VRBAS Media

Oznaka: nenad kecmanović

  • “Šmit samo što još nije rekao da se za ‘Bosnu ne brine dok su džamije pune'”

    “Šmit samo što još nije rekao da se za ‘Bosnu ne brine dok su džamije pune'”

    Politikolog Nenad Kecmanović ocijenio je da se toliko osporavani Kristijan Šmit, kad se malo razmisli, ponaša u skladu sa svojom realnom pozicijom – živi u muslimanskom Sarajevu, gdje su ga prihvatili kao svog visokog predstavnika, pa i zastupa bošnjačke interese u interpretaciji Bakira, Šefika, Bisere, Željka i samo što još nije rekao da za “Bosnu ne brine dok su džamije pune”.

    “Hajde kad to kažu lider SDA, bošnjački član Predsjedništva, ministar inostranih poslova u Savjetu ministara, onda iza njih stoji izborni legitimitet, pa valja reagovati, ali šta kad isto kaže njemački turista, koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik? Treba li ga ignorisati ili tretirati kao njihovog portparola”, naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za Srnu.

    Podsjetivši da je “Šmit onomad otkrio da školski programi istorije u entitetima i kantonima nisu ujednačeni”, pa je “odlučio da se time pozabavi”, Kecmanović je upozorio da to praktično znači da će oživjeti bošnjačku inicijativu da se dejtonska nadležnost za obrazovanje djece otme Vladi Republike Srpske i prebaci u Savjet ministara u Sarajevu.

    “Da, zaista, jeste nezgodno što djeca u Srpskoj ne uče o ‘srpskoj agresiji’, ‘opsadi Sarajeva’, ‘genocidnoj Republici’, ‘lošem srpskom narodu’, kao što ni u bošnjačkim programima nema ništa o srpskom plebiscitu, teroru nad sarajevskim Srbima, ritualnom klanju srpskih zarobljenika kod Vozuće, jami Kazani, Dobrovoljčakoj, Tuzlanskoj koloni…”. istakao je Kecmanović, upitavši da li bi programe trebalo razmijeniti ili mehanički sastaviti u jedan radi razvijanja kritičkog mišljenja, ili ukinuti nastavu istorije da ne kvari djecu?

    Posebno zgražavanje, naveo je Kecmanović, izazivaju “dvije škole pod jednim krovom” u FBiH, koje su, u stvari, slika i prilika BiH i predstavljaju pravi način socijalizacije za odrastanje i život u njoj.

    “Ništa neviđeno! U centru Brisela nalazi se zgrada u kojoj su smještene redakcije vodećih belgijskih medija, ali prostor je fizički podijeljen na dijelove koje koriste flamanske i valonske redakcije. Dva ulaza i izlaza, a ni u međuvremenu, na pauzama, kolege novinari se ne miješaju. Klasik teorije konsocijativne demokratije Arent Lajphart, inače Amerikanac holandskog porijekla, piše da u Holandiji katolici i protestanti imaju odvojene škole, banke, bolnice, sindikate, sve do lovačkih i udruženja filatelista i ‘jedino se susreću na ulici i u vojsci'”, naglasio je Kecmanović.

    On je dodao da su u zasebnim školama i nastavni programi različiti, i to, naravno ne iz matematike, fizike ili hemije, nego iz predmeta koje mi zovemo nacionalne discipline.

    Prema njegovim riječima, Belgijancima i Holanđanima, odnosno flamancima-Valoncima i protestantima–katolicima, konsocijativno uređenje i praksa ne smetaju da budu među zemljama sa najvišim standardom u Evropi. Iako kod njih ne važi princip jedan čovjek-jedan glas, niko ne osporava da su građanske države.

    “Poratna BiH u Dejtonu modelovana je upravo kao demokratska konsocijacija, pa nikom nije palo na pamet da bi upravo neki Belgijanac ili Holanđanin bio najpodesniji za visokog predstavnika. Tim više što ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci nemaju negativna iskustva sa tim državama kao, recimo, sa Austrijom i Njemačkom”, rekao je Kecmanović i dodao:

    “Ali ne, Nijemci i Austrijanci, Petrič, Švarc-Šiling, Incko i lažni Kristijan Šmit baš su oni pravi koji odgovaraju ciljevima ‘međunarodne zajednice’. Potomci okupatora BiH iz dva svjetska rata koje su jedni u BiH većinom dočekivali cvijećem, a drugi većinom odlazili u gerilu, posjeduju naslijeđeno iskustvo kako sa narodima u BiH. Ali, izvještaji sa terena, pohranjeni u bečkim i berlinskim arhivama, ne služe za bolje razumijevanje nacionalnih odnosa u protektoratu, nego kroćenju ‘buntovnih’ Srba”.

    On je dodao da je Šmit sve proučio pripremajući se za nesuđenu funkciju, ali nije stigao i posljednje poglavlje istorije BiH unutar SFRJ, jer je taj period bio svijetu prezentovan kao uspješna priča koju treba ponoviti.

