Oznaka: Milorad kojić

Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, ističe da se podizanje optužnice u predmetu “Dobrovoljačka” očekivalo, te ocjenjuje da će jedina ispravna sudska odluka biti osuđujuća presuda.

“Mi smo čitavo vrijeme sarađivali sa postupajućim tužiocem, dostavljali dokaznu dokumentaciju, koja je bila potrebna za sam predmet. I ono što je tužilac zahtijevao od nas kao institucije smo uradili, tako da smo očekivali ovakav ishod”, rekao je Kojić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, ovo potvrđuje da je ranija odluka stranog tužioca da se obustavi istraga bila potpuno neopravdana.

“Drago mi je da se može krenuti u sudski proces. Nadam se i siguran sam, sa aspekta činjenica i dokaza, da je jedino osuđujuća presuda ispravna odluka. Ali, imajući u vidu način na koji postupa Sud, to ćemo još vidjeti. Dokazi su vrlo jasni i direktni, a svjedoci potvrđuju sve navode iz optužnice”, naveo je Kojić za “Nezavisne novine”.

Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, rekao je, komentarišući oslobađajuću presudu Draganu Vikiću, bivšem komandantu Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike BiH, i Jusufu Pušini, pomoćniku ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju, da više ništa nije iznenađenje kada je u pitanju pravosuđe na nivou BiH.

“Moram da kažem da smo mi i ranije upozoravali na traljavost u vođenju postupka od strane postupajućeg tužioca. Sada vidimo i šta je konačan ishod, a to je oslobađanje za vrlo jasan i dosta dokumentovan ratni zločin nad pripadnicima JNA. Očigledno da pravosuđe ne želi da dokaže kako i ko je prouzrokovao ratne sukobe, početak zločina koji su se dešavali nad Srbima u Sarajevu, sa konačnom završnicom etničkog čišćenja sarajevskih Srba”, naveo je Kojić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je Srni da je presuda suda u Beogradu bivšem pripadniku takozvane Armije BiH Osmanu Osmanoviću za zločine u Brčkom zasnovana na pravdi i pravnim standardima, kao i da je njega odavno trebalo da procesuira pravosuđe BiH.

Kojić je naveo da Srbija nije ni trebala da procesuira Osmanovića, već da je to odavno trebalo da učini pravosuđe BiH.

• Kada se donese jedna odluka koja je u skladu sa pravnim standardima i kada bilo ko drugi procesuira, a kasnije i izrekne presudu bilo kojem Bošnjaku, odmah u Federaciji BiH nastupaju frustracije, nezadovoljstva, neopravdana objašnjenja, kao i glupi izgovori kako se u ovom konkretnom slučaju narušavaju odnosi Srbije i BiH – rekao je Kojić.

Povodom reagovanja bošnjačkih političara, među kojima je i Šefik Džaferović, na osuđujuću presudu suda u Beogradu Osmanoviću, Kojić je upitao da li oni mogu ikada da svate da su ljudi iz njihovog naroda počinili najstrašnije zločine nad srpskim narodom u BiH?

• Najgore od svega toga je da neko ko je i te kako po komandnoj odgovornosti odgovoran za odsijecanje srpskih glava na Ozrenu daje sebi za pravo da na takav način komentariše odnose BiH i Srbije – rekao je Kojić povodom izjave Džaferovića da presuda Osmanoviću predstavlja “sramotan udar na pravdu i da će ostaviti teške posljedice na odnose BiH i Srbije”.

Kojić je naveo da je postalo neizdrživo živjeti u ovakvoj državnoj zajednici kao što je BiH, u kojoj Bošnjaci smatraju da su samo oni žrtva i da nisu činili zločine i u kojoj oni prave jednu vrstu indoktrinacije budućih generacija kroz izmjene u udžbenicima u kojima žele na laži da grade odnose u BiH.

• U BiH se ne mogu graditi odnosi na laži. Možemo graditi odnose na jednakosti građana pred zakonom na pravdi, pravičnosti, a nikako na sprovođenju sile prema srpskom narodu i negiranjem svega onoga što je došlo iz Republike Srpske i Srbije – zaključio je Kojić.

Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo je na pet godina zatvora bivšeg pripadnika takozvane Armije BiH Osmana Osmanovića zbog ratnog zločina nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske 1992. godine u logoru Rasadnik u Gornjem Rahiću na području Brčkog.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić izjavio je da još nema odgovora od pravosuđa BiH na sistemsko zlostavljanje i ubijanje sarajevskih Srba.

Kojić je podsjetio da je Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu konstatovala da je srpska zajednica u tom gradu uništena u totalitetu.

– Ako je Komisija konstatovala da je srpska zajednica uništena u totalitetu na osnovu relevantnih dokaza, onda nam je potpuno jasan karakter i obim zločina koji se desio nad Srbima u Sarajevu – izjavio je Kojić Srni povodom predstojećeg obilježavanja 26 godina od egzodusa sarajevskih Srba.

Prema njegovim riječima, postoje sporadični slučajevi procesuiranja i presuda kao što je u slučaju “Silos”, ali nikako nema odgovora pravosuđa BiH na sistemsko zlostavljanje i ubijanje sarajevskih Srba.

Kojić je ukazao na selektivni rad pravosudnih institucija BiH, a ranije Haškog tribunala, kod procesuiranja ratnih zločina nad Srbima.

Prema njegovim riječima, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma egzodus sarajevskih Srba bio je završna faza osmišnjenog i sprovedenog plana etničkog čišćenja koji je već počeo 1992. godine zatvaranjem Srba po logorima.

– Srpska zajednica u Sarajevu bila je u potpunosti stavljena izvan zakona, jer je očigledno bilo dozvoljeno ubijanje Srba bez bilo kakvih sankcija za sistem koji je to organizovao, osmislio, radio i izvršavao – istakao je Kojić.

Prema njegovim riječima, tijela ubijenih sarajevskih Srba, prije svega intelektualaca, danima su ležala na ulicama Sarajeva i to je bila poruka svim Srbima kakva ih sudbina čeka.

– Sarajevski Srbi su dočekali sudbinu da budu odvođeni iz svojih stanova, da žene budu silovane i ubijane u svojim stanovima, da Srbi budu odvođeni u logore i podvrgnuti najstrašnijim oblicima torture – rekao je Kojić.

Prije 26 godina oko 120.000 Srba iz Sarajeva moralo je da napusti svoja ognjišta u sarajevskim naseljima Ilidža, Ilijaš, Hadžići, Grbavica, Vraca, Rajlovac i Vogošća.

Tokom egzodusa, koji je počeo u decembru 1995. godine, a završen početkom marta 1996. godine, na Srpsko vojničko spomen-groblje Mali Zejtinlik na Sokocu preneseni su posmrtni ostaci 500 sarajevskih Srba.

Srpski borci Sarajevsko-romanijske regije tokom odbrambeno-otadžbinskog rata zaustavili su 35 ofanziva muslimansko-hrvatske vojske i odbranili svoje domove.

Za odbranu ovih prostora, život je dalo više od 4.000 boraca, oko 3.500 ih je ranjeno, a oko 1.000 sahranjeno na Malom Zejtinliku.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih Milorad Kojić izjavio je da će zatražiti od Suda BiH da hitno ubrzanim tempom bude nastavljeno suđenje za zločine nad Srbima komandantu Petog korpusa takozvane Armije BiH Atifu Dudakoviću.

Kojić je istakao da bi osuđujuća presuda trebalo da bude satisfakcija, prije svega, porodicama žrtava.

On je ocijenio da očiglednu opstrukciju predstavlja činjenica da Sud BiH već skoro dvije godine nije održao suđenje Dudakoviću, pišu “Večernje novosti”.

“Virus korona ne može biti izgovor, jer se život odvija svojim tokom, institucije rade normalno, ali ovo ne važi za Dudakovićev predmet, jer je cilj da svjedoci biološki nestanu, što važi i za jedan broj optuženih”, rekao je Kojić.

Dugogodišnji inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske za istraživanje ratnih zločina Simo Tuševljak tvrdi da bošnjačka politika apsolutno ima uticaj na sudski proces u kojem je glavni optuženi Dudaković.

“Ako zvanično Sarajevo pokušava kočenjem sudskih procesa da izmijeni karakter rata, pa da samo oni budu žrtve, grdno su se preračunali”, rekao je Tuševljak.

