BiH.

Činjenica da je Informacija o stanju bezbjednosti u Republici Srpskoj posljednji put razmatrana prije više od sedam godina, tačnije 6. aprila 2016. godine, zaista je šokantna i postoji hitna potreba da se ovo pitanje razmatra u našem najvišem zakonodavnom tijelu.

Rekao je ovo Milanko Mihajilica, poslanik PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koji je Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske uputio zahtjev da se Odboru za bezbjednost NSRS i Narodnoj skupštini dostavi informacija o ovoj temi.

Tokom ovih sedam godina, a i danas, aktuelne su mnoge bezbjednosne teme, a narodni poslanici već dva saziva NSRS nisu dobili informacije i razmatrali stanje bezbjednosti. Obzirom na aktuelna bezbjednosna kretanja, u zemlji, regionu i svijetu, neophodno je da se o tome raspravlja. Imamo potencijalnu novu migrantsku krizu, aktuelizovano je pitanje izbjeglica iz Palestine, a potrebno je govoriti o borbi protiv terorizma, kriminala, korupcije, o tome da najviši zvaničnici Republike Srpske i BiH u javnosti govore o prisluškivanju opozicije i novinara, postojanju paravojnih i parapolicijskih struktura, paradžemata, kampova za obuku. Trebamo raspravljati i o kadrovskoj, stručnoj i materijalnoj popunjenosti i opremljenosti Ministarstva unutrašnjih poslova i eventualnim unapređenjima zakonskih rješenja – kaže Mihajilica.

Ističe da smo se suočavali sa mnogim bezbjednosnim izazovima tokom prethodnih sedam godina, a NSRS nije imala priliku da ih razmatra.

– Potrebu da se o stanju bezbjednosti više raspravlja i da informacija dođe pred najviše zakonodavno tijelo najbolje oslikavaju nedavni slučajevi pedofila koji bježi iz suda u Banjaluci i izvjesnog Kineza koji bježi iz zatvora u Trebinju. Kriminalci ovdje više ne bježe sa mjesta zločina, nego iz prostorija punih policije, što je samo po sebi alarmantno – poručio je Mihajilica.

Ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da nepriznavanje legitimiteta visokog predstavnika ne može biti osnov za sudski postupak u Sudu BiH protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, te istakao da su prisutni pokušaji Zapada da uruši Dejtonski mirovni sporazum.

Kalabuhov je za RTRS rekao da je razlog za vođenje takvog procesa protiv predsjednika Srpske i vršioca dužnosti direktora “Službenog glasnika Srpske” Miloša Lukića iracionalan jer predsjednik Srpske radi u skladu sa Ustavom Srpske.

Ruski diplomata je ukazao na to da su prisutni pokušaji Zapada da uruši Dejtonski mirovni sporazum i pokušaji nepravilnog tumačenja tog sporazuma, za šta je najfrapantniji primjer nametanje Kristijana Šmita kao visokog predstavnika bez rezolucije Savjeta bezbjednosti UN.

Uloga OHR
Kalabuhov je istakao da je stav njegove zemlje, kao jednog od garanata Dejtonskog mirovnog sporazuma, da je taj sporazum osnov za traženje kompromisa na osnovu kojeg će biti vođen dijalog.

– Dejtonski sporazum nije idealan, ali je potrebno koristiti sve mogućnosti koje nudi ovaj dokument kako bi se u BiH došlo do situacije prihvatljive za sve, bez nametanja i diktata spolja. Glavni zadatak je pretvoriti Dejtonski sporazum iz uvezenog proizvoda u domaći – rekao je Kalabuhov.

On je ukazao na to da OHR ne treba da se bavi evropskim integracijama BiH, već je to pitanje dogovora unutrašnjih faktora u BiH.

– Uloga pravog visokog predstavnika bila bi da se sprovede ono što piše u Dejtonskom mirovnom sporazumu, a da se potom domaći lideri i stranke dogovore o spoljnopolitičkim prioritetima BiH – istakao je Kalabuhov.

On je rekao da balkansku turneju generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga tumači kao želju da se cijeli Balkan pokrije prisustvom te alijanse, koju Rusija smatra agresivnim blokom.

– To je instrument SAD za upravljanje Evropom. Zapravo, suština evroatlantskih integracija je to da se svaka država mora odreći suvereniteta u nekim dijelovima, a za Amerikance je to još jedan instrument biznisa – ocijenio je Kalabuhov.

Patogeni uticaj SAD
Komentarišući izjavu ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da će Rusija izazvati rat na Balkanu između dvije zemlje, Kalabuhov je ocijenio da je to znak očaja zbog trenutne situacije u kojoj je Ukrajina i premještanje fokusa sa te države na Bliski istok.

Kalabuhov je rekao i da SAD i Zapad žele produžiti ulogu Ukrajine jer je geopolitički fijasko ove Ukrajine fijasko Zapada.

Govoreći o takozvanom malignom ruskom uticaju, Kalabuhov je naglasio da je to propagandna kampanja i da se zna koliko novca ide nekim medijima da pišu o takvom uticaju, koji je navodno veliki na Balkanu.

On je dodao da je u posljednje vrijeme čuo i za pojam patogeni ruski uticaj, ali da se u tom slučaju može pričati o američkom patogenom uticaju s obzirom na njihove biološke laboratorije.

Prema njegovim riječima, namjera je da se Rusija zaboravi, izbriše ne samo na polju politike, nego i kada je riječ o kulturi, sportu, humanitarnim pitanjima.

– To je jedan razlog njima da djeluju proaktivno. I tako, to je krug u kojem se oni vrte. Pretvaraju neistinu u svoju istinu u koju mora da povjeruje veliki broj ljudi – naveo je Kalabuhov.

Ambasador Rusije u BiH rekao je da njegova zemlja sa Republikom Srpskom ima stratešku saradnju i da postoje perspektive da se ti strateški odnosi unaprijede.

– Imamo veze privrednika, tu su i kulturne veze, uspostavljanje veza između naučnih radnika, posebno u odbacivanju falsifikata Drugog svjetskog rata – naveo je Kalabuhov.

On je rekao da je Rusija uvijek otvorena za razgovore, te izrazio nadu da će nakon smirivanja trenutnih tenzija imati i neku produktivniju saradnju sa Federacijom BiH, gdje, kako je naveo, ima političara koji realno procjenjuju.

Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova BiH, rekao je da puno više vjeruje procjeni Zukana Heleza, ministra odbrane BIH, da ima “ovih kampova” nego pismu poslanika iz Republike Srpske da ovdje ima nekih mudžahedinskih kampova.

“Pozivam naše institucije s obzirom da je Bosna i Hercegovina ozbiljna država koja ima institucije koje to treba da provjere i koja ima evropske aspiracije i ambicije. Mora se svaki od navoda provjeriti kako bi se otklonile sumnje”, rekao je Konaković dodajući ako toga ima da se reaguje i zaustave bilo kakve radikalne pokrete u BiH.

Helez je, podsjetimo, između ostalog, iznio tvrdnju o postojanju “vojnih kampova za obuku paravojnih formacija na teritoriji Republike Srpske”, a rekao je i da u Bosni i Hercegovini postoje “neke snage” za koje ne bi govorio ni čije su, ni kakve su.