Oznaka: Milorad kojić

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić izjavio je da Sud BiH treba što hitnije da krene sa izvođenjem svjedoka u vezi sa optužnicom protiv Ejupa Ganića i ostalih za zločin nad vojnicima ЈNA u Dobrovoljačkoj.

• Odugovlačenje ovog procesa postaje problematično i može na kraju da utiče da se ovaj proces značajno usporava i da biološki nestane određeni broj svjedoka – rekao je Kojić za Srnu.

Komentarišući odluku Tužilaštva BiH da podigne optužnicu protiv nekadašnjeg komandanta vojne policije takozvane Armije BiH Kerima Lučarevića /64/, koja ga tereti za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. i 3. maja 1992. godine, Kojić je rekao da je važno da Sud BiH potvrdi ovu optužnicu i da se što prije uđe u sudski proces.

Lučarević je jedan od optuženih u predmetu koji Sud BiH vodi protiv Ganića i ostalih za zločin nad vojnicima ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici.

Direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić govorio je o sličnosti rata u BiH 1992-1995. i aktuelnog sukoba u Ukrajini. U intervjuu za Rusku gazetu, Kojić je podsjetio da je raspad Јugoslavije i krvave sukobe izazvala zapadna međunarodna zajednica.

Kojić za cilj Zapada u Јugoslaviji naziva “uništenje ozbiljnog konkurenta”. Tada je neprijatelj igrao na “istorijska vjerska trvenja” između pravoslavaca, katolika i muslimana. Ove svađe su podgrevale SAD, Velika Britanija i Nemačka, siguran je srpski stručnjak.

Slično, Zapad je “posebno kreirao” projekat ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Kojić je podsjetio da je 1992. godine, na početku rata u BiH, anglosaksonska štampa pisala o “genocidu Bošnjaka od strane Srba”.

• Istu stvar vidimo i sada na primjeru “slučaja u Buči” i drugih, kada se rusko vojno osoblje neosnovano optužuje od Zapada za zverstva. Ne provode se istražne radnje, ne traže se dokazi – zaključio je Kojić.

Politikolog Timofej Bordačev je ranije primjetio da političari i državni lideri u razgovoru sa “šaljivdžijama” mogu da kažu nešto što ne mogu zvanično da kažu.

Bordačev je primjetio da takav fenomen postaje popularan.

Sud BiH i dalje je na kursu bošnjačke politike, kako ratne, tako i poratne, što se konačno mora promijeniti, izjavio je danas u Moskvi direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
“Svjedoci smo krajnje bezobraznog odnosa prema srpskim žrtvama i odsustva svake vrste empatije prema njihovim porodicama. Pravosuđe na nivou BiH, po svemu sudeći, ostalo je dosljedno preovladavajućem mišljenju u većem dijelu međunarodne javnosti o Srbima zločincima i Bošnjacima žrtvama, što se mora konačno promijeniti”, rekao je Srni Kojić koji učestvuje na konferenciji posvećenoj geopolitičkom aspektu savremenih problema međunarodne bezbjednosti.

U suprotnom, upozorio je Kojić, od pomirenja i međusobnog uvažavanja naroda koji žive u BiH neće biti ništa, a pogotovo ako je recept za suživot ponašanje Suda BiH i njihovih mentora.

“Bez obzira na dokaze, a posebno na svirepost njihovih egzekucija, posebno u vrijeme pada Vozuće, epilog je, očekivano, poražavajući! Komandant Glavnog štaba bošnjačke Armije BiH Rasim Delić dobio je svega tri godine zatvorske kazne u Hagu, dok se komandantu Trećeg korpusa Sakibu Mahmuljinu, proces odugovlačio i banalizovao, da bi, kao što smo, nažalost i očekivali, juče dobio još jedan neslavan ishod”, istakao je Kojić.

