Ako visoki predstavnik nema pravo da donosi i ukida zakone u BiH (što je istina jer to pravo nema ni po jednom međunarodno pravnom dokumentu ni po Ustavu BiH), onda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku ne može da se sudi jer nije počinio krivično djelo na osnovu izmjena Krivičnog zakona na koje Kristijan Šmit nema pravo, istakao je advokat Vladimir Gajić.
Komentarišući politički proces koji se vodi pred Sudom BiH protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i vršioca dužnosti direktora “Službenog glasnika Republike Srpske” Miloša Lukića, advokat Gajić je u autorskom tekstu za “Blic” naveo da iz ove pravne zagonetke Sud BiH neće moći da izađe.
Autorski tekst advokata Gajića Srna prenosi u cjelosti:
Pred Sudom BiH u toku je suđenje Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske kao i vršiocu dužnosti direktora “Službenog glasnika Republike Srpske” Milošu Lukiću. Oni su optuženi za izvršenje krivičnog djela “Neizvršavanje odluka visokog predstavnika”. Kao u pravoj koloniji za koje smo vjerovali da su prevaziđena prošlost.
Suđenje Miloradu Dodiku će ući u anale sudske prakse. Čak i ove naše balkanske. Ovo je naime prvi slučaj u modernoj istoriji Еvrope da se nekome sudi po zakonu koji je donio pojedinac, a ne zakonodavno tijelo, što je u demokratijama obično parlament. Ovo je prvi slučaj da se nekome sudi zbog nepoštovanja volje pojedinca, a ne zbog nepoštovanja države.
Suđenje predsjedniku Republike Srpske je politički proces par ekselans. Nije namjera tužioca da pošalje Dodika u zatvor. Njegova je namjera, da kao pijun kolonijalnog upravnika sprovede njegovu volju i zabrani Miloradu Dodiku da se bavi politikom. Da smijene jednog predsjednika koji ima ogroman legitimitet u srpskom narodu, bez izbora.
Međutim, čak i u montiranim boljševičkim sudskim procesima mora da se vodi računa o kakvoj takvoj zakonitosti. Kod Staljina je bilo lakše, okrivljeni su pod torturom priznavali optužbe. Ovdje je problem, optuženi ništa ne priznaje. Buduća presuda trebalo bi da definiše ulogu i nadležnosti visokog predstavnika bez ulaženja u pitanje njegovog legitimiteta. Republika Srpska godinama tvrdi da Šmit nema mogućnost zakonodavnog djelovanja.
Tužilaštvo će prvo morati da dokaže na Sudu da, ipak, ima. Moraće to pravnim argumentima da dokaže. Aneks 10 Dejtonskog sporazuma ne daje visokom predstavniku izvršna i zakonodavna ovlašćenja, već meritorna i savjetodavna. Bonska ovlašćenja (koja su politički a ne pravni akt) za kojima se poteže kao pravnim argumentom, nisu inkorporirana u domaćem pravnom poretku, niti su ozvaničena kao međunarodno pravni dokument. Jasno je da tvorac to nije uradio jer bi na taj način rušili Povelju UN i direktno podrivali suverenitet BiH.
Izgleda da se nije računalo da će Bonska ovlašćenja ikada biti predmet sudskog preispitivanja.
Mnogi su visoki predstavnici potezali za Bonskim ovlašćenjima, ali su vodili računa da pravno ne budu osporavana i snagom političkog pritiska obezbjeđivali su da odluke budu verifikovane i pretočene u zakone u Parlamentarnoj skupštini BiH. Izmjene Krivičnog zakonika koje je uspostavio visoki predstavnik (koji to nije) Šmit, nisu potvrđene u parlamentu BiH. Tako je Tužilaštvo dovedeno u poziciju da dokazuje nedokazivo, a to je da visoki predstavnik ima nadležnosti da donosi i ukida zakone u BiH.
Ova mogućnost Šmita je u sudskom procesu protiv Dodika posebno važna, kada se zna da je Šmit poništio inkriminisani zakon Republike Srpske pre nego što ga je u svojstvu predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik potpisao. Tu dolazimo u zonu pravnog apsurda.
Ako je zakon poništen od Šmita i ako Sud priznaje da visoki predstavnik ima ovlašćenja da poništava zakone u BiH, šta je onda Dodik potpisao? Ništavan pravni akt?
Onda taj Dodikov potpis ima pravnu težinu i izaziva pravne posljedice kao da se Dodik potpisao na muralu ili u liftu? Čemu onda suđenje?
A kontrario, ako visoki predstavnik nema pravo da donosi i ukida zakone u BiH (što je istina jer to pravo nema ni po jednom međunarodno pravnom dokumentu ni po Ustavu BiH) onda Dodiku ne može da se sudi jer nije počinio krivično djelo na osnovu izmjena Krivičnog zakona na koje Šmit nema pravo. “Nulum krimen, nula poena sine lege” (Nullum crimen, nulla poena sine lege – Nijedan zločin ne može se počiniti, niti se za njega može izreći kazna ako prethodno nisu bili navedeni i opisani u krivičnom zakonu). Iz ove pravne zagonetke Sud BiH neće moći da izađe. Sud dakle ima samo dvije opcije za zauzimanje svog pravnog stava. Koju god da izabere, Mile Dodik mora biti oslobođen. Nema krivičnog djela jer je zakon donijet od Narodne skupštine Republike Srpske poništen od visokog predstavnika prije nego što ga je predsjednik Republike Srpske potpisao ili nema krivičnog djela Nepoštovanja odluka “visokog predstavnika” Šmita jer on nema ovlašćenja da donosi i ukida zakone u BiH.
Ukoliko se bude opredijelio za prvu varijantu, Sud će očuvati poziciju i autoritet visokog predstavnika i spriječiti potpuno rušenje suvereniteta BiH.
Ostaje pitanje šta će biti sa političkom eliminacijom Milorada Dodika koja je bila cilj ovog postupka? Izgleda da se i ona raspršila na vjetru nakon odluke Suda u Americi da (Donald) Tramp, bez obzira na osuđujuću presudu, može da nastavi političko djelovanje.