    “Krajem 70-ih i početkom 80-ih, kada je u socijalističkoj BiH cvjetalo zajedništvo i suživot, vodile su se žestoke polemike na temu takozvanih nacionalnih disciplina koje se sada poduhvatio lažni visoki predstavnik Šmit. Projekat istorije BiH u ANUBiH zapeo je na pitanju da li je osmanska vlast u BiH bila okupacija ili uprava, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu da li se istorija književnosti i umjetnosti u BiH sastoji od tri nacionalna ili je jedna integralno bosanska”.

    “Hasan Grapčanović, nepoznat našim savremenicima, čak i u Bosni, bio je potpredsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista zadužen za obrazovanje i kulturu, sa misijom da objedini tri nacionalne istorije, istorije književnosti i jezika kao temelj kulturne integracije BiH, koja, kako je zborio Hamdija Pozderac, ‘neće da bude ni više ni manje nego ostale republike’. Inspiracija su bile ideje Muhameda Filipovića o bosanskom duhu u književnosti BiH. Problem su bili Ivo Andrić i Meša Selimović koji su se osjećali Srbi, a tek je nezaobilazni Petar Petrović Njegoš zbog ‘istrage poturica’ bio teško iskušenje za prosvjetno-pedagoške institucije i nastavnike”, precizirao je Kecmanović.

    Prema njegovim riječima, “na partijskom aktivu Filozofskog fakulteta u Sarajevu Milorad Ekmečić je objašnjavao drugu Hasanu da se istorija u udžbenicima ne može mijenjati unazad ma koliko protivrječila samoupravnom socijalističkom zajedništva i suživotu”.

    “Tek sa maternjim jezikom u SR BiH je bila sprdačina! U svega nekoliko školskih godišta taj jezik je najprije bio srpski, pa je onda nazvan ‘srpskohrvatski’, pa onda ‘srpskohrvatski/hrvatskosrpski’, a poslije rata srpskom i hrvatskom jeziku Bošnjaci su u prilog jedinstvenoj državi dodali i ‘bosanski'”, podsjetio je Kecmanović.

    On je istakao da se Šmit, međutim, ne oslanja na nauku i istorijske pouke, niti na Dejtonski sporazum po kome je obrazovanje u nadležnosti entiteta, nego na odluke Haškog tribunala.

    “Tamo su tri jezika presudili kao jedan zvani ‘bhs’. Tako se srpski, iako izvorni, ‘po abecedi’ našao na posljednjem mjestu. Ako može jedan književni jezik, može i jedna književnost. Zašto ne i jedna ‘bosanska’ istorija međunacionalnih pokolja prilikom svake smjene osvajača, okupacija, aneksija protektorata”, naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za Srnu.

    On je podsjetio da je prije nekoliko godina jednoj grupi NVO neoliberalnih evroentuzijasta iz Beograda palo na um da naprave zajednički školski program istorije za zapadnobalkanske zemlje iz koga bi se izbrisalo sve ono što jednim ili drugim narodima smeta, i štopreko obrazovanja novih naraštaja reprodukuje negativne istorijske uspomene.

    Ovaj apstraktno-humanistički projekat, ocijenio je Kecmanović, pokazao se koliko dobar za uzimanje para iz fondova EU, toliko i nedotupavan, jer je insistirajući isključivo na uzajamno pozitivnim iskustvima dva naroda, gradivo istorije pretvorio u karikaturu, te je brzo pao u zaborav.

    “Nacionalne discipline se i nazivaju nacionalne zato što ih, recimo Srbi, usklađuju sa sunarodnicima u matici, a ne sa drugim narodima, recimo drugonacionalnim Bošnjacima, koji imaju svoju istoriju 12 genocida, svoj ‘bosanski jezik’, svoju alhimijado književnost. Zato Pedagoški zavod u Banjaluci radi na zajedničkim nastavnim programima sa Pedagoškim zavodom u Beogradu, a ne sa onim u Sarajevu. Uprkos svemu tome, postoje diktatorska bonska ovlašćenja, ali nema ko da ih koristi, jer Šmit nije visoki predstavnik”, zaključio je Kecmanović.

  • “Susret Dodika sa Putinom veliko ohrabrenje za Srpsku i Srbiju”

    “Susret Dodika sa Putinom veliko ohrabrenje za Srpsku i Srbiju”

    Politikolog Nenad Kecmanović je rekao da se oslonac srpske neutralnosti nalazi u Rusiji i da zato susret srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom predstavlja veliko ohrabrenje za obje srpske zemlje, Republiku Srpsku i Srbiju.

    Kecmanović je rekao da niko danas ne osporava da će Rusija i Kina pobijediti, da je američka moć u opadanju i da je EU u propadanju, kao i da SAD više ne prednjače, nego sprečavaju druge da napreduju.

    • U tom kontekstu i mi treba da projektujemo našu politiku i političku neutralnost – istakao je Kecmanović u Beogradu na tribini “Srpska i Srbija u pozadini globalnog sukoba u Ukrajini”.

    Kecmanović je naveo da su i Srpska i Srbija okružene članicama NATO-a, i da je kolektivni Zapad računao da su Rusi zauzeti frontom u Ukrajini i nemaju vremena da brinu o Srbima u Republici Srpskoj.