Kojić je naveo da je učesnicima konferencije u Moskvi ukazao da je islamska vjerska zajednica bila od početka uključena u ostvarivanje političkih ciljeva muslimana u BiH, što se vidi još iz stavova iznesenih u “Islamskoj deklaraciji” Alije Izetbegovića o stvaranju muslimanske države u BiH, te o prožimanju državnog i vjerskog.

“Pa samim tim, zašto ne reći, snosi i dio odgovornosti za zločine počinjene nad Srbima tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka”, dodao je Kojić.

On je naveo i da je Mešihat islamske zajednice sa sjedištem u Sarajevu, u dramatičnom tonu, uputio apel svim imamima u kojem se muslimani pozivaju da izađu na referendum i glasaju za nezavisnu i suverenu BiH “kao svoju budućnost i budućnost svoje vjere”.

“Kako bi pomogli ugroženoj braći i sestrama muslimanima u borbi za islam kao društveni poredak, u BiH februara 1992. godine dolaze mudžahedini, uz podršku i znanje najviših muslimanskih funkcionera. Riječ je o islamskim fundamentalistima, profesionalnim ratnicima i plaćenicima, ali i borcima za džihad”, naglasio je Kojić.

Iranski mudžahedini, naveo je on, došli su među prvima, a slijedili su ih mudžahedini iz Saudijske Arabije, Palestine, Jordana, Jemena, Avganistana, Katara, a najviše vojnog iskustva i znanja imali su oni iz Egipta, Alžira, Maroka i Tunisa.

Kojić je posebno istakao da je njih nešto više od stotinu dobilo državljanstvo još i prije proglašenja ratnog stanja u BiH.

“Ta praksa se nastavila i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dolazak mudžahedina nije mogao proći bez učešća Islamske zajednice, o čemu svjedoče snimci i fotografije. U Travniku, avgusta 1992. godine, pored zloglasnog komandanta mudžahedina Abu Adel Aziza, poznatijeg kao Barbarosa ili Riđobradi, stoji travnički muftija Nusret Abdibegović”, naglasio je Kojić.

Prema njegovim riječima, mudžahedini su veoma brzo postali sastavni dio takozvane Armije BiH, a Odred “El mudžahedin” djelovao u sastavu Trećeg korpusa bošnjačke armije.

“Osim što su se posebno iskazali u najsvirepijim mučenjima i ritualnim ubistvima Srba, ali i Hrvata, domaće muslimane podučavali su šerijatskim vještinama”, napomenuo je Kojić.

Nijedna presuda i lažno medijsko izvještavanje ne može biti jače od istine i činjenica na kojima se ona zasniva, poručio je direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.

Kojić, koji se u Moskvi obratio učesnicima konferencije posvećene geopolitičkom aspektu savremenih problema međunarodne bezbjednosti, rekao je Srni da Srpska nema alternativu i da je ono što rade Vlada Srpske i Republički centar veoma važno.

• Selektivan rad Haškog tribunala i pravosuđa BiH u procesuiranju zločina nad Srbima stvorio je ozbiljan bezbjednosni problem, jer se stvaraju generacije koje smatraju da je dozvoljeno ubijati Srbe – rekao je Kojić.

On je napomenuo da je i sama medijska slika, kako na Zapadu, tako i u Federaciji BiH, bila značajna podrška takvom pravosuđu, pa su i majku, koja je izgubila troje djece, predstavili kao zločinca.

• Svi koji su počinili ratne zločine treba za to i da odgovaraju. Uloga Haškog tribunala, koji je osnovao Savjet bezbjednosti UN, za šta nije bio nadležan, kao i pravosuđa BiH, koji nije ustavna kategorija, jeste da se satanizuje srpski narod kroz jednostran pristup i procesuiranje isključivo Srba. Na taj način nije zadovoljena pravda, niti je dokazano da su svi građani jednaki pred zakonom – naglasio je Kojić.

On je naveo da je na konferenciji govorio i o ulozi NATO-a u ratu u BiH, koji je, kako je naglasio, bombardovanjem Srpske, bio direktna podrška takozvanoj Armiji BiH i Bošnjacima.

