Krajem prošle godine, poslije višemjesečnog rada, iznenada je u posljednji čas otkazan plan da se u Zagrebu održi izložba u organizaciji Muzeja holokausta iz Vašingtona i institucija pod upravom Ministarstva kulture.
Izložba o holokaustu i ustaškim zločinima nije održana jer je hrvatska strana izričito odbila da na jednom od panoa uvrsti tvrdnju da je NDH vodila genocidnu politiku prema Srbima.
Ovu skandaloznu informaciju potvrdile su hrvatske Novosti u razgovoru sa više izvora upućenih u pomenutu priču. Razočarani i navodno prilično šokirani, Amerikanci nisu htjeli da postave ovakvu izložbu, s obzirom da će učestvovati u revizionističkoj politizaciji u režiji hrvatske strane.
Rekonstruišući cijelu priču, hrvatske “Novosti” su nedvosmisleno utvrdile da je vlada premijera Andreja Plenković, preko ministarstva Nine Obuljen Koržinek, od prvog dana učestvovala u kreiranju međunarodnog skandala. Glavni izvođač je bila Matea Brstilo Rešetar, direktorka Hrvatskog istorijskog muzeja i predsjednica Upravnog veća Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac.
“Neki su bili komšije”
Detalji nerealizovane izložbe govore da je upravo ovaj događaj bio nulta tačka nove državne politike da se po svaku cijenu, pa i uz rizik međunarodnog skandala, odvoji srpsko stradanje u NDH od riječi “genocid”. Izložba je trebalo da bude održana krajem novembra, u okviru prošlogodišnjeg hrvatskog predsedavanja Međunarodnom udruženjem za sećanje na holokaust (IHRA), koje okuplja države i nevladine stručnjake sa ciljem edukacije o holokaustu. Memorijalni muzej holokausta u Vašingtonu, jedan od najvećih u svetu, smatrao je idealnom prilikom da postavi svoju putujuću izložbu u Hrvatskoj pod nazivom “Neki su bili komšije”. Pored većine standardnih panoa, koji prikazuju istoriju Holokausta, izložba je osmišljena tako da doda specifičan, lokalni kontekst u zemljama kao što su Mađarska, Letonija, Litvanija, Poljska ili Hrvatska.
Planiranje je počelo u junu. Za izradu hrvatskog priloga angažovani su stručnjaci iz Hrvatskog istorijskog muzeja i JUSP-a Jasenovac. Dubravka Đurić Nemec, savjetnica ministarke Obuljen Koržinek, od prvog do posljednjeg dana bila je uključena u ime Ministarstva kulture i medija, koje nadzire navedene institucije. I Brstilo i Đurić Nemec su dio domaće delegacije IHRA, prvi kao posmatrač, drugi kao član. Šefica je Sara Lustig, Plenkovićeva savetnica za Holokaust.
“Genocidna politika bila usmjerena prema Srbima”
Izvori hrvatskih Novosti kažu da je početak obećavao. U prvoj verziji, koju je hrvatska strana napisala sredinom septembra 2023. godine, opisano je donošenje rasnih zakona protiv Jevreja, rješavanje “jevrejskog pitanja” i kratak pregled sprovođenja Holokausta u NDH. Uz uništavanje Jevreja i Roma, konstatovano je da je progon Srba bio svojstven samo NDH. Nakon sugestija američke strane, Hrvati su sredinom oktobra, mjesec dana kasnije, novom predlogu teksta dodali da je “genocidna politika bila usmjerena prema Srbima“. Upravo je ovaj dodatak o genocidu doveo do potpunog preokreta u ponašanju hrvatske strane. Na sastanku koji je održan nedugo zatim, Brstilo Rešetar je američkim partnerima najavio “nezavisne” revizore, stručnjake koji će pregledati cijeli tekst izložbe kako bi raščistili eventualne istoriografske greške. Nije rekla o kojim stručnjacima je riječ, samo da će poslati svoje komentare na prethodni nacrt.