    Međutim, naglasio je Kecmanović, Putin je u Sankt Peterburgu, tokom Ekonomskog foruma, čitav sat u ponoć pričao sa Dodikom, kojem je prenio zahvalnost za solidarnost i njemu ličnu i Srpskoj i najavio novu susret 17. septembra.

    On je rekao da je oduševljenje srpske nacionalne javnosti susretom Dodika sa Putinom obrnuto proporcionalno raspoloženju u muslimanskom Sarajevu, koje sebe vide u prvim redovima kampanje protestantsko-katoličkog kolektivnog Zapada protiv pravoslavno-slovenske Rusije.

    Sva ispitivanja javnog mnjenja, podsjetio je on, pokazuju da je u Srbiji i Srpskoj narod u vrlo visokom procentu oko 80 odsto protiv sankcija Rusiji, a da je podrška evrointegracijama na istorijskom minimumu od 35 odsto.

    Kecmanović je ocijenio da će vlasti u Srpskoj i Srbiji imati i unutrašnji otpor neutralnosti, kao i da Zapadu, na meniju pritisaka, ostaje “divide et impera” /zavadi, pa vladaj/, odnosno “bacanje kostiju” između Srpske i Srbije i konstruisanje nekog rivaliteta između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Dodika.

    • To što ovdje /u Srbiji/ Kristijana Šmita časte titulom visokog predstavnika BiH, ima isključivo simbolički karakter, on nije zaposlen u Srbiji i to mu praktično ništa ne znači. A u Srpskoj nije promijenio status njemačkog turiste – rekao je Kecmanović.

    On je naveo da je Moskva navela “sakcije” kao “crvenu liniju” prijateljstva, koje nisu Rusiji uvele ni Srbija, ali ni BiH, jer Dodik blokira da ih uvede.

    Kecmanović je podsjetio da se u inauguralnoj besjedi Vučić zahvalio Dodiku i predsjedniku Srpske Željki Cvijanović što su istrpili neke njegove poteze i da je rekao da je “najvažnije da imaju isti cilj”.

    • Ne treba imati iluzije kako god se Srbi ponašali na dvije obale Drine, da, ne samo kolektivni Zapad, nego i Rusija i Kina i ostali svijet, Srpsku i Srbiju tretiraju kao cjelinu. Da među Srbima nije bilo nacionalnog jedinstva, Srpska ne bi opstala u BiH, a Kosovo i Metohija u Srbiji. Mudrost i odmjerenost jednog dopunjuje se hrabrošću i intuicijom drugog – rekao je Kecmanović.

    On je rekao da je Zapad sve u Evropi uzeo pod svoje, ali da sa srpskim zemljama imaju problem, jer ni Srbija ni Srpska neće u NATO, a neće ni sankcijama Rusiji da skraćuju put u EU.

    Kecmanović je rekao da Vučić ne da Kosovo, a Dodik ne da Srpsku, dok ruski šef diplomatije Sergej Lavrov godinama ponavlja – Dejtonski sporazum i Rezolucija 1244.

    On je dodao da, međutim, i Srpska i Srbija imaju još veći problem sa njima, jer je u Srpskoj Eufor povećao svoj kontingent za tri puta u posljednjih par mjeseci, a u Srbiji američka vojna baza Bondstil stoji prištinskom zvaničniku Aljbinu Kurtiju iza leđa njegovih provokacija.

    • U EU neće BiH, a u NATO im ne da Srpska, a sa komšijama neće da se dogovaraju. Međutim, u nemogućoj državi, sve je moguće i ponekad sticajem okolnosti nešto ispadne na obostranu korist. Tako je zahvaljujući prijateljskim odnosima Srpske sa Rusijom, BiH dobila gas po staroj cijeni – rekao je Kecmanović.

    Iako su se članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić, te ministar spoljnih poslova u Savjetu ministara Bisera Turković 28 puta izjasnili protiv Rusije, nisu, napomenuo je on Kecmanović, odbili da se zimus griju na sibirski gas.

    On je dodao da Srpsku mimoilaze zapadne sankcije, jer bi time samo priznali Srpsku kao državu.

    Kecmanović je podsjetio da je gas kao oružje hibridnog rata korišćen na ovim prostorima još tokom građanskog rata u BiH 1992-1995. godine, gdje je poslije rata otkriveno da je Alija Izetbegović izvjesnom Avdi iz Podrinja naređivao da se gas “odvrne ili zavrne”, kako bi mogao da govori da Sarajlije nemaju čime da se griju, jer ne daju “ćetnici”.

    • Danas igrati samo na zapadnu kartu, kao 1945. otići u četnike. Ni Alije ni Avde više nema, ali bi sada neki mali Rus na dohvat ventila kod Zvornika mogao da telefonira u Sarajevo – “Bakire, zavrnuo sam, javili mi iz Gasproma” – rekao je Kecmanović.
  • Ko želi da profitira na laži da Srpska sprema otcjepljenje najkasnije 28. juna?

    Ko želi da profitira na laži da Srpska sprema otcjepljenje najkasnije 28. juna?

    Čik pogodite da li će Srpska proglasiti otcijepljenje tek 28. juna ili već 23. marta? Ova alarmantna glasina, proširena je u diplomatskom koru Hrvatske i BiH, a vjerovatno i u ostalim ex yu republikama – piše profesor Nenad Kecmanović u kolumni portala “Sve o Srpskoj” koju prenosimo u potpunosti.