Dvodnevna konferencija u Moskvi posvećena je geopolitičkom aspektu savremenih problema međunarodne bezbjednosti.

Kojić učestvuje na skupu na poziv Fonda za podršku javne diplomatije Aleksandar Mihajlovič Gorčakov.

Bošnjački ratni zločinci i danas sjede u institucijama BiH jer njihovi ministri opstruišu sve što se odnosi na primjenu Revidirane strategije za procesuiranje predmeta ratnih zločina, ukazao je direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih Milorad Kojić.

Kojić je rekao da ti bošnjački ratni zločinci i danas sjede u policijskim, pravosudnim, vojnim i političkim strukturama BiH, te naglasio da je na sceni kontinuitet opstrukcija.

On je pojasnio da bošnjački ministri prvo nisu željeli da ta strategija bude usvojena, a sada nemaju namjeru da podrže uspostavljanje Nadzornog tijela za njeno praćenje, koje ima najbitniju ulogu u praćenju realizacije strateških ciljeva i mjera.

• Nama je potpuno jasno da bošnjački ministri zbog nepostojanja želje da se uspostavi Nadzorno tijelo žele da zaštite svoje ratne kadrove, njih ukupno 16 koji rade u Sudu i Tužilaštvu BiH, u smislu neprocesuiranja zločina počinjenih nad srpskim narodom – istakao je Kojić za Srnu.

Kojić je napomenuo da je uloga Nadzornog tijela samom Revidiranom strategijom značajno ojačana na način da ne izdaje samo preporuke i smjernice s ciljem sprovođenja ove strategije, već ima mogućnost i ulogu da pokrene postupak u kažnjavanju onih koji ne sprovode strateške ciljeve i strateške mjere, što se na prvom mjestu odnosi na nosioce pravosudnih funkcija.

Kojić je ispred Ministarstva pravde Republike Srpske bio predložen za jednog od članova Nadzornog tijela, koje opstrukcijama bošnjačkih ministara u Savjetu ministara, u prvom redu Bisere Turković, nije formirano i moraće da sačeka, po svemu sudeći, novi saziv Savjeta ministara.

Ukazao je da su bošnjački ministri doveli stvari u poziciju da se ne može zadovoljiti pravda kao univerzalni princip i uspostaviti jednakost građana pred zakonom.

Kojić je ocijenio da je očigledno da je cilj tog odugovlačenja i da rokovi koji su propisani Revidiranom strategijom isteknu jer je, kako je pojasnio, predviđeno da do kraja 2023. godine bude procesuiran najveći broj najsloženijih predmeta ratnih zločina.

• Ti najsloženiji predmeti su sa najviše pozicioniranim policijskim, političkim i vojnim funkcionerima i sa najvećim posljedicama. Svi znamo da usljed selektivnog rada i Haškog tribunala, kasnije pravosuđa na nivou BiH, predmeti koji su ostali neprocesuirani su predmeti za zločne nad Srbima – naglasio je Kojić.

On smatra da sve te činjenice govore o namjeri bošnjačke politike da pokuša da održi lažnu tezu kako su jedni žrtve, a drugi zločinci, ali svi ti pokušaji ne mogu i neće biti jači od istine jer javnost zna šta se ovdje dešavalo i da su Srbi bili izloženi najstrašnijim oblicima torture, mučenja, ubijanja.

Komentarišući najavu iz Ministarstva pravde u Savjetu ministara da će, zbog činjenice da prema postojećoj Revidiranoj strategiji rokovi nisu ispoštovani, naredne godine pripremiti novu, Kojić kaže da je suludo praviti novu Revidiranu strategiju ako nije postojala mogućnost da se prati sprovođenje postojeće.

Kojić smatra da je veoma bitno da što hitnije bude uspostavljeno Nadzorno tijelo s ciljem sprovođenja bar u narednih godinu dana postojeće Revidirane strategije.

