Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da su Sijekovac i Sarajevo mjesta gdje su u martu 1992. godine, prije oružanih sukoba, počinjeni prvi zločini nad srpskim narodom koji su ujedno označili početak krvavog građanskog rata i realizacije plana eliminacije i etničkog čišćenja Srba u BiH.
Dodik je podsjetio da se neposredno nakon referenduma o otcjepljenu BiH iz tadašnje Jugoslavije, u kojem su Srbi eliminisani kao konstitutivni narod, dogodilo monstruozno ubistvo srpskog svata na sarajevskoj Baščaršiji, da bi potom Sijekovac postao mjesto prvog masakra nad civilima.
“Sve to predstavljalo je očigledan uvod u krvavi građanski rat u BiH s ciljem stvaranja muslimanske BiH”, istakao je Dodik.
Predsjednik Republike Srpske je u izjavi za Srnu naglasio da je svaki 26. mart težak, tužan i bolan datum za sve Srbe, a posebno za porodice Zečević i Milošević iz Sijekovca koje su najviše stradale u ovom masakru.
“Jovan Zečević i njegova tri sina, od kojih je jedan bio dijete sa posebnim potrebama, ubijeni su u svojoj kući. Zločinci su ubili i Luku Miloševića i njegova dva sina. Najmlađa žrtva bio je Dragan Milošević koji je imao 17 godina, a najstarija 72-godišnji Jovo Zečević”, istakao je Dodik.
Za ovaj stravični zločin, podsjetio je Dodik, odgovarao je jedino Zemir Kovačević koji je osuđen na 10 godina zatvora, dok Nijaz Čaušević, komandir interventnog voda koji je bio podrška snagama koje su ušle u Sijekovac, nikada nije odgovarao, već je sve vrijeme do 2007. godine proveo u Hrvatskoj vojsci kada je i penzionisan.
“Jasno je da nema pravde za nedužne srpske žrtve ubijene na kućnom pragu, i to prije početka oružanih sukoba u BiH, kao što nema ni za mnoge druge ubijene Srbe na mnogobrojnim stratištima širom Republike Srpske. Ali istina je jedna, ona nikada neće nestati i mora izaći na vidjelo kad tad. Možda mi nećemo to doživjeti, ali vjerujem da će dočekati naši potomci, jer istina je uvijek na strani pravednih”, rekao je predsjednik Republike Srpske.
Dodik je naglasio da grobovi u Sijekovcu, kao i grobovi svih srpskih stradalnika zaslužuju pravdu i to svi znaju, pa i oni koji su počinili zločin nad nedužnim narodom.
“Nažalost, naše žrtve su samo naše i ne bole nikoga osim nas. Boli činjenica da za njih nema pravde. Ne samo decenijama, već vijekovima svjedoci smo glorifikovanja nesrpskih žrtava, dok se naše žrtve uvijek minimizuju i za njihovo stradanje slušamo suluda i licemjerna opravdanja, čak idu tako daleko i kažu da smo sami krivi što smo pobijeni, mučeni, zlostavljani, protjerani… Vjerujem da smo kao narod zreli i nacionalno osviješćeni da više nećemo dozvoliti da slušamo takva nebulozna podmetanja”, naveo je Dodik.
On je naglasio da srpski narod mora izbjeći podjele kada je riječ o odbrani nacionalnih interesa i da je to naša dužnost upravo zbog stradalih predaka, ali i novih generacija kojima treba stalno govoriti o istoriji naroda kojem pripadaju.
“Treba stalno govoriti i o proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, hrabrosti srpskih boraca, o svim nedaćama kroz koje smo prolazili stvarajući Republiku Srpsku u miru i braneći je u Odbrambenom-otadžbinskom ratu”, rekao je Dodik.
On je istakao da Srbi moraju njegovati kulturu sjećanja, ne da bi se svetili nego da bi znali da Republika Srpska treba i mora da postoji.
“Praštati možda i možemo, ali nećemo, ne smijemo i ne želimo da zaboravimo nijednu nepravdu nanesenu srpskom narodu, nijednu srpsku žrtvu i nijedan grob”, poručio je Dodik.
On je ukazao da je političko-bezbjednosna situacija u BiH stalno složena, te da je i dalje na sceni euforija radikalog islama i s toga prioritetni zadatak Republike Srpske i srpskog naroda treba uvijek da bude jačanje patriotske svijesti, očuvanje jedinstva i institucija Republike Srpske.
Dodik je naglasio da niko nikada ne smije da dozvoli da nestane Republike Srpske, jer bez Republike Srpske nema ni Srba na ovim prostorima.
U Sijekovcu će sutra biti obilježeno 31 godina od zločina nad nedužnim srpskim civilima u ovom selu koji su počinile oružane snage iz Hrvatske i paravojne muslimansko-hrvatske jedinice iz BiH.
Pripadnici regularne Hrvatske vojske, zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz BiH i Hrvatske, ubili su 26. marta 1992. godine u Sijekovcu devet srpskih civila, a narednih dana ubijeno je još 37 Srba iz ovog prigradskog naselja.
Najmlađa žrtva svirepog zločina imala je 17, a najstarija 72 godine.
Tokom 1992. godine u Sijekovcu ubijeno je 46 srpskih civila, navodi se u dokumentima Boračke organizacije Brod.
Okupacija hrvatskih snaga prekinuta je 7. oktobra 1992. godine, kada je general Slavko Lisica pažljivo osmišljenom vojnom akcijom oslobodio područje opštine Brod.