    „Kada to sa oznakom „hitno i strogo pov.“ iz zapadnih ambasada stacioniranih na sedam lokacija bivše Јugoslavije ova informacija dođe do njihovih vlada, ostaviće se utisak da se priče poklapaju i da njihove vlade moraju hitno reagovati“ „Postoji neposredna opasnost od raspada BiH!“ „Nezbježno je prelivanje konflikta na okruženje!“„Ugroženi su mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu“. I bla, bla, bla.

    Alarmiraće Vašington, Brisel, London, Berlin, odakle je glasina vjerovatno i odaslata, da preventivno izvrše pritisak na Srpsku (sankcije, izolacija, zabrane, smjene i sl.) kako bi zaustavili Dodika i spasili Bosnu.

    Secesija se dakle podrazumijeva kao već zakazana. Јedino je sporan datum. Dakle, treba djelovati brzo i snažno.

    U verziji za inostrane diplomate u Hrvatskoj, Srpska će preduzeti konkretne akcije za Vidovdan 28. 06, kad će policija uz 180.000 lovaca, stati na entitetske granice, i na čelu sa Dodikom krenuti u akciju.

    Zaboravili su da dodaju i vatrogasce, poštare, bolničare, željezničare, vozače GSP, inkasante i ostale uniformisane pripadnike javnih služni koji su za policajcima marširali kroz Banjaluku na proslavi 9. januara i salutirali vrhovnoj komandantici Željki Cvijanović.

    U verziji iste priče za Sarajevo, nema Udurženja lovaca, a za datum secesije uzima se 23. mart, kada će Dodik podići barikade na entitetskoj liniji.

    „Barikade“ bi veterane Zelenih beretki trebalo da podsjete na one koje je srpska strana postavila u Sarajevu sutradan pošto je jedan od njih ubio Nikolu Gardovića u koloni srpskih svatova pred Starom pravoslavnom crkvom.

    Da bi ova fantazmagorija u obe verzije dobila na ozbiljnosti, spominje se telefonski razgovor Dodik-Lavrov u kome je za „ranije pripremljenu akciju“ Putin potvrdio termin.

    Elem, pravi se negativni transfer sa „zloćudnog Putina“ na „zločestog“ Dodika, sa velikog Rusa na „malog Rusa“, sa države Ukrajine koja nestaje na Bosnu koja nikada država nije ni postala.

    Srećom, to su sve prisluškivali čestiti zapadni borci za istinu i pravdu u Iraku, Libiji, Siriji i ostalim dijelovima planete, te moraju da drže na oku i uhu i prijatelje koliko i neprijatelje.

    Što je najvažnije „info strogo pov.“ ne potiče iz kuhinje šarlatanskog MIP-a BiH odnosno ministrice Turković koju ne bendaju ni njeni diplomatski službenici.

    Autorstvo i distribucija, osnovano ili ne, pripisuju se britanskim ambasadama u Zagrebu, Sarajevu i regionu, pa sve treba uzeti za ozbiljno.

    Pošto se samoisključilo iz evropskih poslova, Ujedinjeno Kraljevstvo se koncentrisalo na zemlje van EU i van NATO, konkretno na BiH i Srbiju, gdje praktično zamjenjuje prezauzete SAD i obuzdava Njemačku da se ne razmaše.

    Uostalom, sa te adrese obično dobro obaviješteni Dejan Јović je neposredno nakon Bregzita izjavio da će „prema nekim novim studijama, UK svoj strateški interes u Evropi graditi na prostoru izvan EU, od Balkana do Ukrajine, pa ne čudi što su toliko aktivni baš u BiH. Nedavno su samoinicijativno uvećali prisustvo SAS-ovaca u EUFOR-u, poslali su, takođe nepozvanog, specijalca i obavještajca generala Piča.

    Sa kolonijalnim iskustvom i poznavanjem lokalnog terena, oni su majstori za takve „montaže i atrakcije“.

    U priču se uključio i Gardijan, specijalizovan za ovakve smicalice, u kome je objavljena izjava Šefika Džaferovića: „Dodikovo ponašanje ohrabruje Rusija koja želi pokazati da još može destabilizovati meko okruženje EU i NATO“.

    E, tu sa Šefikom konstrukcija već počinje da se klima, jer formulaciju „destabilizirati meko okruženje…“ on nije mogao da smisli sam. Ali, ima i krupnih nelogičnosti. Secesija se proglašava u Skupštini, uz prethodni referendum, ili samo rezolucijom velike većine poslanika, a ne mobilizacijom lovačkih udruženja.

    Angažovanje bilo kakve naoružane formacije na entitetskoj granici bilo bi smislenije na bošnjačkoj strani, jer BiH u cjelini tretira kao ekskluzivno svoju zemlju. Srpsku smatra „privremeno okupiranom teritorijom“, prijeti da će „otcjepljenje spriječiti silom“.

    Što se pak tiče Dodikovog telefonskog razgovora sa Lavrovom i potvrde dogovora sa Putinom, promućurniji analitičar bi prije protumačio kao njegovu provokaciju da malo „protrese gaće“ komšijama i strancima koji su se beli osilili u BiH i to baš kad im vrijeme više nije.

