Oznaka: Zoran tegeltija

Predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija ocijenio je da je važno da se u BiH i u radu njenih organa odluke donose kompromisom i konsenzusom, te da svako ko to ne razumije ne želi dobro ovoj zemlji.

Svako ko želi narušiti taj princip može imati za sebe neki kratkoročni efekat, ali dugoročno to ne može donijeti ništa dobro u BiH. Dugo sam u izvršnoj vlasti i za svaku odluku se pravi mnogo konsultacija, a slično je i sa radom Savjeta ministara koji je, s obzirom na način donošenja odluka, vrlo podložan blokadama – rekao je Tegeltija za RTRS.

On je izjavio da je siguran da je ovo političko tijelo, koje ima dovoljnu snagu u skladu sa ustavom i zakonima, moglo donijeti određene odluke za koje, nažalost, nije bilo političke spremnosti.

– Pa je Savjet tako, u ranijem periodu, najčešće služio za blokadu odnosa unutar Federacije BiH gdje četiri godine nije izabrana nova Vlada, predsjednici i potpredsjednici FBiH, članovi Ustavnog suda… Svi ti problemi su se preslikali na sam rad Savjeta, kao i različite blokade političkog Sarajeva u smislu nametanja neke jasne štete Republici Srpskoj najčešće kroz odluke Ustavnog suda BiH i slično – naveo je Tegeltija.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIERFOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
On je istakao da je, ipak, u važnim momentima poput borbe sa pandemijom virusa korona, bilo spremnosti i razumijevanja svih u Savjetu da treba donositi odluke, a efikasnost je pokazana i prilikom donošenja budžeta BiH za 2022. godinu, što je bilo važno zbog plata zaposlenih.

Tegeltija je rekao da su očekivanja u javnosti od Savjeta ministara bila da se završi sve ono što prethodnih 25 godina nije, dok se sa druge strane u pozadini radilo sve da se ništa ne uradi u nekom vremenskom periodu.

On je izrazio žaljenje što se ovaj saziv Savjeta ministara suočio sa mnogim teškoćama poput pandemije virusa korona, a nakon toga sa problemima inflacije, kao i pitanjima da li će društvo imati dovoljno hrane, energenata i slično.

– Žao mi je što u BiH nije bilo spremnosti da se rješavaju tekući problemi ljudi, što je moglo brže i jednostavnije, a ne da se traže povodi za različite blokade. Ja sam u Sarajevo došao sa popriličnim optimizmom, a tamo je SNSD svjesno otišao, kao i predsjednik Milorad Dodik. Cilj je bio da se rješavaju stvari koje se zaista mogu riješiti, a da ono što ne možemo ostavimo budućim generacijama – rekao je Tegeltija.

On je podsjetio da su od prvog dana i dolaska predsjednika Dodika u Sarajevo počele blokade, a poslije toga se isto dešavalo i u Savjetu ministara, zbog čega će, istakao je Tegeltija, ovaj period biti obilježen blokadama i tragičnim događajima u vezi sa virusom.

– Ali, uz moju nadu da će se do kraja mandata i ovog saziva Savjeta uspostaviti mir kada je riječ o sukobu Rusije i Ukrajine i da ćemo posljedice tog rata eliminisati kada je riječ o životima građana. Jesmo daleko, ali cijena tog rata u Ukrajini postaje skupa za sve nas koji živimo u BiH – rekao je Tegeltija.

On je ponovio da se u svakom njegovom pokušaju da se u Savjetu uradi nešto zajednički prema vani i slično suočavao sa elementima blokada.

“I to do mjere da sam jednom možda izrevoltiran rekao da se to radi upravo što sam ja Srbin i dolazim iz Republike Srpske. Ja sam siguran da je to tako”, rekao je Tegeltija.

On je konstatovao da je Savjet ministara, koji je određenim izmjenama i pritiscima dobio dodatna ministarstva, nadležnosti i slično, zapravo izvedeni pomoćni organ Predsjedništva BiH.

Kada je riječ o nadležnostima Savjeta ministara, Tegeltija je rekao da je spoljna politika isključivo u nadležnosti Predsjedništva BiH, dok nadležnost za sprovođenje te, u Predsjedništvu zajednički utvrđene spoljne politike, ima ministar inostranih poslova u Savjetu ministara Bisera Turković.

On je dodao na tom planu da se Turkovićeva, nažalost, bavi svim sem sprovođenja pomenute zajednički utvrđene spoljne politike, zbog čega nastaju stalni sukobi.