Politički analitičar DŽevad Galijašević smatra da SDA nikada neće dopustiti da Dudaković bude osuđen, jer bi to otvorilo svojevrsnu Pandorinu kutiju zločina nad Srbima i njihovi generali bi, jedan po jedan, završavali na višegodišnjim robijama.

“Koristeći mehanizme uticaja na Sud BiH, VSTS i OBA, najjača bošnjačka stranka SDA je napravila mrežu zbog koje, ni u najluđim kombinacijama neće doći do drugostepene osuđujuće presude Dudakoviću. General /Sakib/Mahmuljin je najbolji primjer, jer je poslije prvostepene osuđujuće presude za zločin nad Srbima uslijedilo poništavanje i drugostepeni proces”, naveo je Galijašević.

Pres Sudom BiH već skoro dvije godine nije održano suđenje komandantu Petog korpusa takozvane Armije BiH Atifu Dudakoviću koji je sa još šesnaestoricom vojnika optužen za zločine protiv čovječnosti koji obuhvataju ubistvo više od 300 Srba.

Posljednje ročište u ovom predmetu je bilo u februaru 2020. godine, a suđenje Dudakoviću i šesnaestorici njegovih vojnika za zločine protiv čovječnosti, koji obuhvataju ubistva više od 300 Srba, progon i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništavanje 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata, te zločine nad bošnjačkim narodom cazinske Krajine, počelo je u aprilu 2019.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić tvrdi da su rokovi u Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina bili realno postavljeni, ali su ih blokdama nerealnim učinili bošnjački politički predstavnici.

Kojić je pojasnio da su bošnjački predstavnici dvije godine blokirali usvajanje strategije na nivou BiH, a da do danas ne dozvoljavaju formiranje nadzornog tijela koje je jedino nadležno za praćenje realizacije dogovorenih ciljeva.

On je pojasnio da je u Revidiranoj strategiji jasno definisano da manje složeni predmeti budu preneseni na entitete, a da se najsloženijima bavi Tužilaštvo BiH.

“Uvidjeli smo da su se u Tužilaštvu bavili manje složenim predmetima, a ne optužnicama protiv visokopozicioniranih Bošnjaka za zločine nad Srbima koje spadaju u kategoriju složenijih. To samo po sebi govori da se Strategija ne implementira, ali i ne može, jer ne postoji ni nadzorno tijelo”, rekao je Kojić za “Glas Srpske”.

Prema njegovim riječima, to nadzorno tijelo treba da procijeni da li nosioci pravosudnih funkcija sprovode ciljeve i mjere, a ako ne da bude pokrenuto pitanje odgovornosti.

Kojić tvrdi i da Visoki sudski i tužilački savjet nije nadležan za praćenje realizcije Strategije i da oni ne mogu da budu svojevrsni bajpas, kako je i ranije skrenuo pažnju pojedinima. On smatra da sve dok ne bude nadzornog tijela praktično nema ni Revidirane strategije, a dok je tako nosiocima pravosudnih funkcija se ostavlja mogućnost da rade šta i kako hoće.

Revidirana strategija je nakon dvogodišnje blokade od strane Bošnjaka usvojena 24. septembra 2020. godine u Savjetu ministara, a tome su prethodili dani usaglašavanja o aneksu koji je postao njen dio, u čemu su učestvovali i predstavnici EU.

Tada je usaglašeno da će, između ostalog, Ministarstvo pravde u Savjetu ministara dostaviti prijedlog odluke o formiranju nadzornog tijela za praćenje sprovođenja strategije. Iako je bilo pokušaja da taj organ bude imenovan, do toga nije došlo jer su se bošnjačke strukture protivile predloženim kadrovima u ime Srpske, među kojima je predložen i Kojić, podsjetio je “Glas Srpske”.

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica publikovaće ove godine Atlas zločina, knjigu svih zločina počinjenih nad srpskim narodom u BiH.

Ta građa biće objavljena u nekoliko tomova, od kojih prvi ima više od 1.000 stranica koje se odnose samo na devedesete godine prošlog vijeka, ističe direktor ovog centra Milorad Kojić u intervjuu Srni.

On napominje da Republički centar kontinuirano radi na projektu ažuriranja popisa žrtava rata, ističući da je izdata prva publikacija za 35.042 smrtno stradala lica srpske nacionalnosti u periodu 1991-1995. godine.