    Srbi danas imaju naklonost prostranijeg i mnogoljudnijeg dijela međunarodne zajednice. A poslije 16 godina na vlasti Dodik je naučio barem toliko da mu je i kućni klozet natrpan prisluškivačima bar pet-šest obavještajnih službi.

    Iako rat u Ukrajini, kako reče srpski član Predsjedništva BiH, nema nikakve veze sa BiH, moglo bi se reći naći analogija u jednakom odnosu Amerikanaca prema Bošnjacima i prema Ukrajincima.

    One prve su još dok su bili jedina supersila gurnuli u rat sa jačim protivnicima, a kada su bili pred kapitulacijom pomogli su mirovnim sporazumom kojim su dobili pola od polovine BiH, odnosno manje nego što su im komšije nudile bez ispaljenog metka.

    Ove druge su već u fazi rapidnog opadanja moći gurnuli u unaprijed izgubljen rat protiv Rusije, a sada kažu da ne mogu da im pomognu sem u oružju da bi valjda što duže i što više stradali.

    Najnovija epizoda igre bez granica u BiH svodi se na to da će Hrvati dobiti izbornu jedinicu i Srbi vratiti nekoliko nadležnosti, a Zapad će za hator Bošnjacima spriječiti obnovu Herceg-Bosne i secesiju, što ovi nisu ni tražili ni namjeravali, a kamoli preduzimali.

    Kao što su vraćanje nadležnosti hokus-pokus pretvorili u pripreme za otcjepljenje, tako će u sljedećem koraku otcjepljenje pretvoriti u planiranje agresije na bošnjački dio Federacije.

    SAD, UK, EU će tako „spriječiti“ nešto što niko nije ni planirao da učini. I to dupliranjem kontingenta EUFOR na granicama BiH, a sve kako bi „dobri Bošnjani“ mirno spavali i snivali o evroatlantskim integracijama koje samo što nisu.

    No, nije da Bošnjaci i sami ne participiraju na nivou „opštenarodne odbrane i društvene samozaštite“.

    Dok se Britanci nadmeću sa Nijemcima kome će Amerikanci povjeriti dalje kaznene mjere protiv Srpske, njenog rukovodstva i Dodika, Bošnjaci prave sanitarni koridor prema Srbiji.

    Mudri vođa Bakir odavno je rekao da „Bosni sve zlo dolazi iz Beograda“, a to se posebno odnosi na sveštenike SPC koji legalno dolaze iz beogradske patrijaršije u lokalne parohije i maligno činodejstvuju na obje obale Drine. Odnedavno je otkriven još jedan subverzivni esnaf, a to su profesori koji švrljaju tamo-amo preko granične rijeke u okviru saradnje Beogradskog univerziteta sa univerzitetima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu, a u okviru specijalnih i paralelnih veza Srpske i Srbije, koje su definisane i garantovane Dejtonskim sporazumom.

    Prvi od takvih, prof. dr Miloš Ković, onomad je zaustavljen na granici na Drini. Da li u koordinaciji sa drugosrbijancima, koji mu na katedri u Beogradu koče izbor za redovnog profesora, ili sa Milom Đukanovićem, koji je njegovom kolegi Čedi Antiću bio zabranio pristup u Crnu Goru.

    I Čedo i Miloš su profesori istorije, jedne maligne nacionalne discipline koja je ustanovila da su Crnogorci mahom istovremeno i Srbi i da su Bošnjci potomci islamizovanih pravoslavaca. Elem, da i tamo i ovamo živi isti narod koji tvori jedan Srpski svijet.

    U pravu je granična služba BiH, kada u obrazloženju sankcije za Kovića piše da njegova predavanja ugrožavaju suverenitet i integritet države. Zaista, da u BiH žive sve sami Bošnjani, ili Bosanci, najbolje – Bošnjaci, onda bi BiH bila jedinstvena, a ne iznutra podijeljena. Ali, eto, po belaju, nije tako, pa opstaje zahvaljujući protektoratu.

    Da bošnjačka ONO i DSZ nije bila budna, nedavno bi se u posjetu Andrićgradu provukao Prilepin, u svijetu najprevođeniji savremeni ruski pisac, i eto ti ruske agresije na Bosnu prije nego što je počela u Ukrajini.

    Sada bi se opet prošvercovao Ković i u pauzi između predavanja okačio o rame lovačku pušku, učlanio se u Udruženje lovaca RS, koje sprema barikade na obližnjoj entitetskoj granici na Vracama.

    Ovo sa Kovićem je dokaz da Bošnjaci revnosno slijede kolektivni Zapad.

    Brisel je zabranio Kusturici da diriguje vojnim orkestrom u Rusiji, Sarajevo Koviću da predaje u Srpskoj.

    Neka se pripreme svi koji vole da jedu rusku salatu i blagovremeno pređu na francusku salatu. Sličnog je ukusa, a zašto da rizikuju.

    Šta bi tek snašlo Milorada Dodika, koji ponavlja kako je „Srpska zagledana u Srbiju“ i kako „srpski narod vjekovima sanja o ujedinjenje sa maticom“, da ga prilikom čestih putovanja u Beograd, odnosno natrag, ne štiti državljanstvo i imunitet kolektivnog šefa BiH.

