Oznaka: Njemačka

Njemačka Socijaldemokratska stranka tijesno je pobijedila na federalnim izborima i porazila stranku odlazećeg kancelara Angele Merkel, pokazuju preliminarni rezultati.

SPD je dobio 25,7 odsto glasova, a vladajući blok Hrišćansko demokratske unije (CDU) i Hrišćansko socijalne unije (CSU) osvojio je 24, 1 odsto glasova.

Zeleni su ostvarili svoj najbolji rezultat u istoriji i trećeplasirani su sa 14,8 odsto glasova, prenio je Bi-Bi-Si.

Ovakvi rezultati znače da će novu vlast formirati koalicija. Lider SPD-a Olaf Šolc izjavio je ranije da njegova stranka ima jasan mandat za formiranje vlade.

Ankete na biralištima ukazale su na neizvjestan rezultat nakon kojeg aktuelni kancelar ostaje na funkciji do formiranja nove koalicije, a to može da potraje do Božića.

Nasljednik Merkelove imaće zadatak da vodi najveću evropsku ekonomiju u naredne četiri godine, a glasači su pokazali da su im klimatske promjene prioritet.

Šolcove pristalice su burno pozdravile lidera SPD-a, a on je u obraćanju televizijskoj publici rekao da su mu građani povjerili zadatak da formira “dobru i pragmatičnu vladu za Njemačku”.

Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) je u blagoj prednosti nakon danas održanih parlamentarnih izbora u ovoj zemlji, pokazuju posljednje izlazne ankete.Prema rezultatima ankete na koju se poziva javni servis ARD, SPD ima podršku 25,5 posto glasača, dok njihov glavni protivnik Hrišćansko-demokratska unija (CDU) i Hrišćansko-socijalna unija (CDU) zajedno imaju podršku 24,5 posto glasača.

Prema rezultatima ankete na koju se poziva ZDF, socijaldemokrati imaju još veći broj glasova, odnosno 25,7 posto, dok konzervativni blok ima 24,6 posto glasova.

Centralna izborna komisija Njemačke još nije objavila prve zvanične rezultate izbora, ali je izgledno da će se to uskoro desiti.

Trećeplasirana je stranka Zelenih koji imaju podršku od 13 do skoro 15 posto glasača, u zavisnosti od toga ko objavljuje izlazne ankete.

Socijaldemokrati i Zeleni su vrlo zadovoljni izbornim rezultatima. Jedan od zvaničnika Zelenih je u izjavi za Deutsche Welle (DW) poručio da je SPD pobjednik, a da su oni još veći pobjednik. Njihova kandidatkinja za kancelara Annalena Baerbock je ocijenila da su rezultati “fantastični”.

Socijaldemokratski kandidat za kancelara Olaf Scholz je istakao da će građani biti, kako je kazao, zadovoljni zbog toga što su glasali za socijaldemokrate.

Kandidat konzervativaca – CDU/CSU za kancelara Armin Laschet je naglasio da ne mogu biti zadovoljni rezultatima. Ovo je njihov najlošiji rezultat u istoriji.

Podsjećamo, prve izlazne ankete pokazale su da su SPD i CDU/CSU potpuno izjednačeni po broju glasova. CDU/CSU je predvodio njemačku vlast u posljednjih 16 godina. Vladu je predvodila Angela Merkel koja je najavila povlačenje iz aktivne politike.

Danas se u Njemačkoj održavaju parlamentarni izbori što znači da Nijemci biraju novi saziv Bundestaga. Pred novom vlasti su brojni izazovi od klimatskih promjena, preko pandemije do jačanja ekonomije i nadmudrivanja sa svjetskim rivalima.

Pored samih izbora najznačaniji momenat jeste da Angela Merkel nakon 16 godina dominantne vladavine odlazi s mjesta kancelarke.
Više od 60 miliona Nijemaca imat će mogućnost da bira parlamentarce u donjem domu saveznog parlamenta – Bundestagu, a već je počelo glasanje poštom. Donji dom ima najmanje 598 mjesta, a ponekad i više. Nedugo po zatvaranju biračkih mjesta trebalo bi biti poznato koja stranka je dobila najveći broj glasova, a nešto kasnije će se znati i ko će biti kancelar.