“Republički centar u svoju bazu unosi podatke i o svim ranjenim pripadnicima Vojske Srpske, MUP-a i civilima u proteklom ratu”, objašnjava Kojić.

Svjedočanstva kroz filmove i publikacije
On ističe da je plan Republičkog centra da u idućoj godini objavi devet publikacija.

“Prošle godine pokrenuli smo projekat intervjuisanja svih pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske kako bi svaki od njih imao mogućnost da ispriča svoj ratni put i to će biti značajna istorijska građa”, napominje Kojić.

On podsjeća da je Republički centar, zajedno sa RTS-om, prošle godine prikazao igrano-dokumentarni film “Koridor 92”, autora Slađane Zarić, koji govori o herojstvu, volji i želji naroda u Republici Srpskoj da se spriječi humanitarna kriza i katastrofa koja je prijetila zapadnom dijelu Srpske.

Republički centar je ove godine, zajedno sa RTRS-om, počeo da radi dokumentarni film “Svjedok”, koji govori o veoma značajnoj ličnosti za srpski narod ljekaru Zoranu Stankoviću, koji je uradio više od 7.500 obdukcija tokom devedesetih godina.

Kojić navodi da su, u skladu sa zaključkom Vlade Republike Srpske, promovisani izvještaji nezavisnih međunarodnih komisija koje su se bavile stradanjem svih naroda u srebreničkoj regiji 1992-1995. godine i stradanju Srba u Sarajevu u istom periodu.

“Incokov zakon” sprečava istraživanja
Kojić upozorava da se nametanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH koje je izvršio bivši visoki predstavnik Valentin Incko pokušava zabraniti dokazivanje istine i iznošenje činjenica, te projektuje samo istina Bošnjaka iz Federacije BiH.

Ovaj centar, kaže Kojić, ulaže maksimalne napore da se istina o proteklom ratu prikaže na dokumentovanim dokazima, te da se ne dozvoli da se iskrivljivanje istorijskih činjenica koristi u ostvarivanju političkih ciljeva s krajnjim ciljem ukidanja Republike Srpske.

“Ako mi dozvolimo da istoriju pišu sudovi, onda istoričari neće imati šta da rade pod zabranom koju je Incko nametnuo kroz ovaj zakon”, upozorava Kojić.

On ocjenjuje da je “Inckov zakon” nedemokratski, te da tako nešto nije zabilježeno bilo gdje u svijetu, zbog čega taj zakon mora biti povučen iz pravnog života BiH.

Proces traženja nestalih lica vratiti u nadležnost Srpske
Republički centar, kaže Kojić, u potpunosti podržava stav porodica poginulih i nestalih lica da se nadležnost u traženju nestalih vrati Republici Srpskoj, jer Institut za nestala lica BiH definitivno opstruiše proces traženja nestalih Srba.

Kojić je podsjetio da odluka o prenosu ove nadležnosti nije donesena u Narodnoj skupštini Republike Srpske, već je Zakon o nestalim licima BiH izgalasan u Parlamentarnoj skupštini BiH.

On napominje da su porodice stradalih dale saglasnost za prenos nadležnosti vjerujući da će se na taj način nastaviti sa kontinuiranim procesom traženja nestalih lica bez bilo kakve diskriminacije po nacionalnoj osnovi.

“Statistički podaci potvrđuju težnju Bošnjaka da se isključivo kroz proces traženja nestalih lica bave iskrivljivanjem istorijskih činjenica”, navodi Kojić.

On napominje da Republika Srpska još traga za 1.652 nestala borca i civila u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu.

Procesuiranje ratnih zločina
Podsjeća da je Savjet ministara usvojio Revidiranu strategiju za procesuiranje ratnih zločina, ali da njena primjena nikada nije zaživjela zato što bošnjačka strana, na zahtjev udruženja iz Federacije BiH, već drugu godinu stopira imenovanje nadzornog tijela.

Kojić kaže da on za Bošnjake nije dobrodošao i da oni ne žele da bude član tog tijela u ime Republike Srpske.

On smatra da je Strategija dobar dokument, te da je dobar okvir da se bez diskriminacije procesuiraju predmeti ratnih zločina i da se radi prioritetizacija predmeta.