Krajem oktobra, kada je materijal trebalo da bude pripremljen, dostavili su svoja zapažanja putem mejl prepiske. Uz nekoliko valjanih komentara i ispravki izložbene dokumentacije, napali su prethodni opis srpskog stradanja u NDH. “Genocidna politika” prema Srbima smatrana je upitnom, navodi hrvatski portal “Novosti”. Umjesto toga, jedan od njih je predložio da se uz Srbe stave masovna ubistva, državni teror i slični opisi, bez genocidnih ekscesa. Uz posebno značajno i ključno objašnjenje, koje smo uspjeli da dobijemo u celini: “u pravnom smislu po definiciji, ali ni u istoriografiji, genocid se ne koristi iako postoji namjera određenih grupa”.
“Politički neistomišljenici”
U stvarnosti, malo je ozbiljnih istoričara koji osporavaju da su vlasti NDH sprovodile genocidnu politiku ili genocid nad Srbima. U vijestima je nedavno objavljen tekst o tome kako je autor pojma “genocid”, poljski advokat Rafael Lemkin, ocijenio da je genocidna politika u NDH bila usmerena pre svega na Jevreje i Srbe. Savremeni istoričari koji istražuju ovu temu i nemaju problema sa takvom procenom obično ne uključuju hrvatske nacionaliste sa odgovarajućim istorijskim obrazovanjem. Kao što vidimo, oni služe hrvatskoj vladi da pregleda međunarodne izložbe i negira “genocidnu politiku” ili “genocid” nad Srbima u NDH.
Na drugom mjestu su informaciju da je progon Srba “specifičan” za NDH ocijenili kao suvišnu i nepotrebnu, uz obrazloženje da to nije potrebno isticati jer su i druge kvislinške države imale društvene grupe koje su bile podvrgnute njihovom teroru. Autor nije objasnio kakve veze imaju druge države i njihov teror sa lokalizovanom izložbom koja je trebalo da se održi u Hrvatskoj, povodom stradanja Jevreja i drugih naroda isključivo u NDH. Ali je predložio da se, umjesto toga, stavi uz Srbe samo ako su bili žrtve progona u Pavelićevoj tvorevini. U duhu ove strategije, na trećem mestu, anonimni stručnjaci su odvojili Jevreje i Rome od Srba. Srpsko stanovništvo je stavljeno uz “političke neistomišljenike”.
U samo nekoliko izmjena nestao je ciljani pogrom Srba, svojstven ustaškom režimu, navodi portal hrvatske “Novosti”. Ukoliko recenzenti smatraju da nije umjesno pored njih stavljati “politiku genocida”, sasvim se očekivalo da će ih na kraju ukloniti od Roma i Jevreja, čije genocide priznaju.
“Genocid nad Srbima”
Očigledno upoznati sa ovdašnjom materijom i vjerovatno upućeni mišljenjima stručnjaka NDH, američki organizatori izložbe su navodno izrazili, najblaže rečeno, zabrinutost ovakvim promjenama, ističući da je u poslednjem trenutku, ni mjesec dana prije izložbe unet je niz novih podataka, od kojih neki sadrže istoriografske nedostatke. Amerikanci su im ponovili da bi izložba trebalo da se bavi Holokaustom i lokalnim državnim progonom drugih ciljanih grupa. Prema saznanjima hrvatskih Novosti, smatrali su nespornim uvrštavanje navoda o genocidnoj politici prema Srbima. Osim što su istakli popriličan konsenzus istoričara o ovoj temi, više puta su se pozivali na najrelevantniju adresu – JUSP Jasenovac, partnere na izložbi, instituciju koja od svojih početaka na svom zvaničnom sajtu i izložbama priznaje ustaški genocid nad Srbima. U predloženom tekstu, dakle, vraćaju većinu onoga što su hrvatski recenzenti proglasili suvišnim, pa čak i pogrešnim.
Vođeni savetima angažovanih istoričara iz senke, Hrvati tada odbijaju da ostave “genocidnu politiku” na uvodnoj tabli kada su Srbi u pitanju. U kasnijim pregovorima nisu pristali ni na izmijenjenu rečenicu po kojoj su genocidna politika i drugi oblici diskriminacije bili usmereni prema Jevrejima, Romima i Srbima. Odbacili su i alternativni opis postupanja prema Srbima kao genocidnog masovnog ubistva.