Kancelarku Merkel će najvjerovatnije naslijediti Armin Lasche (CDU) ili Olaf Scholz (SPD).

Unija CDU/CSU, ispred koje je bila Angela Merkel, trenutno ne stoji najbolje prema anketama što govori da bi Nijemci veće povjerenje mogli dati Socijaldemokratskoj partiji (SPD).

Stranke koje naprave parlamentarnu većinu bit će u prilici da izaberu novog kancelara. Ali, za formiranje koalicije potrebno je da se stranke dogovore o temeljnim načelima, kao i o kadrovima. Kada se dogovor postigne, u parlamentu se bira kancelar.

Posljednje ankete pokazuju da će obje velike stranke (CDU i SPD) kao i stranka Zelenih, biti u prilici da budu dio vlasti i biraju kancelara. U igri su i liberalna stranka Slobodni demokrati, Ljevica i desničarsi AdD.

Birači na izborima daju dva glasa. Jedan je za kandidata iz izborne jedinice u kojoj birač živi – jedan parlamentarac u prosjeku predstavlja 250.000 građana. Kandidat koji dobije najveći broj glasova u datoj izbornoj jedinici biva izabran u parlament. Riječ je o sistemu “pobjednik uzima sve”, a koji se primjenjuje i na parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji. Ovako se bira 299 parlamentaraca.

Drugi glas podrazumijeva proporcionalnu predstavljenost. To podrazumijeva da se preostalih 299 parlamentaraca bira na osnovu toga koliko je njihova stranka dobila glasova. Ti glasovi se potom pripisuju kandidatima čije su pozicije na stranačkim listama unaprijed određene.

Broj mjesta, mandata u parlamentu može se mijenjati onda kada je vrlo mala razlika u broju glasova. Najmanji broj je 598, a najveći 709.

Sutra se održavaju parlamentarni izbori u Njemačkoj gdje Nijemci biraju novi saziv Bundestaga.

Angela Merkel već 16 godina kao kancelarka je na čelu savezne vlade koju predvodi njezina Unija CDU/CSU. Mladi njemački birači se ni ne sjećaju neke druge osobe na čelu njemačke vlade. Ali 67-godišnja kancelarka se povlači. A Unija ne kotira dobro u anketama, dugo vremena se vodila interna svađa oko toga ko bi CDU/CSU trebao predvoditi na izborima, a bilo je i turbulencija na čelu CDU-a.

Njemački birači u nedjelju ne biraju direktno novog kancelara ili kancelarku. Oni biraju novi saziv Bundestaga, znači predstavnike naroda. Tek nekoliko sedmica kasnije se novoizabrani zastupnici sastaju u Berlinu i biraju novog kancelara ili novu kancelarku – koji onda formiraju novu saveznu vladu, piše Deutsche Welle.

Dan i nakon nedjeljnih izbora savezna kancelarka je i dalje Angela Merkel. Njen mandat formalno završava s konstituirajućom sjednicom novog Bundestaga. A ona se mora održati najkasnije 30 dana nakon izbora. Angela Merkel ostaje zapravo na kancelarskoj dužnosti kao vršiteljica dužnosti sve dok Bundestag ne izabere novog kancelara ili novu kancelarku. Nakon posljednjih saveznih izbora 2017. to je potrajalo oko pola godine.

Nakon izbora stranke najprije analiziraju izborne rezultate. A onda se s potencijalnim koalicijskim partnerima kreće u “sondiranje”, odnosno ispitivanje terena – o tome ko bi s kim doista mogao i htio koalirati. I tek nakon toga počinju eventualni pregovori o formiranju zajedničke vlade. To sve može i potrajati. Nova savezna vlada preuzima poslove tek nakon što Bundestag apsolutnom većinom izabere novog šefa vlade ili šeficu vlade, odnosno nakon što novi kancelar ili kancelarka imenuje svoj kabinet, i svi oni zajedno od saveznog predsjednika dobiju i službenu potvrdu o imenovanju – te na koncu u Bundestagu polože i zakletvu pred predsjednikom ili predsjednikom parlamenta.