“To znači da, u zavisnosti od složenosti predmeta ratnih zločina, prioritet u procesuiranju imaju najsloženiji predmeti, a to podrazumijeva da se radi o visoko pozicioniranom vojnom, policijskom ili političkom vrhu i da se procesuiraju zločini sa najvećim posljedicama”, pojašnjava Kojić.

Sudovi opstruišu predmete “Dudaković” i “Mahmuljin”
Govoreći o predmetu “Dudaković”, Kojić kaže da bi pandemija mogla biti izgovor u određenom trenutku zbog čega se ne održavaju ročišta u tom predmetu, ali da to više nije slučaj.

“Postoje čak i neka opravdanja Suda BiH da su neka lica iz tog predmeta bolesna, te da ne mogu učestvovati u tom postupku”, navodi Kojić i podsjeća da je Zakonom o krivičnom postupku jasno definisano da u takvim situacijama dolazi do razdvajanja postupka i da se postupak vodi za lica koja su zdravstveno sposobna.

On napominje da je u značajnom dijelu tih procesa učestvovao Republički centar kao servis Tužilaštvu BiH kroz dostavljanje dokumentacije i obezbjeđivanje svjedoka.

Kojić upozorava da se u predmetu “Sakib Mahmuljin” pokušava naći “bajpas” preko kojeg će se doći do drugostepene oslobađajuće presude.

“U ovom predmetu vidljivo je da ne postoji nijedan argument za sumnju Suda BiH da li je svjedok nešto rekao dvosmisleno i da bi se to trebalo ponovo provjeriti”, kaže Kojić.

On ističe da je potpuno jasno da je počinjen ratni zločin, te da je dovoljno da se uđe na bilo koje druge otvorene izvore i da se svako uvjeri kakvi su zločini počinjeni.

“Nama je potpuno jasan cilj Bošnjaka – ovdje se ne radi samo o zaštiti Sakiba Mahmuljina, već o zaštiti određenih ljudi koji danas obavljaju značajne političke funkcije, a koji se mogu dovesti u vezu sa dovođenjem mudžahedina i ne preduzimanju radnji na sprečavanju vršenja krivičnih dijela, a kasnije i kažnjavanju lica koja su počinila ratni zločin”, naglašava Kojić.

On smatra da se na taj način želi amnestirati uloga stranih državljana koji su bili u sastavu Trećeg korpusa Armije RBiH.

Dvostruki aršini pravosuđa BiH
Kojić kaže da postoje različiti aršini u radu pravosuđa BiH pri čemu sudovi Bošnjacima za zločine nad Srbima izriču oslobađajuće presude ili kazne ispod zakonskog minimuma, dok Srbe osuđuju na višegodišnje kazne zatvora.

“Imamo situaciju gdje je lice srpske nacionalnosti za jednostruko silovanje osuđeno na osam godina zatvora, a imate Bošnjaka gdje je za 21 tačku optužnice koja između ostalog obuhvata silovanje, premlaćivanje, pomaganje u premlaćivanju dobije kaznu od dvije i po godine zatvora”, upozorava Kojić.

Nije uspostavljen jedinstven sistem kažnjavanja, ističe Kojić, zbog čega se Srbima u prosjeku izriče 13,7 godina zatvora, a Bošnjacima 7,2 godine.

Ekshumacije i identifikacije
Kojić navodi i da je od formiranja Instituta za nestala lica BiH prisutna diskriminacija srpskih žrtava u procesu ekshumacija.

“Nemamo razloga da vjerujemo u dobru volju i namjeru ljudi koji se bave tim procesom. Nažalost, u zadnje vrijeme i neki od srpskih kadrova u Institutu za nestala lica BiH neadekvatno se posvećuju tom procesu”, navodi Kojić.

Selektivna hapšenja
On je rekao da Republika Srpska nema problem sa činjenicom da oni koji su počinili ratne zločine odgovaraju, ali da to mora važiti za pripadnike svih naroda.

“Imamo problem da se hapse Srbi koji nemaju nikakve veze sa bilo kakvim događajima i da se stavljaju u određene procese”, navodi Kojić.

On je ukazao da je Republički centar u ovoj i ranijim godinama bio u punom kapacitetu na raspolaganju advokatima i optuženim licima srpske nacionalnosti u procesima kroz dostavljanje relevantne dokumentacije na osnovu koje oni mogu da dokažu svoju nevinost.