Republika Srpska uz Izrael stoji ne samo u sjećanju na 7. oktobar, nego i u odbrani temeljnog prava jevrejskog naroda da živi slobodno, sigurno i svoj na svome, istakla je vršilac dužnosti direktora za međunarodnu saradnju Srpske Ana Trišić Babić, prenosi RTRS.
„Srpski i jevrejski narod kroz istoriju su upoznali vrijeme u kojem čovjek nije morao učiniti ništa da bi bio određen za progon. Bilo je dovoljno njegovo ime i porijeklo. U istom fašističkom i nacističkom sistemu zločina za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijani su i Srbi i Jevreji“, istakla je Trišić Babić.
Odnos Srba prema stradanju jevrejskog naroda, ukazala je, ne počinje političkom računicom. U osnovi su istorijsko iskustvo i sudbinsko pitanje.
„Državi Izrael i jevrejskom narodu poručujemo nešto što u Republici Srpskoj ima puno značenje. Kada jednom narodu neko pokaže da želi njegov strah, njegovu nemoć ili njegov nestanak, pravo tog naroda da se zaštiti nije predmet tuđeg dopuštenja“, navela je Trišić Babić.
Autorski tekst Ane Trišić Babić Medijski sistem Republike Srpske, SRNA, prenosi u cijelosti.
Tri godine poslije terorističkog napada Hamasa na Izrael, sjećanje na žrtve 7. oktobra ostaje i podsjetnik na pravo svakog naroda da živi slobodno i sigurno. Sedmog oktobra 2023. Hamas je, piše, pokazao šta njegova ideologija znači kad postane djelo i kako izgleda njegova slika slobode.
U Izraelu je ubijeno više od 1.200 ljudi, najvećim dijelom civila. Otetо je 251 osoba i odvedeno u Gazu. Ljudi su ubijani na putu, u kućama, na zabavama i u običnom danu. Nisu birani kao vojna prijetnja, nego zato što su bili Izraelci i Jevreji. Od te činjenice, navodi, mora početi svako ozbiljno sjećanje.
Sedmi oktobar naziva zločinom najgore vrste, terorističkim napadom svjesno usmjerenim na civile, da ubistvo, otmica i strah postanu poruka cijelom narodu. Hamas je, piše, htio da pokaže da Jevrejima ni vlastiti dom, ni vlastita država, ni svakodnevni život nisu dovoljno sigurni. Jevrejski narod pred takvom porukom nije stajao prvi put.
Republika Srpska u tome razumije nešto što se ne uči iz diplomatskih saopštenja. Jasenovac je mjesto gdje dvije sudbine leže jedna uz drugu i jedan od najstrašnijih dokaza te politike, a jevrejska zajednica Banjaluke gotovo je potpuno uništena od ustaških okupatora.
Bliže iskustvo su ratovi devedesetih, kad je srpski narod na svojoj koži vidio šta radikalni islamizam može kad čovjeka svede na vjeru i naciju, a nasilju da privid višeg opravdanja. Metode Hamasa, masakr civila, otmice, silovanja, uzimanje talaca, poniženje i teror kao politički instrument, u Srpskoj se ne gledaju kao nešto daleko. Istorije nisu iste, ali narodi koji su preživjeli pokušaje brisanja prepoznaju trenutak kad mržnja prestane biti riječ i postane metoda.
Ova treća godišnjica, piše, ima posebnu težinu. Prvi put od 7. oktobra Izrael je dočekuje bez ijednog taoca iz tog napada koji je još zarobljen u Gazi. U januaru ove godine, poslije 843 dana, vraćeni su posmrtni ostaci Rana Gvilija, posljednjeg otetog čiji su ostaci još bili u Gazi. Time je Izrael vratio i posljednjeg od 251 čovjeka koje je Hamas oteo 7. oktobra. Svi živi taoci i posmrtni ostaci poginulih koje je Hamas odveo u Gazu ponovo su bili na izraelskoj zemlji.
To nije samo kraj operacije, nego potvrda obaveze države prema svojim ljudima. Ozbiljna država ne prestaje da traži svog čovjeka zato što je prošlo vrijeme, ne pristaje da oteti postane broj, nestali fusnota, niti da godine ponište dug prema onome ko je nasiljem istrgnut iz života. U Republici Srpskoj ta poruka ima posebnu težinu, jer i naš narod zna šta znači čekati vijest o nestalima i živjeti sa obavezom da nijedan čovjek ne bude prepušten zaboravu.
Zato je i zatvaranje liste talaca imalo posebnu težinu. Iza nje je jedna od najmračnijih ideja terorizma, da se ljudsko biće otme iz vlastitog života i pretvori u sredstvo tuđe političke volje.
Sjećanje na 7. oktobar nije protokol. Odgovornost je prema mrtvima i obaveza živih da vrijeme ne izmijeni moralnu prirodu onoga što se dogodilo. Civilizacija počiva i na sposobnosti da, bez relativizacije, razlikuje žrtvu od ubice i zločin od opravdanja. Na istom počiva i mir: nije stanje koje se jednom osvoji, nego traje dok postoje društva spremna da ga čuvaju i države spremne da zaštite svoje ljude kad im neko nasiljem osporava pravo da žive.
Danas se, piše, s poštovanjem sjećamo ljudi koje je Hamas ubio 7. oktobra 2023. i svih čiji su životi tog dana nasilno prekinuti ili zauvijek promijenjeni.
„Prijatelji, uz vas smo! Ne samo u sjećanju na 7. oktobar, nego u odbrani temeljnog prava vašeg naroda da živi slobodno, sigurno i svoj na svome.“
Komentariši