Tegeltija je rekao da je primjer toga djelovanje Turkovićeve koja šalje uputstva ambasadorima BiH kako će glasati i slično kada je riječ o sukobu u Ukrajini, iako je na tom planu jasan stav Srpske i srpskog člana Predsjedništva Milorada Dodika da BiH u tom pogledu treba ostati neutralna.

On je naveo da je veoma problematično i što političko Sarajevo ovih sprovodi kampanju “dva-jedan” u kojoj želi da odlučuje ko od Hrvata može ili ne može biti na nekoj bitnoj funkciji u BiH ili kandidat za člana Predsjedništva.

– Kakva je to poruka jednom narodu u BiH? To je još samo, svojevremeno, radio nekadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun. To je za mene poražavajuće, kao i za BiH. Možda i dobiju ‘dva-jedan’, možda uspiju diskvalifikovati lidera Hrvata u BiH Dragana Čovića, ali to je neuspjeh BiH – rekao je Tegeltija.

Kada je riječ o odbrani, Tegeltija je dodao da je i to nadležnost Predsjedništva BiH, te da se na tom planu pamti eksces ministra odbrane u Savjetu ministara Sifeta Podžića koji je otkazao vojnu vježbu Oružanih snaga BiH sa Vojskom Srbije zbog pandemije virusa, iako je ona bila prestala.

– I to samo zato što su trebali doći predstavnici Vojske Srbije u BiH. Sve zemlje izgleda mogu doći na vježbu sa Oružanih snaga BiH sem Srbije – rekao je Tegeltija.

Kada je riječ o pravosuđu, Tegeltija je rekao da bi ono prema definiciji moralo biti samostalno, te da nikada nije pokušavao da utiče na tu oblast sem da stvara očekivane materijalne i druge uslove za njen rad.

On je rekao da ima korektnu saradnju sa glavnim ljudima koji su na čelu glavnih pravosudnih institucija BiH.

Tegeltija je rekao da Savjet ima svoju nadležnost kada je riječ o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji BiH, te da od nje dobijaju informacije koje traže kao Izvršno-obavještajni komitet.

– Naravno, pitanje je koliko toga službe žele da dostave ili ne – rekao je Tegeltija.

On dodao da je i dalje postoji problem sudskih procesa u vezi sa diplomom direktora OBA Osmana Mehmedagića, kao i nejasna situacija s obzirom na to da nije završen pokrenuti proces izbora direktora i zamjenika ove agencije kojima je istekao mandat.

Tegeltija je dodao da Savjet ministara ima nespornu nadležnost u oblasti finansija i da se, po usvajanju Globalnog fiskalog okvira, zna koliko novca je na raspolaganju za budžet zajedničkih institucija.

– I mi onda pripremamo budžet, iako je i dalje formalni predlagač Predsjedništvo BiH. Budžet zajedničkih institucija je jasno definisao svoje izvore, a gotovo najveći dio izvora prihoda je sa Jedinstvenog računa. S obzirom na to da je bilo komplikovano usvojiti globalni fiskalni okvir, zahvalan sam ulozi članova Fiskalnog savjeta, među kojima su premijeri i ministri finansija entiteta – rekao je Tegeltija.

On je naveo da se bilo koja od pomenutih strana teško odriče novca, ali da su svi, procjenjujući situaciju sa platama zaposlenih u zajedničkih institucijama i drugima donijeli odluku da se poveća fiskalni okvir.

“Vrlo korektno smo uspjeli da prvi put poslije 2008. godine plate zaposlenih u zajedničkim institucijama vratimo na taj nivo. Sljedeći mjesec zaposleni će to vidjeti na svojim budžetima”, rekao je Tegeltija.

Otvoreni Balkan nije suprotstavljen bilo kojoj inicijativi, ni Berlinskom procesu, ni procesu pridruživanja Evropskoj uniji – rekao je u intervjuu za UNA portal Zoran Tegeltija, predsjedavajući Savjeta ministara te izrazio nadu da će Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH biti “oslobođen politikantstva” iduće sedmice i podržati budžet institucija BiH za ovu godinu. Tako bi se, dodaje, zaposlenima u ovim institucijama povećale plate.
Tegeltija je govorio i o problemima koje donosi inflacija, onome šta jeste a šta nije uspjelo uraditi Savjet ministara u ovom mandatu, te o opstrukcijama s kojima je bio suočen, posebno pri nedavnom odlasku u službenu posjetu SAD.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Bili ste na Samitu u Ohridu, razgovarano je o inicijativi Otvoreni Balkan. Zašto BiH, na neki način, još izbjegava da se priključi ovoj inicijativi?