    No ni to mu nije bila dovoljna zaštita da se i u ovoj priči ne nađe kao prvooptuženi komandir vatrogasaca, poštara, saobraćajaca, te ostalih secesionista.

    Profesor Ković je valjda viđen kao delegat Vrhovnog štaba iz matice.

    No, kraju šala! Na ovu tragikomičnu budalaštinu muslimanskog Sarajeva, oslonjenu na providnu inostranu podvalu, treba reagovati proširenjem liste ustavnih nadležnosti koje Srpska treba da vrati u skladu sa izvornim Dejtonskim sporazumom. Uz pravosuđe, poreze, obavještajnu službu i vojsku, valja dopisati i granične prelaze.

    Po slovu Ustava ili Aneksa 4, Srpska je nadležna za dijelove granice BiH koji se nalaze na njenoj entitetskoj teritoriji. U početku je i bilo tako dok i to nije oteto.

    Uostalom, Srpska je zadržala policiju i kada vrati vojsku kolege iz Federacije biće čisti višak koji zauzima radna mjesta.

    Poslije toga Srpska – čak i da je zaista radila na secesiji, mogla da je otkaže, a OHR i EUFOR na čelu sa generalom Pičom da odu svojoj kući.

  • Kecmanović: Uvođenje sankcija Srpskoj značilo bi saglasnost da je ona posebna država

    Kecmanović: Uvođenje sankcija Srpskoj značilo bi saglasnost da je ona posebna država

    Profesor Nenad Kecmanović izjavio je večeras da sankcije mogu da se uvode samo državama ili pojedincima, te da bi eventualno uvođenje sankcija Republici Srpskoj oni koji ih zagovaraju u stvari pristali na to da je Srpska posebna država.

    Kada je riječ o prijetnjama sankcijama pojedincima u Srpskoj, Kecmanović je rekao da je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najizloženiji, podsjetivši da je Dodik već pod sankcijama.

    “Po tim sankcijama bi i službenicima SAD trebalo da bude zabranjeno da pričaju s njim”, rekao je Kecmanović u emisiji “Svet sa Sputnjikom” i dodao da je upravo suprotno i da Dodik ima brojne kontakte s njima.

    On je naveo da unutar zemalja EU, takođe ne bi bilo saglasnosti da se uvedu sankcije, rekavši da prije svega misli na Mađarsku.

    Kecmanović je naveo da zapadnjaci istorijsku sjednicu Narodne skupštine Srpske na kojoj su doneseni zaključci o vraćenju nadležnosti podmeću kao secesionizam, a da Republika Srpska u svemu što radi ostaje u okviru BiH.

    “Šizofreno. Mi nećemo iz BiH. Oni kažu da hoćemo. To je izmišljotina kojom stalno operišu. Republika Srpska ne ugroževa drugi entitet. Nema pretenzije ni da izađe iz BiH”, zaključio je Kecmanović.

  • Kecmanović: Sjednica Narodne skupštine Srpske ima istorijski značaj i predstavlja “Dan D”

    Kecmanović: Sjednica Narodne skupštine Srpske ima istorijski značaj i predstavlja “Dan D”

    Srpski politikolog, akademik Nenad Kecmanović, ocijenio je da predstojeća sjednica Narodne skupštine Republike Srpske o vraćanju entitetskih nadležnosti za Srpsku ima istorijski značaj i predstavlja “Dan D”.

    “Paradoksalno, jer uspostavljanje ustavnog stanja u skladu sa Dejtonskim sporazumom trebalo bi da bude nešto normalno, a ne izuzetno”, rekao je Kecmanović u Beogradu na tribini “Republika Srpska – vraćanje otetih ustavnih nadležnosti”, u prisustvu srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

    On je napomenuo da će se sjednica odvijati na entitetskoj teritoriji, u okviru institucija sistema i u granicama BiH, tako da ne ugrožava ni mir ni stabilnost ni u zemlji, a kamoli u regionu.

    “Do kraja ovog mjeseca Srpska odlučuje da li će živjeti punim ustavnim kapacitetom ili je uskoro neće ni biti”, kaže Kecmanović.

    On podsjeća da su Srpskoj tokom četvrt vijeka, po sistemu “skuvane žabe”, jedna po jedna oduzimane nadležnosti i građani su sistematski postepeno navikavani da Srpska funkcioniše sa trećinom svog ustavnog kapaciteta. A onda je, dodao je, došao na red završni udarac pod devizom “povratka nezavršenim poslovima u Bosni” i “jedinstvenog djelovanja SAD i EU”.

    Kecmanović navodi da je nekadašnji visoki predstavnik Valentin Incko reaktivirao “bonske nadležnosti” i nametnuo zakon o verbalnom deliktu, a da je Kristijan Šmit, neregularno promovisan u visokog predstavnika, posegao i za poljoprivrednim zemljištem i šumama Srpske, ali se poseglo i za rijekama, jer muslimansko Sarajevo je još ranije osporilo da Srpska sa maticom gradi hidrocentralu Buk bijela na Drini.

