Oznaka: Milorad kojić

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica Branimir Kojić pozvao je Hag da omogući adekvatno liječenje nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću.

Kojić je rekao Srni da pismo koje su “Majke Srebrenice” poslale predsjednici međunarodnog rezidualnog mehanizma u Hagu za zahtjevom haškom sudu da teško bolesnog generala Mladića ni po koju cijenu ne puste na slobodu predstavlja dokaz da one nemaju trunku realnosti.

“Likovale su nad sudbinom (bivšeg šefa Kriznog štaba Srpske Autonomne Oblasti Krajina Radoslava Brđanina) i one žele da svaki Srbin doživi njegovu sudbinu”, istakao je Kojić.

Prema Kojićevim riječima, one se ne oglašavaju kada su u pitanju suđenja u slučaju “Dobrovoljačka”, ali zato pokazuju da mrze svakog Srbina i sve što je srpsko.

“Niko od njih se nije oglasio kada je (nekadašnji komandant Trećeg korpusa takozvane Armije BiH) Sakib Mahmuljin pobjegao, ne oglašavaju se kako bi rekle da oni koji su osuđeni za mučenje Srba u sarajevskom Aušvicu logoru Silos budu poslati na izdržavanje zatvorske kazne”, rekao je Kojić.

Kojić je dodao da one ne znaju da li bi se general Ratko Mladić vratio u pritvor i pita zašto zaobilaze činjenicu da se vratio u Hag nakon što je posjetio grob svoje kćerke.

“Sud u Hagu krši osnovna ljudska prava prema generalu Mladiću, jer on ima pravo na dostojno liječenje, i ukoliko Hag bude slušao žene koje su učestvovale u napadima na srpska sela širom Podrinja, o čemu je svjedočila i Fadila Mujić, onda će samo potvrditi ono o čemu godinama svjedočimo, a to je da je taj sud antisrpski”, rekao je Kojić.

On je napomenuo da je poznato da su Radoslava Brđanina pustili na slobodu onog trenutka kad su shvatili da neće uspjeti da se izbori i da su time željeli da se operu od odgovornosti.

“Vjerujemo da im je takav plan za svakog Srbina, ali se nadamo da će u njima proraditi ljudskost i savjest i da će se ponašati odgovorno. Naše misli biće usmjerene ka generalu Mladiću kome želimo što bolje zdravlje. Od suda tražimo da mu obezbijedi najbolji mogući tretman jer u suprotnom će biti najodgovorniji u slučaju da se njegovo zdravstveno stanje još pogorša, poručio je Kojić.

Nakon što se u medijima pojavila informacija da bi general Ratko Mladić mogao privremeno biti pušten na slobodu zbog liječenja, Udruženje pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” uputilo je zahtjev sudu u Hagu da teško bolesnog generala ni pod koju cijenu ne puste na slobodu.

Knjiga “Atlas zločina nad srpskim narodom 1992. godine”, koja će biti promovisana na Međunarodnom sajmu knjige u Banjaluci, predstavlja trajni dokument koji treba da bude sudska presuda zločinima počinjenim nad Srbima 1992. godine, izjavio je direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
“Atlas masovnih zločina nad Srbima, u izdanju Republičkog centra, kapitalno je djelo na više 1.300 stranica u kojem su obrađena masovna stratišta srpskog naroda. Ova knjiga jedan je od odgovora pravosudnim institucijama na nivou BiH koje nisu željele i ne žele da procesuiraju zločine počinjene nad Srbima”, rekao je Kojić danas novinarima u Banjaluci.

Kojić je rekao da ova knjiga može poslužiti pravosudnim institucijama u BiH u procesuiranju ratnih zločina nad Srbima, napominjući da su one imale ove podatke i prije nego što je Republički centar izdao “Atlas”.

Prema njegovim riječima, pravosudne institucije BiH su svojim neradom i odsustvom želje da procesuiraju ratne zločine nad Srbima podstakle Republički centar da izda ovu publikaciju.

“U Atlasu smo obrađivali samo najvažnije segmente stratišta i nismo ulazili u detalje. Ovu knjigu smo radili na osnovu materijalne dokumentacije, izjava svjedoka, te obilaska terena i lica mjesta. Sve što je sadržano u Atlasu činjenično je potkrepljeno i kroz fus note evidentirano u samoj publikaciji”, pojasnio je Kojić.