Izbor aktualnog saziva (19. Bundestaga) parlamenta se dogodio 24. septembra 2017., a kancelarka Merkel je na tu dužnost ponovno izabrana tek 14. marta 2018.

Izborno pravo u Njemačkoj propisuje takozvano “personalizirano proporcionalno pravo glasa”. A to znači da svaki birač ima na raspolaganju dva glasa – takozvani „prvi” i „drugi” glas.

Prvim glasom u svakoj od 299 izbornih jedinica odlučuju o jednom konkretnom kandidatu ili kandidatkinji. Time je zajamčeno da je svaka izborna jedinica, odnosno regija, zastupljena u Bundestagu. S drugim glasom se biraju izborne liste po saveznim zemljama. Taj drugi glas odlučuje o odnosu snaga u novom Bundestagu. Zato je on važniji od prvog. Zanimljivo je da zbog moguće razlike između broja direktno izabranih zastupnika i postotka koji neki stranka osvoji na temelju drugog glasa, nije moguća precizna prognoza o tome koliko će zastupnica i zastupnica uopće imati novi saziv Bundestaga. Trenutno ih je 709, a nakon ovih izbora moguće je da ih bude između 800 i 900.

Pravo glasa imaju svi građani koji su u nedjelju, na dan izbora, punoljetni, koji posjeduju njemačko državljanstvo i minimalno tri mjeseca žive u Njemačkoj. Nijemci koji žive u inostranstvu smiju sudjelovati na izborima, ali prije toga moraju podnijeti zahtjev za sudjelovanjem. Za razliku od lokalnih izbora, na saveznim ne smiju birati ljudi koji nemaju njemački pusoš, ali već desetljećima žive u Njemačkoj.

Po procjenama Saveznog ureda za statistiku oko 60,4 milijuna Nijemaca ima pravo glasa na nedjeljnim izborima. Broj žena s pravom glasa (31,2 miliona) je nešto veći od broja muškaraca (29,2). Prije četiri godine je po službenim podacima pravo glasa imalo 61,7 milijuna ljudi.

U okrugu Deutelhausen u Njemačkoj privatno udruženje je ilegalno otvorilo školu za antivaksere i one koji se ne žele testirati. Škola je zatvorena, a ukoliko nastave sa časovima, mogu očekivati i ogromne kazne.

Na samom ulazu u građevinu stoji natpis “Slobodi je potrebna hrabrost”.

Ovu školu je pohađalo oko 50 učenika od 1. do 9. razreda, a riječ je o djeci čiji roditelji odbijaju da provode testove koji su obavezni u Njemačkoj, piše Br24.

Vlastima nikada nije zatražena dozvola za otvaranje ove školu stoga je ona sada zatvorena. Navodi se da, čak i da su se prijavili, njihov rad vjerovatno ne bi bio odobren.

Prema riječima glasnogovornika Gornje Bavarske Wolfang Ruppa škola vlastima nije pružila nikakve informacije o sadržaju učenja i planu i programu, ali se pretpostavlja da ovdje obrazovanje ide u smjeru “lateralnih mislilaca”.

Osim što su u ovu školu išla djeca antivaksera i onih koji ne žele testiranje, utvrđeno je i da se nisu pridržavali nikakvih epidemioloških mjera koje su propisane u državi.

Postavljanjem Kristijana Šmita na mjesto visokog predstavnika Njemačka se na velika vrata vraća u BiH. Šta Njemačka misli o BiH i kakve interese ima od Zapadnog Balkana?

Mnogi će reći da i nije u potpunosti tačno da se Njemačka vraća na velika vrata, jer se nikada i nije povukla iz BiH, pa samim tim ne može ni da se vrati tamo odakle nije ni otišla. I to je tačno, ali su u posljednjih desetak godina i Njemačka i čitav Zapad imali mnogo važnijih briga i problema, pa im čitav Zapadni Balkan nije bio na listi prioriteta spoljne politike, što se sada mijenja – ocjenjuje za Srpskainfo politikolog Velizar Antić.

Dodaje da su ovo u dobroj mjeri iskoristile Rusija, Turska i Kina, koje su u ovom periodu ojačale svoje pozicije kako na Zapadnom Balkanu tako i u BiH.