    “Još su joj (Srpskoj) ostale bare, jaruge i vazduh da bi Srbi mogli na slamku da piju, jedu i dišu. Neće joj ostati ni ime Republika Srpska jer je odavno osporeno. Dakle, neće opstati ni kao razvlašćena prazna ljuštura. Zasjedanje Narodne skupštine je Dan D za Republiku Srpsku”, rekao je Kecmanović

  • Bez okolišanja! Profesor Kecmanović ocijenio: Raspad BiH kao da se već dogodio

    Bez okolišanja! Profesor Kecmanović ocijenio: Raspad BiH kao da se već dogodio

    Raspad BiH kao da se već dogodio, samo što protektorat neće da ga ozvaniči, ocijenio je profesor emeritus Nenad Kecmanović.

    “Preživjeli su samo njeni dijelovi – Republika Srpska, Herceg-Bosna i, spolja omeđena, bošnjačka Bosna na svega četvrtini teritorije”, naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za “Politiku”.

    Prema njegovim riječima, toliko Bošnjaci realno kontrolišu, a umišljaju da imaju nasljedno pravo na cjelinu, jer je “sva Bosna pod Osmanlijama bila begovska zemlja”.

    Kecmanović ocjenjuje da su međunacionalni i međuentitetski odnosi u BiH postali lošiji, čak nego i tokom rata i da se, za razliku od nekadašnjih prekida vatre i razmjene ratnih zarobljenika, sada u zajedničkim organima u Sarajevu traži neprekidna razmjena političke vatre.

    “Politička primirja su sve rjeđa i kraća. I još gore, Predsjedništvo, Savjet ministara i Parlamentarna skupština boluju od paralize”, kaže Kecmanović.

    Podsjećajući na podršku Bošnjacima nekadašnjih američkih zvaničnika poput Vorena Cimermana, Ričarda Holbruka i Bila Klintona, on navodi da Bošnjaci i dalje traže preko okeana formulu za raspetljavanje “bosanskog čvora” umjesto da prihvate inicijativu Narodne skupštine Republike Srpske da zajedno sa Hrvatima potraže tu formulu.

    On ocjenjuje da Bošnjake u njihovim očekivanjima nije probudilo, otrijeznilo, niti spustilo na zemlju to što što im je američki predstavnik Metju Palmer poručio “da neće američka konjica dojahati preko Trebevića i napraviti jedinstvenu Bosnu”, niti što su Amerikanci napustili Kabul i ostavili svoje saborce, kao ni to što u jeku epidemije virusa korona nisu dobili nijednu zapadnu vakcinu, nego rusku i kinesku i to iz “dindušmanske” Srbije.

    Prema njegovim riječima, Bošnjaci svaku novu stranu silu koja pokori Bosnu vide kao novog oslobodioca od komšija “koji su se raširili na njihovom” i dan-danas misle da su Republika Srpska i “Herceg-Bosna” privremeno okupirane teritorije “osvojene agresijom Srbije i Hrvatske, uz kolaboraciju domaćih izdajnika Srba i Hrvata”.

    Kecmanović ističe da u BiH postoji tradicija dobrodošlice i služenja okupatoru, od vjerske konverzije i janjičarstva, preko vjerskog kadra i šuckora, do domobranstva, ustaštva SS handžar divizije.

    Ta politička kultura lojalnosti okupatorima, koji su se mijenjali, nastavila se, kaže Kecmanović, do danas kada protagonisti takve političke kulture zapomažu da protektorat ne ode, iako mu je istekao dejtonski rok, i da vape da visoki predstavnik ostane, makar bio nelegalan i nelegitiman.

    Nasuprot tome, dodao je on, postoji i tradicija otpora, buna, ustanaka i ratova protiv kolonizatora, pa makar se zvali poluprotektorat, visoki predstavnici, supervizori i slično.

    Kecmanović podsjeća na satanizacija nobelovca Ive Andića, koji je Bosnu uveo u svjetsku književnost, negiranje prava Meši Selimoviću da se deklariše kao srpski pisac, bijes na Emira Kusturicu zato što se vratio vjeri predaka, te ukidanje kolumne Muharemu Bazdulju zato što se slikao sa nobelovcem Peterom Handkeom, koji voli Srbe.

    “Ove pojave šovinizacije kulture svjedoče da je jaz između dva naroda dugoročno nepremostiv”, smatra Kecmanović.

    Citirajući bošnjačkog pjesnika Abdulaha Sidrana da vidi da su Bošnjaci “u nečemu pogriješili, ali da ne zna da kaže u čemu i kako dalje”, Kecmanović dodaje da bi se Sidranu sve samo kazalo da je obišao Andrićgrad i zastao pred skulpturom braće Sokolović – Mehmeda i Makarija.

    “Ali, nije. Ostao je u Sarajevu da sanja svu Bosnu bošnjačkom i ne čuje šta o tome kažu Srbi i Hrvati koji čine 80-procentnu većinu na dvije trećine BiH. Nije li to mirni razlaz de fakto”, ocijenio je Kecmanović.