On je rekao da Republički centar na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjige “Banjaluka 2022” učestvuje sa 27 svojih izdanja knjiga, a promovisaće svoja tri kapitalna djela – “Atlas masovnih zločina nad srpskim narodom 1992. godine, prvi tom”, “Popis žrtava Odbrambeno-otadžbinskog rata”, “Djeca žrtve rata”.

Kojić je naveo da je “Popis žrtava Odbrambeno-otadžbinskog rata” značajno djelo, jer prvi put Republika Srpska ima institucionalno popisane Srbe ubijene tokom posljednjeg rata u BiH.

Prema njegovim riječima, Republički centar će nastaviti sa popunjavanjem srpskih žrtava i iduće godine izdaće dopunjeno izdanje popisa, zahvaljujući prikupljenoj dokumentaciji i evidentiranju novih žrtava.

On je rekao da je Republički centar, osim izdavačke djelatnosti i publikacija, velike aktivnosti imao na saradnji sa Tužilaštvom BiH i učestvovao na podizanju značajnog broja optžnica za zločine nad Srbima zahvaljujući postupajućem tužiocu, te bio administrativno-tehnička podrška međunarodnim komisijama koje su radile izvještaje o stradanju Srba u Sarajevu i stradanju svih naroda u srebreničkoj regiji.

Kojić je izrazio zahvalnost Vladi Republike Srpske, predsjedniku Republike Srpske Željko Cvijanović i srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku koji su podržavali sve aktivnost Republičkog centra.

U Banjaluci danas u organizaciji “Glasa Srpske” počinje Međunarodni sajam knjige, koji će trajati do ponedjeljka, 12. septembra.

Svečano otvaranje zakazano je u 18.00 časova u Sportskoj dvorani “Borik”.

Besprizorna propaganda prema kojoj su Srbi u proteklom građanskom ratu u BiH bili jedini zločinci dobila je novi, morbidni nastavak u tobože dokumentarnom filmu pod nazivom “Sarajevo safari”.

tom “dokumentarcu”, kojeg potpisuje slovenački režiser Miran Zupanič, a koji bi trebalo da javnosti bude predstavljen na predstojećem festivalu dokumentarnog filma, koji će od 9. do 13. septembra biti održan u Sarajevu, glavna tema je “lov na ljude”, koji je, kako tvrdi autor, za bogate strane turiste, a pod pokroviteljstvom Vojske Republike Srpske, bio organizovan na civilno stanovništvo tog grada!

Lov na ljude
Iako autor filma, prema vlastitom priznanju, nema nijedan konkretan dokaz ili relevantno svjedočenje da se nešto tako, potpuno nezamislivo normalnom ljudskom umu, ikad dogodilo, “Sarajevo safari” je u federalnoj javnosti i medijima već predstavljen kao film koji se “ne smije propustiti”.

On, između ostalog, priznaje da je taj, kako ga naziva, fenomen, “bio i još uvijek ostaje ovijen velom tajne”, da je informaciju o navodnom turističkom lovu na Sarajlije čuo tek prije tri godine, te da nema nijedan dokaz da je bilo ko iz vojnog ili političkog vrha Republike Srpske učestvovao u tome. Međutim, Zupanič u izjavama za federalne medije ne odustaje od bolesne teze da se lov na ljude zaista dogodio.

– Stranci su plaćali velike svote novca, ali niko mi nije znao reći koliko konkretno je to bilo. Jedan svjedok tvrdi da su tarife bile više ako su pogodili dijete. Taj isti svjedok, koji je i sam bio više puta prisutan na tom lovu na ljudske glave, kaže da se najviše pucalo iz rejona Grbavice – tvrdi Zupanič.

Nastavak propagande
Komentarišući za Srpskainfo najavljenu projekciju takozvanog dokumentarca, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Milorad Kojić, kaže da je jasno da se tu radi o „bolesnoj izmišljotini i da njen autor treba da se liječi“.

– Ako nešto zna samo jedan čovjek, onda zna samo jedan. Ako znaju dvojica, onda zna 11, ako znaju trojica, onda zna 111… I onda se više od dvije i po decenije od okončanja rata u BiH pojavi taj nazovi režiser sa bolesnom izmišljotinom i kaže da je bio potreban čitav lanac onih koji su nudili te, kako je rekao, lovačke aranžmane. Dakle, to je patološka izmišljotina bolesnog čovjeka, koga je meni žao i koji treba da se liječi. To je stvarno bolesno – ističe Kojić.