Nakon iscrpljujuće tvrdoglavosti hrvatskih suorganizatora, američka strana je navodno još jednom izrazila razočaranje njihovim ponašanjem, prije svega zbog toga što su u posljednji čas uneli informacije o prošlosti koje izazivaju političke kontroverze u sadašnjem vremenu, suprotno zvaničnom stavu jedan od partnera, JUSP Jasenovac. Stoga su još jednom tražili da se “genocidna politika” stavi uz Srbe. Navodno je strategiju prilagodio Brstilo Rešetar, ključni komunikator sa hrvatske strane, a ujedno i šef Upravnog veća istog JUSP Jasenovac koji priznaje “sporni” genocid. Ona je uporno odbijanje povezivanja genocidne politike i Srba na izložbi objasnila odsustvom stručnih i pravnih istraživanja na ovu temu, navode hrvatske Novosti.
“Genocidna politika masovnih zločina”
Shvativši da Amerikanci neće popustiti, Brstilo Rešetar predlaže uključivanje “politike genocida”, ali sada bez pominjanja nijednog lica u ostatku rečenice. Shodno tome, umjesto “genocidnih” iteracija koje nude Amerikanci, deset dana pre izložbe, Hrvati, uz Srbe, ponovo menjaju tekst i uključuju “masovne zločine”. U uvod su stavili “genocidnu politiku”, ali ne navodeći po tome nijednu osobu koja je bila podvrgnuta takvoj praksi. Politika hrvatske vlade, garnirana presudnim doprinosom recenzenata nepoznatog identiteta, tako je do kraja izopačena: radije će svima uskratiti genocid u ustaškoj režiji, nego priznati Srbima svoj.
U nadi da će se njihovi lokalni partneri predomisliti, samo nekoliko dana proke izložbe iz Američkog muzeja holokausta, još jednom su pokušali da ubace genocidnu politiku prema “Jevrejima, Romima i Srbima”, navodeći specifičnu pozadinu stradanja svakog pojedinog naroda. Navodno, još jednom su izrazili žaljenje što Hrvati očigledno politizuju izložbu koja bi trebalo da bude edukativnog karaktera. Brstilo Rešetar se tada krio iza stručnosti angažovanih recenzenata, sugerišući da je preko njih hrvatski dio organizacije zapravo sve vrijeme iznosio istorijske istine.
Indirektno su optužili osoblje Muzeja holokausta da zapravo insistira na lažima. U raspravu o izložbi, koja se odnosi na događaje iz Drugog svetskog rata, Brstilo Rešetar je potom ubacio nuklearnu opciju – teroristički napad Hamasa na Izrael 7. oktobra. Prema informacijama do kojih je došao hrvatski portal Novosti, Brstilo Rešetar im je rekao da je u svetlu pomenutog napada i porasta antisemitizma u Evropi najvažnije za hrvatsko predsedništvo IHRA da zajednički osudi ove događaje, umesto da stvara kontroverze. Kao da je bilo ko, osim hrvatske strane i njene proustaške politike, stvarao bilo kakvu polemiku u ovoj priči. Ona je, inače, predložila da se zbog nepostojanja konsenzusa oko sadržaja (hrvatsko negiranje genocida nad Srbima, op. a.) izložba “odloži” za neki drugi put.
“Ako ne ide, dignite ceo projekat u vazduh”
Plan je bio očigledan: ako nam ne ide, radije ćemo dići u vazduh cijeli projekat.