Ne znam zašto BiH izbjegava da se priključi. Meni niko od nadležnih nije rekao razloge. Lično mi se čini da je taj status qvo pod uticajem određenih zapadnih ambasada, bez ikakvog ozbiljnog razloga zašto BiH nije već u Otvorenom Balkanu. Za mene je Otvoreni Balkan nešto što su prvi put pokušale zemlje Zapadnog Balkana da urade za sebe, da kreiraju za sebe, a da projekat nije došao od jedne, dvije ili više zemalja Zapadne Evrope kao nešto što je dobro nama.

Otvoreni Balkan nije suprotstavljen bilo kojoj inicijativi. On nije suprotstavljen ni berlinskom procesu, ni procesu pridruživanja EU. To je samo način pripreme svih zemalja Zapadnog Balkana da budu što je moguće spremnije i da lakše uđu u sistem procesa pridruživanja EU, što na kraju i jeste naš krajnji cilj.

U jednom trenutku ja zaista jesam vjerovao da je odluka Predsjedništva tu, da postoji. Poslije toga nema izjašnjavanja, uz posljednji odgovor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da još nisu razmatrali odluku o pristupanju Otvorenom Balkanu. Nadam se da će Predsjedništvo, u nekom kratkom vremenskom periodu, opet razmatrati to i donijeti pozitivnu odluku, kako se Bosna i Hercegovina ne bi i suviše kasno priključila ovoj inicijativi.

Ono što je meni ohrabrujuće u svemu tome jeste da u tom ekspertskom dijelu priprema i kroz mehanizam Berlinskog procesa i Otvorenog Balkana učestvuju naši stručnjaci i mislim da nama ne bi bilo u principu teško da prihvatimo ovo što se danas zove Otvoreni Balkan.

Koji bi to bili benefiti za BiH da se priključi inicijativi Otvoreni Balkan?

To bi prije svega bili benefiti za poslovnu zajednicu, a onda poslije i za građane Bosne i Hercegovine. Otvoreni Balkan, prije svega treba da riješi, ne pitanje carinjenja robe, visine dažbina, oporezivanja ili carinjenja, već ona neka pitanja koja se zovu necarinske barijere. Da se pitanje ljudi, kapitala, roba odvija mnogo jednostavnije u svim tim procedurama, da se ne bavimo raznim dozvolama i tome slično. A to se, na bilo koji način, ne tiče ocarinjenja, plaćanja poreza itd.

Mi ćemo vrlo brzo doći u situaciju da će roba, recimo iz Tirane, prije stići u Beograd, nego što će, recimo, stići roba iz Bijeljine. Јer oni će problem uvjerenja i svih tih stvari koje su njima potrebe riješiti prije. To su stvari koje mi u tom trenutku ne možemo da riješimo jer čekamo jedno uvjerenje, pa drugo, pa onda međusobno priznanje diploma, kretanje uz lične karte itd. Sve su to neki benefiti, koje bi mi mogli da dobijemo.

Procjena u tako pojednostavljenoj proceduri, tako ubrzanim procesima trgovine očekuje se značajno povećanje ukupnog BDP-a svih zemalja koje su u inicijativi Otvoreni Balkan.

Meni se čini da ljudi još uvijek ne razmišljaju o benefitima, oni koji donose političke odluke, već razmišljaju o političkim odnosima, ko je predlagač te inicijative i tome slično. Da je prijedlog došao, recimo, iz Francuske ili Njemačke, niko se ne bi suprotstavio. Ali kad je došao iz Srbije i Albanije, onda jedni imaju jedne predrasude, drugi druge.

Ali doći ćemo u situaciju da gledamo kako kamioni tih zemalja slobodno prolaze preko tih granica, kao i njihovi građani, koji će nesmetano prolaziti. A mi ćemo čekati u redu kao kad ulazimo u Zapadnu Evropu i gledati tamo jednu kolonu u kojoj praktično neće biti nikoga, a mi ćemo čekati, recimo, po sat vremena. Vrlo brzo ćemo sebe dovesti u situaciju da nas tako tretiraju ove zemlje u našem okruženju, a da one međusobno nesmetano imaju promet i ljudi i roba.

Ovogodišnji Budžet je otišao u Parlamentarnu proceduru a prošlogodišnji nije još usvojen u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Očekujete li da ovogodišnji ima bolju sudbinu?

Podsjetiću da je Savjet ministara usvojio Budžet i za prošlu godinu. Da je taj Budžet, uz male korekcije, usvojilo i Predsjedništvo BiH i da je takav budžet upućen u Parlamentarnu skupštinu BiH. Tamo su se dešavale različite varijacije usvajanja, neusvajanja Budžeta za prošlu godinu.