  • Oštar stav: Kecmanović ocjenjuje da se BiH već raspala, ali da moćnici to ne žele da priznaju

    Oštar stav: Kecmanović ocjenjuje da se BiH već raspala, ali da moćnici to ne žele da priznaju

    Politikolog Nenad Kecmanović ocijenio je da se BiH već raspala, ako se sagleda realno stanje na terenu, ali da globalni diplomatski i medijski moćnici to još neće da priznaju, nego žure da u “12 i pet” nešto na brzinu i silom preokrenu.

    Na tribini “Sloboda i samostalnost Republike Srpske”, koja je danas održana u Beogradu, Kecmanović je ukazao da je počela kritična godina, u kojoj će Srpska postati slobodna i samostalna ili će biti utopljena u bošnjačku BiH.

    Navodeći da dijalektika odnosa sluge i gospodara ne počiva na snazi gospodara nego na poslušnosti sluge, Kecmanović je objasnio da je za zapadne moćnike srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je odbacio ucjenu specijalnog američkog izaslanika za zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, loš primjer koji ne treba da se širi.

    “Zapad zato Dodika, prije nego što dobije još jedne izbore, želi da ukloni sa vlasti. Narednih desetak mjeseci u Srpskoj biće obilježeni skandalima, aferama, protestima i štrajkovima. Ali, sve to smo vidjeli 2018. godine i pokazalo se da Srpska ima odgovor na tu situaciju”, rekao je Kecmanović.

    Prema njegovoj ocjeni, Dodikova psovka Eskobaru predstavlja simboličku prekretnicu Republike Srpske prema prijetnjama i sankcijama međunarodne zajednice.

    “Zapadni mediji su objavili šta je rekao Eskobar, ali ne i Dodikov odgovor, jer im ne odgovara da to postane manir malih zemalja koje ne žele da trpe pritiske i ucjene velike sile”, objasnio je Kecmanović.

    I stručnjak za bezbjednost Predrag Ćeranić upozorio je da Srpsku i njene predstavnike čekaju velika iskušenja, dodajući da će se izborna godina pretvoriti u reprizu 2018. godinu, kada su ulice i trgovi bili puni demonstranata.

    On je ukazao da se udar na Srpsku istovremeno odvija i na drugom kolosijeku nastojanjem da se uoči izbora kroz pravosuđe diskredituju lideri sa podrškom u narodu.

    “Udar na pravosuđe u BiH počeo je velikim medijskim i svakim drugim pritiskom na glavnog tužioca /Gordanu Tadić/, a završni korak je da se na ključne funkcije dovede kadar SDA kako bi ostvarili bošnjačke ratne ciljeve, počev od procesuiranja svih Srba koji su bili u Vojsci Republike Srpske do otimanja svih kasarni i vojne imovine”, rekao je Ćeranić.

    On je ocijenio da mržnja i netolerancija iz Sarajeva, kao i dvostruki standardi i licemjerne fraze o “građanskoj državi” Srpsku sve više udaljavaju od BiH i jačaju težnje ka samostalnosti.

    “Izgledi za mirni razlaz u BiH postoje uz razumijevanje i prećutni dogovor sila koje su garant Dejtonskog sporazuma. Do tada treba razvijati ekonomsku samostalnost Srpske i neprestano ukazivati da živimo u neuspjeloj državi”, poručio je Ćeranić.

    Kolumnista portala “Fakti” Siniša LJepojević ocijenio je da je Zapad uvukao BiH u začarani krug unutrašnje samodestrukcije i da više nema kapaciteta da održava iluziju zvanu BiH.

    On smatra da je na sceni haos, u kojem pobjeđuje onaj ko ima viziju, cilj i odlučnost da taj cilj ostvari.

    “Prednost Srpske je što, osim svega toga, ovaj put ima i ozbiljne saveznike Rusiju i Kinu, ali će za izlazak Srpske iz začaranog kruga destrukcije u BiH biti potrebno i vrijeme”, rekao je Ljepojević.

  • Kecmanović tvrdi: Kristijan Šmit za Srpsku samo njemački turista

    Kecmanović tvrdi: Kristijan Šmit za Srpsku samo njemački turista

    Politikolog Nenad Kecmanović poručio je da je Kristijan Šmit za Republiku Srpsku, za sada, samo njemački turista, da on ne postoji za Rusiju i Kinu, te da sebe može da tituliše isključivo kao bivšeg kandidata za visokog predstavnika.

    Kecmanović je napomenuo da BiH nema visokog predstavnika pošto je prihvaćena ostavka Valentina Incka.

    On je naveo da bi Šmit kao visoki predstavnik možda i mogao da prođe, ali samo po emocionalnoj, ali ne i po pravnoj i političkoj osnovi, i to isključivo u bošnjačkoj polovini FBiH.

    “ Muslimansko Sarajevo je poslije proglašenja “zakona o zabrani negiranja genocida”, Incka ispratilo sa suzama žalosnicama, a Šmita dočekalo sa ne manje suza radosnica. Najradije bi zadržalo obojicu, a sve je prilika da će ostati bez ijednoga “, rekao je Kecmanović.

    On je u autorskom tekstu za Politiku naglasio da “traljava evropsko-američka operacija sa visokim predstavnikom u BiH, od kojih je jedan prestao da to bude, a drugi nije ni postao.