Predsjednik Regionalnog odbora Boračke organizacije Republike Srpske za Sarajevsko-romanijsku regiju, Željko Lalić, za Srpskainfo kaže da je samo bolesnom ili krajnje pokvarenom umu moglo da padne na pamet da je Vojska Republike Srpske organizovala lov na ljude za nekakve bogate strane manijake.

– Čak i da se radi o filmu naučne fantastike, a ne navodnom dokumentarcu, takva ideja bila bi više nego morbidna i bolesna. Ko su ljudi koji su organizovali taj safari? Ima li tu ijedno konkretno ime i prezime, funkcija, položaj? Gdje se oni sada nalaze? Znamo šta su zapadna propaganda i laži o nama govorili za vrijeme rata, ali ovo je previše odvratno čak i za tadašnje vrijeme, a kamoli skoro 30 godina od završetka rata – kaže Lalić.

Dodaje i da bi slovenački režiser, ako zaista traži strašnu priču, mogao da napravi istinit dokumentarac o stradanju sarajevskih Srba.

– Za tako nešto ne treba mu nikakva fikcija ili umjetnička sloboda. Dovoljno je samo da uzme svjedočenja konkretnih ljudi, koji će imenom i prezimenom svjedočiti o užasima sarajevskih logora za Srbe, o odvođenju iz stanova mirnih srpskih civila, staraca, žena i djece, kojima se poslije gubi svaki trag. Ako je za vrijeme rata u Sarajevu postojao lov na ljude, onda je to bio lov na Srbe, čija je jedina krivica bila upravo to što su Srbi – poručuje Lalić.

Teror nad Srbima
Inače, u obimnom izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995, na čijem čelu se nalazio Rafael Izraeli, a koji je objavljen u aprilu prošle godine, između ostalog se navodi da je u tom gradu od strane bošnjačkih vojnih i paravojnih snaga ubijeno oko 3.000 srpskih civila, nestalo njih 800, a da do danas nije poznata sudbina 260 Srba.

– Na hiljade ljudi bilo je zatočeno bez jasnog povoda, a zatvorenici su pretrpjeli najteže nasilje, isključivo zbog svoje nacionalnosti. Dvije trećine ubijenih i ranjenih Srba nije imalo veze s ratnim dejstvima – navodi se u izvještaju.

U istom dokumentu takođe se ističe da je teror nad sarajevskim Srbima imao podršku vladajućih struktura u tom gradu.

– U provođenju zločinačke kampanje protiv sarajevskih Srba, SDA je regrutovala i naoružavala pripadnike organizovanog kriminala, osuđenike, silovatelje i narkomane koji su, zahvaljujući amnestiji, puštani iz zatvora. Jedan od specifičnih aspekata kampanje terora bilo je stvaranje ogromne mreže privatnih zatvora u kojima su počinjena najgora zlodjela – navodi se u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije.

Centralna manifestacija obilježavavanja Međunarodnog dana nestalih u Banjaluci, u organizaciji Instituta za nestala lica BiH, predstavlja novo poniženje Srba i porodica nestalih koje traže svoje najmilije, a posebno frustrira što je banjalučki gradonačelnik dozvolio da to bude učinjeno u najvećem gradu Republike Srpske, smatra direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih Milorad Kojić.
“Ovo je još jedno od poniženja od Instituta koje je očigledno potpomogla banjalučka Gradska uprava na čelu sa gradonačelnikom (Draškom Stanivukovićem)”, rekao je Kojić Srni.

On je rekao da srpske porodice i institucije Srpske godinama ukazuju na selektivan rad Instituta u procesu traženja nestalih lica srpske nacionalnosti, navodeći da je Institut ove godine identifikovao svega šest srpskih lica, a lani svega 10.

“Taj isti Institut, kada je riječ o izložbi na Trgu Krajine (na kojoj su imena svih 7.628 nestalih lica u proteklom ratu), danas izvodi performans koji je dozvoljen od Gradske uprave. Institut time dodatno i još jednom ponižava srpske žrtve”, rekao je Kojić.

On je poručio ljudima iz Instituta da odu na teren i traže nestale, a ne da prave diskriminaciju i isključivo se bave pitanjem traženja nestalih Bošnjaka.

“Posebno frustrira i iritira što je gradonačelnik dozvolio da oni to danas urade u Banjaluci. To je klasični performans poniženja srpskih žrtava i kompletnog srpskog naroda”, istakao je Kojić.

On je dodao da nijedna institucija Srpske nije dobila poziv na događaj koji je organizovao Institut, niti bi poslala svoje ljude tamo, jer ne želi da prisustvuje događajima na kojima se ponižavaju srpske žrtve.