Sada smo u situaciji da je budžet došao ranije. Predsjedništvo je usvojilo Budžet za 2022. godinu uz jedan amandman koji se tiče izbora i budžet je upućen u parlamentarnu proceduru. On se sada nalazi u Predstavničkom domu i mislim da bi početkom iduće sedmice trebalo da bude sjednica ovog doma na kojoj bi trebalo da se isti usvaja.

Nadam se da će Predstavnički dom biti lišen tih političkih međusobnih optuživanja, prebacivanja, pravljenja velikog broja amandmana i da će razumjeti koliko je važno da se u ovom trenutku usvoji Budžet institucija BiH. Prije svega to mislim zbog plata zaposlenih u institucijama BiH. Јer mislim da su danas svi u BiH povećali plate, kada govorimo o javnom sektoru, od najnižeg nivoa vlasti ka gore. Samo zaposleni u institucijama BiH još od 2012. godine imaju identične plate.

Putem medija smo vidjeli kolike su prosječne plate za mjesec maj, koje su rasle za više od 150 KM u odnosu na prošlu godinu, što znači rezultat rasta plata i u javnom i u privatnom sektoru.

Mislim da je vrijeme da bez okolišavanja, parlamentarci usvoje budžet za 2022. godinu i da ovim ljudima koji su zaposleni u institucijama BiH barem malo ublaže posljedice inflacije. Sigurno je da je rast plata, koji je predviđen Budžetom, mnogo manji od inflacije koja se u ovom trenutku dešava, ali je sasvim sigurno, da bi to povećanje dobrodošlo budžetima svih onih ljudi koji su zaposleni u institucijama BiH.

Kad spominjete inflaciju, da li je Savjet ministara razgovarali o tome? Ima li načina da i institucije BiH pomognu i olakšaju građanima? Svaki dan je sve skuplje, gorivo je već blizu 4 KM, postoji li neki način da se reaguje?

O posljedicama inflacije i svemu tome, iluzorno je u ovom trenutku i govoriti dok god građani to ne počnu osjećati lično, na svojim budžetima, o tome se ozbiljno i ne razgovara.

Danas je zaista inflacija postala globalni problem u cijelom svijetu. Danas se pitanje inflacije nagovještava da će premašiti sve one događaje iz 70-tih godina kada se svijet borio s njom.

Naravno, uzroci inflacije ove i inflacije koju smo imali tih godina nisu identični, iako smo i tada imali tzv. naftne šokove. Ono što je u ovom trenutku ključno i pitanje o kojem se sad govori jeste cijena hrane i cijena energenata. Ono što je za mene zabrinjavajuće jeste situacija da se može pojaviti problem nedostatka energenata, ne samo zbog cijene, nego i da li ih imamo. Za mene je još uvijek važnije pitanje da imamo ono što nam je potrebno, a drugi je faktor onaj koji se tiče cijena.

Pristalica sam, govorim sad u svoje ime, u kriznim situacijama kada imamo rast cijena energenata, rast cijena hrane, da se to ne može riješiti poreskom politikom, umanjenjem, već da treba država, na bazi svojih povećanih prihoda, direktno intervenirati prema onima koji su najugroženiji. Razumijem da je cijena goriva visoka, ali mislim da bi, u ovom trenutku, bilo važnije zaštititi gradski prevoz i tim ljudima koji koriste gradski prevoz kroz cijenu energenata prevoznicama, nego što bi svakome od nas, koji privatno koristimo svoje automobile, trebalo intervenisati. Naravno, ne sporim ja da je cijena previsoka, ali to je sad pitanje politika kako ćemo intervenisati.

Ono što su svi do sada uradili po pitanju energenata, to je pitanje utjecaja na politiku akciza i politiku PDV-a i iz tog iskustva ćete razumjeti da u Bosni i Hercegovini, imate različite sisteme odlučivanja u odnosu na druge zemlje, ali da su se svi prijedlozi koji su došli u BiH poklapali sa onim što je bilo u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Oni su uspjeli intervenisati, ali smo isto tako svjedoci da su cijene goriva čak nešto više nego u BiH, što će reći da te mjere ne daju konkretne rezultate.

Ono što u Bosni i Hercegovini kod građana izaziva nezadovoljstvo, jeste činjenica što su se u BiH svi utrkivali s nekim prijedlozima mjera, te uvedite nultu stopu PDV-a, pa smanjite na pet posto, ukinite akcize. Moram priznati da je najveći broj tih predloženih mjera bio čisto populistički i predlagalo se mimo određene procedure i to je, u jednom trenutku, dovelo do zabune u Parlamentu tako da ni jedna od tih inicijativa nije usvojena i nije dala ozbiljne rezultate.