– Ovu činjenicu su uočili na Zapadu i vjerujem da će se intenzivnije posvetiti našem regionu. Imenovanje jednog iskusnog političara kao što je Šmit sasvim jasno ukazuje da Zapad želi da povrati svoj uticaj u regionu – kaže Antić.

S obzirom da Njemačka dobro zna kakvo je stanje u BiH, Antić je uvjeren da Kristijan Šmit neće vući brzoplete poteze koji bi mogli da ugroze i pogoršaju ionako lošu situaciju u zemlji. Šta će on u stvari da radi?

– Postaviće se u poziciju jednog autoriteta u BiH koga šalje najmoćnija zemlja EU i vjerujem da će zauzeti poziciju posrednika i koordinatora u razgovorima između političkih elita u BiH. To u suštini i jeste osnovna funkcija visokih predstavnika, da pomažu u tumačenju Dejtonskog sporazuma i da se stave u poziciju nekoga ko će pomagati u razgovorima kada dođemo u kriznu situaciju u zemlji – kaže Antić.

Sličnog stava je i sociolog Vedran Francuz, koji vjeruje da će Šmit biti jedan od ključnih faktora u svim promjenama koje se nalaze pred BiH i da na njegovu ulogu neće mnogo uticati ni promjena vlade u Njemačkoj, jer se njemački interesi u spoljnoj politici neće mijenjati. Ne spori činjenicu da je Njemačka zainteresovana za Balkan, a samim tim i za BiH.

Napominje da su naredni izbori u Njemačkoj veoma važni.

– Posebno jer će njemačka vlada dobiti novog kancelara. Po svim anketama najizglednije je da će novu vladu formirati SPD, koji ima podršku skoro 25% ispitanik, i Zeleni s još jednom manjom strankom. U tom slučaju kancelar će biti Olaf Šolc, koga će predložiti socijaldemokrati kao najjača partija. U tom slučaju, prvo ministarstvo bi birali Zeleni, koji bi kao njihov partner imali najviše glasova poslije SPD. Za očekivati je da oni budu zainteresovani za jedno od najvažninih ministarstava, a to je MIP. To bi upravo bila promjena u inostranoj politici jer bi Zeleni, a time i njemačka spoljna politika, bili mnogo operativniji – kaže Francuz za Srpskainfo.

Ističe da je u vrijeme Merkelove bilo primjetno da je akcenat na očuvanju mira na Balkanu, ili narodski rečeno, „da narod ne puca i ne gladuje“, ali da je za očekivati da u narednom periodu bude agresivnija politika u BiH i veći akcenat na promjeni Izbornog zakona u BiH, vladavini prava, suzbijanju korupcije, a sve na način da se glavni generatori krize koji postoje u BiH unazad nekoliko godina jasno evidentiraju i sankcionišu.

– Amerika je definitivno i dalje glavni strateg u BiH, a za svog glavnog partnera za realizovanje te strategije sigurno vide Njemačku kao jednu od najsnažnijih država Evrope, čiji se interesi poklapaju s interesima Pentagona – naveo je Francuz.

Prvi oblici te strategije, dodaje, vide se već u određenim porukama koje dolaze od visokih zvaničnika, a to je stvaranje građansko-nacionalnog koncepta, koji će prethoditi evropskom putu BiH.

– Svakako, Njemačka ima i svoj ekonomski interes, a on je evidentan u njenoj zainteresovanosti za željeznički saobraćaj na Balkanu, koji defitivno potvrđuje opredijeljenost njemačke vlade da štiti interese njenih investitora na ovim prostorima – smatra Francuz.

Ljevica i Alternativa za Njemačku (AfD), njemačke stranke krajnje lijevog i krajnje desnog političkog spektra u Bundestagu, oduvijek su bile skeptične, kako prema projektu Evropske unije, tako i prema prejakom spoljnopolitičkom uticaju Njemačke. To naravno važi i za područje zapadnog Balkana.

Kako te stranke koje će najvjerovatnije ući u Bundestag nakon izbora 26. septembra, a s obzirom na njihove poznate stavove, gledaju na zapadni Balkan – posebno u svjetlu diplomatske ofanzive koju je Berlin početkom ove godine pokrenuo kako bi taj region i dalje održao na listi spoljnopolitičkih prioriteta, kako Njemačke, tako i Evropske unije?