Centralna manifestacija obilježavavanja Međunarodnog dana nestalih održana je danas u Banjaluci gdje je na Trgu Krajine postavljena izložba sa imenima svih 7.628 nestalih lica u proteklom ratu, a za kojima se još traga.

Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, zahvalio je pojedinoj grupi postupajućih tužilaca Tužilaštva BiH zbog namjere da se dođe do značajnih optužnica, između ostalih, i one za Dobrovoljačku ulicu.

On je rekao da je od početka rada Tužilaštva BiH do 2013. godine samo 48 lica bilo optuženo za zločine nad Srbima, dok je od 2013. do 2021. godine 208 lica optuženo za zločine nad Srbima.

„Postoji jedna grupa tužilaca koji zaista žele da rade svoj posao, koji žele da koriste resurse institicija Republike Srpske što je neophodno da dođemo do optužnice. Uspjeli smo materijalizovati sve dokaze koje imamo i svjedoke koji su bili spremni da posvjedoče u tim predmetima da dođemo do optužnica“, rekao je Kojić za ATV.

On je dodao da ne može niti zadovaljan kako Tužilaštvo generalno radi.

„Ali danas imamo Ejupa Ganića na optuženičkoj klupi, Dudakovića, imamo Mahmuljina koji je osuđen i bio je na optuženičkoj klupi. Imamo Drekovića koji je isto tako na optuženičkoj klupi i vrlo brzo se očekuje završetak tog procesa. To su sve judi koji su visoko pozicionirani“, istakao je Kojić.

Kojić je naveo da Sud BiH opstruiše pojedina suđenja, a kao primjer je naveo Atifa Dudakovića, kojem je glavni pretres odgođen zbog bolesti dok on istovremeno vozi automobil i učestvuje u saobraćajnoj nezgodi. Kada je u pitanju suđenje Ejupu Ganiću i još devetorici optuženih u slučaju Dobrovoljačka, Kojić je siguran da će biti ogromni pritisci u vezi sa tim procesom.

„Sud je u suštini, manje-više, naklonjen Bošnjacima. Naravno da će biti pritisaka, i naravno da Ganić ima ljude u okviru obavještajnih struktura koji su mu naklonjeni i koji rade za njega. Znate da su podigli krivičnu prijavu protiv sadašnjeg glavnog tužioca i dva prethodna zbog, kako kažu, određenih propusta u istrazi. Oni to rade upravo da vrše taj pritisak. To je pravni nonsens, da vi podnesete krivičnu prijavu za nešto što treba da dokazujete u glavnom pretresu. Ali, istjerali smo Ganića na sud i moramo da shvatimo da je to značajna pobjeda institucija Republike Srpske zajedno sa postupajućim tužiocem“, naglasio je Kojić i dodaje da će problem biti sa Sudom.

Govoreći o Sakibu Mahmuljinu, komandantu Trećeg korpusa tzv. Armije BiH, kojeg je Sud osudio na osam godina zatvora, a koji je napustio BIH, Kojić kaže da Sud nije donio mjere zabrane niti je dva mjeseca donio uputni akt za izdržavanje kazne i na taj način je, kaže, Sud saučesnik u bjekstvu Mahmuljina u Tursku.

„Sud je omogućio Mahmuljinu da izvrši bjekstvo, Mahmuljin nije amnestiran od tog svog poteza zato što Sud nije izdao na vrijeme uputni akt i ako je u pitanju bolničko liječenje, lice koje je osuđeno, nakon uputnog akta, može da traži odlaganje izvršenja kazne zbog zdravstevnog stanja ili liječenja. Ali ovdje nije izdat uputni akt od strane Suda niti je traženo odlaganje“, objasnio je Kojić.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić uvjeren je da će suđenje za zločin u Dobrovoljačkoj ulici biti prilika da se “ispod tepiha” izvuku i ostali slučajevi stradanja Srba u Sarajevu zaboravljeni od bošnjačkih političara i gotovo cijele javnosti koja, kako je rekao, očigledno, pati od kolektivne amnezije.
Kojić očekuje da će, nakon niza peripetija, obustavljanja istrage, te dugogodišnje borbe institucija iz Republike Srpske i porodica stradalih u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, napokon početi suđenje odgovornima za ubistva nad pripadnicima ЈNA, njihovo zarobljavanje i zlostavljanje.

On je naglasio da je suočavanje osumnjičenih sa svjedočenjem onih koji su preživjeli sarajevski pakao na samom početku rata devedesetih godina prošlog vijeka važno zbog više razloga.