Mislim da su sva ključna pitanja ekonomske politike u nadležnosti entiteta. Smatram da se mora intervenisati u smislu da se osigura dovoljna količina hrane, a drugi dio je intervenisati na cijenu ključnih životnih namirnica.

Otvoreni Balkan jeste idealno mjesto gdje bi se pitanje ključnih prehrambenih proizvoda moglo riješiti unutar ove inicijative. Pogledajte kako je Srbija sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom riješila to pitanje. Otvorila je ona vrata i BiH, ali mi smo, ipak, došli u drugom krugu njihovih odluka za osnovne životne namirnice. Mislim da je to u ovom trenutku najvažnije.

Drugi segment je pitanje energenata za zimu. Neki dijelovi BiH mogu doći u ozbiljan problem. Recimo, Sarajevo, kada je u pitanju grijanje gasom. Prvo pitanje je pitanje cijene gasa, a drugi pitanje je hoćemo li imati taj gas. Sve zemlje preko kojih dolazi gas u BiH nama danas tvrde da će biti otvoren taj kanal. Drugo pitanje je pitanje cijene gasa.

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je prilikom boravka u Rusiji i prilikom prethodnih posjeta Sergeja Lavrova, ministra spoljnih poslova Ruske Federacije BiH, izdejstvovao mnogo bolju cijenu gasa, nego što to imaju druge zemlje u okruženju i ako se zadrži ta cijena gasa, onda bi to bio dosta fleksibilno i ne bi bio preveliki šok ni za distributere, a ni za građane. Ali, ukoliko bi došli u situaciju da izgubimo gas, da se poveća cijena gasa, onda bi nam prijetilo da dođemo u situaciju da ugrozimo snabdijevanje električnom energijom.

Moramo znati, da ako građani nemaju grijanje gasom, da će mnogi pribjegavati grijanjem električnom energijom koja je još uvijek apsolutno u nekim dobrim okvirima za građane, ako pogledamo zemlje u okruženju.

I to su za mene dvije najvažnije stvari, da se osigura dovoljno hrane, izvrše intervencije na najugroženije kategorije društva i da se osiguraju energenti. Nama ne treba velika količina gasa, nemamo je gdje uskladištiti, ali znamo ko ima i ko može uskladištiti i trebamo održati cijenu električne energije prema građanima, jer definitivno, ovako velike šokove teško može ko da izdrži.

Najava da će kilovat električne energije biti 320 do 350 evra u prvom kvartalu 2023. godine je nešto kataklizmično što kod ljudi stvara strah. U Srbiji, recimo, neprestano se govori o zalihama hrane, o snabdijevanju gasa, i neke druge zemlje ozbiljno o tome govore i mislim da bi vlade entiteta morale se pobrinuti kada je u pitanju adekvatna količina osnovnih životnih namirnica i osiguranje onih cijena koje će ih zadovoljiti.

Imamo i problem s robnim rezervama i u jednom, i u drugom entitetu, to predstavlja teškoću, kako onda skladištiti?

U međuvremenu su izmijenjeni zakoni u oba entiteta i definisan način kada se nabavlja roba za interventne potrebe, a prostor gdje će se držati te robe je druga priča. Tamo je definirano kako se obezbjeđuju sredstva za to, kako se nabavljaju.

Nisam zagovornik da sve one dobre stvari koje smo imali u prethodnoj državi brišemo. Možda su robne rezerve jedan od dobrih primjera, pa sad ako pogledate ove rezervoare i u Blažuju, i dole oko Tuzle, Prijedora, Banjaluke zapušteni su, a mi smo u tom nekom periodu bivša Јugoslavija imala svoja skladišta, distributere, vojska, ali što se tiče osnovnih životnih namirnica, mislim da je taj sistem definiran i da se može s njim upravljati, da se može kontrolirati. Ne mislim da se moramo brinuti o svemu što nam je potrebno za život, ali postoje osnovne, ključne namirnice koje mogu biti problematične.

Mi nismo neko ko zavisi od žita ili neke hrane iz Ukrajine, Rusije, znamo mi odakle se snabdijevamo. Imamo ozbiljan konzument domaćih proizvoda, prehrambenih, i imamo odličan konzument u proizvodnji električne energije ako nas problem sa hidrometeorološkom situacijom ne ugrozi, po pitanju hidro potencijala, da nam budu mali dotoci vode.

Mislim da naše elektroprivrede mogu iznijeti taj teret da građane zaštitimo barem od toga šoka koji može izazvati cijena električne energije.