„Ljevica je otvorena prema željama zemalja zapadnog Balkana za ulazak u Evropsku uniju, ali pod uslovom da većina građana tih zemalja to zaista i želi. Mi smo u suštini za to da se građani svake od tih zemalja direktno, a to znači putem referenduma, odluče za ili protiv ulaska u EU“, kaže u razgovoru za DW Žaklin Nastić, poslanica Ljevice u Bundestagu i potpredsjednica parlamentarnog Njemačko-južnoevropskog odbora.

Nastić smatra da se u pregovorima o ulasku u EU, suviše malo pažnje obraća na socijalna pitanja. To sa sobom nosi negativne posljedice, kaže Nastić, kako u Rumuniji i Bugarskoj, tako i u Hrvatskoj.

„Na slučaju Hrvatske smo videli da je brodogradnja te zemlje propala zbog konkurencije u EU, a to je doprinjelo da još više građana Hrvatske mora da traži posao na zapadu Evrope. Hrvatska jeste u EU, a iako su time rešeni neki problemi, nastali su novi“, zaključuje Nastić.

„Kosovo nikada nije trebalo priznati“

U vezi s jednim od najvećih problema na zapadnom Balkanu, nerješenim pitanjem odnosa Srbije i Kosova, Nastić potvrđuje staru skepsu njemačke krajnje ljevice kada je u pitanju priznanje novonastalih zemalja na području bivše Jugoslavije:

„Kao stranka međunarodnog prava i dalje smo protiv diplomatskog priznanja Kosova čije odvajanje od Srbije nije bilo u skladu s međunarodnim pravom. Na konzularnom nivou možemo i dalje s Kosovom da održavamo kontakte, ali ambasada mora da bude zatvorena. Tim korakom bi bili takoreći u trendu: u posljednjih pet godina 15 zemalja povuklo je priznanje Kosova, dok ih je samo pet priznalo Kosovo“, kaže političarka Levice iz Hamburga.

Ona oštro kritikuje ulogu Njemačke na jugoistoku Evrope.

„Briselski proces koji je pokrenut 2014. i koji je trebalo da rezultira približavanjem vlada u Beogradu i Prištini, praktično je potonuo. Kada su 2018. srpski predsjednik Vučić i tadašnji predsjednik Kosova Tači najavili razmjenu teritorija, Berlin je ponovo morao da se umiješa kako bi spriječio dogovor“, kaže Nastić i nastavlja u istom tonu:

„Nemačka je u posljednjih 30 godina često bila dio problema, a rijetko dio rješenja na Balkanu. Umjesto još jedne diplomatske ofanzive koja ionako ništa neće da promijeni, potreban nam je temeljni socijalni i ekonomski preokret u regionu do kojeg bi trebalo da dođe uz zajedničke napore EU, Kine, Rusije i SAD, kao i snaga na licu mjesta.“

„Provincijski političar“ – adut njemačke spoljne politike

Zbog svega toga ne čudi što Žaklin Nastić smatra da dolazak Kristijana Šmita na mjesto Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini neće doprinjeti poboljšanju situacije:

„Taj provincijski političar, koji je do sada jedino ostao u pamćenju po izjavi ’An Apple a Day keeps Putin away’, sigurno neće pomoći u rješavanju komplikovanih unutrašnjepolitičkih problema u Bosni i Hercegovini.“

Nastić i samu funkciju Visokog predstavnika u BiH smatra suvišnom: „Novcem koji bi se uštedio ukidanjem te funkcije mogao bi da se ojača ekonomski program za tu balkansku zemlju kako bi se njoj zaista pomoglo da krene dalje u rešavanju socijalnih problema“, glasi njeno rješenje.

Za razliku od ostalih stranaka u Bundestagu koje po pravilu smatraju da bi Evropska unije morala pojačano da se angažuje na zapadnom Balkanu, između ostalog i zbog toga da trku za prevlast u tom delu Evrope ne bi u svoju korist rešile Rusija, Kina ili Turska, Nastić iz Ljevice smatra da rešenju problema na zapadnom Balkanu moraju da doprinesu svi faktori, što znači sve zapadnobalkanske zemlje, uz pomoć EU, ali i Rusije, Kine i SAD.