Tako je u tišini, do ovog teksta, Hrvatska izazvala neviđeni revizionistički skandal na međunarodnom planu. Projekat je možda i propao, što ne znači da domaćini iz svega nisu izvukli solidne pouke. Hrvatska vlada, na čelu sa Ministarstvom kulture, iskoristila je negacionističku argumentaciju koju su izbrusili u pripremi izložbe, a očigledno ti isti anonimni stručnjaci, da izvedu koordinirani napad na Jasenovac, simbol ustaškog genocida nad Srbima. Očigledno nisu zaboravili da su se američki partneri pozivali na JUSP Jasenovac i njihovo priznanje genocida nad Srbima. Nezvanično portal Novosti iz Hrvatske saznaje da je i tokom pripreme izložbe hrvatska strana odmahnula rukom na svaki američki navod jasenovačke ustanove, tvrdeći da na njihovim stranicama ima dosta grešaka.
U novembru 2023. godine, kada je već bilo jasno da izložba sa Američkim muzejom holokausta neće biti održana, Ministarstvo kulture zatražilo je od JUSP Jasenovac, kako navodi nedeljnik “Nacional”, da im pošalje na doradu tekst novih informativnih panoa, koji prema sugestijama IHRA- treba postaviti na prostor bivšeg logora. Iako su u prvoj verziji teksta stručnjaci ove institucije jasno povezivali genocid i Srbe, kao i u odnosu na izložbu, Ministarstvo kulture je otklonilo genocid. U skladu sa završnom fazom neuspješnih pregovora sa Amerikancima, termini “genocid” i “holokaust” su uklonjeni uz pominjanje Roma i Jevreja. I naveli su da su angažovali recenzente da revidiraju prvu verziju teksta, ne pominjući njihova imena. Mediji, nevladine organizacije, ali i Veće JUSP Jasenovac, u kojem su i predstavnici žrtava genocidne politike NDH, uzalud su pokušavali da utvrde njihov identitet.
“Revizija izložbenih panoa u Jasenovcu”
Nekoliko mjeseci nakon “revizije” izložbenih panoa u Jasenovcu, maja 2024. godine, na portalu “CroFact”, istoričar Vladimir Gajger analizirao je tekst koji je objavljen 2007. godine na stranicama JUSP Jasenovac. On je ocijenio tvrdnju da je rješenje “srpskog pitanja”, odnosno genocidne politike, dogovoreno na sastanku nacista i ustaša u junu 1941. godine. Ubrzo nakon objavljivanja teksta, Brstilo Rešetar, kao načelnik uprave JUSP Jasenovac, uputio je pismo direktoru Ivi Pejakoviću u kojem traži da hitno otkloni ove i druge “istoriografske netačnosti” na sajtu. O kakvim je netačnostima riječ, moguće je samo nagađati. Ali ako je genocidna namjera uklonjena kroz Gajgerov tekst, onda je svako pominjanje genocida na drugim mestima u ovoj instituciji postalo suvišno. Suprotno stvarnosti koja se odvijala od 1941. do 1945. godine. Pejaković je odmah podnio ostavku, koju je kasnije obrazložio višemesečnim neslaganjem sa poslodavcima i njihovim nastojanjem da institucionalno ospore genocid nad Srbima u NDH.
U cijelu priču, sada i lično, uključila se ministarka Obuljen Koržinek koja je najavila “reviziju” čitavog zvaničnog sajta JUSP Jasenovac. Ne treba sumnjati da će revizori ponovo biti neimenovani “stručnjaci” koji posljednjih godinu dana kroje zastrašujući državni odnos prema Drugom svetskom ratu. Šta će tačno tražiti i kretati najbolje govori ministarkina izjava koju je tom prilikom dala. Ona je rekla da u Jasenovcu treba prenijeti saznanja o holokaustu nad Jevrejima, genocidu nad Romima i — “masovnim zločinima” nad Srbima. Baš onako kako su planirali radeći na propaloj izložbi.
Za potrebe ovog teksta, hrvatske “Novosti” su zatražile komentar od Ministarstva kulture Brstila Rešetara i Sare Lustig, šefice hrvatske delegacije IHRA. Pitali su ih ko je i zašto donio odluku da se genocidna politika ne stavlja uz Srbe i tražili imena javnosti nepoznatih recenzenata izložbe. Upit smo poslali i Muzeju holokausta u Vašingtonu. Do kraja teksta niko nije odgovarao na pitanja.