Savjet ministara je donijelo 15. juna odluku da se privremeno obustavi izvoz šumskih sortimenata, oblovine, ogrevnog drveta i peleta. Pojedinci iz poslovne zajednice se bune, je li moguće da se odluka ranije, prije isteka 90 dana stavi van snage ili da se, ipak, produži i koliko ona može pomoći građanima?

Osnovna stvar je da znamo da je jedna odluka sublimirala dvije i znamo da smo prije imali odluku o zabrani izvoza ogrevnog drveta i oblovine, trupaca kako bi se osigurala dovoljna količina sirovine za naše drvoprerađivače. Tu odluku, zbog nedostatka podrške ministara iz reda bošnjačkog naroda smo oborili. Poslije je došla ova intervencija vezana za snabdijevanje peletom i onda smo to objedinili u jednu odluku.

I sad su različite reakcije i na jednu i na drugu odluku. Činjenica je da svaka država, kad se suoči s problemom nedostatka bilo kojeg proizvoda kojeg ima na svom tržištu, ograničava njegov iznos, kratkoročno, dugoročno. Tako da smo se mi opredijelili da zabranimo izvoz trupaca, zato što smo shvatili da je on besmislen i po našu ekonomiju jako loš.

Danas naši drvoprerađivači imaju gotovo identičnu cijenu koju su imali prije dvije godine i imaju tri puta skuplji poluproizvod koji izvoze na tržište, i onda je bolje da oni to prerade i izvezu i onda će od toga imati svi koristi, a ne da mi snabdijevamo neke drvoprerađivače u okruženju. Mislim da je to ispravna i dobra odluka.

Kada je u pitanju pelet i ogrevno drvo, postoji unutar poslovne zajednice i oni koji su za, i oni koji su protiv. Ali moramo reći da je zahtjev za ovo ograničenje, prije svega, došao od poslovne zajednice, pa poslije i od građana, pa i vas medija koj iste nas prozivali i pitali šta se dešava.

Šta se dešava da imati isto cijenu vi koji pravite pelet i imate pelet kojem je dva puta podignuta cijena i to više nije dovoljno već sad lagerujete svoje proizvode i ne želite da ih prodajete domaćem konzumentu i onda kažete recimo, tome sam ja bio svjedok, kada pitaju kada ćete imati pelet, kažu ne primamo narudžbe do 1. januara 2023. godine. Pa kako građani BiH da prežive.

Mislim da su mnogi proizvođači peleta ušli u tu spekulativnu zonu pokušavajući i sklanjajući pelet i čekajući značajniji rast cijena na međunarodnom tržištu. Zbog toga mislim da smo morali donijeti ovakvu odluku i vjerovatno kada se sve to vidi procijenjivaćemo da li se odluka može malo modifikovati, da li ćemo dozvoliti da se izveze peleta onoliko koliko se izvezlo u prošloj godini, a ostalo osigurati za domaće tržište.

Biće mnogo važno da postoji povjerenje kod poslovne zajednice prema građanima, jer ako budu oni željeli da na uštrb građana BiH naplate evropske cijene, to je za mene lično neprihvatljivo. Znate, mogli smo i mi cijene električne energije kod naših elektroprivreda, da mi ćemo uskladiti s cijenama koje su na berzi, moraće tu biti nekakav balans.

Znam sad, oni koji su nezadovoljni, šalju poruke kako će lagerovati i čekati septembar pa izvesti,pa vidjećemo kako ćemo to i da vidimo koliko je prodato na domaćem tržištu peleta, ima li ga ili ga neko spekulativno drži na zalihama.

Svjesni smo da proizvodnja peleta premašuje domaću potrošnju i da je neophodno da se omogući proizvođačima da izvoze dio peleta. Ima dovoljno vremena, blizu je kraj šestog mjeseca i dovoljno je vremena da se pelet osigura za građane BiH i sve ono što je iznad potreba građana BiH da se izveze.

Ali, o cijenama se mora voditi računa, jer su neki, zaista, ispali nefer.

Imate pokušaj i monopola na tržištu peleta u BiH gdje veliki proizvođači dolaze do manjih i otkupljuju im unaprijed 50 posto proizvodnje i onda manipulištu tenderima koji se pojavljuju u javnom sektoru, manipulišu s izvozom, ali eto ova kriza je grebala da pokaže sve probleme u ovoj oblasti. Ključna stvar je da nećemo dozvoliti da ogrevnog drveta i peleta ne bude dovoljno za građane Bosne i Hercegovine.

Kristijan Šmit već dva puta je “iz ladice” izvukao bonska ovlašćenja i nametnuo odluke, zadnja odluka je vezana za budžet i finansiranje izbora, da li je to bilo potrebno i kako gledate na poteze Šmita?