Odgovarajući kako riješiti procesuiranje ratnih zločina jer su mnoga pitanja u vezi sa njima ostala pod velom tajne, Kojić kaže da je očigledno namjera Bošnjaka da se pitanje ratnih zločina, prije svega, nad Srbima ne riješi.

Kojić je pojasnio da oni to čine sistematično jer svaka godina donosi zatvaranje određenog broja predmeta zbog biološkog nestanka ili počinilaca krivičnih djela ratnog zločina ili samih svjedoka koji treba da potvrde sve ono što već postoji evidentirano u dokumentaciji kao ratni zločin.

• Tako da svaka godina nosi sa sobom određeno nezadovoljenje pravde za žrtve i za porodice žrtava, što i jeste namjera Bošnjaka – zaključio je Kojić.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić izjavio je da u kontinuitetu postoji narušavanje osnovnih ljudskih prava Radovana Karadžića, ali i drugih Srba koji su pravosnažno osuđeni, odnosno borave u pritvoru Haškog tribunala.
Kojić je rekao da je činjenica i da su odnosom prema Karadžiću, koji izdržava zatvorsku kaznu u Velikoj Britaniji, narušena evropska zatvorska pravila i sve one povelje kojima se garantuju ljudska prava.

Povodom pisma koje je grupa intelektualaca uputila generalnom sekretaru UN Antoniju Gueteresu zbog nehumanog postupanja prema Karadžiću u britanskom zatvoru, Kojić je poručio da bi Karadžić kaznu trebalo da izdržava u zemlji bližoj mjestu boravka porodice.

– Karadžiću su u zatvoru u Velikoj Britaniji narušena sva elementarna prava. Lično sam kontaktirao telefonom sa njim i on me u kontinuitetu zvao bez ikakvih problema, ali je u jednom trenutku ta komunikacija stala. U kontaktu sa njegovom porodicom rečeno mi je da su mu oduzete sve kartice, mogućnost bilo kakvog privatnog kontakta sa porodicom i prijateljima – naveo je Kojić za Srnu.

Prema njegovim riječima, Karadžić je i ranije upozoravao da nema neophodne ljudske uslove u pritvorskoj jedinici.

Kojić je rekao da je sve ovo uticalo na fizičko stanje prvog predsjednika Republike Srpske i da će Vlada Velike Britanije isključivo biti odgovorna ako mu se u pritvoru bilo šta desi.

– Tražimo mehanizme da kroz angažman advokata u Velikoj Britaniji pokuša obezbijediti da može njegov pravni zastupnik da određene mjere i radnje preduzima prema britanskoj vladi i ministarstvu zaduženom za zatvorske ustanove – zaključio je Kojić.

Grupa intelektualaca iz Srbije i Republike Srpske uputila je Guteresu otvoreno pismo zbog nehumanog postupanja prema Karadžiću u zatvoru na britanskom ostrvu Vajt, ukazujući da postoji mogućnost tragičnog ishoda i zahtijevajući da se ukine odluka o izdržavanju kazne u Engleskoj.

Karadžiću su, kako se navodi, onemogućeni susreti sa pravnim savjetnicima, duže vrijeme se nalazi u potpunoj izolaciji, a onemogućeno mu je i korištenje dodatne svjetlosti u vidu lampe i kompjutera, pišu “Večernje novosti”.

Nije mu dozvoljeno da se obraća zatvorskoj upravi, niti bilo kojoj pravosudnoj instanci, izložen je psihičkom maltretiranju čuvara, a zatvor je blokirao kartice njegovih pirjatelja i članova porodice, pa niko od njih ne može da mu uplati novac za hranu i telefon.

Ističe se da se Karadžić već neko vrijeme nalazi u potpunoj izolaciji bez prava na kontakt sa porodicom, a navodni razlog je citiranje njegovih političkih stavova u medijima od drugih osoba.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić očekuje da će Specijalni sud za ratne zločine u Beogradu izreći maksimalne kazne optuženima za ratne zločine nad srpskim civilima na Petrovačkoj cesti 1995. godine.