“Prije svega, stravična svjedočenja će se iz medija ‘preseliti’ u sudnicu, tako da će oni koji nisu željeli da čuju, pa i oni koji, uslovno, nisu znali ili nisu htjeli da znaju šta se dešava i šta se sprema Srbima u Sarajevu, morati da prihvate činjenicu da stvari u ratu nisu, niti će ikada biti, crno-bijele”, naveo je Kojić u pisanoj izjavi dostavljenoj medijima uoči današnje statusne konferencije pred početak suđenja Ejupu Ganiću i još devetorici nekadašnjih vojnih i policijskih funkcionera za zločine u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine u Sarajevu.

Prema njegovim rječima, drugi razlog zbog kojeg je važno ovo suđenje je otvaranje tema koje se godinama ignorišu i ruše stereotipe poslate u svijet o Sarajevu kao gradu mučeniku.

Kojić je istakao da nema dileme o tome da su Srbi u Sarajevu ratnih godina prošli golgotu, dodajući da je bilo potpuno jasno šta im se sprema nakon ubistva srpskog svata na Baščaršiji, potom i slučaja zarobljenih pripadnika ЈNA u Velikom parku, prije nego što se i dogodila Dobrovoljačka ulica.

“Odvođenje iz kuća i sumnjivi ‘nestanci’ viđenijih sarajevskih Srba, kao i postojanje logora u kojima su mučeni i ubijani, takođe je realnost o kojoj se sve ovo vrijeme ćuti”, podsjetio je Kojić.

On je uvjeren da će ovo suđenje biti prilika, u cjelokupnom kontekstu stradanja Srba u Sarajevu, da se “ispod tepiha” izvuku slučajevi zaboravljeni od bošnjačkih političara i gotovo cijele javnosti koja, očigledno, pati od kolektivne amnezije.

Kojić je istakao da za Srpsku to nisu zaboravljeni slučajevi, o njima se govori, ukazuje na nedosljednost pravosuđa na nivou BiH, kao i pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, kojoj odgovara da pričaju istu priču koju su zdušno, zajedno sa Bošnjacima, pričali u ratnim i poslijeratnim godinama.

“Oni ‘ne znaju’ da je 14. avgusta ubijen ugledni sarajevski ljekar Milutin Najdanović, a da je poznati sarajevski muzičar Slobodan Samardžić sa još dvoje komišija Srba odveden iz stana 14. maja 1992. godine, a potom mučki ubijen. Postojali su i policijski spisi sa uviđaja o tome, ali su netragom nestali, kao i Slobodanovi posmrtni ostaci za kojima se još traga. ‘Ne znaju’ ni za slučaj silovane djevojčice koja to nije smjela pomenuti ni svojim roditeljima, a čija se ispovijest nalazi u našoj monografiji ‘Žene žrtve rata’”, naveo je Kojić.

On je rekao da u dokumentima koji su u posjedu Centra postoje brojna svjedočenja Srba o sarajevskom paklu, tako da slika o multietničkom Sarajevu i gradu mučeniku, narodski rečeno, ne pije vodu.

Kojić je ukazao da je postojanje 125 logora, zatvora i pritvora za Srbe posredno potvrdio i ratni lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović.

“Zašto ovo sve spominjem? Zato što na osnovu raspoložive dokumentacije s pravom mogu tvrditi da je zločin u Dobrovoljačkoj ulici tek početak onoga što će uslijediti narednih godina u ratnom Sarajevu, u kojem za Srbe nije bilo mjesta. Bez obzira na to što nas bošnjačka politika ubijeđuje da ne vjerujemo svojim očima”, istakao je Kojić.

On je poručio da očekuje i druge optužnice, jer se na Dobrovoljačkoj ulici ne može i ne smije završiti, pogotovo ako se i ovo suđenje pretvori u farsu kojoj se može posvjedočiti u bezbroj navrata kada su vođeni postupci za zločine nad Srbima.

Osim Ganića, optužnica koja je podignuta 27. aprila tereti Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Јusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku.

Sud BiH potvrdio je optužnicu koja ih tereti da su 3. maja 1992. godine u Sarajevu izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u ЈNA, koja je bila pod pratnjom mirovnih snaga UN.

Oni su optuženi i da nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, da su propustili da kazne izvršioce ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, da nisu spriječili niti kaznili izvršioce, te da su pomagali počiniocima nakon počinjenog zločina.