Smatram da svako nametanje bilo kakve odluke, samo produbljuje nepovjerenje unutar BiH. Njega ima i suviše da bi nam neko trebao sa strane da dođe, a njegova uloga je definisana da pomaže procese u BiH, a ne da dijeli odluke.

Vidjeli ste, neki se osjećaju pobjednicima, neki se osjećaju uvrijeđeni, a neki su čak i ravnodušni jer znaju da te odluke ništa ne proizvode u BiH, jer kao nema konsenzusa, jedna odluka koju je neko nametnuo ništa neće pomoći, a s druge strane gubite povjerenje.

Meni je žao što Visoki predstavnik nije prihvatio to i što se nepotrebno upliće u neke stvari i zašto ima potrebu da stalno sluša jednu stranu, da daje podršku samo jednoj instituciji, ali to je valjda nekakvo pravilo u BiH, ako vam jedna zapadna ambasada kaže da je neka institucija dobra, kakva god da je, onda nju svi podržavaju i tome slično.

Ovo je jedna odluka koja ništa nije pomogla Bosni i Hercegovini. U svim zemljama se normalno odvijaju izbori, u mnogo većim zemljama nego što je BiH. Mi danas slušamo spektakularne najave predsjednika CIK-a BiH kako su počele pripreme za štampanje glasačkih listića. Da li ste ikada pročitali vijest da je počelo štampanje glasačkih listića u Srbiji, koja je dva i po puta veća od BiH. To nisu definitivno stvari kojima se mi trebamo baviti.

Pustite ljude da na miru izađu na izbore, a ne da su izbori pitanje nečijeg života, sudbine i slično.

Smatram da je pogrešno nametanje odluka. Mi smo bili definisali sve ono što je potrebno da se izbori neometano odvijaju, ali očigledno da neko sa strane povlači neke konce, a smatram da to nije dobro za BiH.

Nemam ovdje predrasuda, ni srpskih, ni bošnjačkih, ni hrvatskih, ja ne držim ničiju stranu o ovim pitanjima. Veliki sam zagovornik da se izbori održavaju onako kako je predviđeno, da u fokusu budu oni koji glasaju, a ne oni koji tehnički provode izbore. Niti da budu u fokusu oni koji se bore za glasove građana. U fokusu moraju biti oni ljudi koji glasaju, ovako su svi ispred onih ljudi koji će glasati.

Pravite neka nova pravila, zbunjujete ljude, kada siđete u narod i oni vas to pitaju, a vi izađete pred medije i pričate drugu priču. Meni je žao što će taj izborni ciklus ostati u sjenci svega toga, prvo odluke Visokog predstavnika, pa poslije nekih čudnih odluka i izjava Centralne izborne komisije.

Moram da Vas pitam i o vašoj posljednjoj posjeti SAD, problemima s kojima ste tamo bili suočeni i Svenu Alkalaju, ambasadoru pri UN-u na čije ponašanje ste i imali primjedbe. Šta se dešavalo u Njujorku?

Znate da ja o svojoj nacionalnoj pripadnosti gotovo nikad ne govorim, da to u trenutku kada obavljate ovu funkciju nije važno, znam gdje pripadam, ali bio sam primoran da kažem to i u SAD, da ja tamo imam problema, ne zato što sam Zoran Tegeltija, već zato što sam Srbin i dolazim iz Republike Srpske.

To je ponižavajuće za BiH, nije za mene. Znači, sa mnom na putu su bili ljudi Bošnjaci, koji su to za mene organizirali uz svu opstrukciju koju je pravio ambasador BiH, kojeg su izabrali. I to je neka situacija, vi dođete, ambasador ode na godišnji odmor, otkazuju nam se vozila koje smo uzeli u zakup i tome slično.

Ne želi da pošalje notu za zakazivanje sastanaka, i onda vi preko Sarajeva zakazujete sastanke s generalnim sekretarom UN-a, predsjednikom Generalne skupštine, to šalje poruku o nama, to je poražavajuće za BiH, to nije poražavajuće za Zorana Tegeltiju, Zoran Tegeltija ima mandat, došao je da ispoštuje svoje, uradio je sve kako je definisano procedurom. Ministarstvo inostranih poslova poslalo note ambasadoru, saradnici ambasadora sve pripremili, one stoje na stolu nepotpisane.

I to je ono što urušava zemlju. To je zaista nešto poražavajuće. A to je kada neko ima pravo da u ime BiH radi što god želi, ali znate, kada dođete u Vašington, a onda bilo ko da je tamo otišao od predstavnika BiH (Srba, Bošnjaka, Hrvata), a svi su bili, onda oni nemaju problema, zato što Bojan Vujić, ambasador BiH u SAD obavlja funkciju ambasadora onako kako je definisano.