“Postoje nesporni materijalni dokazi za monstruozan zločin koji je počinjen nad civilima u izbjegličkoj koloni. U iščekivanju fer i poštenog suđenja zasnovanog na činjenicama, očekujemo da se izrekne maksimalna kazna za ovaj zločin”, rekao je Kojić Srni.

Kojić je naveo da je pravosuđe Srbije ušlo u ovaj proces i uspjelo dokazati da postoji osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo ratnog zločina, a što je i definisano potvrđenom optužnicom.

On je napomenuo da je ovaj slučaj trebao davno da bude procesuiran u Haškom tribunalu, a pošto nije tamo, trebao je biti pred pravosuđem Hrvatske.

U Beogradu bi danas trebalo da počne pripremno ročište u procesu poznatom kao “Petrovačka cesta” protiv četvorice oficira hrvatskog ratnog vazduhoplovstva za zločine u vojno-policijskoj akciji “Oluja” 1995. godine nad kolonom srpskih civila koja je bježala iz Republike Srpske Krajine.

Optužnica tereti oficire hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimira Mikca, Zdenka Radulja, Željka Jelenića i Danijela Borovića da su u akciji “Oluja” 7. i 8. avgusta 1995. godine naredili avionsko raketiranje kolone srpskih izbjeglica na Petrovačkoj cesti, kod Bosanskog Petrovca, kao i u mjestu Svodna u BiH.

U bombardovanju hrvatske avijacije 7. avgusta 1995. kod Bravskoga, mjesta koje se nalazi između Petrovca i Ključa, u izbjegličkoj koloni poginulo je deset osoba /među njima četvoro djece, dvadesetogodišnja djevojka i osamdesettrogodišnja starica, a nekoliko desetina ljudi je teže i lakše ranjeno.

Ova izbjeglička kolona krenula je iz sjeverne Dalmacije i Like i u Martinbrodu preko Une prešla u Republiku Srpsku.

Masakr srpskih civila u Serdarima kod Kotor Varoša, među kojima je najmlađa žrtva imala samo četiri godine, jedan je u nizu zločina nad Srbima čiji je cilj bio da se zatre trag njihovog postojanja, rekao je Srni direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
– Srećom, oni koji su preživjeli, svjedočili su o tom strašnom jutru prije tri decenije. Njihova svjedočenja, između ostalog, nalaze se na stranicama Atlasa zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-potadžbinskog rata, koji je Centar nedavno promovisao – rekao je Kojić. za Srnu.

On je naglasio da, kao ni porodice žrtava, ne možemo biti zadovoljni izrečenim kaznama, kao ni brojem počinilaca zločina u Serdarima kojima je suđeno u Sudu BiH.

– Napomenuo bih da je u Atlasu, na više od hiljadu stranica obrađeno pedesetak stratišta Srba 1992. godine. Prema analizi popisa žrtava koji je Centar uradio, ovo je godina u kojoj je procentualno ubijeno i najviše srpskih civila – naveo je Kojić.

Zločini u Serdarima počinili su 17. septembra 1992. godine pripadnici muslimansko-hrvatskih zločinačkih vojnih jedinica. Tom prilikom je ubijeno 16 srpskih civila, od kojih dvoje djece, a jedna trudna žena je teško ranjena, ali je uspjela da preživi.

U napadu muslimanskih snaga na Serdare u zoru 17. septembra 1992. godine ubijeni su Branko /60/, Bosiljka /53/, Јelenko /31/, Radmila /21/, Slavko /60/, Danka /54/, Drago /47/, Mirko /31/, Slaviša /22/ i Spomenka Serdar /19/, Ljubica /40/, Slobodanka /12/ i Snježana Tepić /4/, Nikola Dukić /40/, te Slavko /55/ i Slavojka Bencuz /21/.

Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je Fikreta Planinčića na 11 godina zatvora za zločin u selu Serdari, dok su Sead Menzil i Mirsad Vatrač oslobođeni, iako su i oni prethodno bili osuđeni na 11, odnosno 10 godina zatvora.