Skepsa AfD prema proširenju

Poslanička grupa stranke Alternativa za Nemačku (AfD) u Bundestagu na političkom spektru zauzima krajnje desnu poziciju. Ta stranka je svoj uspon započela kritikom Evropske unije, a učvrstila kritikom izbegličke politike. Zato ne čudi što bivši portparol predsednice te stranke Alis Vajdel i aktuelni potpredsednik Nemačko-južnoevropske parlamentarne grupe Markus Fronmajer, na početku razgovora za DW iznosi skepsu kada je reč o proširenju EU.

„Kad je u pitanju proširenje Evropske unije na zemlje zapadnog Balkana, nas tu pre svega interesuju pitanja bezbednosti i pitanja migracija, i tu smo kritični – i to između ostalog jer je problem u islamizmu, organizovanom kriminalu ili ilegalnim migracijama. Ne smemo da zaboravimo da migrantske rute prolaze kroz te zemlje i zbog svega toga moram da kažem da trenutno odbacujemo proširenje EU na taj region“, kaže Fronmajer.

AfD gaji posebnu skepsu kada je u pitanju jugoistok Evrope zbog pitanja islamizma: „Kada govorimo o islamizmu i kad se osvrnemo na Bosnu i Hercegovinu, moramo da spomenemo da se tamo dogodila regrutacija za ’Islamsku državu’, a to su stvari zbog kojih bi se trebalo zamisliti. Moramo da spomenemo i uticaj Turske koja po Albaniji gradi džamije“, kaže poslanik AfD.

Ostati prisutan u regionu, usredsrediti se na smislene projekte

I kad je reč o odnosu prema Srbiji i Kosovu, AfD ima drugačije mišljenje od većine stranaka u parlamentu, ali se u jednom pitanju slaže sa Levicom: Kosovo nikada nije trebalo priznati. Fronmajer potvrđuje ono što je još pre nekoliko godina u razgovoru za DW rekao spoljnopolitički portparol AfD Armin-Paulus Hampel: „Priznanje Kosova bila je velika greška. Ta državna tvorevina nije u stanju sama da preživi. Već duže vreme ta zemlja je primalac pomoći, a Nemačka tu snosi najveći trošak. Ogroman novac troši se na projekte koji čak pojačavaju migracije prema Nemačkoj, a to nije prihvatljivo“, smatra političar AfD, koji takođe, kao i Žaklin Nastić iz Levice, smatra da razmena teritorija u svrhu poboljšanja odnosa nije rešenje koje bi trebalo tako lako odbaciti, kao što je to učinila nemačka vlada.

Što se Bosne i Hercegovine tiče, Fronmajer smatra da je tamo, za razliku od Kosova, prisustvo Njemačke poželjno, i to iz nekoliko razloga.

„Što se tiče Bosne i Hercegovine, smatram da ima smisla što smo tamo prisutni i što pomažemo projekte koji imaju perspektivu. Ja bih te projekte podelio u tri područja: prvo je sprečavanje migracija. Mi moramo tim državama da pomognemo da bolje amortizuju pritisak migranata i da ih po potrebi vraćaju. Drugo pitanje jeste odnos prema islamizmu. Tu moramo posebno da podržimo projekte u Bosni i Hercegovini. I treće je naravno borba protiv organizovanog kriminala. To su tri područja na kojima mora da bude saradnje“, smatra Fronmajer.

Ono na šta svakako ne bi trebalo bacati novac su, prema mišljenju političara AfD, „besmisleni klimatski projekti, poput npr. finansiranja ekološki prihvatljivog javnog prevoza“.

„U njemačkom je interesu da tamo ostanemo aktivni i prisutni, posebno u okviru razvojne pomoći. Kina i Turska pokazuju sve veće interesovanje za taj region, naravno tradicionalno i Ruska federacija, i tu Njemačka mora da gleda kako da i dalje u regionu ostane aktivna kako ne bi izgubila priključak“, zaključuje Fronmajer.