Ne daj Bože da je to ambasador Vujić recimo napravio predsjedavajućem Predsjedništva Džaferoviću. Ne želim ništa da kažem protiv gospodina Džaferovića, ali da tako nešto Vujić napravi njemu onda bi to i vi u medijima i svi u Sarajevu otvorili tu priču. A kada predsjedavajućem Savjeta ministara koji je Srbin tako nešto se napravi, onda ništa. To je problem ovog Sarajeva, ove države, ne može se država napraviti na nepovjerenju i davajući podrška samo jednom narodu. Ambasador BiH ne može tako da radi. Moje iskustvo je tako i neki drugi će doći i mi ćemo se brukati po svijetu.

Pred kraj ste vašeg mandata, izbori su na jesen, kako biste ocijenili ove četiri godine, imali ste poteškoća, na stolu si bili i važni zakoni, poput PDV-a?

Ključne zakone Savjet ministara je usvojio. Od mog mandata od četiri godine biće dvije i po godine i to je samo poruka da, kada je trebao doći predsjedavajući iz reda Bošnjaka, to je završeno za dva mjeseca poslije izbora, kada je došao red na Srbina, onda je trebao da prođe godinu dana. Hrvati su prošli još gore, i samo možemo biti naivni pa se praviti da ne razumijemo šta se dešava. Došao sam s dobrim namjerama u Savjet ministara, došao sam sa željom da ono što znam i što mogu da to zajednički radimo i da onaj dio nadležnosti koji ima Savjet ministara realizujemo.

Došao sam i rekao poštujem Ustav i ustavno uređenje BiH i tu nemam nikakav problem.

Rekao sam nisam došao ovdje da se bavim visokom politikom došao sam ovdje da rješavamo one male životne probleme građana i privrede.

Vi od te visoke politike ne vidite životne probleme nekog čovjeka kojem je potrebno da živi, nažalost ovaj Savjet ministara je prihvaćen s velikim nepovjerenjem, koliko je to rezultat nepovjerenja prema meni, koliko to što sam iz SNSD-a, teško je te dvije stvari razdvojiti.

Ovo je za mene jako veliko iskustvo, izašli smo iz pandemije, poskupila je hrana, a zadesio nas i sukob u Ukrajini, samo se nadam da će do kraja ovog mandata biti završen taj sukob i da će doći do stabilizacije cijene hrane. Neće biti lako jer će doći i do rasta kamatne stope. Јer će banke poteći ugovore i ono što piše jako sitnim slovima i što niko ne čita, samo banke kad im zatreba.

Predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija izjavio je Srni da je Savjet ministara na čijem je čelu provodio i provodiće odluke koje sam donosi ili one obavezujeće koje donosi Predsjedništvo BiH u vezi sa spoljnom politkom BiH.

Naravno da kao ozbiljan političar neću gubiti vrijeme da bi polemisao sa onima čiji je politički rad jedino fokusiran na davanje izjava medijima, a iza sebe, za sve vrijeme političkog rada, nisu ništa ostavili – rekao je Tegeltija upitan da prokomentariše izjavu Igora Crnatka da je Savjet ministara prebacio 12,5 miliona KM na račun CIK BiH na osnovu nametnute odluke OHR, čime je, kako kaže, SNSD direktno priznao Kristijana Šmita kao visokog predstavnika, jer su njegov nalog ispunili u roku kraćem od 24 časa.

Predsjedavajući Savjeta ministara je istakao da polemika sa PDP-om i Igorom Crnatkom nigdje ne vodi, te da medijski istupi njima služe da skrenu pažnju javnosti na sebe jer ništa drugo u političkom smislu niti rade za Republiku Srpsku niti su bilo kad uradili.

Sve što pokušate da objasnite Crnatku on to ne želi da razumije i samo šalje zbunjujuće izjave. Jedna stvar je jasna – Savjet ministara je usvojio budžet u predviđenoj proceduri i uputio Predsjedništvu BiH koje je taj budžet usvojilo uz odgovarajući amandman – pojasnio je Tegeltija.

Što se tiče odluke Kristijana Šmita, predsjedavajući Tegeltija je naglasio da ona za njega kao pojedinca ne postoji, niti se na bilo koji način spominje u Savjetu ministara.

– Savjet ministara nije ništa uradio prema toj odluci i nikada neće ni raditi. Sve u vezi sa tom odlukom što rade i pokušavaju da uvuku SNSD je aposlutno besmisleno – poručio je Tegeltija.